Forum Klix.ba

film je sasma OK.......ocekivao sam nesto kao odron, a izasao sam iz Skenderije vise nego zadovoljan.....simpa....gledljiv..........na rang listi poslijeratnih filmova......dijeli trece mjesto sa Zalicinim filmovima

film je mix tudjih filmova od "ko to tamo peva" do american beauty. solidan, ali nista vise od toga. nimalo orginalnosti, nimalo nicega posebnog bosanskog izuyev psovki i ministrice - sto je dio filma koji mi se najvise svidja. ministri su prikazani onakvim kakvi jesu kroz like ove glumice koja najvise mpodsjeca na knat. ministricu esmu hadzagic. korumpirana, beskrupolozna, nepristojna, nekulturna... i lazar rsitovski je dobar kao bosanac. tarik i fehmiu katasttrofa. ton los u skenderiji. eto to je to iz mog ugla

Film je groteska danasnje situacije u BiH, i sam naslov govori i o cemu je rijec. Prvi dio filma je ponovljiv, sa vec vidjenim fazonima, dok je drugi dio puno dinamicniji, u prvom dijelu na momente covjek pomisli evo Kusturice. Likovi ministrice, hodze, veterinara iz malog mjesta koji ce postati magistar, studenta buduceg pravnika su dobro i rpavilno preneseni, jer takvo i jeste stanje u BIH. Film nema klasicnu radnju nego se ispreplece vise prica, ocjena 3 (od 1 do 5)

kakve su mu šanse van bosne?

sa t-portala o filmu...

http://www.tportal.hr/sarajevofilmfestival/fset.html

Kratki rezovi poslijeratne Bosne

Već smo navikli da SFF starta s odličnim ostvarenjem bosansko-hercegovačke kinematografije. Nakon dva filma Pjera Žalice ('Gori vatra' 2003. i 'Kod amidže Idriza' 2004.) ove je godine ta čast pripala filmu Benjamina Filipovića, njegovom drugom igranom, a ukupno trećem filmu. Ali nakon emotivnih Žaličinih priča, ove nas je godine dočekalo drugačije ostvarenje

Na sreću, drugačije ovoga puta ne znači nimalo lošije, čak se u određenim segmentima radi i bolje složenom filmu. Kao i Žalica, naročito u svom drugom filmu, Filipović se oslanja prvenstveno na češku školu igranog filma, osobito pri odabiru likova, običnih i neobičnih ljudi iz svačijeg susjedstva, obilježenih svojim sudbinama i čudnim igrama sudbine koje su ih dovele u stanje u kojima ih film zatiče. Vješto se koristi i altmanovskim pristupom likovima, gradeći radnju kroz veliki niz zanimljivih likova, situacija baziranih na međusobnim dijalozima i radnji koje teče ka zajedničkom vrhuncu svih aktera, u kojem će se napokon svi međusobno povezati.

Ipak za razliku od Altmanovog dokumentarističkog ('Short Cuts') ili Carollovog intimno-patetičnog pristupa ('Playing by Heart'), poslužio se specifičnim bosansko-hercegovačkim crnim humorom kojim ocrtava svakidašnju situaciju u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Potonje ne čudi, kada se zna da je zanat tesao na epizodama 'Top liste Nadrealista', emisije koja je tu vrstu humora proslavila. Bilo da je riječ o uvodu i upoznavanju likova, ili emotivnim vrhuncima filma, humor funkcionira besprijekorno, stvarajući pitku i tečnu priču. Nažalost, sredinom filma, pri prijelazu iz uvoda u vrhunac i rasplet filma, ritam se nakratko gubi što je, uz rijetka lošija glumačka ostvarenja, jedina zamjerka filmu.

Realni problemi filma na svu sreću nisu vidljivi publici, a prvenstveno se odnose na problem produkcija svih malih i siromašnih država pa tako i Bosne i Hercegovine. Kako je Filipović na press konferenciji napomenuo, zbog potrebe za raznim koprodukcijama, u izradi ovog filma sudjelovale su četiri države i svaka je na svoj način uvjetovala načine i mjesta snimanja, kao i festivale i mjesta promocije. Makar je i publici i autorima filma drago zbog sarajevske svjetske premijere, film se morao pojaviti mnogo ranije na većim festivalima, čije je odbijanje od strane koproducenata argumentirano nevještim razlozima.

Glumačka se ekipa također složila da bi ovakvi filmovi, koji bi u Hollywoodu bili smatrani malima i nezavisnima mogli vratiti publiku u kina, publiku koja se osipa diljem cijele bivše Jugoslavije. Upravo ovakav glumački kadar, spojen od starih iskusnih i mladih nadarenih glumaca, nada su kako će se zlatno doba ex-yu kinematografije vratiti na stare svjetski poznate i priznate staze slave.

Dobro uštimani mrtvaci

Slovenija, Bosna i Hercegovina, Italija, Francuska, 2005.

Trajanje: 96 minuta

Režija: Benjamin Filipović

Scenarij: Benjamin Filipović, Feđa Isović

Uloge: Lazar Ristovski, Tanja Šojić, Miralem Zupčević, Nada Đurevski, Irena Mijčević Rodić, Admir Glamočak…

Petar Varat
subota, 20.08.2005.

nakon sto sam pogledao i go west, i nakon sto sam procitao jos neke kritike za mrtvace, i nakon sto sam razmisljao o onome sto sam gledao, moram korigovati svoju prvobitnu ocjenu. benjaminov film je bolji od go west, i sad nakon tri dana ga mogu ocijeniti bolje. shvatio sam i sta je htio da kaze sa onim "pilotom" piplicom. taj dio mi odmah nije bio jasan. ali ocito je htio reci da bi mi bosanci letili, ali pri tome imamo samo golfa 2 sa dizel motorom, kao nase najvise postignuce.
i jos jednom svaka cast za prikaz ministrice. ne sjecam se da je neko tako jasno i istinito prikazao nase politicare bilo gdje i bilo kako.

sunroof wrote:Evo večeras bijaše i premijera filma Dobro uštimani mrtvaci... jeste li išli na premijeru? skenderija je bila puna... kakav vam je film?

kad je to ikad biloo

LE

gledao film, extra je! meni se pravo svidio!