Forum Klix.ba

Upoznajte azbestozu. Mozda cete se druziti.

nedjelja, 23.2.2003.

RAZGOVOR S doc.dr.sc. SLAVICOM CVITANOVIĆ, VODITELJICOM REFERENTNOG CENTRA MINISTARSTVA ZDRAVSTVA RH ZA AZBESTOZU U SPLITU

AZBESTOZA mreža ožiljaka na plućima

Radnici u tvornicama koje upotrebljavaju azbest godinama su se gušili u azbestnoj prašini dok nisu počela prva maligna oboljenja i smrtni slučajevi. Rezultat su stotine tužbi kojima radnici i obitelji umrlih traže novčane odštete. Kočnice i spojke automobila svakodnevno nas truju azbestom, dok ga razvijeni svijet proganja iz svih javnih ustanova
Piše Sofija PRELJVUKIĆ

Azbestozu, tešku bolest pluća i poplućnice, javnost je upoznala tek kada su početkom 90-ih pokrenute stotine sudskih sporova i prve naplate visokih odšteta oboljelim radnicima koji su radili s azbestom. Radnici su se godinama nakašljavali u pogonima radeći sa smrtonosnim vlaknima, tanjim od ljudske dlake, ne znajući da im se nepovratno talože u plućima i da azbestozom koju donose kući na odjeći mogu razboliti i članove obitelji. Onda su zaredala bolovanja, pa smrtni slučajevi zbog zloćudnih promjena na plućima ... Poslodavci su znali za opasnost, no valovite ploče za krovove, kanalizacijske cijevi i drugi proizvodi jednostavno su čvršći s nezamjenjivim azbestom koji se miješa u cement, pa on ni do danas nije izbačen s proizvodnih traka. Najviše tužbi oboljelih stiglo je iz “Salonita” u Vranjicu, te iz tvornice azbest-tekstilnih i frikcionih proizvoda u Pločama koja se i okitila imenom “Azbest”, ali i iz brojnih brodogradilišta i drugih tvrtki.

ODŠTETNI ZAHTJEVI

Obitelji umrlih i i mnogi radnici uvjereni su da postoji sprega između moćnih tvorničkih lobija i liječnika koji ocjenjuju bolest. Iako su odštete u početku iznosile i po 250 tisuća kuna, poslije su znatno smanjene, a priznanje o profesionalnom oboljenju i novac sve je teže dobiti. Najveći je problem što u Hrvatskoj nije bilo jedinstvenih kriterija kojima se utvrđivala azbestoza. Sudovi u Splitu koji vode oko 300 slučajeva tužbi, tako su već destljeće poprište borbi između medicinskih vještaka koji zastupaju poduzeća i nastoje dokazati da nije riječ o profesionalnoj bolesti, te vještaka i odvjetnika koji u ime radnika tvrde suprotno i traže odštetu. Ročišta traju, a vještačenja se svaki put iznova plaćaju.
Mediji su pisali, Mala Venecija postala je sinonim za smrtonosnu prašinu, ljudi su umirali, a trebalo je više od desetljeća da Hrvatska osnuje centar za praćenje i istraživanje ove bolesti. Referentni centar Ministarstva zdravstva RH za azbestozu i druge azbestom izazvane bolesti otvoren je u sprnju prošle godine na Odjelu za plućne bolesti KB-a Split. Postao je time namjerodavnija ustanova u Hrvatskoj za ovu tematiku. Centar već ima uigran tim pulmologa, kardiologa, psihologa i svih stručnjaka potrebnih za utvrđivanje bolesti. Doduše, država ne financira njihov rad, pa bolesnik za njihovo mišljenje mora platiti 2800 kuna. No, oni jamče kako će svojim mjerodavnim stavom znatno skratiti postupak utvrđivanja bolesti pred sudom, s nekoliko godina na nekoliko mjeseci. Dijagnosticiranje, liječenje, znanstveno i stručno istraživanje te osposobljavanje kadrova njihov je cilj. No, tu je i ne manje važno ocjenjivanje ne/pravilnosti dijagnostičkih postupaka i liječenja, te ekspertize i vještačenja u sudskim postupcima.

AZBEST OSTAJE ZAUVIJEK U PLUĆIMA

O azbestozi i radu Centra razgovarali smo s doc. dr. Slavicom Cvitanović, voditeljicom bolničkog odjela i Referentnog centra:
— Prije svega treba istaknuti kako azbestoza nije bolest koja nastaje samo u pogonima koji upotrebljavaju azbest u proizvodnji, iako je tamo zbog velike koncentracije azbestnih vlakana naravno najzasutpljenija. Mnogi ne znaju da se opasni azbest nalazi na paknama svih automobilskih kočnica i diskovima spojki, pa azbestna prašina caruje ne samo u tvornicama i naseljima oko proizvođača koji rade s azbestom nego i uz svaku prometnu ulicu. Mi zapravo od rođenja udišemo azbestnu prašinu, ali neki od nas jednostavno imaju pluća osjetljiva na nastanak te bolesti — upozorava dr. Cvitanović.
— Azbestoza nastaje kada udahnuto azbestno vlakno izazove reakciju vezivnog tkiva pluća. Na tome se mjestu javlja neka vrsta mikroožiljka oko stranog tijela. Kada tih mikroožiljaka nastane mnogo i kada se međusobno povežu ožiljnim tračcima, nastaje fibroza pluća koja s godinama postaje sve raširenija (ovisno o broju i vrsti vlakana). To se može evidentirati na RDG slici prsnih organa, a postupno može dovesti do smanjene funkcije pluća jer se zdravo tkivo zamjenjuje ožiljnim. Sličan reaktivan proces nastaje i na plućnim ovojnicama izazivajući plakove, tj. ograničenja ili difuzna ožiljna zadebljanja. Najteži oblik azbestoze je maligni tumor plućne ovojnice mezoteliom — iznosi i najcrnju dijagnozu dr. Cvitanović.
Lijeka za azbestozu nema, pojašnjava nam. Oboljelo tkivo ne može se vratiti u normalno stanje. Uznapredovali slučajevi liječe se kao i sve druge bolesti dišnih putova. Ograničeni tumor mezoteliom pokušao se liječiti operativno, ali bez uspjeha. Azbestoza i plak plućnih ovojnica mogu samo uznapredovati i stoga se moraju držati pod kontrolom. Pušenje je, naravno, zabranjeno, bolesnik treba izbjegavati prašinu kao i veliki fizički napor. Osim kada je u pitanju tumor koji sustavno prati od početka dijagnoze, ostali bolesnici svaka tri mjeseca moraju ići na kontrolu pluća (spirometriju), kontrolu srca i psihijatrijsku kontrolu.
Bolest nastaje dugo, godinama, no o osjetljivosti organizma ovisi kada će pogoditi čovjeka. Neki radnici “Salonita” i “Azbesta” tako su oboljeli još za radnoga vijeka, a neki i deset godina nakon mirovine. Bolest nije zaobišla ni zaposlene u uredima tvornice. Azbestoza je podmukla, pa do najtežih faza bolesnik gotovo i ne osjeća velike bolove, osim kašlja i otežana disanja pri fizičkom naporu. Tako ne slute ni veći napredak bolesti, iznosi nam karakteristike azbestoze dr. Cvitanović.

NEMA STATISTIKA O UMRLIMA

Od nje doznajemo da je statistika umrlih od azbestoze vrlo slaba. Poslodavci imaju popis samo dijela oboljelih, dok one koji odu na bolovanje i od tumora umru u bolnici i ne popisuju. Ni Državni registar nema statistiku, a niti inspektori rada ne inzistiraju na točnom utvrđivanju.
Azbest u proizvodnji u svijetu se sve manje tolelira. Azbestni proizvodi izbacuju se iz škola, javnih ustanova i poslovnih zgrada. No, kako mu u proizvodnji još nije pronađena baš adekvatna zamjena, čak i u razvijenom svijetu ponegdje se koristi.
Ekoborcima se suprotstavljaju jaki tvornički lobiji. U Vranjicu je još uvijek broj jedan na proizvodnim trakama. Azbestoza tako čeka nove žrtve, sudski procesi i dalje traju, pa se treba nadati da će Referentni centar makar ponuditi poštena i stručna vještačenja onima koji budu tražili naknadu za izgubljeno zdravlje.

FRI, 12 NOV 1999 11:41:19 GMT


AZBEST TRUJE I UBIJA

PRIJETE I KANCEROGENE IGRACKE

AIM, SARAJEVO, 12.11.1999. Pocetkom iduceg milenijuma bice potpuno zabranjena primjena tehnologija i proizvoda od azbesta. Evropska unija je o tome vec donijela zakonske akte. Istovremeno, koristenje oko 3.500 proizvoda koji u sebi sadrze kancerogena azbestna vlakna, sigurne uzrocnike azbestoza, raka pluca i plucne ovojnice, kao da nikog ne brine u Federaciji BiH, a stanje nista nije bolje ni u srpskom entitetu. Ne kontrolise se ni njihova upotreba, a malo se zna i kako se odlaze mehanicki osteceni proizvodi ovog opasnog otpada.

Projektne nemogucnosti s azbestom su ugromne. Tesko je izdvojiti gradjevinski objekat u kojem nema proizvoda od azbesta. Uprkos cinjenici da je kancerogen, azbest se ugradjuje u fasade, njime se pokrivaju krovovi, koristi se kao izolator u vodovodnim i kanalizacionim sistemima. Na stotine hiljada kvadratnih metara azbestnih proizvoda je ugradjeno u objekte... Direktivom iz 1991. godine na evropskom trzistu zabranjen je marketing i koristenje amfibolnih vlakana i cetrnaest kategorija tzv. kristotilnih proizvoda: igracke, proizvodi u spreju, lula i mustikla za cigarete, sredstva koja se ugradjuju u kataliticke grijace, boje i premaze, filtere za tecnosti, materijale za ceste, zastitne prevlake, punjace, ljepila, podloge za plasticne podove i zidne obloge... U skladu sa medjunarodnom klasifikacijom u svijetu svi tipovi azbesta, odnosno proizvodi koji ga sadrze moraju imati poruku: "Moze izazvati rak".

Dakle, Evropa je odlucila da izbaci azbest iz upotrebe. Mi nismo i jos uvijek koristimo cementnoazbestne proizvode. Cak u sarajevskom "Vodovodu i kanalizaciji" direktor tvrdi da i pored toga sto zna koja opasnost prijeti od upotrebe ovih proizvoda, oni nece odustati od njihove ugradnje, jer su upravo ovi proizvodi od azbestnih vlakana "najekonomicniji i najlaksi za upotrebu". Sreca je sto se od zavrsetka ovog rata u gradnji ne koriste vodovodne cijevi koje sadrze azbest. Medjutim, u Sarajevu ima jos oko 60 kilometara vodovodnih cijevi od azbesta. Podsjecanja radi one su se u Sarajevu pocele koristiti za vodovod i kanalizaciju od l984. A jos mnogo ranije stambeni objekti su se pokrivali ili oblagali azbestnim plocama.

Od 1958. do 1965. godine bilo u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, ili Tuzli, Zenici za gradnju svih novih zgrada koristio se gradjevinski azbestni cement. Kasnije je koristen za smetljarnike. Nicala su cijela "azbestna" naselja. Ovakva upotreba kancerogenih azbestnih proizvoda objasnjavana je cinjenicom da se radilo pod pritiskom trzista.

