#1 FELJTON O FEKALNOM KLANU- 1. dio ( magazin Start)
Posted: 11/05/2004 18:33
Novina: WALTER, broj 85
Datum: deveti juli 2003. godine
Rubrika: Wanted, strane šest i sedam
Ličnost: Svetlana Broz
Nagrada: Noga Josipa Broza u guzicu
Izvodi iz sadržaja:
Zbog toga što je otac Žarko nije htio vidjeti ni na posmrtnoj postelji, i što joj je u testamentu ostavio samo svoju drvenu ruku.
Zato što je sva beogradska vrata zatvorila guzicom.
Jer je muža zamijenila jednim makedonskim ciganinom, koji joj je danas i ljubavnik, i sluga, i druga, i pljuga, i cuga.
Zato što se slomi pričom o multikulturi, a stidi se reći da se taslači sa ciganinom, pa svog j...ča predstavlja ko vozača.
Zato što nosi dekolte a nema sisa.
Zato što su je debili iz Kruga 99 prihvatili kao što italijanski neofašisti prihvataju Aleksandru Musolini.
Zato što je oljagala Sarajevo svojim lažima da su u toku rata ovdje, više puta, djeca iz mješovitih brakova nazivana kopiladima.
Zato što bi konačno trebala prezime Broz ostaviti na miru i uzeti prezime svog saputnika, pa nek se zove Svetlana Ceca (Šabana) Bajramović.
Jer je krajnje vrijeme da nauči razlikovati glavu i guzicu.
Dodatak 1: U tekstu se Svetlana Broz još naziva običnim švercerom Titovim likom i djelom, spominju se hemoroidi i aristokratska "preseravanja". Objavljeni su i njeni telefonski brojevi u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Vjerovatni autor teksta: Ove ogavnosti, naravno, nisu potpisane. Međutim, svaka ekspertiza će pokazati da je autor Fatmir Alispahić, jedini čovjek u državi koji u jednom tekstu ovoliko puta spomene guzicu, sranja, preseravanja, hemoroide...
Glavni i odgovorni urednik koji je pregledao i odobrio tekst: Enver Čaušević
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Alisa Lekić-Mehičević
Izdavač: "L.K.C. Valter"
Generalni Menadžer: Ekrem Lekić
Dodatak 2: Dvije stranice dalje, isti autor, Fatmir Alispahić piše o Srebrenici!!! I u tom tekstu kaže: " Šta nam se to dogodilo? Koji je to vrag opsjeo naše duše pa se izobličimo u nakaze."
Dodatak 3: I stvarno:
Šta nam se to dogodilo?
Koji je to vrag opsjeo naše duše...
....pa da se izobličimo u nakaze?
Slijedi feljton u kojem ćemo pokušati da nađemo odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.
DESETINE RAZLOGA
Ekskluzivni feljton Starta: Fekalno-kanalizacioni klan sarajevskog novinarstva
Opća načela fekalnog promišljanja u Bosni i Hercegovini
Dobrodošlica i upozorenja xx Koje su karakteristike fekalno-kanalizacionog klana xx Otkud govno kao glavna metafora i sredstvo uvrede xx Sve o brojnom stanju fekalija xxx Brutalno vrijeđanje ljudi xxx Zašto je Adolf Hitler koristio govna govoreći o njemačkom narodu xxx Evo štiva koje je i prije objavljivanja izazvalo enormnu pažnju javnosti, te divljačke reakcije u Walteru i Ljiljanu. A ta divljanja su, po starom dobrom običaju, izazvala apsolutnu, ničim pokolebanu šutnju novinarskih udruženja u BiH
Piše: Ozren KEBO
1.
Poštovani čitaoci, drage kolegice, uvaženi protivnici i mrski neprijatelji,
dobro došli u Startov ekskluzivni feljton o fekalno-kanalizacionom novinarstvu u Bosni i Hercegovini.
Odmah na početku da vam kažemo: prisustvujete štivu čudesne ružnoće. Njime se, bez naše krivice, jer mi samo analiziramo takvu pojavu, valjaju grozomorne uvrede, nevjerovatni tračevi, zapanjujući izljevi bijesa, ruganje s tuđim prezimenima, ismijavanje fizičkog izgleda, izrugivanje na račun tuđih bolesti i invaliditeta. Teški, crni fašizam.
2.
Ovo shvatite kao upozorenje. Nešto kao Roditeljska pažnja: analiza koja slijedi i koju ćemo kontinuirano objavljivati u nekoliko nastavaka nije za svačije uši, oči i duše. Teška je za podnijet i najljubaznije molimo čitaoce slabih živaca, ili samo istančanog ukusa, da odustanu dok je vrijeme. Posebno vas molimo, i upozoravamo, da mlađima od 18 godina ne dozvolite čitanje ovog štiva.
Ako nastavite sa čitanjem, to činite na sopstvenu odgovornost, pa ne okrivljujte nas za ono što slijedi. I opskrbite se dovoljnom količinom apaurina, bosaurina, valerijane. Autor feljtona poručuje vam to na osnovu sopstvenog iskustva. Kada je ušao u sukob sa Walterom, bio je spreman na najgore uvrede i sve će ih izdržati bez ičije pomoći. Ali kada je u čitaonici pročitao ovaj citat koji donosimo na lijevoj strani – kao svojevrsni uvod u feljton, kao njegov antipoetički moto – osjetio je potrebu, prvi put nakon tragične smrti Karima Zaimovića, da tugu i bijes ublaži sredstvom za smirenje. Pročitajte još jednom citat i složit ćete se sa ocjenom da je teško izdržati toliku količinu gadosti.
3.
Pošto pripadnici fekalno-kanalizacionog klana svoje uvrede objavljuju u Walteru, i nešto rjeđe u Ljiljanu, javnost uglavnom ne zna za njih. Smatrajući da se radi o antologijski ružnim, opakim, zločinačkim i štetnim mislima, bitnim za cjelovito razumijevanje sarajevske postratne medijske scene, Start ih na ovaj način – naravno, opremljene ukusnim komentarima – podastire na uvid široj javnosti.
4.
Prvo smo dužni odgovor na pitanje zašto predmet našeg izučavanja nazivamo fekalno-kanalizacionim novinarstvom. Sa punom materijalnom i moralnom odgovornošću izjavljujemo da se ne radi o uvredi, niti o proizvoljnoj deskripiciji, nego o utemeljenoj definiciji. Tekstovi koje ćemo izložiti analizi puni su upravo tih fekalno-kanalizacionih pojmova, fenomena i situacija. Samo deset brojeva Waltera, a analizirali smo ih neuporedivo više, pruža pravo obilje fekalno-kanalizaciono-skatofilijsko-koprofagijsko-bolesničkog blaga. Ti tekstovi – oprostite, pišemo suštu istinu, dakle citiramo – prelijevaju se od govana, guzica, sranja i preseravanja, usranosti, kake i kakanja, čmarova, šupkova, anusa, analnih odaja i izlučevina, mudrosera, debelog mesa, hemoroida, naguzivanja, uvlačiguza, frustriranih sadomazohista, sisa, pedera, homoseksualaca, gonoreje, gnoja, sifilisa, kanalizacija, septičkih jama, hrakotina, oseknjavanja, đubreta, krmaka i krmetine, smeća, nadrkavanja i onanije, pa onda krvave onanije, masturbiranja, onandžija i urindžija, stoke, splačina i spirina, pušenja kurca, gaća, pizdelektualaca, prostitutki, kurvi, profuknjača, slinavaca, pjandura, pasa čuvara, izdajnika, vampira, ciganluka, divljih svinja, golja, bolesti i razvrata ("Ljudska prava se u Evropi šire do bolesti i razvrata" - Fatmir Alispahić, Walter, broj 90, strana 9), drogiranih padavičara, degenerika, mućkova...
