#1 eh bosno,bosno ima li drzave
Posted: 24/08/2005 13:11
Prije nekoliko dana u dnevnom tisku sam pročitao rezultate neke ankete po kojoj oko 70% građana BiH želi ponovno rat. Ova vijest me uznemirila ali nakon raščlanjivanja pitanja iz ankete, te pretpostavci tko su anketirani definitivno sam se smirio. Problem u mojoj glavi je ostao i tražio moguće odgovore.
Podijelit ću moja razmišljanja sa čitateljima mog eseja iz prostog razloga da i oni razmisle kako je svaki rat ovdje samoubojstvo poslije umiranja i čin sulude agonije nad čestim dnevnim beznađem. Pođimo redom. Tko su anketirani i što ih motiviralo da zažele rat? Mislim da su obični građani koji se svakodnevno susreću sa očajem teškog neperspektivnog života i puni informacija iz medija kako u ovoj zemlji malo što ide dobro i kako nema konsenzusa ni oko čega i da su svi svjesni da se zbog ustroja zemlje, poplave stvarnog i nedokazanog izvikanog kriminala i neodgovornosti države ne vidi budućnost.
Ovo stanje traje punih 10 godina i nitko ne vidi perspektivu te u agoniji većina vidi izlaz u ratu poput samoubojice koji ne nalazeći rješenja za svoje životne probleme odlučuje za još gori čin potpunog vlastitog uništenja. Ja mislim potpuno drugačije od većine i držim da ova zemlja nema razloga za toliku depresiju, da mnogi problemi se mogu lagano postupno rješavati i da svi građani ugledaju svjetlo u tunelu ali nema polazne točke odakle će se poći. Čini se u suštini da depresiju i ovakvo stanje produciraju neke silnice izvan BiH putem mnogih osovina moći poput medija, međunarodnih kontroverznih prijedloga i rješenja koja nam se namjerno ili iz neznanja nameću.
Neke natuknice iz takvih tendencija nam je dao uzoriti Kardinal Vinko Puljić u svom intervju «Večernjem listu» prije nekoliko dana. Osnova naših problema polazi od shvaćanja države i društva i njenih funkcija. Naime država je sociološka ustanova i granicama utvrđena zajednica građana koji su spremni je izgrađivati, podupirati i voljeti u zajedničkom svekolikom interesu. Stoga u svim ustavima modernih država je propisano da Ustav kao temeljni akt jedne države se usvaja dvotrećinskom većinom ovlaštenih predstavnika naroda (zastupnika) ili ponegdje referendumom.
Tko je i kako usvojio Ustav Bosne i Hercegovine. Ako sada provedemo anketu među građanima da li se slažu sa načelima i provedbama važećeg Ustava pa ćemo vidjeti da većina nije za njegovu primjenu, a provedimo ponovo anketu kakav žele ustav opet većina nije za bilo kakvo predloženo rješenje.
Državi se mora pokloniti povjerenje ona se mora voljeti i graditi ako hoćemo da se ona razvija i raste. U našoj zemlji makar za sada Ustav ne nudi niti može ponuditi rješenje. Rješenja koja nude Bošnjaci Srbi apsolutno odbacuju, a Hrvati traže modalitete, ono što traže Srbi i Hrvati Bošnjaci neće ni slučajno i tako u nedogled. Država i zajedništvo svih njenih građana je prije svega ideja, a potom se slažu ustavne i ostale norme. Mnogi, a posebice Bošnjaci stalno tu ideju traže u Srednjem vijeku ili u periodu 1945. - 1992. godina kada znamo tko je ideje stvarao i kako ih provodio. Suvremeno je doba i treba poći od dvije osnovne premise demokratičnosti i dobrovoljnosti u svim društvenim i državnim relacijama.
Super je imati ideju državnosti staru skoro hiljadu godina ali za njeno oživotvorenje i održavanje u životu potrebne su stalne doze novog svježeg zraka. Svježi zrak ideje trebaju dati upravo oni kojima je ona najpotrebnija, a to su njeni građani. U našim prilikama građani putem svojih nacionalnih suglasja trebaju izgrađivati ideju države BiH, trebaju pobuđivati ljubav i odanost istoj. Za državu su vijekovima ginuli Francuzi, Englezi, Nijemci, Rusi. Država je onaj zvanični spoj svih građana.
Poslije države dolaze narodi i nacije.
Nacije koje grade državu moraju biti suglasne oko njenog izgleda i unutarnjeg ustroja. Ako toga nema država atrofira, otkazivaju svi njeni vitalni dijelovi, a to su vojska, policija, sudstvo i zašto ne priznamo sebi i drugima da nam otkazuju sve funkcije u državi.
To se dešava zato što većina nositelja državnih poslova je ne grade s voljom ili optimizmom. Zamislimo tolike činovnike, policajce, suce, prosvjetne djelatnike koji obavljaju svoje poslove na znajući kako će oni biti vrednovani u bližoj ili daljoj budućnosti. Narod koji je najbrojniji u državi nosi najveću odgovornost za njenu izgradnju, on mora naći model i puteve da je prihvati većina ostalih i uliti nadu drugima da je država i njihova i da im je komotna, dobra i sigurna.