Dr. Borislav Stanivukovic sa sarajevskog Institutata za materijale i konstrukcije Gradjevinsko-arhitektonskog instituta kaze da je na stotine hiljada kvadratnih metara azbestnih gradjvinskih proizvoda ugradjeno u objekte i sve dok se mehanicki ne ostete nisu opasni po zdravlje. Na zalost, niko ne kontrolise te gradjevine i stanje u kojima se nalaze. A kakve su, odnosno kolika su mehanicka ostecenja azbestnocementnih ploca na fasadama ili krovovima gotovo da se ne treba pitati: hiljade granata su devastirale i unistile cijela naselja a da ne govorimo o fasadama i krovovima, posebno u Sarajevu.

Ovih dana humanitarna organizacija City links, koja je sanirala sarajevsko naselje Hrasno uklonila je koliko-toliko ovaj kancerogeni materijal sa fasada i krovova.

- Namjeravali smo ukloniti sve ploce sa svih zgrada u ovom naselju, kaze Kenan Haracic, projekt menadzer City linksa, ali nedostatak para nas je sprijecio u tome. Ploce su uklanjali specijalno obuceni radnici. O uklanjanju azbestnih proizvoda i tezini ovog posla, koji donosi i veliku zaradu, pricao nam je Aleksandar Bibanovic, kompozitor, koji je dvije godine ovaj posao radio za jednu od samo dviju danas u Evropi profesionalno specijalizovanih organizacija koje se bave uklanjanjem ugradjenog azbesta u svakoj formi. Rijec je o "Procleamu" iz Belgije. Bibanovic tvrdi da je perspektiva u BiH ocajna, jer niko od odgovornih se ne bavi ovim problemima, oni koji sjede u bh. vlastima ocito i na znaju koliko je azbest opasan.

- Sumnjam da ce neko od novokomponovanih odgovornih ljudi poceti razmisljati o tome da se nesto uradi, da se ovi opasni materijali zamijene novim. Jedino, ukoliko Evropa odluci da se azbestni proizvodi uklone i sa ovih prostora, onda ce se situacija promijeniti - kaze Bibanovic.

- Unazad cetrdesetak godina azbest je bio mit u industriji. Nema gdje ga nema. Jeftin je i lak za ugradnju. Od njega su pravljena odijela za vatrogasce. Medjutim, sezdesetih godina, kada su ti vatrogasci poceli masovno da obolijevaju od raka i kada se sve ispitalo, dokazano je da je uzrocnik nista drugo do azbestno vlakno. Od tada pocinje prica o njegovom uklanjanju. Tako je krenuo i jedan novi unosni biznis. Uklanjanje cijevi, ploca i svega drugog od azbesta sa, primjerice, jedne dvanaestospratnice u Belgiji, kosta 2,5 miliona DM - kaze Bibanovic.

Dr Mustafa Omanovic iz Zenice, dvostruki doktor nauka (hemija i tehnicke nauke) cije se misljenje kao covjeka koji se bori za zastitu zivotne sredine uvazava i mimo nasih granica, kada je rijec o azbestu, sugerise njegovo izbacivanje iz upotrebe, i to bez obzira na to gdje se koristi. Ali, kaze dr. Omanovic, u kakvom drustveno-politickom okruzenju zivimo, zabrana upotrebe azbestnih proizvoda i tehnologija se kod nas nece desiti ni za narednih pola vijeka. Aktuelne vlasti za takva pitanja nemaju vremena, a nisam siguran da i mnogi od njih i znaju o cemu se uopste radi i kakva nam opsanost prijeti. Ipak zahvaljujuci upravo dr. Omanovicu, sprijecena je izgradnja fabrike boja i lakova u Zenici, ali se ona lako "preselila" na jednu od olimpijskih planina u blizini Sarajeva.

Kada je u pitanju upotreba azbestnih proizvoda, skeptik je i profesor dr. Aleksandar Knezevic iz Sarajeva, kojem je uza specijalnost odrzivi razvoj, jer kako kaze: "pa mi nemamo ni osnovnih propisa o toj problematici, uprkos cinjenici da znamo za opasnost od kancerogenog azbesta".

Arhitekta Tatjana Najdhart, radeci na svom magistarskom radu na temu zdravo gradjenje, nije mogla zaobici azbest, morala je, kaze, ukazati na opasnost od azbestnih vlakana, zdravstveni rizik, kao i na to sta da se cini ako se azbest vec nalazi u vasoj kuci.

- Nije problem samo ukloniti opasni azbest, nego i sta sa tim opasnim otpadom. Iako je Bazelska konvencija o nadzoru prekogranicnog prometa opasnog otpada i njegovog odlaganja donesena prije desetak godina, mi se tek sada spremamo za njeno potpisivanje. A sve dok ne potpisemo ovu deklaraciju, azbestni otpad morali bismo stavljati u specijalno zatvorene hermeticke vrece i samo ga odlagati. Nisam sugurna da tako postupamo jer ne zaboravimo, mi o azbestu nemamo ni drzavnih propisa i malo, ili bolje reci niko i ne kontrolise kako se i kada ugradjuje ili uklanja - kaze Najdhartova.

I tako dok ocito na ovim prostorima samo rijetki znaju sta nam prijeti od azbesta i njegovih proizvoda, na sarajevskoj specijalizovanoj klinici za plucne bolesti Podhrastovi kazu da su se sa profesionalnim bolestima susreli poodavno. Doktori su sve znali, no mogli su se baviti samo posljedicama. Lijecena su samo profesionalna oboljenja prouzrokovana azbestnom prasinom, bez da se moglo sta raditi na preventivnom djelovanju, odnosno zabrani upotrebe azbesta.

- Azbestoza se javlja kod ljudi u proizvodnji azbestnih proizvoda ili ako zive u blizini nekontrolisanih izvora emisije azbesta. Kada je rijec o nastanku raka pluca, treba znati da izmedju prvog izlaganja vlaknima azbesta i nastanka bolesti obicno prodje od 20 do 40 godina. Takodje, rizik od nastanka raka na plucima daleko je veci kod pusaca izlozenih azbestu - pojasnjava profesor dr. Zehra Dizdarevic, isticuci da se, nazalost, odavno bave i smrtonosnim posljedicama azbesta.

Za ocekivati je barem da kada nema zakonske regulative i legislative, odgovorni ne dozvole da se za jeftine pare presele azbestne tehnologije iz Evrope koja ce ih se uskoro osloboditi u potpunosti.

AMILA DjUROVIC (AIM, Sarajevo)

Je li i zgrada u Briselu gdje je smješteno sjedište EU napravljena od azbesta. Znam da je bilo nekih problema jer su se ljudi počeli razbolijevati. Bilo je prije neke godine.

praznina wrote:Je li i zgrada u Briselu gdje je smješteno sjedište EU napravljena od azbesta. Znam da je bilo nekih problema jer su se ljudi počeli razbolijevati. Bilo je prije neke godine.

Ne znam jesu li se razbolijevali, ali da su zgradu preuredili i odstranili azbest, to sam i ja citao. Inace, u nas azbesta osim u gradevinskom cementu i kocnicama, ima i u vodovodnim cijevima, toplinskim izolacijama u industriji i popularnim "salonitnim" ("ternitnim") krovovima.

ovo je grozan problem, pogotovo u zgradama napravljenim polovinom ovog vijeka, kada stetna svojstva jos nisu bila potpuno poznata.

EPA (agencija za zastitu okoline) je ovome posvetila puno paznje, i svake se godine milioni dolara potrose da se zgrade oslobode azbesta.

http://www.epa.gov/asbestos/

danas wrote:ovo je grozan problem, pogotovo u zgradama napravljenim polovinom ovog vijeka, kada stetna svojstva jos nisu bila potpuno poznata.

EPA (agencija za zastitu okoline) je ovome posvetila puno paznje, i svake se godine milioni dolara potrose da se zgrade oslobode azbesta.

http://www.epa.gov/asbestos/

Tako je, hvala. Ali, dok je vani azbest zabranjen, i uz velike ga troskove uklanjaju ekipe svemiraca (v. sliku), u Hrvatskoj obje tvornice koje proizvode betonske ploče i cijevi s dodatkom azbesta, hvala na pitanju, jos rade, krovari bez ikakve zastite postavljaju salonit na stambene (danas ipak nesto manje) i skladisne zgrade, a obicni ljudi drze drva u praznim vrecama za azbest i gradevinski materijal pokrivaju azbestnim dekama.

Poseban je problem nepametnost tog naseg obicnog covjeka, koji zivi od danas do sutra i misli: nece bas mene.

S tim nasim narodnim veleumom je povezana istinita prica iz 60-tih, kada se ni u svijetu jos nije u potpunosti znalo o velikoj karcinogenosti vinil-klorid monomera (VCM), od koga se polimerizacijom u nasem tadasnjem "Jugovinilu" u Kastel Sucurcu proizvodio polivinil (PVC). VCM je na visim temperaturama eksplozivan, pa su ga cuvali u posebnim tankovima, na niskoj temperaturi. A dosjetljivi radnici u Preradi su u te tankove ljeti npr. stavljali otvorene zdjele sladoleda. Od 70-tih, stotine su radnika "Jugovinila" umrle od angiosarkoma i drugih karcinoma. "Jugovinil" je takoder u Kastelanski zaljev prekomjerno ispustao zivu, tako da je u jednom trenutku njena koncentracija u morskoj vodi bila 25 puta veca od maksimalne dopustene. Nas je bistri covjek znajuci to i dalje lovio ribu i jeo skoljke iz Kastelanskog zaljeva.

praznina wrote:Je li i zgrada u Briselu gdje je smješteno sjedište EU napravljena od azbesta. Znam da je bilo nekih problema jer su se ljudi počeli razbolijevati. Bilo je prije neke godine.

Koliko ja znam ta zgrada je zatvorena jer su valjda troškovi preuređenja bili veči neg da se napravi nova pa birokrate družno odlučile da prave novu vele biče nam komotnije lupetati u novoj zgradi

danas wrote:ovo je grozan problem, pogotovo u zgradama napravljenim polovinom ovog vijeka, kada stetna svojstva jos nisu bila potpuno poznata.

EPA (agencija za zastitu okoline) je ovome posvetila puno paznje, i svake se godine milioni dolara potrose da se zgrade oslobode azbesta.

http://www.epa.gov/asbestos/

Isti taj belaj je i ovde u Sloveniji sa zdravljem ljudi pogotovo u Anhovu i Velenju (nekad Titino).ljudima koji su radili u cjementari Anhovo ustanovili su čak epidemiološke stope oboljenja te jih takoreči maksimalno odstranili posle detaljnih pregleda od posla i to sve one za koje su ustanovili to oboljenje naime azbestozu a isto bi i u Velenju.Tad je možda i jedinu fer stvar država uradila da je jim je priznala profesionalnu bolest te jim tako osigurala lakši put do penzionisanja za one koji su mogli dok su ostali dobili neke olakšice za život u vidu raznih pomoći

Kupujem azbestno odijelo. Za Dzzehenema.

Shifra: Munafik

praznina wrote:Je li i zgrada u Briselu gdje je smješteno sjedište EU napravljena od azbesta. Znam da je bilo nekih problema jer su se ljudi počeli razbolijevati. Bilo je prije neke godine.

jeste, no jos 1996.godine su poceli da uklanjaju azbest iz iste, no pravi problem je upravo sto naslovni post govori, u prosloj drzavi, odluceno je da se Kastela te sve do Trogira i malo iza pretvore u industrijsku zonu, poseban problem je bio prije 20-tak godina, otkad se radi na smanjivanju i uklanjanju bazicne industrije u ovom regionu.