5.
UH! TEŠKO I MUČNO!!!
POSLJEDNJI PUT VAS UPOZORAVAMO: BAVIMO SE IZRAZIMA KOJE SMO UPRAVO CITIRALI I LJUDIMA KOJI IH KORISTE.
JOŠ NIJE KASNO DA ODUSTANETE! I SPASITE DUŠU.
6.
Autoru ovog feljtona nije bilo mrsko, pa je napravio i svojevrsnu evidenciju, statistiku brojnog stanja fekalija po a) tekstu, b) autoru i c) broju novine u kojoj se dotične fekalije ili gadosti pojavljuju. Međutim, da vas ne bismo sad zamarali tom fekalnom statistikim, jer čekaju nas važnije stvari, odmah prelazimo na suštinu.
7.
Fekalno-kanalizaciono, kao i svako drugo novinarstvo ima svoja sredstva i metode. Nakon višemjesečnog proučavanja istih, došli smo do zaključka da je uvreda temelj njihovog izražavanja i komuniciranja sa političkim protivnicima. Pri tome se način plasiranja uvreda razvija u nekoliko vrlo živopisnih pravaca. Sada ih samo navodimo, a tokom ovog i slijedećih nastavaka bogato i precizno ćemo ilustrirati svaku od navedenih tvrdnji. Nijedna ocjena u ovoj briljantnoj analizi neće biti izrečena a da iza nje ne stoji hrpa ubojitih, neoborivih dokaza.
Dakle, naše fekaldžije prilikom pisanja o drugim ljudima i njihovim postupcima koriste se ovim izražajnim sredstvima:
I Tipične uvrede.
II Atipične uvrede.
III Obasipanje grozomornim fekalnim uvredama.
IV Izrugivanje na račun fizičkog izgleda.
V Izrugivanje na račun bolesti.
VI Izrugivanje na račun invalidnih osoba i njihovih psihofizičkih nedostataka.
VII Bjesomučni napadi na članove porodica ljudi koji se napadaju.
IX Brutalni napadi na privatnost ljudi.
X Izvrgavanje ruglu i mučno izvrtanje tuđih imena i prezimena (Senad Smećanin, Senad Tuka, Faćir Šilandra, Desanka Lovrenović, EnSER KAKaz, Alibaba Mumija, Ozrenka Kebo...)
XI Izrugivanje na račun "debilnih" ljudi, tj. hendikepiranih osoba, odnosno, osoba sa posebnim potrebama, kako to u posljednje vrijeme politička korektnost sa punim pravom nalaže.
XII Izrugivanje na račun starosti ljudi.
XIII Oblajavanja.
XIV Kletve.
XV Histerični ispadi neutvrđene provenijencije.
8.
Možda vas iznenadi jedna metodološka nedosljednost u ovom feljtonu. Primjenjivat ćemo nemilosrdnu analitičnost u postupku, ali krajnju blagost u zaključku. Sve uvrede i ogavnosti koje ćemo izložiti široj čitalačkoj publici rezultat su evidentne i duboke unutrašnje nesreće svojih autora. Ne znajući kako da riješe sopstvene unutrašnje probleme, ovi novinari – možda potpuno nesvjesno – unesrećuju bližu i dalju okolinu. Niko od tih ljudi nije bio oduvijek ovakav. Enver Čaušević nije uvijek svoje neistomišljenike nazivao šupcima, gnusno i prostački izvrtao tuđa prezimena, niti u novini puštao tekstove u kojima se ljudima poručuje da, citiramo, puše *urac. Pamtimo mi i jednu ljepšu, smireniju Indiru Kučuk-Sorguč, koja tek u poznijoj fazi svog stvaralaštva potpada pod uticaj unutrašnjeg bijesa i prelazi na nevjerovatne kletve, nezabilježene u povijesti novinarstva. Čak ni Fatmir Alispahić nije se uvijek bavio govnetom i čmarom kao omiljenim, opsesivnim metaforama i sredstvima izražavanja. Sjećamo se njegovih većinom pristojnih i odmjerenih komentara u Oslobođenju.
Samo rijetki među nama imaju pravo osuđivati ove ljude i ne dati im šansu da se pokaju i promijene. Svi smo mi, u manjoj ili većoj mjeri, žrtve rata, svi smo mi zamorčići i eksponenti jednog stravičnog posttratumatskog sindroma, svi smo prolupali na svoj način. Većina među nama ima nekontrolirane istupe gnjeva. Ali Enver, Fatmir i Indira imaju nesreću da nema ko da ih koriguje, da im ukaže na njihov verbalni fašizam, na nepravde, uvrede i boli koje sistematski nanose desetinama i stotinama ljudi. Osim njih, pripadnika fekalno-kanalizacionog klana, zakazao je i uredničko-direktorsko-vlasnički trakt u novinama za koje pišu. (Walter, Ljiljan, a u nekoliko tekstova, što također nećemo zaobići, i Saff.)
Zato čitaocima koji su izdržali dovde i namjeravaju nastaviti sa čitanjem, još jednom preporučujemo krajnju blagost u ocjenama i eventualnim osudama.
9.
