Forum Klix.ba

Romantika.... nevjerojatno je kako su različitim ljudima različite stvari romantične....

- Kao ptica raširenih krila…poletim milje kroz prostranstva…jer osjetih dodir…nevidljiv, a dovoljno snažan, da me svojom snagom povuče…u nepoznatu dimenziju…osjećaj bliskosti, toliko stran duši…

Zašto sada, zašto?..u čemu je posebnost ...tajna je u osjećaju…posebnost, jednakosti.
Sreća, je znati razliku…tanke nite, varljive oku ali znane u srcu…iskazana u osmjehu. Sreća je nedokučivo blago…

..Ovisno, kažem gdje ...I u čemu je tražimo…nekad nas sama potapša po ramenu…treba shvatiti trenutak…ne propustiti dar…poklonjen momentu…
…ushićenost dodira …u svakoj izgovorenoj riječi…sreća…

Donosi sjaj mojim očima…toplinu u grudima…nježnost u ophođeju…buditi se jutrom, sretna pri pomisli na trenutak....u kasnim satima želim zaustaviti dan…u kojem toliko radosti, zbog ljubavi osjetim…

Osjetiti dah, a ne vidjeti…kao laki povjetarac…kad okrzne lice…bez da se na njemu zaustavi…tako I ljubav, ako je ne dohvatiš objema rukama…onog trenutka kad te dodirne….ko ti obećava da ćeš ikada više biti dotaknut…

Neko je rekao. "ljubav je ono što se desava između dva bića koja se vole"
Ljubav... šta je ljubav? Da ponovim! To nije potrebno. Voljeti, ljubiti i
zbog toga stradati. Kroz vječnost željeti nešto, a dobiti samo čežnju.
Noć je za ljubav kao stvorena...
Rastanak...misli upućene njemu. Rastati se bez i jedne lijepe reči u noći,
ne vidjeti jedno drugo.
Volim, a ne znam voljeti. Patim, a da niko ne zna. Ne plaši se, volim te...
Niko mi neće moći ukrasti tu riječ, jednu i divnu riječ: "volim te". Volila
sam je previše i voljeću je do smrti.
Ne, to je suviše drsko za ljubav.
Ljubav treba shvatit, razumeti.
Ljubav je tu. Ona oplemenuje čovjeka.
Trebam pobjeći iz ponora vjećne tame. Bježati, bježati ali kuda?
Sama...treba biti hrabar. Ne dopustiti da stihiju bude jača od ljubavi. Voljeti, ljubiti, željeti i imati, to je život naš!

Trebam pobjeći iz ponora vjećne tame. Bježati, bježati ali kuda?
Sama...treba biti hrabar. Ne dopustiti da stihiju bude jača od ljubavi. Voljeti, ljubiti, željeti i imati, to je život naš!

Treba biti hrabar i apsolutno romantičan

Zašto sada, zašto?..u čemu je posebnost ...tajna je u osjećaju…posebnost, jednakosti.

Ovo mi nije definirano kao osobenost romantike

manijak1 wrote:

Zašto sada, zašto?..u čemu je posebnost ...tajna je u osjećaju…posebnost, jednakosti.

Ovo mi nije definirano kao osobenost romantike

Autor: FortunaBela
Romantika.... nevjerojatno je kako su različitim ljudima različite stvari romantične....

ja fortuna ti zaista nadjes ove neke teme.

haj reci ko te dovodi u ovako stanje pa da nam ti ovako prekrasne teme postavljas?

The_Flyer2002 wrote:ja fortuna ti zaista nadjes ove neke teme.

haj reci ko te dovodi u ovako stanje pa da nam ti ovako prekrasne teme postavljas?

HiHiHiHiHiHi....Ti si meni malo radoznao....

Kad položim tijelo na prostranstvo sna
i pustim misli zvjezdanim putovima ići,
toliko se bezgranično tvojom osjećam ja
kad zatrebam ljubav mišlju ti hoću prići

Da li su tijela jedini osjet u bivstvima nas
i slijeva li se ljubav samo dodirom ruke?
Ili nas veže iz dubine postojanja naših glas,
i duše se dotiču u svemiru, polako, šutke.