Tocno je da je azbestoza rasirena medu radnicima nekih industrijskih grana, ali zbog opceg nemara, gluposti i korupcije pogada i druge. Nedavno je od raka pluca uzrokovanog azbestozom umrla jedna moja poznanica (40-tak godina), koja nikad nije radila u industriji (bila je turisticki vodic, a poslije je otvorila galeriju slika), nikad nije zivjela u Vranjicu ili Kastelima i nema u porodici nikoga tko radi tamo. Ali je azbestna vlakna ipak negdje udahnula, jer drugacije ne bi dobila azbestozu.

Radi li se o azbestu iz betona od kojeg je radena njena ili neka druga zgrada, azbestu iz vodovodnih cijevi (navodno iz tog razloga ima slucajeva azbestoze u Podgori, koja je relativno daleko od industrije), azbestu s odjece nekoga u autobusu, ili azbestu kojeg je vjetar donio s nekog odlagalista sljake koja se nalaze uz naselja na periferiji Splita, ne zna se. A ne moze se ni znati posto unatoc velikom a potencijalno i vecem broju oboljelih, jos nema ni karte incidencije slucajeva azbestoze u Splitu i okolici, Plocama i drugim gradovima. I dok na zapadu uklanjaju i tragove azbesta iz radne i zivotne sredine, kod nas svi, a pogotovo javnost, spavaju zimskim snom. Zato je ovo aktuelno i u BiH.



Azbestoza

Azbestoza je bolest koja je relativno česta unutar naše populacije, posebno na nekim područjima RH. Zato smo popričali sa prof. dr. sc. Jadrankom Tocilj s plućnog odjela KB Split, gdje smo dobili detaljnije informacije o ovoj bolesti od osobe koja se bavi azbestozom duže vrijeme. Naime, baš je područje okolice Splita i grad Ploče, dakle dalmatinska regija, najjače zahvaćena ovim problemom.

Medicina.hr: Što je azbestoza?

prof. T. J.: Azbestoza je progresivna bolest koja nastaje udisanjem azbestne prašine ili azbestnih vlakana. Azbest je po kemijskoj definiciji silikat koji ima neka izvanredna tehnološka svojstva. Međutim, on se pokazao opasan za zdravlje ljudi. Azbest nije opasan zbog svoje kemijske građe, nego zbog svoje strukture u obliku iglica koja se lako zabada u plućne membrane i tamo izaziva kroničnu upalnu reakciju, reakciju stranog tijela. To ima za posljedicu upalni proces u plućima sa svim medijatorima upale ili posljedica može biti upalna reakcija na pleuri (poplućnici). Upalni proces je jako ovisan o stanju imunog sustava. U konačnici se razvija na pleuri zadebljanje pleure, kao granulacije, a u plućima se razvija fibroza. Ali kako će se razvijati fibroza, kojim tempom i sa kakvom prognozom ovisi isključivo o imunom stanju bolesnika.

Medicina.hr: Da li to znači da će osoba sa jačim imunim sustavom imati i jače izražene promjene?

prof. T. J.: Pa moglo bi se možda i tako reći. Ali vrlo je teško odrediti imuno stanje kod tih ljudi. Mi smo radili neka ispitivanja, i studija je pokazala da je komplement na donjoj razini kod tih ljudi, a da imunoglobulini ostaju u granicama normale. C3 i C4 su sigurno na donjoj fiziološkoj granici, vjerojatno zbog povećanog trošenja nego što je to u normalnoj populaciji. Međutim, uzorak ispitivane populacije je bio nedovoljno velik i opsežan, istraživanje je trebalo širiti, što nismo bili u mogućnosti, pa i neke valjane zaključke iz svega toga nismo uspjeli izvući.

Medicina.hr: Koje organe zahvaća azbestoza?

prof. T. J.: Glavna podjela bi bila na azbestozu pluća i na azbestozu pleure. Azbestoza pluća sporije napreduje od azbestoze pleure. Novija literatura opisuje i rak debelog crijeva kod azbestoze, koji nije nastao radi kemijskog svojstva, već zbog zabadanja u tkivo i posljedičnih tkivnih promjena.

Medicina.hr: Odakle takva razlika u napredovanju azbestoze pluća i pleure?

prof. T. J.: Zbog toga što postoje dva lista pleure, visceralni i parijetalni između kojih dolazi do stalnog mehaničkog trenja i dodira. Trenjem se ubrzava zadebljanje pleure, i po širini i po dužini zahvaćene pleure.

Medicina.hr: Koje mogu biti krajnje posljedice zahvaćenosti pleure? Da li može nastupiti pneumotoraks i nagla smrt zbog kolapsa pluća?

prof. T. J.: Ne! Pneumotoraks nije bio česta posljedica promjena na plućima i pleuri. Naprotiv, česte su emfizematozne promjene (bule) kod azbestoze pluća, kad se razvije fibroza, poradi retrakcije plućnog tkiva. Što se tiče promjena na pleuri, zbog odebljanja dolazi do remećenja mehanike disanja i pluća se nađu kao u nekakvom kavezu. Sve to ima za posljedicu kompromitiranje funkcije disanja. Prvo se javlja dispneja (zaduha) u miru, a zatim se javlja dispneja u naporu. Osim toga kod oštećenja pleure dolazi do poremećaja vitalnog kapaciteta, a kod oštećenja pluća dolazi do poremećaja difuzijskog kapaciteta, što odgovara oštećenjima na nivou kapilara i alveolarnih membrana, tj. na razini izmjene plinova.

Medicina.hr: Da li je azbest zabranjen u RH?

prof. T. J.: Danas je u Europskoj uniji zabranjena proizvodnja i korištenje azbesta. Mi uvozimo azbest iz Rusije. Na kutijama u kojima se nalazi azbest nalaze se znakovi upozorenja s "mrtvačkim glavama". Azbest je opasan. Do danas, azbest u RH nije zabranjen. Ako se hoćemo usporediti sa susjedima, mogu pripomenuti da je proizvodnja azbesta zabranjena u Sloveniji.

Medicina.hr: Da li su azbestne cijevi opasne ili azbest kao toplinska zidna izolacija?

prof. T. J.: Ne, one nisu opasne, ako ne postoje erozije i oštećenja. Ili ako se ti zidovi ne ruše i ne pregrađuju Ne znamo koja je kritična doza azbesta koju treba udahnuti. Azbestoza je individualna bolest. Svaki individualac reagira posebno. Neko može razviti bolest nakon mjesec dana izloženosti, a neko ne mora dobiti bolest i nakon 10 godina od ekspozicije.

Medicina.hr: Rekli ste da je azbest zabranjen u Europskoj zajednici. Kakvo je stanje kod nas?

prof. T. J.: Kod nas azbest nije zabranjen, ali postoje maksimalne dopuštene koncentracije u zraku. Iako nismo sigurni koliko su pouzdane zbog individualnog principa javljanja bolesti. Problem je i nedisciplina pri proizvodnom procesu, traljavost i aljkavost u zaštiti. Zaštita postoji, ali se malo tko toga drži, jer zaštitna oprema smanjuje radnu sposobnost. Edukacija radnika bi bila vrlo vrijedna.

Medicina.hr: Koliko je bolest česta u RH?

prof. T. J.: Jako česta. Tu su tvornica "Salonit", brodogradilišta, "Plovbest" Ploče, nešto u Istri, ali najveća je koncentracija oboljelih ipak u Dalmaciji. Prema našim podacima, samo iz tvornice "Salonit" imamo oko 400 oboljelih u zadnji 10 godina. Od toga je 90 mezotelioma (zloćudni tumor poplućnice) pleure. Samo iz Ploča imamo 80 oboljelih. Mnogo bolesnih je u brodogradilištima, ali o njima nemamo točnu evidenciju. Većina koja je nama poznata, poznata je radi vođenja odštetnih sudskih postupaka.

Medicina.hr: Koja su zanimanja najčešće zahvaćena ovom bolešću?

prof. T. J.: Brodostolari, izolateri, utovarivači azbesta. Prije se kod nas do 1965. godine koristio tzva. "suhi postupak" u tehnologiji proizvodnje i prerade azbesta i on se pokazao vrlo opasan i štetan. Azbestoza je bolest koja ima dugu latenciju, pa su neki naši pacijenti zaradili svoju bolest još prije 30-tak godina u doba starog tehnološkog postupka. Novi, tzv. "mokri postupak" stvara manje prašine, i manje je oboljelih.

Medicina.hr: Kolika količina azbesta je dovoljna da uzrokuje bolest?

prof. T. J.: Nema točnog i preciznog odgovora. Postoje zadane regule, ali one ne odgovaraju medicinskoj praksi. Ne zna se koja količina okida nastanak bolesti. Da je to poznato, vjerojatno bi i razvijenije zemlje zadržale azbest, pod takvom kontrolom. Ne zaboravimo, svaki organizam reagira drugačije.

Medicina.hr: Kakav je patofiziološki slijed kod bolesti azbestoze?

prof. T. J.: Nakon ulaska iglica u tkivo, prvo se javlja upalna reakcija uz sve upalne medijatore. Upala može trajati 1, 2, 5, 10, 15 godina. Po našim iskustvima, period upale traje dugo. Zanimljivo je istaknuti da je zbog upalne hiperemije (povećanog krvnog protoka) teško otkriti poremećaj difuzije plinova u plućima, koja je uz takvu hiperemiju normalna. Teška fibroza se rijetko javlja, ostali su u perzistentnoj upali.

Medicina.hr: Da li postoji neki svjetski referentni centar?

prof. T. J.: Da i on se nalazi u Zurichu, Švicarska. Oni su klasificirali bolest prema stupnju težine, tj. sastavili su ILO-standarde gdje oni gradiraju stupanj težine promjena na plućima i na pleuri. Tako postoje početne promjene, srednje teške i teške. Npr. promjene na pleuri; debljina od nekoliko mm, više od 5 mm, ili zahvaćenost 1 pleure, 1 pleure… Klasifikacija doživljava stalne promjene i dopune. Prema toj klasifikaciji radiolog očitava sliku. U svezi s tim standardima kod nas postoji zbrka, jer ne postoje standardi za našu populaciju, što je možda krivnja medicine rada. Naime, standardi koji vrijede za druge nacije, ne moraju odgovarati našoj populaciji.

Medicina.hr: Koji su glavni simptomi bolesti?

prof. T. J.: Dispneja (zaduha) je glavni znak. Iako treba naglasiti da prvi znakovi bolesti često ostaju neprepoznati. Oko 80% bolesnika razvija hipertenziju, i kao takvi imaju dispneju, što prikrije pravi uzrok zaduhe. Međutim, javnost je danas bolje upućena u ovu bolest i ako je netko bio u kontaktu s azbestom, onda se ta osoba javlja sama kod liječnika. Prvo se javlja dispneja u naporu, zatim dispneja u mirovanju. Kao treći simptom javlja se kašalj. Četvrto: javlja se česti bronhitis. To je objektivan znak, a ne simptom, jer opstrukciju na razini malih dišnih putova možemo mjeriti i objektivizirati.
Međutim takva oštećenja nisu specifična, mogu je izazvati i mnoge druge bolesti.

Medicina.hr: Kako se bolest dijagnosticira?

prof. T. J.: Isključivo radiološki, RTG-snimkama. Snima se specijalnom tehnikom, tvrdim zrakama i kosim projekcijama pleure. Radiolog svoje nalaze uspoređuje sa zadanim standardima ILO-a. Mi imamo istaknute stručnjake na polju radiologije s područja dijagnostike azbestoze, ali i odgovarajuću modernu aparaturu. Ako je slučaj dubiozan onda ide na CT-dijagnostiku. Za određivanje napredovanja bolesti važno je odrediti plućne funkcije, a za početak bolesti dovoljna je radiološka dijagnostika.

