[img]http://www.bhdani.com/stari_site/slike/stare/logo_s.gif[/img][color=white]___[/color][size=134]broj 424 - 29.07.2005[/size] wrote:Terorizam: Ko je sve olako dobio bh. državljanstvo i zašto
Istraga iznad kukavičijeg gnijezda
Bosna i Hercegovina dovedena je u situaciju da njena vlast nakon svakog terorističkog udara bilo gdje u svijetu mora objasniti da počinitelji (ni)su Bosanci. Priča o dugo godina pažljivo građenoj mreži odnosa sa mudžahedinima sumnjivih namjera, zastrta floskulom o "našim budalama", kao bumerang se vraća kući - među Bosance i Hercegovce.
Pise: Esad Hećimović
Julska serija terorističkih napada u Londonu i Sharm-ElSheikhu, te optužbe iz Saudijske Arabije i Maroka da su terorističke vođe u ovim zemljama imale državljanstvo ili boravile u BiH, primorale su vlasti u Sarajevu da ponovo pregledavaju spiskove onih koji su podobijali državljanstvo BiH od 1992. godine. Tamo su ponovo otkrivena imena osoba za koje druge vlade tvrde da su među najtraženijim teroristima i bjeguncima. Koliko god puta ponovljene, ovakve priče ostaju vijest.
Državljanstvo svima i svuda
Na spiskovima osoba koje su dobile bh. državljanstvo nalaze se brojna imena koja su prethodnih godina bila u središtu istraga vlada i evropskih, zapadnih zemalja i islamskih država. Nakon što je poslije terorističkih napada od 11. septembra 2001. godine antiteroristička istraga pokrenuta i u BiH, strani i lokalni istražitelji su je usmjerili na osobe za koje se sumnjalo da bi mogle biti povezane sa Al-Ka'idom i drugim terorističkim grupama, ali i humanitarnim organizacijama koje se sumnjiče za zloupotrebu humanitarnih fondova radi podrške terorizmu. Istražitelji su vrlo brzo ustanovili brojne neregularnosti u načinu na koji su osobe iz afričkih i azijskih zemalja dobijale državljanstvo BiH: izmišljena imena, fiktivne adrese, nepotpuna ili lažna dokumentacija, promjena ličnih podataka, izdavanje pasoša bez ličnih dokumenata i drugi otkriveni primjeri pokazali su "višak razumijevanja" kakav vlasti nemaju ni za "svoje" građane. I dalje, međutim, nema odgovora kako su ove osobe uopće dobile državljanstvo BiH.
Gotovo dvije trećine bh. državljana afričkog ili azijskog porijekla upisano je u matične knjige rođenih i državljana na području Sarajevskog kantona. Od 740 osoba čija su državljanstva provjeravana, više od 500 njih je dobilo državljanstvo u Sarajevu, na osnovu lažne prijave boravka u ovom gradu i kantonu. Prvo pitanje na koje tek očekujemo odgovor jeste da li se radilo o individualnim odlukama, ili o državnom projektu. Da li su osobe porijeklom iz afričkih i azijskih zemalja same odlučivale da ostanu u BiH, zbog ženidbe ili drugih razloga, ili je neko riješio da jednostavno pokloni državljanstvo "zaslužnim osobama" skoro bez ikakve procedure provjere tačnosti podataka koje su ove osobe navodile u svojim formularima. Naravno, nije bilo u pitanju samo Sarajevo. Na sličan način su pravljene "omaške" prilikom prijema u državljanstvo ovih osoba i u Zenici, Tuzli, Doboju-Tešnju i Travniku. Istraga je pokazala da je riječ o osobama iz najmanje tridesetak država svijeta. Zašto je BiH, ratom razorena, etnički podijeljena i siromašna zemlja, postala tako interesantna za stotine osoba koje su željele njene putne dokumente? I dalje slušamo pojednostavljene odgovore koji prikrivaju punu istinu od javnosti. Nije riječ samo o "ratnim zaslugama". Jedna od policijskih provjera pokazala je da od stotinu osoba koje su dobile državljanstvo na osnovu učešća u ratu, devedesetak njih navodno je postalo državljanima BiH još 1992. godine, prije nego što je rat i počeo. Iako su dobijali putne dokumente na osnovu lažnih podataka, niko zbog toga nije odgovarao. Naravno da nije riječ samo o formalnim nedostacima: radilo se o sistemu prikrivanja osoba koje su bile pod istragom bilo zapadnih vlada, bilo vlada u državama njihovog porijekla.