Slutiš li ljubav, ispod sklopljenih vjeđa
Kojim li to putovima ljubav noćas vrluda?
I ovaj prostor što bolom tijela nam vrijeđa
nestaje dodirom snova na kraju našeg puta.

Kad otvoriš oči i novo te zaboli svitanje.
Kad pružiš ruke i samoću u naručje primiš.
Kad hiljadu puta ponoviš si isto pitanje.
Kad nemaš odgovor, zašto, za koga živiš?

Shvatiš tijelo je glasnik, poruku duše nosi.
Okreni se, u dubinu iskreno pogledaj sebe.
Tamo ćeš odgovor saznati na pitanje tko si?
Pruži ruke ka svjetlu i dotaći ćeš mene.

On zna
moje kretnje sve
On zna moje dodire
On zna
kose moje mirise,
moje uzdahe.
On zna
moje strahove.
On zna
želje, sne
On zna
da dio mene je.
On zna
da on taj je,
i kada odem
i kada ode,
kada sve prođe.
On zna
da neću biti
tako snena,
tako nježna,
tako puna ljubavi.

On zna
kada ode, kada nestane
da jutra se smiješiti neće,
da tuđe ruke željene biti neće.
On zna
da dio mene je
on zna
da volim ga.

ubadas me dje stignes....


Elem, sve manje uopste vjerujem u ljubav, onu klasicnu kada znas samo da volis da volis, da volis i kada ti je to dovoljno....

Ali nije vise dovoljno, sto covjek stariji biva, sve je teze voljeti...
Sve vise se taj osjecaj seli iz srca u svjest, u mozak, u razmisljanja, iz osjecaja.

Kao da je kada si mlad ljubav ogranicena samo na jednu jedinu sobu, a sta vise staris, sve vise ima sobe dje ona moze da udje, samim tim njena koncentracija na jednom mjestu opada....i topi se

nemirni djecacki prsti
doticu san divljeg kestena

onaj najljepši dio
koji kapima crta tvoje lice
i tvoju kosu.

kiša je lijepa..
kiša je slatke
prekrila usne

ovo je beskrajna noc..
nošena vjetrom
ti ljubiš moje obraze....

Nemoj me vezati riječima
nemoj me vezati pogledom
nemoj me vezati dodirom
nemoj me vezati snovima
nemoj me vezazi poklonima
nemoj mwe vezati jutrima
nemoj me vezati noćima
nemoj me vezati posteljom
nemoj me vezazi željom
nemoj me vezati obečanjem
nemoj me vezati rastajanjem
nemoj me vezazi tišinom
nemoj me vezazi istinom
nemoj me vezazi djelima
nemoj me vezati tijelima
nemoj me vezati krilom
nemoj me vezazi svilom
nemoj me vezati dahom
nemoj me vezati lutkama
nemoj me vezazi rukama
nemoj me vezazi kišom
nemoj me vezazi krišom

Ljubavlju me nemoj vezazi
Ja nisam uže koje češ stezati...

Black...cmoka tebi....

fortuna zabrinjavas me

dobivam sliku da imas neki VELIKI fetish za ovo vezanje.

Vezi me
Ne pustaj me da bludim
Da se u svaciju mrezu pletem

Ja za tvojim konopcima zudim
Vezi me
Bez tvojih lanaca ludim

Vezi me
Ne daj dusi da luta
Od jedne do druge ladje
Bez spokoja da pluta

Fortuna..cmoka i tebi...


hahah sad ce biti komentara na ovo nase "vezivanje"

fortuno evo ga bona vidi ga kako ti pise jos ti i coke salje

(morala sam,black)

Black dosta na mene je red

nemoj me vezati poklonima

slažem se i neću

nemoj me vezati noćima

Uvijek sam tvrdio da najbolje vezanje ide po dnevnom svijetlu , hmmmm

nemoj me vezati posteljom

ne brini nije mi teško složiti i tvoju posteljinu ako ranije odeš

nemoj me vezati željom

Neću ni tugom obećavam

nemoj me vezati rastajanjem

onda ako nemaš ništa protiv svezaću te sastajanjem

nemoj me vezati djelima

Oki doki , onda ću ti pričati do besvijesti riječima

nemoj me vezati tišinom

Nipošto slušaćemo Aqualung , Thick As A Brick , A Passion Play i Heavy Horses

nemoj me vezati istinom

Uh pa ja ne znam slagati

Ja nisam uže koje ćeš stezati

ali ti si zato uže koje ću svezati
Cmoka i tebi Fortuna a ti Black nastavi opservirati

Kako ti to njemu dosta... , pitam li se ja ovdje šta, ko će šta pruzimati....