Medicina.hr: Kakva je terapija bolesti?

prof. T. J.: Nema je. Pokušavalo se pronizonom, kortikosteroidom, ali rezultati su bili slabi i nikakvi. Ako se razvije teška fibroza ide se na srtandardnu terapiju fibroze.

Medicina.hr: Da li postoji povezanost ove bolesti s rakom?

prof. T. J.: Postoji i jako je velika! U zadnjih 10 godina je umrlo 90 osoba od mezotelioma, a nisu rijetki karcinomi pluća i najčešće se radi o adenokarcinomima. Toga ima manje i tu se u nastanak tumora miješa pušenje što nije slučaj kod tumora pleure.

Medicina.hr: Da li je pokušano s institucionaliziranjem pomoći bolesnicima?

prof. T. J.: Pokušali smo osnovati referalni centar u Splitu. Projekt smo predali na uvid Vladi RH i sada je to u fazi mirovanja. Nadamo se da će se pozitivno riješiti i da će centar biti u Splitu, jer smo mi nesrećom najviše pogođeni tom bolešću.

Medicina.hr: Prognoza bolesti?

prof. T. J.: Teško je predvidjeti tok bolesti, jer se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Sreća je ta što se radi o dugotrajnoj upali. Ljudi umiru zbog kroničnog plućnog srca, respiratornog invaliditeta ili od karcinoma. Kvaliteta preživjelih je vrlo loša, jer dišu otežano, kao "na škrge". Treba paziti da se ne razvije plućna vazokonstrikcija zbog hipoksije i posljedična sekundarna plućna hipertenzija, što opterećuje desno srce.

Medicina.hr: Kome se mogu javiti bolesnici?

prof. T. J.: Na plućnom odjelu KB u Splitu, sa uputnicom za ocjenu stanja i postavljanja dijagnoze.

Medicina.hr: Da li postoji još koji centar izvan Splita?

prof. T. J.: Tu je najjači centar, jer se mi najčešće susrećemo s tim. Osim nas važan je
državni institut za medicinu rada, ali on nije tako specifičan za ovu bolest. Tu je i klinika Jordanovac u Zagrebu. Na kraju treba reći da u zemlji imamo tešku ekonomsku situaciju s jedne strane, ali imamo i opasna radna mjesta koja se ne mogu zbog toga ukinuti. Tu je teško naći pravu ravnotežu.

Svjesno sam dosadan i dalje. Treba tako.

EKOLOŠKO-ZDRAVSTVENI ALARM
VJETAR RAZNOSI OTROVNU PRAŠINU IZ VRANJICA

Azbestoza ubija ljude
i izvan tvornice Salonit

CRNE BROJKE U dvije godine 20 umrlih - Azbestoza je do sada ubila ukupno 200 ljudi, od kojih neki nisu nikada stupili u krug tvornice - Jesu li ugroženi Split, Solin i Kaštela - Uklanjanje opasnog otpada iz vranjičke tvornice i deponija u Mravincima koštat će 30 milijuna eura
piše Lidija GNJIDIĆ

Prema evidenciji precizno vođenoj u osmrtnicama Slobodne Dalmacije, samo od kolovoza 2002. do kolovoza 2004. godine umrlo je dvadeset oboljelih od azbestoze, "zarađene" udisanjem azbestne prašine iz vranjičke tvornice Salonit.
U kolovozu 2002. godine vranjička Udruga oboljelih od azbestoze (kojoj su članovi, osim "salonitaša", i radnici pločanskog Plobesta, te splitskog brodogradilišta) uputila je tužbu-prigovor Međunarodnoj organizaciji rada u Ženevi, upozoravajući na višestruko kršenje Konvencije o korištenju azbesta (C 162/86) koju je i Hrvatska ratificirala i koja u Hrvatskoj ima snagu zakona. Drugi zakoni ni podzakonski akti koji se odnose na azbest u Hrvatskoj još uvijek, unatoč obavezama koje nameće pristup Europskoj uniji, nisu doneseni.

Talijani pitaju: Tko će doživjeti pedesetu

Vijeće eksperata MOR-a zatražilo je potom od Vlade da specificira propise o azbestu, te da se zaustavi kršenje odredbi spomenute konvenije, no stvari su se "riješile" tako da je Udruga nedavno - s proširenim tužbama i dvadeset članova manje - ponovila prigovor MOR-ovu Odjelu za međunarodne standarde rada, upozoravajući da su sve poduzete promjene samo kozmetičke, te da se država ponaša kao da iz nekog razloga ne želi riješiti problem sa Salonitom i azbestom.
Oboljeli Grgo Mandić i Marko Beara pokazuju sliku mravinačkog deponija koji je šokirao Talijane/Nikola VilićZaštita okoliša jedno je od nasloženijih i najskupljih pitanja o kojima će Hrvatska pregovarati na putu u Europsku uniju, a o udaljenosti europskih i hrvatskih standarda u zaštiti okoliša govori i primjer Salonita. Ministarstvo okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva svrstalo je Mravinačku kavu i Salonit, uz još osam lokacija čiju sanaciju priprema, u kategoriju visoko onečišćenog okoliša. U potrazi za programima sanacije koji bi kvalitetom osigurali sredstva iz pristupnih fondova EU-a - Hrvatskoj dostupnih tek 2006. godine - raspisat će se natječaji, a natječaj za projekt sanacije tvornice Salonit i Mravinačke kave - nedavno je već i okončan.
Prema riječima Kate Gojević, glasnogovornice ministarstva, stručno povjerenstvo upravo proučava šest pristiglih prijava, a odluka o najpovoljnijem ponuđaču najvjerojatnije će biti donesena idućeg tjedna. Prema dosadašnjim, iako neslužbenim procjenama, za uklanjanje opasnog otpada iz vranjičke tvornice i deponija u Mravincima trebat će čak 30 milijuna eura.
Azbest se u Salonit uvozi iz Rusije i Zimbabvea, i koristi se u proizvodnji šahti, te cijevi raznih namjena. "Tvornica radi uglavnom za potrebe projekta Eko-Kaštelanski zaljev i gradnju autoceste", kaže Grgo Mandić, predsjednik Udruge, do otkaza zaposlen u Salonitu, i sam bolestan od azbestoze. Sitne i oštre čestice azbesta udisanjem se unose i zabijaju u pluća i pleuru (plućnu maramicu), uzrokujući neizlječivu bolest azbestozu koja donosi velike šanse da se razvije u rak pluća, pleuralni mezoteliom (poznat kao vrlo rijetki oblik raka pleure), čak i rak jednjaka ili debelog crijeva. Novooboljelih će biti i do dvadeset pet godina nakon što se - kad se - tvornica zatvori. Bolest se, naime, može javiti i toliko dugo, čak i duže, nakon udisanja azbestnih čestica.
Prema evidenciji Udruge, dosad je od azbestoze, odnosno posljedičnih bolesti, umrlo više od 200 ljudi, među kojima mnogi "nikad nisu nogom kročili u tvornicu".
Zbog netretiranja azbesta kao opasne tvari prve kategorije (u EU-u azbest je, na primjer, klasificiran u prvu kategoriju kancerogena), niti registriranja Salonita kao tvornice koja se takvim tvarima koristi, zbog slabe profesionalne zaštite radnika i nepropisnog deponiranja azbestnog otpada - opasnostima od udisanja azbestnih čestica izloženi su ljudi s područja znatno šireg od Vranjica. Ili, kako bi to rekao Grgo Mandić - "svatko u Splitu, Solinu i Kaštelima može oboljeti od azbestoze!"
- Nitko od zdravstvenih vlasti nije sustavno istraživao golemi broj slučajeva pleuralnog mezotelioma i raka pluća među radnicima Salonita i stanovnicima uokolo; odštete za oboljele od azbestoze spustile su se s tridesetak tisuća eura početkom devedesetih na dvije tisuće eura danas. Iako je oboljelih sve više, a bolest neizlječiva - dijagnosticiranih azbestoza sve je manje, bolest je sve teže dokazati. Kako to objasniti? Jednostavno - azbestoza vam se pretvara u biznis u kojemu zarađuju i suci, i odvjetnici, i liječnici i vještaci - kaže Mandić, a priču o neuhvatljivim kriterijima za utvrđivanje bolesti radi dobivanja odštete potvrđuje i Marko Beara, član Udruge oboljelih od azbestoze koji je otkaz dobio nedavno, u posljednjoj "turi", zajedno s još pedesetak radnika od kojih je trideset azbestoznih.
U tužbi se, ukratko preneseno, pobrajaju kršenja odredbi Konvencije o korištenju azbesta: poslodavac ne poštuje obvezu da temeljito informira radnike o stvarnim karakteristikama azbesta i razmjerima opasnosti kojoj su izloženi; krajnje je manjkava zaštita na radu (poslodavac radnicima nije osigurao specijalna radna odijela, mogućnost da se pri odlasku s posla istuširaju, te da se radna odjeća pere u tvornici, umjesto da se kontaminirane "trliše" pere u kućnim perilicama); azbestni otpad (prašina) skladišti se na otvorenom bez ikakve zaštite. Do prošle godine, naime, tehnološki otpad - a u njemu i azbestna prašina - otvorenim je kamionima odvožen i ostavljan u Mravinačkoj kavi, odakle su ga vjetrovi raznosili na sve strane.
- Talijani koji su nam došli u posjet hvatali su se za glavu - govori Mandić, vidjevši da se u kavi igraju djeca. Užasnuti, komentirali su to prognozom da će malo tko od njih doživjeti pedeset godina!
Kako je, međutim, Grad Solin lani zabranio deponiranje tvorničkog otpada u Mravincima, u Salonitu su prisiljeni ostavljati ga u krugu tvornice, a noću - kako sumnjaju članovi Udruge - dio bacaju i u more.

Slovenija je zabranila upotrebu azbesta

Iako su prošli svi dosadašnji rokovi za izbacivanje azbesta iz proizvodnje i uvođenje zamjenskih, neštetnih materijala - postoje rokovi koji će se morati poštovati: oni koje zadaje ulazak u Europsku uniju.
EU precizno, s više direktiva, određuje postupanje s azbestom, zaštitu radnika i medicinski nadzor nad njima, reklamiranje i upotrebu, mjere za zaštitu okoliša i drugo. EU se na azbestu, usput rečeno, opekla i kad je zgrada europske uprave u pitanju: završetak radova godinama kasni, dijelom i zato što su se morale skidati u početku gradnje korištene salonitne ploče.
Za razliku od Hrvatske koja nema odgovarajuću "azbestnu" legislativu koja nema nikave službene sveobuhvatne evidencije o oboljelima, umrlima, razvoju bolesti i slično, Slovenija je upotrebu azbesta zabranila prije osam godina, istraživši i posljedice njegova korištenja: od 1998. godine, recimo, sveukupno je kod 1331 osobe utvrđena profesionalna bolest zbog izloženosti azbestu. Najveći korisnik azbesta bilo je poduzeće građevinskog materijala iz Anhova, slučajno s imenom - Salonit.

