#1 Iz eseja Ivana Lovrenovica - Bosna u ljudima
Posted: 09/05/2004 05:35
Iz eseja Ivana Lovrenovica “Bosna u ljudima” Veljaca 1996
... ili u Mostaru, koji je u jednom svojemu dijelu (“lijevom” muslimanskom) morao ponoviti sudbinu Vukovara, jer je to kod onih sto se nazivaju Hrvatima jedini nacin (a i taj neuspjesan!) kako grad postaje stolnim hrvatskim gradom!...
... Ali eto, kazu – Tuzla! Tuzla je ostala jos jedinim znatnijim gradom u Bosni koji nije podlegao ovom posvemasnjem osipanju supstance. Znaci li to, i mozde li to tako biti uopce, da joj je namijenjena uloga nukleusa iz kojeg bi mogla poceti regeneracija bosanskog urbaniteta? Ili je i njoj sudjeno da se ocisti, jer je jedan izuzetak preslab?
Umjesto zakljucka. Ne znam odgovor na pitanje ovoga teksta: moze li Bosna opet postati ljudskim mjestom. I ne znam ima li ikoga tko ga moze znati. Sve sto smo prozivjeli, i sto i dalje prozivljujemo, gledajuci u stvari davno sledjene duse ali bistre glave, ne daje pravo na nadu i vjeru. Osobno, dakle, mogu reci: ne dam se, ne vjerujem. No, to nije vazno, nije to plan na kojemu se ista moze predvidjeti, jos manje uraditi. Taj plan, to polje relevancije na drugome je mjestu...
... Fratar koji, na rubu propasti svoje i svojega tuznog puka, iskrenom razdraganoscu klikce:”Kako je prelijepa moja zemlja! Hvala ti, Boze, koji si uredio da Bosna bude moja zemlja!”
... Sufijski islamski intelektualac, savrseno emancipiran i na suprotnome polu od ikakv fanatizma ili ispranog bogomoljstva, koji me strogom logikom besprijekorna argumentacijskoga lanca uvjerava da je Bosna sveta zemlja, da su njezini neprijateljski-djelitelji ravnomjerno rasporedjeni u sve tri “narodne” politike, a da je ponovno uspravljanje ljudske Bosne stvar osvjescenja i suglasnosti njezinih ljudi, cemu nije poznat rok, ali sto je cvrsto i izvjesno kao matematicki aksiom.
...Bivsi politicar cista obraza, etnicki Srbin a integralna osoba-gradjanin, koji kaze:”Ovo ludilo mora proci. Svaki covjek ce se osvijestiti i pogledati cinjenicama u oci. Narod je prevaren, obmanut, zaveden, kolektivno ponizen, moralno degradiran. Ja hocu da vjerujem da ce ljudi u Bosni i Hercegovini znati ponovo, kao i uvijek do sada, da osmisle i obogate zajednicki zivot zasnovan na hiljadugodisnjoj tradiciji i iskustvu.”
Tako govore ljudi Bosne (a upuceni znaju da ih nije malo). Kad se bolje oslusne – to nije govor nade i vjere; to sto oni predstavljaju vaznije je i ozbiljnije od nade i vjere. Ne zanima me pitanje: mogu li oni uspjeti. Dovoljno je – biti jedan od njih.
... ili u Mostaru, koji je u jednom svojemu dijelu (“lijevom” muslimanskom) morao ponoviti sudbinu Vukovara, jer je to kod onih sto se nazivaju Hrvatima jedini nacin (a i taj neuspjesan!) kako grad postaje stolnim hrvatskim gradom!...
... Ali eto, kazu – Tuzla! Tuzla je ostala jos jedinim znatnijim gradom u Bosni koji nije podlegao ovom posvemasnjem osipanju supstance. Znaci li to, i mozde li to tako biti uopce, da joj je namijenjena uloga nukleusa iz kojeg bi mogla poceti regeneracija bosanskog urbaniteta? Ili je i njoj sudjeno da se ocisti, jer je jedan izuzetak preslab?
Umjesto zakljucka. Ne znam odgovor na pitanje ovoga teksta: moze li Bosna opet postati ljudskim mjestom. I ne znam ima li ikoga tko ga moze znati. Sve sto smo prozivjeli, i sto i dalje prozivljujemo, gledajuci u stvari davno sledjene duse ali bistre glave, ne daje pravo na nadu i vjeru. Osobno, dakle, mogu reci: ne dam se, ne vjerujem. No, to nije vazno, nije to plan na kojemu se ista moze predvidjeti, jos manje uraditi. Taj plan, to polje relevancije na drugome je mjestu...
... Fratar koji, na rubu propasti svoje i svojega tuznog puka, iskrenom razdraganoscu klikce:”Kako je prelijepa moja zemlja! Hvala ti, Boze, koji si uredio da Bosna bude moja zemlja!”
... Sufijski islamski intelektualac, savrseno emancipiran i na suprotnome polu od ikakv fanatizma ili ispranog bogomoljstva, koji me strogom logikom besprijekorna argumentacijskoga lanca uvjerava da je Bosna sveta zemlja, da su njezini neprijateljski-djelitelji ravnomjerno rasporedjeni u sve tri “narodne” politike, a da je ponovno uspravljanje ljudske Bosne stvar osvjescenja i suglasnosti njezinih ljudi, cemu nije poznat rok, ali sto je cvrsto i izvjesno kao matematicki aksiom.
...Bivsi politicar cista obraza, etnicki Srbin a integralna osoba-gradjanin, koji kaze:”Ovo ludilo mora proci. Svaki covjek ce se osvijestiti i pogledati cinjenicama u oci. Narod je prevaren, obmanut, zaveden, kolektivno ponizen, moralno degradiran. Ja hocu da vjerujem da ce ljudi u Bosni i Hercegovini znati ponovo, kao i uvijek do sada, da osmisle i obogate zajednicki zivot zasnovan na hiljadugodisnjoj tradiciji i iskustvu.”
Tako govore ljudi Bosne (a upuceni znaju da ih nije malo). Kad se bolje oslusne – to nije govor nade i vjere; to sto oni predstavljaju vaznije je i ozbiljnije od nade i vjere. Ne zanima me pitanje: mogu li oni uspjeti. Dovoljno je – biti jedan od njih.