To mora učiniti radi svog naroda, radi budućnosti pa ako treba u ovom momentu čak i uz najveće popuštanje, u svemu što će u budućnosti donijeti sreću. Mislim da ideja države Bosne i Hercegovine živi ali vremenom gubi snagu i uvjerljivost i ako hoćemo da preživi moramo joj dati nove impulse.
a sad spektakl majku mu;-))
Podijelit ću moja razmišljanja sa čitateljima mog eseja iz prostog razloga da i oni razmisle kako je svaki rat ovdje samoubojstvo poslije umiranja i čin sulude agonije nad čestim dnevnim beznađem. Pođimo redom. Tko su anketirani i što ih motiviralo da zažele rat? Mislim da su obični građani koji se svakodnevno susreću sa očajem teškog neperspektivnog života i puni informacija iz medija kako u ovoj zemlji malo što ide dobro i kako nema konsenzusa ni oko čega i da su svi svjesni da se zbog ustroja zemlje, poplave stvarnog i nedokazanog izvikanog kriminala i neodgovornosti države ne vidi budućnost.
Ovo stanje traje punih 10 godina i nitko ne vidi perspektivu te u agoniji većina vidi izlaz u ratu poput samoubojice koji ne nalazeći rješenja za svoje životne probleme odlučuje za još gori čin potpunog vlastitog uništenja. Ja mislim potpuno drugačije od većine i držim da ova zemlja nema razloga za toliku depresiju, da mnogi problemi se mogu lagano postupno rješavati i da svi građani ugledaju svjetlo u tunelu ali nema polazne točke odakle će se poći. Čini se u suštini da depresiju i ovakvo stanje produciraju neke silnice izvan BiH putem mnogih osovina moći poput medija, međunarodnih kontroverznih prijedloga i rješenja koja nam se namjerno ili iz neznanja nameću.
Neke natuknice iz takvih tendencija nam je dao uzoriti Kardinal Vinko Puljić u svom intervju «Večernjem listu» prije nekoliko dana. Osnova naših problema polazi od shvaćanja države i društva i njenih funkcija. Naime država je sociološka ustanova i granicama utvrđena zajednica građana koji su spremni je izgrađivati, podupirati i voljeti u zajedničkom svekolikom interesu. Stoga u svim ustavima modernih država je propisano da Ustav kao temeljni akt jedne države se usvaja dvotrećinskom većinom ovlaštenih predstavnika naroda (zastupnika) ili ponegdje referendumom.
Tko je i kako usvojio Ustav Bosne i Hercegovine. Ako sada provedemo anketu među građanima da li se slažu sa načelima i provedbama važećeg Ustava pa ćemo vidjeti da većina nije za njegovu primjenu, a provedimo ponovo anketu kakav žele ustav opet većina nije za bilo kakvo predloženo rješenje.
Državi se mora pokloniti povjerenje ona se mora voljeti i graditi ako hoćemo da se ona razvija i raste. U našoj zemlji makar za sada Ustav ne nudi niti može ponuditi rješenje. Rješenja koja nude Bošnjaci Srbi apsolutno odbacuju, a Hrvati traže modalitete, ono što traže Srbi i Hrvati Bošnjaci neće ni slučajno i tako u nedogled. Država i zajedništvo svih njenih građana je prije svega ideja, a potom se slažu ustavne i ostale norme. Mnogi, a posebice Bošnjaci stalno tu ideju traže u Srednjem vijeku ili u periodu 1945. - 1992. godina kada znamo tko je ideje stvarao i kako ih provodio. Suvremeno je doba i treba poći od dvije osnovne premise demokratičnosti i dobrovoljnosti u svim društvenim i državnim relacijama.
Super je imati ideju državnosti staru skoro hiljadu godina ali za njeno oživotvorenje i održavanje u životu potrebne su stalne doze novog svježeg zraka. Svježi zrak ideje trebaju dati upravo oni kojima je ona najpotrebnija, a to su njeni građani. U našim prilikama građani putem svojih nacionalnih suglasja trebaju izgrađivati ideju države BiH, trebaju pobuđivati ljubav i odanost istoj. Za državu su vijekovima ginuli Francuzi, Englezi, Nijemci, Rusi. Država je onaj zvanični spoj svih građana.
Poslije države dolaze narodi i nacije.
Nacije koje grade državu moraju biti suglasne oko njenog izgleda i unutarnjeg ustroja. Ako toga nema država atrofira, otkazivaju svi njeni vitalni dijelovi, a to su vojska, policija, sudstvo i zašto ne priznamo sebi i drugima da nam otkazuju sve funkcije u državi.
To se dešava zato što većina nositelja državnih poslova je ne grade s voljom ili optimizmom. Zamislimo tolike činovnike, policajce, suce, prosvjetne djelatnike koji obavljaju svoje poslove na znajući kako će oni biti vrednovani u bližoj ili daljoj budućnosti. Narod koji je najbrojniji u državi nosi najveću odgovornost za njenu izgradnju, on mora naći model i puteve da je prihvati većina ostalih i uliti nadu drugima da je država i njihova i da im je komotna, dobra i sigurna.
To mora učiniti radi svog naroda, radi budućnosti pa ako treba u ovom momentu čak i uz najveće popuštanje, u svemu što će u budućnosti donijeti sreću. Mislim da ideja države Bosne i Hercegovine živi ali vremenom gubi snagu i uvjerljivost i ako hoćemo da preživi moramo joj dati nove impulse.
a sad spektakl majku mu;-))