Dr. JADRANKA TOCILJ

30 posto od 2000 studenata ima
snažno smanjenje kapaciteta pluća

Prema evidenciji prof. dr. Jadranke Tocilj, pulmologinje s Plućnog odjela KB-a Split, od 1987. godine od azbestoze je oboljelo oko 120 radnika Salonita, no taj se podatak odnosi samo na one koji su se njoj obratili. Dr. Tocilj ne može objasniti zbrku oko kriterija za dijagnosticiranje azbestoze, no ta zbrka nastaje izvan KB-a Split. U splitskoj bolnici imaju, kaže, vrhunske stručnjake, aparate i dijagnostičke metode, a svi oboljeli uvijek pristaju na sva ispitivanja koja provode stručnjaci s Odjela pulmologije.
Opasnosti od azbestnih čestica koje se zadržavaju u plućima, stvarajući teškoće s disanjem, upale, zadebljanja, a s godinama uzrokuju kancerogena oboljenja, dr. Tocilj je ilustrirala slučajem čovjeka iz Splita koji nikad nije bio u Salonitu niti je radio s ikakvim azbestnim materijalima: ispostavilo se da su mu vrapci trunili krov koji je u sebi imao azbesta, a čovjek je trunjenu prašinu godinama udisao.
Ne postoje sustavni podaci o zdravstvenom stanju djece i mladih s područja oko tvornice Salonit. Djecu do 15 godina ne može se, naime, rendgenski snimati, što je kod ove bolesti jedina pouzdana dijagnostička metoda, no da je snimanje moguće, "bojim se kakvi bi rezultati bili", kaže dr. Tocilj. Radeći na Fakultetu za fizičku kulturu i testirajući studente sportaše, kod njih gotovo 30 posto od dvije tisuće testiranih zamijetila je "snažno smanjenje kapaciteta pluća, što se tumači poremećajem disanja, ali ne znam što je tome uzrok".

Theme updated.

Dalmacija: Stotine oboljelih od azbestoze



U EU je zabrana azbestnih vlakana počela 80-ih, Slovenija osam godina ima zakon o zabrani azbesta, dok uprava i radnici Salonita traže od Vlade ponovnu odgodu zabrane.

Od 1. siječnja 2006. na snagu stupa zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta u Hrvatskoj. Međutim, u tvornici Salonit u Vranjicu kod Splita, koja u proizvodnji salonitnih ploča i cijevi velikih promjera koristi azbest, skladišta su puna vreća s azbestom uvezenim iz Rusije.

Posljednja pošiljka, saznaje Vjesnik, stigla je prije dvadesetak dana. A uprava i radnici Salonita, koji je u stečaju, traže od Vlade ponovnu odgodu zabrane azbesta.

Naime, objavom Liste otrova čija se proizvodnja, promet i uporaba zabranjuju, azbest se trebao zabraniti 2. ožujka ove godine. Međutim zbog raznih pritisaka, u Listu su, 16. ožujka, unesene izmjene kojima je zabrana prolongirana do 1. siječnja 2006.

Ministarstvo zdravstva tražilo je, stoga, početkom listopada, od Hrvatskog zavoda za toksikologiju mišljenje na zahtjev o ponovnoj odgodi zabrane azbesta, no Zavod ne podržava ponovnu odgodu zabrane.

"Azbest je kancerogen. Udisanje azbestne prašine može uzrokovati bolest azbestozu, rak pluća i plućne opne. Prema Smjernicama EU o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih tvari, kancerogeni su svi proizvodi koji sadrže više od 0,1 posto tvari iz 'skupine I kancerogena', u kojoj je i azbest", objašnjava ravnatelj Zavoda dr. Franjo Plavšić.

U Europskoj uniji zabrana azbestnih vlakana počela je osamdesetih godina prošlog stoljeća. Slovenija osam godina ima zakon o zabrani azbesta.

U Hrvatsku je 2004. za potrebe proizvodnje u tvornici Salonit uvezeno više od 100 tona azbesta. Do 2004. godišnje se uvozilo oko 2000 tona.

U ljeto 2003. granična sanitarna inspekcija zaustavila je vlak u kojem se vozio azbest, jer tvornica Salonit nije imala rješenja o uvozu i radu s azbestom. Rješenja su naknadno ishođena, no Salonitu je nakon toga uvoz ograničen na 500 tona godišnje.

Kancerogeni azbestni ostaci od proizvodnje odlažu se na otvorenom u krugu tvornice odakle ih vjetar raznosi, te u starom tvorničkom skladištu koje nema vrata. "Kada puše jugo, ugroženi su Vranjic i Kaštela, a za bure Split. Prema američkim istraživanjima, radijus zagađenja je 11 kilometara, a uzimajući u obzir otvoreni morski prostor, ugroženi su i Trogir i Brač", rakao je za Vjesnik Lovre Grgić iz Udruge za zaštitu okoliša Barbarinac.

"Radnici Salonita koji rade s azbestom", kaže, "ne nose zaštitnu odjeću ni maske za usta, ne tuširaju se nakon posla već u radnoj odjeći odlaze kući, pa i na taj način pridonose širenju azbestne prašine".

Tvornica Salonit ima i ispust u more u kojem završava dio otpada. Do prije par godina azbestni otpad bacao se u kaverne u Mravincima, oko 200 metara udaljene od rijeke Jadro, vodocrpilišta koje pitkom vodom opskrbljuje Split i Solin te u blizini punionice Coca-Cole.

"Uzorke otpada s Mravinačkih kava slali smo na analize u Italiju, jer od naše inspekcije nije bilo pomoći. U Italiji je ustanovljen azbest u odbačenom otpadu", kaže Grgo Mandić, predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, bivši radnik Salonita i sam obolio od te bolesti.

Zbog konačne zabrane upotrebe azbesta u Hrvatskoj i kršenja Konvencije o sigurnoj upotrebi azbesta, koju je Hrvatska ratificirala, Udruga oboljelih od azbestoze po treći je puta, polovicom rujna, protiv Hrvatske podnijela tužbu Međunarodnoj organizaciji rada (ILO) u Ženevi. U prve dvije tužbe ILO je presudio u korist Udruge, nalažući hrvatskoj Vladi što treba poduzeti, no Vlada se oglušila.

"I Europsku uniju obavijestit ćemo, uoči pregovora, o tome što se s azbestom događa u Hrvatskoj", kaže Mandić, dodajući da zabrana azbesta nije kraj priče. Ostaju tone odbačenog azbestnog otpada koje hitno treba sanirati, jer ga vjetar raznosi.

IskonInternet
08.11.2005.

srijeda, 9.11.2005.

OTKRIVAMO: IZA NAVODNE DANSKE TVRTKE "ROBSON HOLDINGS"
STOJI ČOVJEK KOJI JE U BIJEGU PRED HRVATSKIM PRAVOSUĐEM
’Salonit’ kontrolira Jozo Ćurković koji
je iz tvrtke isisao 40 milijuna kuna

BEZ IJEDNOG ZAPOSLENOG "Robson Holdings" u Danskoj nema niti jednog zaposlenika, nema telefona ni faksa, nema internet stranicu, a temeljni osnivački kapital iznosi 11 tisuća danskih kruna, što odgovara protuvrijednosti u kunama

piše Damir ŠARAC

Jozo Ćurković - pretpostavlja se da se krije u rodnoj BiHHoće li se ikada podići sumorna magla koja se spustila na vranjičku tvornicu Salonit, jedinog hrvatskog proizvođača azbesta, nakon privatizacije? Teško! Jer, umjesto da se po hitnom postupku zatvori tvornica koja desetljećima sije smrt, ne samo u Vranjicu (u kojemu je od posljedica azbestoze umrlo nekoliko stotina ljudi) nego i na čitavom splitskom području, postoje indicije da će se rok koji odobrava Vlada produžiti sve do kraja 2006. godine!

Zaključana vrata

Još veće zaprepaštenje izaziva činjenica o vlasničkoj strukturi Salonita - od svibnja 2004. godine većinski vlasnik je "Robson Holdings", navodna danska tvrtka. No, ta tvrtka u Danskoj nema niti jednog zaposlenika, nema telefona ni faksa, nema internet stranicu, a temeljni osnivački kapital iznosi 11 tisuća danskih kruna, što odgovara protuvrijednosti u kunama.
Na zagrebačkoj adresi, Radničkoj cesti, sjedište je trgovačkog društva Katran, tvrtke Joze Ćurkovića - koji je 1998. godine postao vlasnikom Salonita - i tu smo zatekli zaključana vrata, a lako je moguće da "Robson" postoji samo kao pločica na zidu.
Da apsurd bude veći, ono što smo pronašli na web-stranicama Sudskog registra trgovačkih društava u Hrvatskoj (do kojih se dolazi preko websitea Ministarstva pravosuđa) još je skandaloznije: kao predsjednik uprave "Robson Holdingsa" upisan je Ivo Ljubić, a članovi su Mira Kotarac i Anica Ćurković, sestre Joze Ćurkovića. Da sve bude ljepše, Ćurkovići su u bijegu pred hrvatskim pravosuđem zbog sumnje da su kriminalnim radnjama vranjičku tvornicu oštetili za 40 milijuna kuna.

Brojne malverzacije

Sljedeći apsurd jest da je predsjednik uprave Ljubić u isto vrijeme i član jedne od radničkih udruga oboljelih od azbestoze, čiji članovi su dobili otkaz prije nekoliko mjeseci.
Teško je ukratko iznijeti sve malverzacije koje su oštetile Salonit, ali činjenica da je tvornicu, sad u ime "Robsona", kupio čovjek za kojega pravosuđe sumnja da je isisao golemi novac, ukazuje na sljedeći scenarij: Ćurković je preko off shore kompanije novac prebacio na "dansko" poduzeće "Robson".
Nagodbom s Vladom, Ćurković se želi domoći zemljišta od 80 tisuća četvornih metara po trostruko nižoj cijeni od stvarneTa tvrtka predstavlja se kao ulagač svježeg kapitala u Salonit, i gle čuda, želi na mjestu tvornice smrti urediti marinu, u koju bi, vrlo lako moguće, uložio novac koji je prethodno izvukao iz Salonita. Ekonomskim rječnikom, ako je ovakva teorija točna, radi se o jasnom primjeru pranja novca na vranjički način!
I vlasnička struktura Salonita je protkana Ćurkovićima, pored "Robsona" koji ima 41 posto dionica, Trgovina gradnja, tvrtka u vlasništvu Ćurkovićeve sestre, posjeduje 24 posto, a Hrvatski fond za privatizaciju 28 posto, dok je Jozo Ćurković vlasnik dva posto. Sposobni poduzetnik, nekadašnji bagerist Jozo Ćurković, za kojega se pretpostavlja da se krije u rodnoj Bosni i Hercegovini, vratio se u igru i radi vrijednog zemljišta od 80 tisuća četvornih metara na kojemu su pogoni Salonita, te preko "Robsona" nudi da će državi isplatiti dug od 24 milijuna kuna za neplaćeni porez. Na taj način će se domoći zemljišta po trostruko nižoj cijeni od stvarne, a novac koji će biti uplaćen najvjerojatnije je, prema načinu na koji su poslovali Ćurkovići, također izvučen iz Salonita.

Oboljeli od azbestoze ne dobivaju naknade

Od prvoga dana kad je u vranjičku tvornicu stigao kao vlasnik, 1998. godine, o Jozi Ćurkoviću nije se čulo previše dobra. Prebacujući, uz pomoć sestara, novac od vrlo unosne proizvodnje azbesta iz tvrtke u tvrtku, oštetio je Salonit, uz pomoć desetak jataka, u novcu, robi ili nekretninama, za četrdesetak milijuna kuna, zbog čega je u ožujku prošle godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo zahtjev za provođenje istrage. Podrazumijeva se da su radnici podnijeli najteže žrtve ove privatizacije; oboljeli od azbestoze ne dobivaju naknade, razbijeni su u nekoliko udruga, a od nekadašnjih 1200 uposlenih, ostalo ih je oko dvije stotine. I rade gotovo bez ikakve zaštite s tvarima koje vode u sigurnu smrt...


