#1 Prava ljubav- Pitanje?
Posted: 22/08/2005 15:23
Konacno da i ja nesto pitam, mada je vec izgleda kasno...
Prava ljubav ne poznaje, ni dane, ni godine, ni granice...
Prepoznajemo je po osjecaju i instinktu.
Prica ide ovako...
Od prvog trenutka kada smo se sreli znala sam da je to to.
Bar se tako iskristalizovalo- veoma jasno.
Bili smo u istom drustvu i imali smo veoma lijepu, uspjesnu komunikaciju.
Nekako se izdvajao od sredine, bio je potpuno drugaciji.
Veoma mistican, tajanstven tako da je djelovao veoma cesto nestvaran kao da i nije dio naseg podneblja i sredine. A nije to bio.
Svaki njegov pokret bio je prelijep...
Svaka rijec sa njegovih usana budila je zelju u meni da osjetim njegov dah i stopim u vjecni poljubac. Nikada to nismo ucinili.
Svaka nasa rijec ostala je u misteriji..
On nije volio da prica, a ja da pitam..
I tako danima smo se znali cutke druziti i ovlas smjeskati..
Bio je pozeljan i cesto bih bila ponosna, na koji nacin je to cinio...
Zaista sam bila toliko ponosna na njega, da se nikada nisam usudila da
pokvarimo to nesto. Nakon toga ispalo je par nesporazuma sa strane
nasih prijatelja, svi su nekako raspali,a on i ja ostali smo jako dobri.
Isti smo horoskopski znak, iste smo pjesme slusali, iste pisce voljeli i iste
romane citali, (isto?) razmisljali...
Zaista i dan danas ne znam zbog cega nikada nista nismo pokusali...
Cudno je kako tek godinama nakon shvatimo da zaista jesmo izgubili
vrijednost koja nam je bila tik na nedodirljivi dodir i da je i tada, kao i
sada ostalo sve nedodirnuto i uvijek novo, cisto i vedro i da se godinama
kao takvo uspostavljalo uvijek iznova i uvijek nekako iznenadno.
Nazalost saznajem da je promijenio drzavu i nemam hrabrosti da se sada
niz godinama nakon usudim da udjem ponovo u njegov zivot.
Ne usudjujem se cak ni da pitam nase zajednicke prijatelje, da li se zapravo ozenio?
Sve mi se cini da jeste.
Je li to zapravo ta prava, istinska ljubav?
Sta je uopste prava ljubav?
Prava ljubav ne poznaje, ni dane, ni godine, ni granice...
Prepoznajemo je po osjecaju i instinktu.
Prica ide ovako...
Od prvog trenutka kada smo se sreli znala sam da je to to.
Bar se tako iskristalizovalo- veoma jasno.
Bili smo u istom drustvu i imali smo veoma lijepu, uspjesnu komunikaciju.
Nekako se izdvajao od sredine, bio je potpuno drugaciji.
Veoma mistican, tajanstven tako da je djelovao veoma cesto nestvaran kao da i nije dio naseg podneblja i sredine. A nije to bio.
Svaki njegov pokret bio je prelijep...
Svaka rijec sa njegovih usana budila je zelju u meni da osjetim njegov dah i stopim u vjecni poljubac. Nikada to nismo ucinili.
Svaka nasa rijec ostala je u misteriji..
On nije volio da prica, a ja da pitam..
I tako danima smo se znali cutke druziti i ovlas smjeskati..
Bio je pozeljan i cesto bih bila ponosna, na koji nacin je to cinio...
Zaista sam bila toliko ponosna na njega, da se nikada nisam usudila da
pokvarimo to nesto. Nakon toga ispalo je par nesporazuma sa strane
nasih prijatelja, svi su nekako raspali,a on i ja ostali smo jako dobri.
Isti smo horoskopski znak, iste smo pjesme slusali, iste pisce voljeli i iste
romane citali, (isto?) razmisljali...
Zaista i dan danas ne znam zbog cega nikada nista nismo pokusali...
Cudno je kako tek godinama nakon shvatimo da zaista jesmo izgubili
vrijednost koja nam je bila tik na nedodirljivi dodir i da je i tada, kao i
sada ostalo sve nedodirnuto i uvijek novo, cisto i vedro i da se godinama
kao takvo uspostavljalo uvijek iznova i uvijek nekako iznenadno.
Nazalost saznajem da je promijenio drzavu i nemam hrabrosti da se sada
niz godinama nakon usudim da udjem ponovo u njegov zivot.
Ne usudjujem se cak ni da pitam nase zajednicke prijatelje, da li se zapravo ozenio?
Sve mi se cini da jeste.
Je li to zapravo ta prava, istinska ljubav?
Sta je uopste prava ljubav?
sve i da se ozenio ili da ima nekog drugog, pretpostavljam da ce mu biti drago ako mu se javis, kad ste vec bili tako bliski...ako je njegov zivot otisao vec gore navedenim tokom, onda je bolje da znas...tako da ti mozes nastaviti sa svojim zivotom ne osvrcuci se na to STA JE MOZDA MOGLO BITI...
) - humor i tolerancija. I postoji izvjesna doza idealiziranja, ali mi se cini da je zdravije idealiziranje veze, odnosa, ljubavi, nego osobe. Grubo receno - mi smo ovakvi svakakvi, ali je haos kako se dobro slazemo.