Senad Pećanin je debeo, ljigav i lojav. I on uopće nije Pećanin, nego Smećanin. Ivan Lovrenović je šupak kojem smrdi iz usta, nadrkani kvazikomunistički kvazimislilac, polutalentirani pisac, mračni mislilac, skriboman, naciopolutan i ublehaš, i zato, nek nam puši kurac. Vjerovatno ovaj naš bošnjački. Mile Stojić, ta ljudska ogavnost, idiot je koji ima vrat nalik kanalizaciji, a shodno tome, umjesto mozga ima govna. Dario Novalić je blijed i – sram ga bilo – anemičan. Eldin Karić je, prostak jedan, debeo. Nek ga zauvijek bude stid. Amina Lagumdžija je najveću grešku u životu napravila kada se udala za svog supruga Zlatka! Ne vjerujete? Živa istina, pisalo u novinama! Senad Avdić, arhineprijatelj, buljav je i grbav, te dabogda mu žene splačine i spirine po mezaru prolijevale. One divne djevojke sa Hayata, šta ćemo s njima? E, pošto su onako lijepe, one su, ustvari, neopisivo glupe. A Haris Pašović, taj vam je osijedio zbog svoje unutrašnje zlobe. Balavi silnik Bakir Hadžiomerović Bezistanče je, to svi znamo, idiot, onandžija i urindžija koji radi o glavi cijelom jednom narodu. (U ovoj ocjeni slažu se ekstremni predstavnici makar tri naroda u BiH.) A uz to, izgleda i ponaša se kao drogirani padavičar. Svetlana Broz nosi dekolte, a nema sisa. Fosilni komentator Mirko Šagolj je intelektualno smeće čiji lik saobražava osobine Staljina i Divlje svinje. Ozren Kebo je homoseksualac koji, uz to, ima i malu ćunu. (O ovoj dirljivoj eksplikaciji malo kasnije). Aziz Kadribegović je divljak i primitivac. A Ferid Buljubašić misli da ima lijepe oči pa samo trepće u prisustvu pripadnica ljepšeg pola. Rusmir Mahmutćehajić, inače pola vlah, pola musliman, je demagog, intelektualni kleptoman, biznismen koji zarađuje na krvi Srebrenice i Žepe i kojem su se misli pojebale u glavi. Zlatko Lagumdžija je svrgnuti monarh u čijim je analnim odajama (Pogodite ko je autor ove suptilne rečenice. Imate pravo na samo jedan pokušaj! – op O.K.) ostalo toliko malo pameti. Senka Obrwica je pokazala zawidan niwou liberety of čendži-mendži. Šta god da to značilo. U Krugu 99 sjede tute, kurtizane, čmarovi, srbonostalgičari, krda zla, debili, starci...George Soros u Bosni pere svoje čifutske pare. Senad Avdić i Senad Pećanin su jedna duša a dva tijela, jedno krmeće, a drugo tučije. Senad Smećanin je, kako manirom rasnog novinara istraživača svjedoči Alisa Lekić-Mehičević, sa ljudima iz Waltera izlazio na večere, na kojima je naručivao po tri jela, ali se nikad nije mašio za novčanik da plati. Boro Kontić nosi ime koje ima estradni prizvuk, kao ime Bore Spužića Kvake. Carl Bildt, za razliku od Mileta Stojića, u glavi umjesto mozga ima kocku leda. Šaćir Filandra bi mogao poslužiti kakvom pederu u OHR-u ili Američkoj ambasadi da masturbira nad njegovom rutavom slikom...I tako dalje i tako dalje.
Ponavljamo: i tako dalje.
10.
Ovo je bio sažet presjek nekih od najljepših uvreda koje su smislile i u svojim novinama plasirale naše istaknute fekaldžije.
Dragi čitatelji i poštovane čitateljke, časni Sude, gospodo, gospođe i gospođice porotnici i porotnice, štovani advokati i branitelji,
i sami se slažete: ovo je ogavno. Gnusno! Nezapamćeno! Neprimjereno! Jednom zauvijek bi nekakvo Vijeće za štampu, nekakav nadležan i autoritativan sud, ili možda udruženi predstavnici novinskih udruženja, trebali da objasne ovim kreativcima i nepokolebljivim borcima za ljepšu budućnost Bošnjaka, osnovna pravila: a) ponašanja, b) pristojnosti, c) pisanja, d) uvažavanja e) polemiziranja f) žurnalizma, g) istraživačkog postupka...
Evo samo nekih od tih pravila: o ljudskom izgledu se ne diskutira. To je naša datost, ili naš izbor, a u oba slučaja spada u kategoriju ljudskih prava. Niko nema pravo da naš izgled izvrgava ruglu, niti da na osnovu spoljnih karakteristika donosi zaključke o karakternim osobinama, o moralnim i stručnim kvalitetima. Nažalost, ili na sreću, Bog nas je stvorio različite i svakom je dao pristojnu količinu mana. Samo rijetki imaju sreću da im je podarena bujna, raskošna kosa kao u Fatmira Alispahića. Samo su sretni među nama obdareni atletskom građom i neklempavim ušima kao što je to, na primjer, Enver Čaušević. Samo najrjeđi izdanci ljudskog roda, oličenje su one prozirne ljepote koja odražava neku drugu, dublju unutrašnju ljepost, divnu blagost i tolerantnost, a u našoj okolini najistaknutiji primjer takvog bića je Indira Kučuk-Sorguč. Ali, da li im njihova ljepota i vanjska savršenost daju pravo da ovako gnusno blate nas ružne i nesavršene? Jesmo li mi krivi što nas je Bog stvorio ružne, debele, krivonoge, bolesne, nesrećne?
Ko ima pravo da u pitanje dovodi Božije kreacije?
Ljudske bolesti i fizički nedostaci ne smiju se izvrgavati poruzi i ismijavanju. Drvena ruka Žarka Broza, otkinuta noga njegovog oca, anemija, starost, sjedina, sve su to rezultati bolesti, nesreće, prirodnog procesa i kao takvi podliježu neprikosnovenom pravu na neruganje.
Niko nije zaslužio da ga poredimo sa životinjama. Ja sam često imao običaj napisati da je Ratko Mladić konj, poslije čega su me dobronamjerni prijatelji i čitaoci upozoravali da time neosnovano i bez ikakvih argumenata vrijeđam – konje.
Niko nije zaslužio da ga histerično napadamo. Od ovog pravila postoje izuzeci. Kad ste tri godine pod opsadom, kada sve to vrijeme zvijeri ubijaju djecu, žene, trudnice, starce, onda je gubitak spisateljske kontrole pri opisivanju tih zvijeri, kakav je suvereno demonstrirao recimo Marko Vešović, legitiman književni, novinarski i moralni postupak.
Niko nije zaslužio da ga nabacujemo govnima...
Mogli bismo, stavku po stavku, nastaviti da redamo šta se smije a šta ne smije, ali umjesto toga, ovo poglavlje privedimo kraju sveobuhvatnim zaključkom. Niko od ljudi iz poglavlja broj devet nije zaslužio ništa od onoga čime su ih uvrijedili u Walteru i Ljiljanu. Uvreda je nasrtaj na ljudska prava. Niko nema pravo da vas vrijeđa. Niko nema pravo da se baca granatama, ali ni govnima, po drugim ljudima.
Jasno?
11.
Nakon kratkog kursa iz žurnalizma i pristojnosti, sada ćemo se malo vratiti fekalno-kanalizacionom blagu našeg klana.
Nevjerovatna je količina govana i fekalne prljavštine sa kojom smo se susreli kada smo počeli finalizirati ovaj feljton. Apsolutni šampion u tom izražavanju je Fatmir Alispahić. O njemu drugi put. Sada ćemo izučiti jedan mnogo stariji primjer od ovog našeg.
Da li ste znali da je američki Ured za strateška istraživanja, inače (ne)formalni prethodnik CIA-e, još tokom Drugog svjetskog rata intenzivno pratio Hitlerove navike, običaje, psihološke karakteristike i svakodnevno ponašanje? Kao rezultat tog istraživanja, Walter C. Langer je napravio studiju Hitlerov psihološki profil. U ovoj studiji znatna pažnja posvećena je Adolfovoj opsjednutosti, odnosno fasciniranosti fekalijama i čmarom. Evo šta o tome piše Langer:
"Iz onoga što znamo o preteranoj čistoći i urednosti njegove majke, možemo pretpostaviti da je primenjivala prilično stroge mere u periodu kada su njena deca učila da obavljaju nuždu. To obično dovodi do rezidualne tenzije u ovoj oblasti i dete je smatra ozbiljnom frustracijom koja budi osećanja neprijateljstva. Ovo olakšava veze sa infantilnom agresijom koja pronalazi put izražavanja kroz analne aktivnosti i fantazije. Taj problem se vrti oko prljanja, ponižavanja i destrukcije, i formira osnovu za sadistički krakter.