Ni spomena azbesta

Pravnu zastupnicu "Robsona" u Hrvatskoj Vedranu Vedriš upitali smo čime se bavi matična tvrtka u Danskoj, odnosno odakle joj reference za proizvodnju azbesta, no ona nas je uputila na hrvatski sudski registar. Tamo pak stoji niz općenitih djelatnosti, od poslovanja nekretninama, iznajmljivanja strojeva, istraživanja tržišta, do promidžbe i računalnih djelatnosti. Ali azbesta nigdje.

APSURD

Ono što smo pronašli na web-stranicama Sudskog registra trgovačkih društava u Hrvatskoj (do kojih se dolazi preko websitea Ministarstva pravosuđa) još je skandaloznije: kao predsjednik uprave "Robson Holdingsa" upisan je Ivo Ljubić, a članovi su Mira Kotarac i Anica Ćurković, sestre Joze Ćurkovića.

nedjelja, 13.11.2005.

TVORNICA SMRTI - LIJEČNICI UTVRDILI DA NEUVJETNI
POGONI SALONITA SIJU NEIZLJEČIVU BOLEST

Splićane ubija AZBESTOZA!

SMRTONOSNI KRUG Dosad se vjerovalo kako je azbestoza povezana samo s neposrednom okolicom tvornice Salonit u Vranjicu, jedinog europskog prerađivača azbesta, no najnovija istraživanja pokazala su kako je radijus zagađenja 11 kilometara od tvornice

piše Damir ŠARAC

Više nema sumnje: Splićane ubija azbestoza, neizlječiva bolest pluća, čiji su uzročnik mikroskopske čestice azbesta! Dosad se vjerovalo kako je azbestoza povezana samo s neposrednom okolinom tvornice Salonit u Vranjicu, jedinog europskog prerađivača azbesta, a u tome mjestu je u posljednjih deset godina oko četiri stotine oboljelih i dvije stotine umrlih od te bolesti. No najnovija zdravstvena istraživanja pokazala su kako je radijus zagađenja čak 11 kilometara od tvornice, što bi značilo da su izravno ugroženi Split i sva okolna mjesta.
Upozorenje iz Ženeve

Bolest je utvrđena kod pedesetak ljudi koji nemaju nikakav izravan kontakt s azbestom! Međunarodna organizacija rada iz Ženeve već je triput oštro upozorila hrvatsku vlast da krši međunarodnu konvenciju o upotrebi azbesta, koji se više ne proizvodi ni u jednoj europskoj državi, ali Vlada je rok za zatvaranje Salonita ipak produžila do kraja 2006. godine. Smrtnu opasnost potvrđuju i brojni primjeri oboljelih koji nisu imali baš nikakve veze s vranjičkom tvornicom ili brodogradilištem u kojem se također rabi opasni materijal. Jedna od rijetkih liječnica koja se prije mnogo godina uhvatila u koštac s azbestozom jest prof. dr. sc. Jadranka Tocilj, voditeljica Respiracijskog laboratorija KB-a Split, potvrdivši nam kako je Split, a to znači otprilike 300 tisuća ljudi koji gravitiraju ovom području, ozbiljno ugrožen.
— Bolest se nakon udisanja štetnih čestica može pojaviti tek za deset godina i zbog toga je teško odmah odgovoriti ima li netko azbestozu, no sada sa sigurnošću možemo zaključiti kako je čitavo splitsko područje ugroženo. Najprije treba znati nešto o bolesti: azbestoza nastaje udisanjem azbestne prašine ili vlakana i nije opasna zbog svoje kemijske građe, nego zbog strukture. Naime, čestice u obliku iglica lako se zabadaju u plućne membrane i izazivaju upalnu reakciju pluća ili poplućnice, pa čak i rak debelog crijeva. Prvi je znak teško disanje, kašalj, bronhitis. Često bolest, nakon dugogodišnje upale, ima za posljedicu smrt, a terapija dosad poznatim lijekovima je gotovo neučinkovita i na koncu je velika vjerojatnost razvoja karcinoma pluća — objašnjava dr. Tocilj, naglašavajući kako je život s azbestozom pravo mučenje, jer svaki napor izaziva teški kašalj i gušenje.
Azbestoza se, prema onome što su utvrdili splitski liječnici, javlja u dijelovima grada koji su u blizini vranjičke tvornice, primjerice na Brdima ili Ravnim njivama, ali je zapažena i na Klisu, a utvrđena je u pedesetak ljudi koji nemaju nikakav izravni kontakt s azbestom! Apsurdno je da se upravo mediteranska klima preporučuje kao pogodna za plućne bolesnike, ali splitski zrak, osobito uz vjetrovito vrijeme, sadrži i čestice koje nepovratno uništavaju pluća!

Masovna ispitivanja

Ostaci azbesta u vranjičkoj tvornici "Salonit"— Potrebna su nam masovna ispitivanja, ali ona će izazvati opću paniku, jer se azbestoza dosad tumačila nizom drugih bolesti — upozorava dr. Tocilj.
Kako je to moguće, iz prve ruke su doznali članovi ekološke udruge Barbarinac, nazvane tako po otočiću u Kaštelanskom zaljevu, i predstavnici mjesne vlasti Vranjica. Lovre Grgić, predsjednik Udruge, i Marijo Bašić, tajnik, te Grgo Mandić, predsjednik Mjesnog odbora, u krugu Salonita su naišli na radnike bez zaštite, azbestnu prašinu razasutu na sve strane, otvorena skladišta...
— Kad smo ušli s maskama, radnici su nam se rugali, jer nikakvu zaštitu ne koriste, a kući odlaze u radnim odijelima. No kad su nakon par dana došle televizijske kamere, svi su bili s maskama! Vidjeli smo i snimili trideset tona azbestnog praha u otvorenom skladištu, a vjetar po čitavom pogonu i okolici raznosi čestice. Nema adekvatnog odlagališta, nego se azbestni otpad, jednako opasan kao i prah, odlaže u krugu tvornice. To zaista više nije pitanje ekologije, nego života i smrti — upozorava Lovre Grgić, koji rješavanje problema Salonita, tvornice koja mora zauvijek otići iz Dalmacije, vidi u zbrinjavanju radnika i saniranju otpada.


Dr. Tocilj: Vrabac prenio azbestozu

- Godinama smo pokušavali utvrditi uzrok azbestoze kod jednog Splićanina koji nije dolazio u kontakt s tvornicom Salonit ili azbestnim materijalom. Napokon smo utvrdili da je azbestozu dobio zbog vrabaca koji su u azbestnom krovu iskljucali gnijezdo! Čestice azbesta padale su s krovišta i prodrle u čovjekova pluća, koja su time bila nepovratno uništena, a koliko malo azbesta je potrebno da bi se oboljelo, bolje je ne spominjati jer će se građani uspaničariti - mišljenja je dr. Tocilj. Mi ćemo ipak otkriti: jedna jedina mikroskopska čestica!

Pustite se Brisela, sta je sa silnim zgradama u Sarajevu pokrivenim salonitom koji sadrzi azbest.

Da ne pricam o staklenoj vuni (onoj zelenkasto-sivoj, ta sadrzi azbest) koja se jos u ratu povlacila oko gradilista gdje se danas nalazi Robot u Hrasnom.

zzzzz wrote:Pustite se Brisela, sta je sa silnim zgradama u Sarajevu pokrivenim salonitom koji sadrzi azbest.

Da ne pricam o staklenoj vuni (onoj zelenkasto-sivoj, ta sadrzi azbest) koja se jos u ratu povlacila oko gradilista gdje se danas nalazi Robot u Hrasnom.

Zato sam i bio pokrenuo temu: dok mi palamudimo o svjetskim zavjerama, svakodnevno se trujemo, a nismo pametni ni toliko da to registriramo. Nasa javnost spava, a radi joj se o goloj guzici. Nasa visegodisnja opsesija glupostima i vjera u nekog odozgo tko ce na kraju intervenirati i srediti nase probleme, vraca nam se i na neocekivane nacine.

Tisuće Grka još uvijek izloženo azbestu


Azbest, materijal poznat kao uzročnik respiratornih problema i raka pluća, bio je u širokoj uporabi u Grčkoj. Vlada tek sada počinje ispitivati njegov potencijalni utjecaj.

Vassilis Vassiliou za Southeast European Times iz Atene – 01/11/05


Brojne zgrade u Grčkoj sadrže azbest. [Arhivski snimak]

Azbest je vrlo otporan izolacijski materijal koje je bio u širokoj uporabi u građevinarstvu, za cjevovode i grijanje, proizvodnju kamenih ploča, unutrašnjost pećnica, pa čak i za kočnice automobila. Azbest također ima potencijalno razarajući učinak na dišni sustav ljudi, i glavni je uzročnik raka pluća među nepušačima.

Iako se već dugo zna kako je azbest opasan, uporaba tog materijala u EU zabranjena je tek ove godine. Grčka, u kojoj su rabljene tisuće tona azbesta -- često za bolnice i škole -- sada se sučeljava sa skupim čišćenjem.

Brojni radnici koji su radili s azbestom sučeljavaju se s velikom mogućnošću oboljenja, čak i ako je do kontakta došlo prije više od 30 godina. Iako su izgledi za obolijevanje znatni, mogućnost liječenja dovedena je u pitanje. Osiguravateljske kompanije odbijaju osigurati radnike koji su bili u kontaktu s azbestom, a vlada još uvijek nije donijela zakon o kompenzacijskom osiguranju kao što su učinile druge europske zemlje.

Na području javnog obrazovanja, ministarstvo zapošljavanja i socijalne skrbi pokrenulo je novu kampanju za promicanje radnog okruženja oslobođenog azbesta. Znanstvenici iz Britanije priključuju se svojim grčkim kolegama u usmjeravanju pozornosti javnosti na dugoročne zdravstvene posljedice. Ministarstvo je u međuvremenu uspostavilo nacionalni odbor koji će napraviti evidenciju radnih mjesta na kojima je postoji azbest.

"Naš cilj pronaći je načine za zaštitu onih koji su bili izloženi, dokazivanjem i donošenjem zakona, primjerice kako bi se mezotelioma -- oblik raka koji obuhvaća stijenke pluća -- uključio među bolesti vezane za radno mjesto", izjavio je ministar zapošljavanja Panos Panagiotopoulos.

To su prvi koraci. Međutim, bit će potrebno učiniti znatno više kako bi se Grčka svrstala s ostatkom EU kada je u pitanju ovo ozbiljno zdravstveno pitanje.

Azbest se temelji na silikonu i magneziju i ima vlaknastu strukturu koja je otporna na visoke temperature. Molekule azbesta prenose se zrakom i materijal može prouzročiti veliku organsku štetu onima koji ih udišu. Izloženost azbestu također može biti izvor doživotnih plućnih infekcija.

Materijal također može izazvati amiantiasis, degenerativnu bolest koja polako uništava pluća, stvrdnjavajući plućnu maramicu i uništavajući stanice. Azbest se također smatra potencijalnim uzročnikom Simptoma iznenadne smrti novorođenčadi. (SIDS).