Evo tebi coka isto, e sad odok pisati pjesmicu Blacku....

Danas se rodio još jedan dan,
I u tom danu još jedan san,
A u tom snu si mi ti,
Nada, ljubav, strepnja ostavile na me traga.

Žena u meni, pjesnik u duši,
konačno se sad taj zid ruši
pjesnik željaše bonacu, a žena oluju,
Sad se skupa raduju i iste plane snuju.

Jer pjesnik bi pjevo,
a žena je samo sanjala, sad se iz sna budi.
Oh vi pjesnici znaste, jer probaste i vidjeste,
što ja probah sada, vi u pjesmama opjevaste.

O ljubavi moja, daj mi da gorim,
u zemlji snova, daj mi da živim.
Jer ti si vatra, vulkan i plamen,
sprži me, satri me, ostat ću znamen.

Bit će još bonaca, bit će i oluja,
i pjesnika u kojima je emocija struja,
al ovaj pjesnik nije beskonačna vijeka,
Sudac svih Sudaca na sud njega čeka

Ne, nije za to još došlo vrijeme,
ta malo sam ljubila, malo sijal sjeme.
No proći će život u jednome trenu,
zar da kunem život, i njegovu sjenu?

Budi moja muza, nježna i vatrena,
živi ovaj život od jednoga trena,
I bludi, i titraj, i gori, i pali,
budi moj makar taj trenutak mali.

Za tebe Black...

manijak1 tanak si ti za mene dzaba ti cmokat..al hajd posto si plavi oprosticemo ti

Tiho
da ne može tiše
tvoju ruku svojom rukom stišćem
Tiho
da ne može tiše
šapćem ti – ljubim te sve više...

za tebe Fortuna..

Malo koji čovjek može odoljeti ljupkosti malih tek izleglih psića... Nježni, bespomoćni, krhki... Zbog te ljupkosti, često ih uzmu, zaboravljajući pri tome da će jednog dana izrasti u karakterne pse koji daruju ljubav vlasniku, ali i traže brigu...

Isto je s romanticima i pjesnicima... Svima godi stih, nježnost i pažnja, jednostavnost u komunikaciji i otvoreno srce. No ljubav je vrt prepun ruža, koji, da bi bio lijep traži i stalnu brigu... I kao što mnogi vlasnici napuštaju svoje ljubimce, jer zahtjevaju pažnju, stvarajući na taj način pse lutalice, tako i pjesnici, razočarani životom postaju emotivni lutalice...

Zato danas ni romantici, ni pjesnici nisu u modi. Lijepo ih je slušati, lijepo s njima uzdisati, ali teško je tu ljubav njegovati...

Ali ti to znaš Black...

Nisam slikar
s kistom
u ruci,
nisam ni pisac
priča bez
naslova,
živim
na rubu
između očaja
i zvjezdanih noći,
i sa svakim
novim stihom,
opisujem
nijanse
svoje
neodredljivosti....

nazalost..znam Fortuna..

Tanani se opet uključuje na ovaj viteški poezija turnir
Dakle samo jedan stih iznikao na usnama plebsa
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim
a volim te do bola

P.S. Ovu pjesmicu sam sada čuo na Radio Q Visoko pa malo katir'o.

Pa da i Blacka pođonim

živim
na rubu
između očaja
i zvjezdanih noći,
i sa svakim
novim stihom,
opisujem
nijanse
svoje
neodredljivosti....

- ovo pomašćeno ubi ritmiku i poentu tuge i sreće u isti mah dakle korigiraj ovaj slobodni stih .
Fortuna možeš i ti sada određivati

Manijek srećo....nije poenta u pravopisu, već u riječima....

Jesam li ja šta drugo rekao ?

ovo pomašćeno ubi ritmiku i poentu tuge i sreće u isti mah dakle korigiraj ovaj slobodni stih .