(...)
Čak i sada, kao odrastao, Hitler je nesposoban da se suoči sa frustrirajućim iskustvima na zrelom nivou. Da nataložena tenzija iz tog nivoa još uvijek postoji kod Hitlera, dokazano je čestim figurativnim izražavanjem u njegovom govorništvu i pisanju koje se bavi izmetom, prljavštinom i smradom. Par ilustracija...:
"Vi ne shvatate: mi upravo prevlačimo magnet preko hrpe izmeta, i videćemo koliko je gvožđa bilo u hrpi izmeta i koliko se nakačilo na magnet. (Pod 'hrpom izmeta' Hitler je podrazumevao nemački narod).
"I kada on (Jevrejin) predaje blago, u njegovoj ruci ono se pretvara u prljavštinu i izmet."
"Nečija ruka grabi sluzavi žele; on klizi kroz prste samo da bi se u sledećem trenutku ponovo prikupio."
"Milosrđe se ponekad stvarno može uporediti sa gnojivom koje se rasipa po polju, ne zbog ljubavi prema potonjem, već iz predostrožnosti zbog nečije kasnije koristi."
"Trulež veštački stvorenih uslova mira više je nego jedanput zasmrdeo do samih nebesa."
(...)
Kao dodatak očima, analni predeo je isto tako postao veoma seksualizovan, a izmet i stražnjica postali su seksualni objekti. Usled rane obuke obavljanja nužde, uspostavljene su izvesne inhibicije koje sprečavaju njihovo direktno izražavanje. Međutim, otkrivamo tako mnogo primera figurativnog izražavanja ove vrste, naročito u vezi sa seksualnim temama, da moramo pretpostaviti da ova oblast ima neobično seksualno značenje.
(...)
Koje god da je njihovo poreklo, one su ipak uspostavile antisocijalne tendencije i tenzije koje su dete vrlo uznemiravale. U svojim najranijim danima mora da je mislio da je svet veoma teško mesto za život. Verovatno mu je izgledalo da je svet ispunjen nepremostivim rizicima i preprekama koje ga sprečavaju da dobije adekvatna zadovoljenja, i opasnostima koje će ga ugroziti ukoliko pokuša da ih pridobije direktno. Posledica je rađanje velikog gneva protiv sveta i ljudi za koji nije mogao da pronađe pogodne ispuste. Kao malo dete mora da je bio ispunjen osećanjima nepodobnosti, nemira i krivice koja su od njega napravila sve samo ne srećno dete.
(Volter C. Langer: Hitlerov pishološki profil, psihološka analiza Adolfa Hitlera, njegov život i legenda; MVTC, Beograd, 2003. godine, strane 86, 87, 88 i 97)
Važna napomena: autor ovog feljtona neće porediti kreativni tim Waltera sa Adolfom Hitlerom, niti će tim kreativcima pripisati ni potisnutu ni bilo kakvu drugu homoseksualnost. On samo ukazuje na nevjerovatne sličnosti u fekalnim tehnikama i metodama, a iz toga nek svako izvlači zaključke kakvi mu se sviđaju. Ukazujemo na još jedan fenomen: skromna količina i raznovrsnost fekalnih misli koje je upotrebljavao Adolf Hitler ne mogu se mjeriti ni po intenzitetu ni po bilo kojem drugom kriteriju, sa raskošnom fekalnom bujicom u tekstovima Fatmira Alispahića. tlera.
12.
Nakon najave ovog feljtona u prošlom broju Starta, uslijedile su brutalne reakcije u Ljiljanu i Walteru. U Ljiljanu nisu spominjali autora feljtona, ali jesu grubo izvrijeđali Daria Novalića, direktora i vlasnika Starta i Eldina Karića, glavnog i odgovornog urednika. Međutim, ta je reakcija blijeda u odnosu na bijes iz Waltera. Neko nepotpisan, iako je lako prepoznati fekalni stil F. A., napravio je rijetko viđen izljev bijesa u kojem se autor ovog feljtona optužuje za homoseksualizam, mjeri mu se dužina spolovila, zavlači u najdublje pore njegovog čmara, a kao vrhunac, prebire se po donjem vešu njegove majke! Ni jedno novinsko udruženje nije se javilo tim povodom. Majka Fatmira Alispahića nije našla za shodno da se javi majci Ozrena Kebe, i izvini se zbog ove stravične uvrede.
Dozvolite, prvi i posljednju put u ovom feljtonu malo ličnog tona.
Šta sad da radim? Niko od fekalaca nije imao hrabrosti da potpiše taj tekst. Koga da optužim za nečuveno divljanje? Ko mi je mjerio dužinu penisa? Ekrem Lekić ili Enver Čaušević? Ko se, bez pitanja i dozvole, uvlačio u moj čmar? E to znamo bez ikakvog istraživanja!!! Ko je balavio po grudnjaku moje majke? Ko od stalnih i povremenih saradnika Waltera podržava, ili možda čak pomaže ličnim kreativnim doprinosom, ovakvo pisanje? Hadžem Hajdarević, koji piše depresivne tekstove o stanju u društvu, ne shvaćajući da ih objavljuje u najvećem uzroku te depresije? Vahidin Preljević, koji analizira jedan profesionalni prestup u Danima, star osam godina, dok mu se pod nosom, svega nekoliko stranica daleko od njegove relativno smislene analize, dešavaju (iz broja u broj) autentični genocidi? Asmir Kujović, koji se jednom već ogradio od Waltera, pa onda nastavio da objavljuje u njemu?
Odgovore ne znam. Znam da je Adolf Hitler, kad god bi htio diskreditirati nekog od svojih saradnika, žrtvu proglašavao homoseksualcem? Znam da je Ivan Aralica isto uradio Miljenku Jergoviću.
I baš me zanima može li rečeni V. Preljević ovo nekako objasniti preko Kanta?
13.
Novine u Sarajevu stvaraju novi socijalni kontekst, poguban društveni senzibilitet, satkan od laži, uvreda, bijesa, pljuvanja, mafijaško-političkih interesa i nemoći. Novine u Sarajevu odavno ne provociraju idejama, prijedlozima, pitanjima, izazovima. Svi snosimo odgovornost za to. Prisustvujemo nastanku iskasapljenog i osiromašenog društva koje vapi za kreativnom provokacijom, a umjesto nje dobija kreativnu uvredu. To je izgleda jedino mjesto gdje smo u stanju usmjeriti svoju kreaciju. I energiju.
14.
Mi ovdje govorimo o kulturnom krugu (Čuj kulturni krug! E i ti ga, Kebo, što bi rekao Onaj, znaš zasrat!) koji ljudima izvrće prezimena, vrijeđa roditelje i supružnike...Demonstrira najgore ljudske osobine. Oni u svom patriotskom gnjevu (Patriotskom? Gnjevu?) ne mogu da vide da iza tih prezimena stoje nedužni ljudi, nečiji očevi, majke, sestre, djeca...
15.
Ovo do sada bila su razmatranja općih principa i metoda fekalno-kanalizacionog novinarstva. U narednim brojevima Starta pozabavit ćemo se konkretnim likovima i njihovim izabranim djelima.
16.
Neka se pripremi Fatmir Alispahić.