Ljudi koji rade u rudnicima azbesta i u proizvodnji azbestnog cementa ili drugih azbestnih proizvoda u velikoj su opasnosti, ukazuju stručnjaci. Graditelji kuća, radnici u brodogradilištima i njihove obitelji nalaze se među skupinama visokog rizika.

Kako se Evropa u susjedstvu odnosi prema materijalima koji sadrze azbest.

http://www.arso.gov.si/aktualno/informa ... dpadki.pdf

ISPOVIJEST SUPRUGE RADNIKA KOJI JE U TEŠKIM MUKAMA GODINAMA UMIRAO ZBOG POSLJEDICA IZLAGANJA AZBESTU

Mog je muža azbest ubijao 20 godina

* Liječnici su pokušali skriti što je uzrokovalo najtežu vrstu raka pluća. Preda mnom su uništavali suprugove nalaze i rendgenske snimke, pripovijeda A. J.

Gospođa A. J. živi u Vranjicu, u kući koja je samo nekoliko stotina metara udaljena od "Salonita", tvornice koja je zbog azbesta odavno na zlu glasu. Njezin suprug Zvonimir umro je prije dvije i pol godine od mezotelioma, najgoreg oblika karcinoma pluća. Posljedica je to izloženosti azbestu. A. J. je do prije nekliko godina bila na čelu udruge Ranjena pluća Vranjica koja se, kako kaže, zbog pritiska lokalnih moćnika, morala ugasiti.

- Moj je suprug mučenik. Nad njim je počinjen zločin! Razbolio se 1980. godine. Radio je u "Brodoremontu", koji je tik do "Salonita". Počelo je upalom pluća, imao bi jednu do dvije na godinu. Azbestoza mu je dijagnosticirana tek 1988. godine. Dali su mu tada još šest mjeseci života - prisjeća se naša sugovornica. Ljutita je na liječnike koji su, tvrdi, posve zakazali. Bolest su pod svaku cijenu, kaže, pokušalo skriti. Tako su liječnici, prisjeća se, pred njom cijepali rendgenske snimke i ostale nalaze. Dodatne probleme izazvala je suprugova sljepoća. Naime, zbog azbestoze nije mogao uopće ležati, pa su za operaciju očiju morali potegnuti do Sankt Peterburga.

- Moj je suprug sjedeći spavao punih 10 godina. Osjećao je kao da ima metalni obruč oko prsiju. To je zato što ošit s vremenom okošta - kaže A. J. Unatoč sljepoći i teškoj bolesti, supruga su joj, tvrdi, na liječničkoj komisiji proglasili posve sposobnim za posao. Umirovljen je 1993. godine, nakon što je 13 godina bio na bolovanju.

O azbestozi se, kaže, počelo tiho govoriti potkraj 80-ih. Okupio se tada liječnički tim koji je bio spreman pomoći, no prilike im nisu išle naruku. Pritisak je rastao iz dana u dan, ljudi su pomalo odustajali, zastrašeni ucjenama i prijetnjama, tvrdi A. J. Lako su se dali i potkupiti.

- Liječnici koji su radili s oboljelima od azbestoze imali su zadatak administrativno izbrisati bolest. Jednostavno, bili su korumpirani - kaže A. J. Od 1988. do 1993. godine tajno su otkrili 356 slučajeva obolijevanja. Kaže kako nije bila riječ samo o zaposlenicima "Salonita" nego i o članovima njihovih obitelji. Čestice azbesta krile su se, naime, i u njihovoj radnoj odjeći, pa su u kontakt vrlo lako mogli doći i ukućani.

Najteže je bilo pet mjeseci prije suprugove smrti.

- Bolest je uznapredovala, trpio je užasne bolove. Organi su počeli zakazivati. U kući nitko nije ni oka sklapao. Znali smo što se sprema, slutio se kraj. Najteže je bilo davati lažnu nadu kad smo svi znali što slijedi - kaže A. J.
Povela je sudsku bitku. Želi istjerati pravdu te će zahtijevati suprugovu ekshumaciju jer je liječnica navela da je umro od čira na dvanaestercu.
Stanje u Vranjicu je, kaže, danas apatično. Ljudi su prepušteni sebi, zastrašeni prijetnjama. S njom u mjestu više nitko i ne komunicira iz straha.

- Ljudi i dalje u najgorim mukama umiru od posljedica azbestoze. Na to se više nitko i ne osvrće. Smrt više nikoga ne iznenađuje.

(Dragan Miljuš)

http://www.jakusevec.4t.com/tisak/vecernji07.htm

Kad sam bila mala ljetovala sam u kuci gdje je azbestna ploca bila glavna izovacija izmedju televizora i T.A.-peci. Malo je nelagodna ova cinjenica sada kada smo poslije par godina, odjednom otkrili poslijedice azbestoze..
Ali jednu stvar treba staviti na mjesto, nisam sigurna da li je dovoljno jasna u svim ovim tekstovima. Azbest kao izolacija jos uvijek postoji u puno gradjevina. Medjutim ne treba se brinuti zbog ovoga jer ovaj azbest ne izlazi van. Ono sto je opasno je rusiti te zidove, i zato su bas gradjevinski radnici u izuzetnoj opasnosti. Ja se nadam da postoje neke drzavne mjere predostroznosti u tim situacijama. U svakom slucaju bi trebale da postoje.
Posljedice azbestoze se inace javljaju tek nakon 20-40 godina.

schnappica wrote:Ali jednu stvar treba staviti na mjesto, nisam sigurna da li je dovoljno jasna u svim ovim tekstovima. Azbest kao izolacija jos uvijek postoji u puno gradjevina. Medjutim ne treba se brinuti zbog ovoga jer ovaj azbest ne izlazi van. Ono sto je opasno je rusiti te zidove, i zato su bas gradjevinski radnici u izuzetnoj opasnosti. Ja se nadam da postoje neke drzavne mjere predostroznosti u tim situacijama. U svakom slucaju bi trebale da postoje.
Posljedice azbestoze se inace javljaju tek nakon 20-40 godina.

Schnappice, nije me bilo nekoliko dana ni u gradu, ni na forumu, pa malo kasnim sa odgovorom. Ono sto pises je teoretski tocno, ali u praksi neupotrebljivo. Azbest doista ne izlazi iz krovova i zidova dok je materijal nov i neostecen. Ali cim dode do mehanickih ostecenja, ili erozije materijala, oslobada se prasina u kojoj ima i opasnih cestica. Ovo se moze desiti zbog "zuba vremena" - salonitni krovovi su prilicno krhki, a sjeti se i ratnih razaranja. Imas jos dijelova npr. Sarajeva gdje mozes vidjeti kuce s rupama, stanove bez balkona, itd. Nadalje, od salonita se rade i vodovodne cijevi.

Drugo, drzavne mjere predostroznosti pri rusenju zidova prakticno ne postoje kod nas, pa vjerujem ni kod vas. Evo ispred moje zgrade ruse neke dotrajale radnicke barake (pokrivene salonitom), pa vidim i znam. Gradevinska sljaka odlaze se s ostalim otpadom, na legalna i divlja odlagalista, ili sluzi za nasipanje. U svemu se javnost cesto obmanjuje, pa kad su moji poznati proljetos nazvali vranijcki Salonit dobili su ljubazni odgovor sluzbenice da se azbest vise ne koristi u proizvodnji i da su danasnje salonitne ploce koje proizvode potpuno sigurne (a u isto vrijeme su iz Rusije uvezli jos 30 tona azbesta).

Trece, azbestoza se zaista javlja u prosjeku 20-tak godina po izlozenosti, ali to je samo prosjek - zabiljezeni su slucaji pojavljivanja i 3-5 godina po izlozenosti. Razni ljudi imaju razliciti prag osjetljivosti, sto se jos uostalom proucava - od brodogradilisnih radnika koji su direktno radili s azbestom cak 35% nije oboljelo od azbestoze. A da ponovim sto sam napisao prije, jedna moja poznanica umrla je od mezotelioma pluca izazvanog azbestozom iako nije nikad svjesno dosla u kontakt s njim, niti krocila u pogon Salonita.

Azbestoza je idealna bolest za drzavnu upravu, pokupi se neosjetno, napreduje polagano i nitko ne moze sa sigurnoscu dokazati tko je bio odgovoran za bas tu cesticu koju smo udahnuli. Mi smo u Splitu nesto svjesniji tog problema jer je zbog velikog broja slucajeva ovdje pri Pulmologiji osnovan regionalni centar za tu bolest. Ali jos nema svijesti ni volje da se u taj problem zakopa duboko i npr. napravi karta pojavljivanja (te i drugih ucestalih) bolesti i tako lociraju zarista. Dijelom i zato sto bi saniranje problema popilo novaca i novaca.

I da, evo jos jedan link (Vjesnik, 8.11.2005)

http://www.vjesnik.hr/pdf/2005%5C11%5C08%5C06A6.PDF

Huka i buka koje su se u posljednje vrijeme pocele dizati u RH oko desetljecima poznatih ekoloskih bombi nisu uzrokovane naglo probudenom svijescu gradana, kao ni pojacanom brigom struktura za njih, vec naprosto potrebom krpanja imidza pred strogim okom EU. Odatle emisija o azbestozi u splitskoj regiji u udarnom terminu HTV1 od prije neki dan, kao i curenja informacija na sve strane. Evo clanka iz danasnje "Slobodne".



četvrtak, 24.11.2005.

ŠOKANTNO: REZULTATI ISTRAŽIVANJA KOJI SE POVEZUJU S ONEČIŠĆENJEM ZRAKA

SPLITSKA DJECA IMAJU
SMANJEN KAPACITET PLUĆA

STATISTIKA: čak 80 posto pregledane djece ima smanjen kapacitet pluća zbog oštećenja
MANIFESTACIJE: otežano disanje, problemi pri opterećenju, trčanju ili sportskim naporima
DOBNA SKUPINA: od osam do 20 godina
SUMNJA STRUČNJAKA: tvornica azbesta u splitskoj okolici i cementare

piše Damir ŠARAC

Splitska djeca imaju smanjen kapacitet pluća, no ni liječnici ne mogu sa sigurnošću tvrditi zbog čega je tako i što je glavni uzrok bolesti! Rezultat je to istraživanja koje je u suradnji s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom, odjelom Kineziologije, provodio Respiracijski laboratorij splitske Kliničke bolnice kojem je na čelu prof.dr. Jadranka Tocilj, javnosti poznata kao dugogodišnji liječnik oboljelih od azbestoze, čija su istraživanja pripomogla boljem upoznavanju opake plućne bolesti koja ubija Split i okolicu.