Tajna Šabanovog dnevnika
Primjer Egipta je nesumnjivo jedan od najvažnijih, jer je najmanje stotinu njegovih državljana primljeno u državljanstvo BiH. Neki od njih su stigli u BiH iz evropskih, a neki iz islamskih država. Istraga je do sada otkrila da su, naprimjer, dvojica religijskih vođa jedinice "El-Mudžahid" bili porijeklom iz Egipta, te pod istragom Vlade Egipta i drugih država. U javnosti su poznati kao šejh Enver Šaban i šejh Imad Al-Misri. Šejh Enver Šaban je bio direktor Islamskog kulturnog centra u Milanu, odakle je stigao u BiH. Šejha Šabana ubili su kod Žepča pripadnici specijalne policije HVO-a 14. decembra 1995. godine, na dan kada je u Parizu potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Istraga o ovom ubistvu se vodi u Kantonalnom tužilaštvu u Zenici. Navodno, nakon Šabanovog ubistva, nestao je s lica mjesta njegov dnevnik, u kome su opisani susreti između vođa mudžahedina, na jednoj, i Izetbegovića i drugih bošnjačkih vođa, na drugoj strani. Dnevnik se pojavio u Zagrebu i vlasti BiH su pokušavale, ali nisu uspjele da ga povrate. Ukoliko je postojao dogovor Izetbegović - Šaban o prijemu u državljanstvo BiH vojnih dobrovoljaca i islamskih misionara koji su željeli da ostanu u ovoj zemlji kao civili, onda je on opisan u ovom dnevniku.
Šejh Imad Al-Misri je stigao u BiH iz Saudijske Arabije. Njegova programska knjižica Shvatanja koja trebamo ispraviti objavljena je još u jesen 1993. godine u Travniku. Kao što je dnevnik šejha Šabana postao ključni dokaz dogovora o državljanstvima za mudžahedine, tako je ova knjižica postala ključni primjer ideoloških i religijskih uticaja koji su doveli do sukoba između samih Bošnjaka, kao muslimana, zbog različitih interpretacija islama. Šutnja koja prekriva problem ovih unutrašnjih bošnjačkih sukoba slična je onoj oko pitanja državljanstava. Policijska istraga je svela problem državljanstava na pitanje formalnih netačnosti i grešaka u proceduri, dok islamski intelektualci tvrde da su problemi možda postojali ranije, ali je u međuvremenu pronađen način suživota "tradicionalnog" i "uvezenog" islama u BiH. Čak ni oni hrabriji intelektualci, koji kritiziraju njihov uticaj zbog kastriranja nacionalnog identiteta Bošnjaka, ne adresiraju pitanje porijekla ovih uticaja. Naravno, u oba slučaja je riječ o prikrivanju i izbjegavanju suočavanja. Nekome, očito, odgovara zavaravanje javnosti kako bi ona vjerovala da su ovo problemi prošlosti. Ali, nije riječ o prošlosti, nego o budućnosti!
Džihad je njihova furka Islamski vojni dobrovoljci, misionari i humanitarci koji su počeli da stižu u BiH početkom ljeta 1992. godine imali su dva cilja. Jedan je bio džihad, vojna borba, a drugi dawa, islamsko misionarstvo. Pred kraj rata, u jesen 1995. godine, u krugovima nevladinih organizacija, humanitarnih i edukativnih organizacija koje su podržavale ove ciljeve borbe u BiH, donesena je svojevrsna strateška odluka da je rat gotov, ali da je naredno bojno polje obrazovanje. Nakon okončanja rata, ključni značaj u ovim krugovima je dat obrazovanju, zbog njegovog značaja u formiranju nacije.
Za zapadne posmatrače godinama nije bilo ničeg spornog u takvom ponašanju. Bilo je važno da su raspuštene vojne jedinice, a kulturnim razlikama je dat mali ili nikakav značaj. Ideološko, religijsko ili kulturološko djelovanje je tretirano kao beznačajno. To je omogućilo ovim grupama godine intenzivnog misionarskog djelovanja. Takvo djelovanje ima za cilj promjenu brojnih religijskih i kulturnih obrazaca. Ono što se ranije prihvatalo kao uobičajeno, tradicionalno ispoljavanje vjere, danas se nastoji prikazati kao neislamsko! U osnovi, sa religijskim i kulturnim modelom nastoji se, u konačnici, promijeniti i politički model ponašanja. Nažalost, ove promjene i dalje prolaze bez javne i društvene pažnje koju ovaj fenomen zaslužuje.