(U slijedećem broju: Morbidna fasciniranost govnetom, čmarom i guzicom)
Datum: deveti juli 2003. godine
Rubrika: Wanted, strane šest i sedam
Ličnost: Svetlana Broz
Nagrada: Noga Josipa Broza u guzicu
Izvodi iz sadržaja:
Zbog toga što je otac Žarko nije htio vidjeti ni na posmrtnoj postelji, i što joj je u testamentu ostavio samo svoju drvenu ruku.
Zato što je sva beogradska vrata zatvorila guzicom.
Jer je muža zamijenila jednim makedonskim ciganinom, koji joj je danas i ljubavnik, i sluga, i druga, i pljuga, i cuga.
Zato što se slomi pričom o multikulturi, a stidi se reći da se taslači sa ciganinom, pa svog j...ča predstavlja ko vozača.
Zato što nosi dekolte a nema sisa.
Zato što su je debili iz Kruga 99 prihvatili kao što italijanski neofašisti prihvataju Aleksandru Musolini.
Zato što je oljagala Sarajevo svojim lažima da su u toku rata ovdje, više puta, djeca iz mješovitih brakova nazivana kopiladima.
Zato što bi konačno trebala prezime Broz ostaviti na miru i uzeti prezime svog saputnika, pa nek se zove Svetlana Ceca (Šabana) Bajramović.
Jer je krajnje vrijeme da nauči razlikovati glavu i guzicu.
Dodatak 1: U tekstu se Svetlana Broz još naziva običnim švercerom Titovim likom i djelom, spominju se hemoroidi i aristokratska "preseravanja". Objavljeni su i njeni telefonski brojevi u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Vjerovatni autor teksta: Ove ogavnosti, naravno, nisu potpisane. Međutim, svaka ekspertiza će pokazati da je autor Fatmir Alispahić, jedini čovjek u državi koji u jednom tekstu ovoliko puta spomene guzicu, sranja, preseravanja, hemoroide...
Glavni i odgovorni urednik koji je pregledao i odobrio tekst: Enver Čaušević
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Alisa Lekić-Mehičević
Izdavač: "L.K.C. Valter"
Generalni Menadžer: Ekrem Lekić
Dodatak 2: Dvije stranice dalje, isti autor, Fatmir Alispahić piše o Srebrenici!!! I u tom tekstu kaže: " Šta nam se to dogodilo? Koji je to vrag opsjeo naše duše pa se izobličimo u nakaze."
Dodatak 3: I stvarno:
Šta nam se to dogodilo?
Koji je to vrag opsjeo naše duše...
....pa da se izobličimo u nakaze?
Slijedi feljton u kojem ćemo pokušati da nađemo odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.
DESETINE RAZLOGA
Ekskluzivni feljton Starta: Fekalno-kanalizacioni klan sarajevskog novinarstva
Opća načela fekalnog promišljanja u Bosni i Hercegovini
Dobrodošlica i upozorenja xx Koje su karakteristike fekalno-kanalizacionog klana xx Otkud govno kao glavna metafora i sredstvo uvrede xx Sve o brojnom stanju fekalija xxx Brutalno vrijeđanje ljudi xxx Zašto je Adolf Hitler koristio govna govoreći o njemačkom narodu xxx Evo štiva koje je i prije objavljivanja izazvalo enormnu pažnju javnosti, te divljačke reakcije u Walteru i Ljiljanu. A ta divljanja su, po starom dobrom običaju, izazvala apsolutnu, ničim pokolebanu šutnju novinarskih udruženja u BiH
Piše: Ozren KEBO
1.
Poštovani čitaoci, drage kolegice, uvaženi protivnici i mrski neprijatelji,
dobro došli u Startov ekskluzivni feljton o fekalno-kanalizacionom novinarstvu u Bosni i Hercegovini.
Odmah na početku da vam kažemo: prisustvujete štivu čudesne ružnoće. Njime se, bez naše krivice, jer mi samo analiziramo takvu pojavu, valjaju grozomorne uvrede, nevjerovatni tračevi, zapanjujući izljevi bijesa, ruganje s tuđim prezimenima, ismijavanje fizičkog izgleda, izrugivanje na račun tuđih bolesti i invaliditeta. Teški, crni fašizam.
2.
Ovo shvatite kao upozorenje. Nešto kao Roditeljska pažnja: analiza koja slijedi i koju ćemo kontinuirano objavljivati u nekoliko nastavaka nije za svačije uši, oči i duše. Teška je za podnijet i najljubaznije molimo čitaoce slabih živaca, ili samo istančanog ukusa, da odustanu dok je vrijeme. Posebno vas molimo, i upozoravamo, da mlađima od 18 godina ne dozvolite čitanje ovog štiva.
Ako nastavite sa čitanjem, to činite na sopstvenu odgovornost, pa ne okrivljujte nas za ono što slijedi. I opskrbite se dovoljnom količinom apaurina, bosaurina, valerijane. Autor feljtona poručuje vam to na osnovu sopstvenog iskustva. Kada je ušao u sukob sa Walterom, bio je spreman na najgore uvrede i sve će ih izdržati bez ičije pomoći. Ali kada je u čitaonici pročitao ovaj citat koji donosimo na lijevoj strani – kao svojevrsni uvod u feljton, kao njegov antipoetički moto – osjetio je potrebu, prvi put nakon tragične smrti Karima Zaimovića, da tugu i bijes ublaži sredstvom za smirenje. Pročitajte još jednom citat i složit ćete se sa ocjenom da je teško izdržati toliku količinu gadosti.
3.
Pošto pripadnici fekalno-kanalizacionog klana svoje uvrede objavljuju u Walteru, i nešto rjeđe u Ljiljanu, javnost uglavnom ne zna za njih. Smatrajući da se radi o antologijski ružnim, opakim, zločinačkim i štetnim mislima, bitnim za cjelovito razumijevanje sarajevske postratne medijske scene, Start ih na ovaj način – naravno, opremljene ukusnim komentarima – podastire na uvid široj javnosti.
4.
Prvo smo dužni odgovor na pitanje zašto predmet našeg izučavanja nazivamo fekalno-kanalizacionim novinarstvom. Sa punom materijalnom i moralnom odgovornošću izjavljujemo da se ne radi o uvredi, niti o proizvoljnoj deskripiciji, nego o utemeljenoj definiciji. Tekstovi koje ćemo izložiti analizi puni su upravo tih fekalno-kanalizacionih pojmova, fenomena i situacija. Samo deset brojeva Waltera, a analizirali smo ih neuporedivo više, pruža pravo obilje fekalno-kanalizaciono-skatofilijsko-koprofagijsko-bolesničkog blaga. Ti tekstovi – oprostite, pišemo suštu istinu, dakle citiramo – prelijevaju se od govana, guzica, sranja i preseravanja, usranosti, kake i kakanja, čmarova, šupkova, anusa, analnih odaja i izlučevina, mudrosera, debelog mesa, hemoroida, naguzivanja, uvlačiguza, frustriranih sadomazohista, sisa, pedera, homoseksualaca, gonoreje, gnoja, sifilisa, kanalizacija, septičkih jama, hrakotina, oseknjavanja, đubreta, krmaka i krmetine, smeća, nadrkavanja i onanije, pa onda krvave onanije, masturbiranja, onandžija i urindžija, stoke, splačina i spirina, pušenja kurca, gaća, pizdelektualaca, prostitutki, kurvi, profuknjača, slinavaca, pjandura, pasa čuvara, izdajnika, vampira, ciganluka, divljih svinja, golja, bolesti i razvrata ("Ljudska prava se u Evropi šire do bolesti i razvrata" - Fatmir Alispahić, Walter, broj 90, strana 9), drogiranih padavičara, degenerika, mućkova...