Počelo od trenera

Prof.dr. Jadranka Tocilj, javnosti poznata kao dugogodišnji liječnik oboljelih od azbestoze, na čelu je Respiracijskog laboratorija splitske Kliničke bolnice koji je provodio istraživanje. Zaključak istraživanja nije nimalo ohrabrujući:
— Studenti kineziologije na predavanjima su slušali o ovoj problematici, i kad su diplomirali, postajali treneri u različitim sportovima. Tako su nam dovodili djecu koja su imala različite teškoće s respiratornim sustavom.
U prvom redu se radilo o otežanom disanju, problemima pri opterećenju, trčanju ili ostalim sportskim naporima. U početku smo sumnjali kako se radi o djeci iz pušačkih obitelji, tzv. pasivnim pušačima, ali tu smo mogućnost isključili u velikom broju slučajeva. Najviše nas je iznenadilo što je čak 80 posto pregledane djece imalo smanjen kapacitet pluća prouzročen oštećenjima!
Dakle, početna ili uznapredovala oštećenja pluća kod djece uzrasta od osam do dvadeset godina su postojala, ali im se dugo godina nije poklanjala pažnja, jer su se tumačila privremenim pojavama. Ipak, pokazalo se da nije tako, jer se radi o nepovratnim oštećenjima, ako nisu uklanjana u najranijoj fazi, vježbama disanja ili intenzivnog bavljenja sportom. Čak i tada, stanje se može samo sanirati, ne i izliječiti - navodi dr. Tocilj šokantne podatke, ističući kako se usprkos svim ovim činjenicama, ovom problemu ne poklanja dovoljna pažnja, jer sustavnih, dugogodišnjih istraživanja nikad nije ni bilo.
Drugo pitanje na koje dr. Tocilj i njezini suradnici pokušavaju naći odgovor jest uzrok oštećenju dječjih pluća.
— Ne želim stvarati paniku, niti bacati krivnju na nekog, no u neposrednoj okolici Splita nekoliko je zagađivača koji bi mogli predstavljati opasnost za dječja pluća. Primjerice, ponovno je povećana koncentracija sumpornog dioksida koji ispuštaju cementare. U neposrednoj blizini grada je i toliko spominjana Tvornica azbesta "Salonit", za čije djelovanje se već utvrdilo da je smrtonosno za stanovništvo. Međutim, prije negoli se istraži zaprašenost i provedu sustavni pregledi djece po gradskim četvrtima i naseljima, liječnicima je teško odgovoriti što je uzrok. Uočili smo učestalu pojavu, ali sigurnog krivca još nemamo - upozorava dr. Tocilj.

Ukinuli smo i dispanzere

Splitski liječnici još ne mogu uprijeti prstom u sigurnog krivca za plućne probleme djece. Splitska liječnica podsjeća kako je velika pogreška bilo ukidanje nekadašnjih antituberkuloznih dispanzera u kojima se sustavno pratilo stanje respiratornog sustava građana svih uzrasta. U europskim zemljama, primjerice Francuskoj, takva kontrola još uvijek postoji i sve promjene su evidentirane.
— Sa starim promjenama na plućima neće vas pustiti u SAD ili Njemačku, a kod nas su te ambulante ukinute, tako da nikakvi novi podaci ne postoje. Specijalističke službe pod velikim su opterećenjem zbog velikog broja bolesnika, i ne mogu se posvetiti masovnim i dugotrajnim istraživanjima - zaključuje dr. Tocilj.


Ne mjeri se koncentracija azbesta

Smanjeni kapacitet pluća kod djece nema veze s kvalitetom zraka u Splitu, koji je posljednjih godina u većem dijelu grada prve kategorije, tvrdi mr. Nenad Periš, voditelj Odjela za fiziklane čimbenike okoliša u Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Ističe kako je, prema koncentraciji ukupne taložne tvari, dakle krupnih čestica prašine, kao i olova, kadmija, talija, te kalcija, klorida i sulfata, splitski zrak čistiji od većine hrvatskih radova i može se usporediti s onim u Sinju i Dugopolju.
Ispitivanja Zavoda, dodaje mr. Periš, pokazuju konstantni pad godišnjih koncentracija taložne tvari, a u drugu kategoriju prelazi jedino zrak na Brdima, te tijekom zadnjih 12 mjeseci neznatno i onaj na Poljudu. Koncentraciju azbestnih čestica Zavod ne mjeri jer za to, kako objašnjava mr. Periš, ne posjeduje odgovarajuću tehnologiju.

Djeca s Hvara i Brača su zdravija

Istraživanja Plućnog odjela pokazala su da djeca s Hvara i Brača imaju zdravija pluća od splitske, vranjičke, solinske i kliške djece.
Prvi simptomi smanjenog kapacitata dječjih pluća su teško disanje pri tjelesnim naporima, poput trčanja ili uspinjanja stubištem, dugotrajni kašalj, te noćno buđenje prouzročeno gušenjem.

subota, 19.11.2005.

SABLASNI DANAK SALONITA NA STUPU PRED VRANJIČKOM
TVORNICOM IZVJEŠENE NOVE OSMRTNICE

Još troje bivših radnika umrlo od azbestoze

DVIJE STOTINE MRTVIH Danica Milković i Marinko Roguljić iz Salonita te Stipe Erceg iz susjednoga Brodoremonta nastavili su crni niz koji u Vranjicu doseže i više od dvije stotine preminulih



SOLIN - Ukleti azbest uzeo je još jedan sablasni danak; na stupu pred tvornicom Salonit u Vranjicu izvješene su osmrtnice troje nekadašnjih radnika, koji su preminuli s dijagnozom azbestoze u posljednih nekoliko dana!

Ugrožen i Split

Tri nove osmrtnice u samo nekoliko dana ispred ulaza u Salonit. Danica Milković i Marinko Roguljić iz Salonita te Stipe Erceg iz susjednoga Brodoremonta nastavili su crni niz koji u Vranjicu doseže i više od dvije stotine preminulih, ali u posljednje vrijeme pokazuje se da je Salonit ugrozio i sam Split.
— Izračunali smo da nam svakih dvadeset dana jedan oboljeli od azbestoze ode na onaj svijet, čitave obitelji umiru, bez obzira radili ili ne u Salonitu. Čovjeku, nakon što dugogodišnja azbestoza prijeđe u karcinom, ostane još najviše godinu dana života. Sad najčešće umiru penzioneri koji su potjerani u mirovinu, bez otpremnina, bez osiguranja, bez ikakve zaštite i prava - komentira Grgo Mandić, predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, dodajući kako niti mladi ljudi kojima je dijagnosticirana bolest azbesta nemaju šansu za novo zaposlenje, ne mogu se osigurati, a HZZO tvrdi da su zdravi.

Otkaz bez otpremnine nakon 38 godina rada

— Na dan kad je operiran, u sedmome misecu, dobija je otkaz nakon 38 godina i šest miseci rada. Bez otpremnine, bez ičega - kroz suze nam je ispričala Zorica Roguljić, supruga pokojnog Marinka Roguljića iz Kučina, koji se godinama liječio kod dr. Jadranke Tocigl od azbestoze pluća s komplikacijama na ostalim organima.
Marinko je radio na piljenju azbestnih ploča, a kad više nije mogao disati, premješten je na lakše radno mjesto. No spasa mu nije bilo.
— Poslali su nam telegram iz tvornice i obećali 30 tisuća kuna, i to kad budu imali sredstava - jada se Zorica.
Damir ŠARAC


SUMNJIVI POSLOVI DOKUMENTI IZ KAZNENE PRIJAVE
DVIJU VRANJIČKIH UDRUGA, UPUĆENE USKOK-u, OTKRIVAJU:

Transakciju u ’Salonitu’
odobrio Ivica Mladineo

FIKTIVNA TVRTKA Dokumenti na kojima se temelji kaznena prijava, upućena USKOK-u, pokazuju da je sumnjivu transakciju vlasnika Salonita, fiktivne danske tvrtke Robson Holding, unatoč upozorenju Županijskog državnog odvjetništva, odobrio i pomoćnik ministra financija i ravnatelj Središnje porezne uprave Ivica Mladineo!

Vranjička tvornica azbesta "Salonit" samo je fasada kriminalne hobotnice za pranje novca iza koje stoji moćna zločinačka organizacija s međunarodnim karakterom. Njezini pipci sežu od korumpiranih lokalnih dužnosnika, preko visokopozicioniranih medicinskih vještaka u državnoj administraciji, do ravnatelja Središnje porezne uprave!

Udruživanje u zločinački pothvat

Tako glasi glavna teza prve kaznene prijave za udruživanje s elementima zločinačkog pothvata u Hrvatskoj koju su pripremile dvije vranjičke udruge, Barbarinac i Udruga oboljelih od azbestoze. Prijavom bi se, prema izvorima iz Državnog odvjetništva, vrlo lako mogao upotpuniti niz od tridesetak kaznenih prijava podignutih protiv Joze Ćurkovića i članova njegove obitelji zbog mutnih poslova u "Salonitu" posljednjih sedam godina.
Dokumenti na kojima se temelji kaznena prijava, upućena USKOK-u, pokazuju da je sumnjivu transakciju vlasnika Salonita, fiktivne danske tvrtke Robson Holding, unatoč upozorenju splitskog Županijskog državnog odvjetništva, odobrio i pomoćnik ministra financija i ravnatelj Središnje porezne uprave Ivica Mladineo! Dokumenti u posjedu "Slobodne Dalmacije" potvrđuju ranije napise našega lista po kojima je 1998. i 2004. jedinu domaću tvornicu azbesta kupio jedan te isti čovjek - Jozo Ćurković.
U devedesetima ju je dobio u privatizaciji, nesavjesnim poslovanjem doveo do stečaja, a onda preko tvrtke Fin Trade Davora Sliškovića na Varaždinskoj burzi 2004. ponovno kupio većinski paket dionica Salonita kako bi na atraktivnom zemljištu uništene tvrtke, smještenom uz more, u budućnosti izgradio nautički centar Salona.

Off-shore tvrtka u na Karibima

Na kraju godišnjeg izvještaja Danske gospodarske komore uredno je navedeno da je vlasnik Robson Holdinga off-shore tvrtka Webtec Assets iz St. Vincenta na Karibima, s podružnicom u Luksemburgu, lokaciji manjoj od Visa na kojoj je registrirano šest tisuća off-shore kompanija poznatih po pranju novca.
Tu se zatvara treći kraj trokuta u kojemu Ćurković i suradnici navodno planiraju "oprati" novac isisan iz "Salonita": "keš" iz BiH, gdje se Jozo Ćurković sada nalazi, preko Luksemburga bi se uplatio na off-shore tvrtku u St. Vincentu.
Potom bi iz Danske, gdje Webtec Assets ima svoju tvrtku Robson Holding (koja u međuvremenu planira utržiti novac iz pretpristupnih fondova za sanaciju za zdravlje opasne industrije azbesta), kao "zdrav" kapital došao u Hrvatsku u ekološki čistom projektu marine u Vranjicu.
Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Slijedi redoviti update, ovaj put slikama iz vranjicke tvornice "Salonit" i njene okoline:





















Jos slicnih slika na http://public.globalnet.hr/~barbarin/blog/azbest/

schnappica wrote:Kad sam bila mala ljetovala sam u kuci gdje je azbestna ploca bila glavna izovacija izmedju televizora i T.A.-peci. Malo je nelagodna ova cinjenica sada kada smo poslije par godina, odjednom otkrili poslijedice azbestoze..
Ali jednu stvar treba staviti na mjesto, nisam sigurna da li je dovoljno jasna u svim ovim tekstovima. Azbest kao izolacija jos uvijek postoji u puno gradjevina. Medjutim ne treba se brinuti zbog ovoga jer ovaj azbest ne izlazi van. Ono sto je opasno je rusiti te zidove, i zato su bas gradjevinski radnici u izuzetnoj opasnosti. Ja se nadam da postoje neke drzavne mjere predostroznosti u tim situacijama. U svakom slucaju bi trebale da postoje.
Posljedice azbestoze se inace javljaju tek nakon 20-40 godina.

A ovu sliku posvecujem schnappici (no hard feelings), samo da se vidi koliko je drzavu briga za mjere predostroznosti:

http://public.globalnet.hr/~barbarin/bl ... 19_JPG.jpg

I jos jedna, tek da steknete osjecaj koliko je vranjicka tvornica blizu gradu:

http://www.akvatorij.hr/Split_plan.jpg

Kad na ljeto budete prolazili, ne disite duboko.