Zašto je važno što neko i dalje "ubacuje pare u turbeta" ili prihvata masovne javne molitve na dovištima ili druge forme koje liče na kršćanska okupljanja i običaje? Zašto je za misionare prioritet suprotstavljanje takvim, navodnim, zabludama? U proteklih 12 godina, od izlaska Al-Misrijeve programske knjižice, veliki dio energije bošnjačkih vjerskih vođa odlazi upravo na ova pitanja. Bošnjačka vjerska inteligencija i dalje govori o "našim budalama", a ne adresira ključni uzrok problema. Uzrok problema jeste u ideologiji koja je u osnovi jednog globalnog pokreta, koji danas izaziva sukobe u brojnim zapadnim i islamskim državama.
Kada se analiziraju brojni primjeri novih državljana BiH, relevantan kriterij nije nacionalnost ili zemlja porijekla. I za sam pokret o čijim je pripadnicima često riječ, ta dva kriterija su irelevantna.
Nažalost, sve dosadašnje policijsko-obavještajne analize ovog problema u BiH, koliko je poznato javnosti, urađene su na osnovu ovih kriterija. Tako se govorilo o "Alžirskoj grupi", "Egipatskoj grupi" ili Marokancima i slično. Kada se, naprimjer, analizira slučaj Hishama Diaba ili Khalida Deeka, nema podudarnosti ni po zemlji porijekla ni po nacionalnosti. Diab je Egipćanin, a Deek Palestinac. To nam govore formulari po kojima su oni primljeni u državljanstvo BiH. U stvarnosti, riječ je o osobama koje su stigle u BiH iz Kalifornije, iz Sjedinjenih Država, iz iste grupe koja je imala jednog religijskog vođu!
Dakle, razlog zašto je ova istraga tako jalova jeste nastojanje da se primijene zapadna mjerila na fenomen koji nije zapadnog porijekla. Niti nacionalnost, niti zemlja porijekla nisu imale presudan značaj za oblikovanje ovih transnacionalnih grupa. Deset godina nakon okončanja rata u BiH, istraga bi trebala početi odgovorom na pitanje: kako su uopće ove osobe stigle u BiH. Dosadašnji pojednostavljeni odgovori ne pružaju zadovoljavajuće objašnjenje, jer su davani iz političkih motiva, da se prikrije ili naglasi nečija odgovornost. Puna istina o tome kako se BiH početkom devedesetih godina našla u središtu interesa jednog narastajućeg globalnog pokreta jeste drugačija. Tu istinu tek treba otkriti i saopćiti javnosti, kako bi se spriječile brojne spekulacije i zloupotrebe ovog pitanja.
Jedna od konstantnih opasnosti rata protiv terorizma jeste nastojanje da se problem upotrijebi u svrhu zadobijanja prednosti u nekom međunacionalnom, interesnom ili političkom sukobu. Prešućivanjem stvarne istine upravo se omogućavaju takve spekulacije. Pogrešno je očekivati da će problem nestati sam od sebe samo ako budemo dovoljno dugo i dovoljno čvrsto šutjeli. Julska serija terorističkih napada više liči na početak duge kampanje nego na najavu skorog kraja. Ukoliko se sama ne suoči sa pitanjem o porijeklu svojih veza sa grupama i pojedincima koji se danas povezuju sa terorizmom, Bosna i Hercegovina rizikuje sve teže i teže posljedice.
Za Bošnjake to može značiti ne samo daljnje kompromitiranje ideje državnosti BiH nego i opasno poigravanje s vlastitim identitetom i vlastitom nacionalnom stabilnošću. Bosna se danas predstavlja kao "ulazna tačka" za ideologiju džihada u Evropi, jer su tokom rata islamske grupe sa Zapada i različite islamske države bile ujedinjene u pomoći bosanskim muslimanima kao žrtvama. Stoga, nije riječ samo o "našim budalama", nego o ideologiji koju treba prepoznati i spriječiti, kako bi se zaštitila i državnost BiH i nacionalni identitet Bošnjaka kao izvornog evropskog, muslimanskog naroda. Uz istrage o toku novca i državljanstvima, za takvo suočavanje je od presudne važnosti spremnost islamske inteligencije na suočavanje sa ideologijom koja je u osnovi ove realne opasnosti za BiH i Bošnjake.
! 
[/quote]
![[img]http://www.bhdani.com/stari_site/slike/stare/logo_s.gif[/img][color=white]___[/color][size=134]broj 424 - 29.07.2005[/size]](http://www.bhdani.com/stari_site/slike/stare/logo_s.gif){kind=link}