5.
UH! TEŠKO I MUČNO!!!
POSLJEDNJI PUT VAS UPOZORAVAMO: BAVIMO SE IZRAZIMA KOJE SMO UPRAVO CITIRALI I LJUDIMA KOJI IH KORISTE.
JOŠ NIJE KASNO DA ODUSTANETE! I SPASITE DUŠU.
6.
Autoru ovog feljtona nije bilo mrsko, pa je napravio i svojevrsnu evidenciju, statistiku brojnog stanja fekalija po a) tekstu, b) autoru i c) broju novine u kojoj se dotične fekalije ili gadosti pojavljuju. Međutim, da vas ne bismo sad zamarali tom fekalnom statistikim, jer čekaju nas važnije stvari, odmah prelazimo na suštinu.
7.
Fekalno-kanalizaciono, kao i svako drugo novinarstvo ima svoja sredstva i metode. Nakon višemjesečnog proučavanja istih, došli smo do zaključka da je uvreda temelj njihovog izražavanja i komuniciranja sa političkim protivnicima. Pri tome se način plasiranja uvreda razvija u nekoliko vrlo živopisnih pravaca. Sada ih samo navodimo, a tokom ovog i slijedećih nastavaka bogato i precizno ćemo ilustrirati svaku od navedenih tvrdnji. Nijedna ocjena u ovoj briljantnoj analizi neće biti izrečena a da iza nje ne stoji hrpa ubojitih, neoborivih dokaza.
Dakle, naše fekaldžije prilikom pisanja o drugim ljudima i njihovim postupcima koriste se ovim izražajnim sredstvima:
I Tipične uvrede.
II Atipične uvrede.
III Obasipanje grozomornim fekalnim uvredama.
IV Izrugivanje na račun fizičkog izgleda.
V Izrugivanje na račun bolesti.
VI Izrugivanje na račun invalidnih osoba i njihovih psihofizičkih nedostataka.
VII Bjesomučni napadi na članove porodica ljudi koji se napadaju.
IX Brutalni napadi na privatnost ljudi.
X Izvrgavanje ruglu i mučno izvrtanje tuđih imena i prezimena (Senad Smećanin, Senad Tuka, Faćir Šilandra, Desanka Lovrenović, EnSER KAKaz, Alibaba Mumija, Ozrenka Kebo...)
XI Izrugivanje na račun "debilnih" ljudi, tj. hendikepiranih osoba, odnosno, osoba sa posebnim potrebama, kako to u posljednje vrijeme politička korektnost sa punim pravom nalaže.
XII Izrugivanje na račun starosti ljudi.
XIII Oblajavanja.
XIV Kletve.
XV Histerični ispadi neutvrđene provenijencije.
8.
Možda vas iznenadi jedna metodološka nedosljednost u ovom feljtonu. Primjenjivat ćemo nemilosrdnu analitičnost u postupku, ali krajnju blagost u zaključku. Sve uvrede i ogavnosti koje ćemo izložiti široj čitalačkoj publici rezultat su evidentne i duboke unutrašnje nesreće svojih autora. Ne znajući kako da riješe sopstvene unutrašnje probleme, ovi novinari – možda potpuno nesvjesno – unesrećuju bližu i dalju okolinu. Niko od tih ljudi nije bio oduvijek ovakav. Enver Čaušević nije uvijek svoje neistomišljenike nazivao šupcima, gnusno i prostački izvrtao tuđa prezimena, niti u novini puštao tekstove u kojima se ljudima poručuje da, citiramo, puše *urac. Pamtimo mi i jednu ljepšu, smireniju Indiru Kučuk-Sorguč, koja tek u poznijoj fazi svog stvaralaštva potpada pod uticaj unutrašnjeg bijesa i prelazi na nevjerovatne kletve, nezabilježene u povijesti novinarstva. Čak ni Fatmir Alispahić nije se uvijek bavio govnetom i čmarom kao omiljenim, opsesivnim metaforama i sredstvima izražavanja. Sjećamo se njegovih većinom pristojnih i odmjerenih komentara u Oslobođenju.
Samo rijetki među nama imaju pravo osuđivati ove ljude i ne dati im šansu da se pokaju i promijene. Svi smo mi, u manjoj ili većoj mjeri, žrtve rata, svi smo mi zamorčići i eksponenti jednog stravičnog posttratumatskog sindroma, svi smo prolupali na svoj način. Većina među nama ima nekontrolirane istupe gnjeva. Ali Enver, Fatmir i Indira imaju nesreću da nema ko da ih koriguje, da im ukaže na njihov verbalni fašizam, na nepravde, uvrede i boli koje sistematski nanose desetinama i stotinama ljudi. Osim njih, pripadnika fekalno-kanalizacionog klana, zakazao je i uredničko-direktorsko-vlasnički trakt u novinama za koje pišu. (Walter, Ljiljan, a u nekoliko tekstova, što također nećemo zaobići, i Saff.)
Zato čitaocima koji su izdržali dovde i namjeravaju nastaviti sa čitanjem, još jednom preporučujemo krajnju blagost u ocjenama i eventualnim osudama.
9.
Senad Pećanin je debeo, ljigav i lojav. I on uopće nije Pećanin, nego Smećanin. Ivan Lovrenović je šupak kojem smrdi iz usta, nadrkani kvazikomunistički kvazimislilac, polutalentirani pisac, mračni mislilac, skriboman, naciopolutan i ublehaš, i zato, nek nam puši kurac. Vjerovatno ovaj naš bošnjački. Mile Stojić, ta ljudska ogavnost, idiot je koji ima vrat nalik kanalizaciji, a shodno tome, umjesto mozga ima govna. Dario Novalić je blijed i – sram ga bilo – anemičan. Eldin Karić je, prostak jedan, debeo. Nek ga zauvijek bude stid. Amina Lagumdžija je najveću grešku u životu napravila kada se udala za svog supruga Zlatka! Ne vjerujete? Živa istina, pisalo u novinama! Senad Avdić, arhineprijatelj, buljav je i grbav, te dabogda mu žene splačine i spirine po mezaru prolijevale. One divne djevojke sa Hayata, šta ćemo s njima? E, pošto su onako lijepe, one su, ustvari, neopisivo glupe. A Haris Pašović, taj vam je osijedio zbog svoje unutrašnje zlobe. Balavi silnik Bakir Hadžiomerović Bezistanče je, to svi znamo, idiot, onandžija i urindžija koji radi o glavi cijelom jednom narodu. (U ovoj ocjeni slažu se ekstremni predstavnici makar tri naroda u BiH.) A uz to, izgleda i ponaša se kao drogirani padavičar. Svetlana Broz nosi dekolte, a nema sisa. Fosilni komentator Mirko Šagolj je intelektualno smeće čiji lik saobražava osobine Staljina i Divlje svinje. Ozren Kebo je homoseksualac koji, uz to, ima i malu ćunu. (O ovoj dirljivoj eksplikaciji malo kasnije). Aziz Kadribegović je divljak i primitivac. A Ferid Buljubašić misli da ima lijepe oči pa samo trepće u prisustvu pripadnica ljepšeg pola. Rusmir Mahmutćehajić, inače pola vlah, pola musliman, je demagog, intelektualni kleptoman, biznismen koji zarađuje na krvi Srebrenice i Žepe i kojem su se misli pojebale u glavi. Zlatko Lagumdžija je svrgnuti monarh u čijim je analnim odajama (Pogodite ko je autor ove suptilne rečenice. Imate pravo na samo jedan pokušaj! – op O.K.) ostalo toliko malo pameti. Senka Obrwica je pokazala zawidan niwou liberety of čendži-mendži. Šta god da to značilo. U Krugu 99 sjede tute, kurtizane, čmarovi, srbonostalgičari, krda zla, debili, starci...George Soros u Bosni pere svoje čifutske pare. Senad Avdić i Senad Pećanin su jedna duša a dva tijela, jedno krmeće, a drugo tučije. Senad Smećanin je, kako manirom rasnog novinara istraživača svjedoči Alisa Lekić-Mehičević, sa ljudima iz Waltera izlazio na večere, na kojima je naručivao po tri jela, ali se nikad nije mašio za novčanik da plati. Boro Kontić nosi ime koje ima estradni prizvuk, kao ime Bore Spužića Kvake. Carl Bildt, za razliku od Mileta Stojića, u glavi umjesto mozga ima kocku leda. Šaćir Filandra bi mogao poslužiti kakvom pederu u OHR-u ili Američkoj ambasadi da masturbira nad njegovom rutavom slikom...I tako dalje i tako dalje.
Ponavljamo: i tako dalje.
10.
Ovo je bio sažet presjek nekih od najljepših uvreda koje su smislile i u svojim novinama plasirale naše istaknute fekaldžije.
Dragi čitatelji i poštovane čitateljke, časni Sude, gospodo, gospođe i gospođice porotnici i porotnice, štovani advokati i branitelji,
i sami se slažete: ovo je ogavno. Gnusno! Nezapamćeno! Neprimjereno! Jednom zauvijek bi nekakvo Vijeće za štampu, nekakav nadležan i autoritativan sud, ili možda udruženi predstavnici novinskih udruženja, trebali da objasne ovim kreativcima i nepokolebljivim borcima za ljepšu budućnost Bošnjaka, osnovna pravila: a) ponašanja, b) pristojnosti, c) pisanja, d) uvažavanja e) polemiziranja f) žurnalizma, g) istraživačkog postupka...
Evo samo nekih od tih pravila: o ljudskom izgledu se ne diskutira. To je naša datost, ili naš izbor, a u oba slučaja spada u kategoriju ljudskih prava. Niko nema pravo da naš izgled izvrgava ruglu, niti da na osnovu spoljnih karakteristika donosi zaključke o karakternim osobinama, o moralnim i stručnim kvalitetima. Nažalost, ili na sreću, Bog nas je stvorio različite i svakom je dao pristojnu količinu mana. Samo rijetki imaju sreću da im je podarena bujna, raskošna kosa kao u Fatmira Alispahića. Samo su sretni među nama obdareni atletskom građom i neklempavim ušima kao što je to, na primjer, Enver Čaušević. Samo najrjeđi izdanci ljudskog roda, oličenje su one prozirne ljepote koja odražava neku drugu, dublju unutrašnju ljepost, divnu blagost i tolerantnost, a u našoj okolini najistaknutiji primjer takvog bića je Indira Kučuk-Sorguč. Ali, da li im njihova ljepota i vanjska savršenost daju pravo da ovako gnusno blate nas ružne i nesavršene? Jesmo li mi krivi što nas je Bog stvorio ružne, debele, krivonoge, bolesne, nesrećne?
Ko ima pravo da u pitanje dovodi Božije kreacije?
Ljudske bolesti i fizički nedostaci ne smiju se izvrgavati poruzi i ismijavanju. Drvena ruka Žarka Broza, otkinuta noga njegovog oca, anemija, starost, sjedina, sve su to rezultati bolesti, nesreće, prirodnog procesa i kao takvi podliježu neprikosnovenom pravu na neruganje.
Niko nije zaslužio da ga poredimo sa životinjama. Ja sam često imao običaj napisati da je Ratko Mladić konj, poslije čega su me dobronamjerni prijatelji i čitaoci upozoravali da time neosnovano i bez ikakvih argumenata vrijeđam – konje.
Niko nije zaslužio da ga histerično napadamo. Od ovog pravila postoje izuzeci. Kad ste tri godine pod opsadom, kada sve to vrijeme zvijeri ubijaju djecu, žene, trudnice, starce, onda je gubitak spisateljske kontrole pri opisivanju tih zvijeri, kakav je suvereno demonstrirao recimo Marko Vešović, legitiman književni, novinarski i moralni postupak.
Niko nije zaslužio da ga nabacujemo govnima...
Mogli bismo, stavku po stavku, nastaviti da redamo šta se smije a šta ne smije, ali umjesto toga, ovo poglavlje privedimo kraju sveobuhvatnim zaključkom. Niko od ljudi iz poglavlja broj devet nije zaslužio ništa od onoga čime su ih uvrijedili u Walteru i Ljiljanu. Uvreda je nasrtaj na ljudska prava. Niko nema pravo da vas vrijeđa. Niko nema pravo da se baca granatama, ali ni govnima, po drugim ljudima.
Jasno?
11.
Nakon kratkog kursa iz žurnalizma i pristojnosti, sada ćemo se malo vratiti fekalno-kanalizacionom blagu našeg klana.
Nevjerovatna je količina govana i fekalne prljavštine sa kojom smo se susreli kada smo počeli finalizirati ovaj feljton. Apsolutni šampion u tom izražavanju je Fatmir Alispahić. O njemu drugi put. Sada ćemo izučiti jedan mnogo stariji primjer od ovog našeg.
Da li ste znali da je američki Ured za strateška istraživanja, inače (ne)formalni prethodnik CIA-e, još tokom Drugog svjetskog rata intenzivno pratio Hitlerove navike, običaje, psihološke karakteristike i svakodnevno ponašanje? Kao rezultat tog istraživanja, Walter C. Langer je napravio studiju Hitlerov psihološki profil. U ovoj studiji znatna pažnja posvećena je Adolfovoj opsjednutosti, odnosno fasciniranosti fekalijama i čmarom. Evo šta o tome piše Langer:
"Iz onoga što znamo o preteranoj čistoći i urednosti njegove majke, možemo pretpostaviti da je primenjivala prilično stroge mere u periodu kada su njena deca učila da obavljaju nuždu. To obično dovodi do rezidualne tenzije u ovoj oblasti i dete je smatra ozbiljnom frustracijom koja budi osećanja neprijateljstva. Ovo olakšava veze sa infantilnom agresijom koja pronalazi put izražavanja kroz analne aktivnosti i fantazije. Taj problem se vrti oko prljanja, ponižavanja i destrukcije, i formira osnovu za sadistički krakter.
(...)
Čak i sada, kao odrastao, Hitler je nesposoban da se suoči sa frustrirajućim iskustvima na zrelom nivou. Da nataložena tenzija iz tog nivoa još uvijek postoji kod Hitlera, dokazano je čestim figurativnim izražavanjem u njegovom govorništvu i pisanju koje se bavi izmetom, prljavštinom i smradom. Par ilustracija...:
"Vi ne shvatate: mi upravo prevlačimo magnet preko hrpe izmeta, i videćemo koliko je gvožđa bilo u hrpi izmeta i koliko se nakačilo na magnet. (Pod 'hrpom izmeta' Hitler je podrazumevao nemački narod).
"I kada on (Jevrejin) predaje blago, u njegovoj ruci ono se pretvara u prljavštinu i izmet."
"Nečija ruka grabi sluzavi žele; on klizi kroz prste samo da bi se u sledećem trenutku ponovo prikupio."
"Milosrđe se ponekad stvarno može uporediti sa gnojivom koje se rasipa po polju, ne zbog ljubavi prema potonjem, već iz predostrožnosti zbog nečije kasnije koristi."
"Trulež veštački stvorenih uslova mira više je nego jedanput zasmrdeo do samih nebesa."
(...)
Kao dodatak očima, analni predeo je isto tako postao veoma seksualizovan, a izmet i stražnjica postali su seksualni objekti. Usled rane obuke obavljanja nužde, uspostavljene su izvesne inhibicije koje sprečavaju njihovo direktno izražavanje. Međutim, otkrivamo tako mnogo primera figurativnog izražavanja ove vrste, naročito u vezi sa seksualnim temama, da moramo pretpostaviti da ova oblast ima neobično seksualno značenje.
(...)
Koje god da je njihovo poreklo, one su ipak uspostavile antisocijalne tendencije i tenzije koje su dete vrlo uznemiravale. U svojim najranijim danima mora da je mislio da je svet veoma teško mesto za život. Verovatno mu je izgledalo da je svet ispunjen nepremostivim rizicima i preprekama koje ga sprečavaju da dobije adekvatna zadovoljenja, i opasnostima koje će ga ugroziti ukoliko pokuša da ih pridobije direktno. Posledica je rađanje velikog gneva protiv sveta i ljudi za koji nije mogao da pronađe pogodne ispuste. Kao malo dete mora da je bio ispunjen osećanjima nepodobnosti, nemira i krivice koja su od njega napravila sve samo ne srećno dete.
(Volter C. Langer: Hitlerov pishološki profil, psihološka analiza Adolfa Hitlera, njegov život i legenda; MVTC, Beograd, 2003. godine, strane 86, 87, 88 i 97)
Važna napomena: autor ovog feljtona neće porediti kreativni tim Waltera sa Adolfom Hitlerom, niti će tim kreativcima pripisati ni potisnutu ni bilo kakvu drugu homoseksualnost. On samo ukazuje na nevjerovatne sličnosti u fekalnim tehnikama i metodama, a iz toga nek svako izvlači zaključke kakvi mu se sviđaju. Ukazujemo na još jedan fenomen: skromna količina i raznovrsnost fekalnih misli koje je upotrebljavao Adolf Hitler ne mogu se mjeriti ni po intenzitetu ni po bilo kojem drugom kriteriju, sa raskošnom fekalnom bujicom u tekstovima Fatmira Alispahića. tlera.
12.
Nakon najave ovog feljtona u prošlom broju Starta, uslijedile su brutalne reakcije u Ljiljanu i Walteru. U Ljiljanu nisu spominjali autora feljtona, ali jesu grubo izvrijeđali Daria Novalića, direktora i vlasnika Starta i Eldina Karića, glavnog i odgovornog urednika. Međutim, ta je reakcija blijeda u odnosu na bijes iz Waltera. Neko nepotpisan, iako je lako prepoznati fekalni stil F. A., napravio je rijetko viđen izljev bijesa u kojem se autor ovog feljtona optužuje za homoseksualizam, mjeri mu se dužina spolovila, zavlači u najdublje pore njegovog čmara, a kao vrhunac, prebire se po donjem vešu njegove majke! Ni jedno novinsko udruženje nije se javilo tim povodom. Majka Fatmira Alispahića nije našla za shodno da se javi majci Ozrena Kebe, i izvini se zbog ove stravične uvrede.
Dozvolite, prvi i posljednju put u ovom feljtonu malo ličnog tona.
Šta sad da radim? Niko od fekalaca nije imao hrabrosti da potpiše taj tekst. Koga da optužim za nečuveno divljanje? Ko mi je mjerio dužinu penisa? Ekrem Lekić ili Enver Čaušević? Ko se, bez pitanja i dozvole, uvlačio u moj čmar? E to znamo bez ikakvog istraživanja!!! Ko je balavio po grudnjaku moje majke? Ko od stalnih i povremenih saradnika Waltera podržava, ili možda čak pomaže ličnim kreativnim doprinosom, ovakvo pisanje? Hadžem Hajdarević, koji piše depresivne tekstove o stanju u društvu, ne shvaćajući da ih objavljuje u najvećem uzroku te depresije? Vahidin Preljević, koji analizira jedan profesionalni prestup u Danima, star osam godina, dok mu se pod nosom, svega nekoliko stranica daleko od njegove relativno smislene analize, dešavaju (iz broja u broj) autentični genocidi? Asmir Kujović, koji se jednom već ogradio od Waltera, pa onda nastavio da objavljuje u njemu?
Odgovore ne znam. Znam da je Adolf Hitler, kad god bi htio diskreditirati nekog od svojih saradnika, žrtvu proglašavao homoseksualcem? Znam da je Ivan Aralica isto uradio Miljenku Jergoviću.
I baš me zanima može li rečeni V. Preljević ovo nekako objasniti preko Kanta?
13.
Novine u Sarajevu stvaraju novi socijalni kontekst, poguban društveni senzibilitet, satkan od laži, uvreda, bijesa, pljuvanja, mafijaško-političkih interesa i nemoći. Novine u Sarajevu odavno ne provociraju idejama, prijedlozima, pitanjima, izazovima. Svi snosimo odgovornost za to. Prisustvujemo nastanku iskasapljenog i osiromašenog društva koje vapi za kreativnom provokacijom, a umjesto nje dobija kreativnu uvredu. To je izgleda jedino mjesto gdje smo u stanju usmjeriti svoju kreaciju. I energiju.
14.
Mi ovdje govorimo o kulturnom krugu (Čuj kulturni krug! E i ti ga, Kebo, što bi rekao Onaj, znaš zasrat!) koji ljudima izvrće prezimena, vrijeđa roditelje i supružnike...Demonstrira najgore ljudske osobine. Oni u svom patriotskom gnjevu (Patriotskom? Gnjevu?) ne mogu da vide da iza tih prezimena stoje nedužni ljudi, nečiji očevi, majke, sestre, djeca...
15.
Ovo do sada bila su razmatranja općih principa i metoda fekalno-kanalizacionog novinarstva. U narednim brojevima Starta pozabavit ćemo se konkretnim likovima i njihovim izabranim djelima.
16.
Neka se pripremi Fatmir Alispahić.
(U slijedećem broju: Morbidna fasciniranost govnetom, čmarom i guzicom)
