Sjecam se one nesretne jadne ratne 1993 godine kada je na sceni u punom jeku bio pokusaj ostvarenja suludog Tudjman-Suskovog plana o formiranju banovine Hrvatske, i kada su svi oni BiH Hrvati, a posebno Sarajevski koji su ostali da sa svojim sugradjanima dijele dobro i uglavnom zlo, od strane ludjaka Mate Bobana i njegovih ministara proglasavani izdajnicima i cuvarima namjestaja, glas Kardinala Vinka Puljica na propovjedima u toku misa u sarajevskoj katedrali u kojima je prozivao sve ljude dobre volje da se mole za mir u nasoj napacenoj domovini Bosni i Hercegovini zvucao kao melem na rane i davao nam svima nadu da ce to ludilo jednom napokon stati.
Pored svih pritisaka Kardinal je bio dosljedan. Ostajem sa svojim narodom. Vrhbosanska nadbiskupija nece biti niti u Mostaru niti u Travniku nego u Sarajevu gdje je bila vijekovima. Kako je zamislio tako i bi.
Zbog svog zalaganja za BiH trpio je uvrede, bio zarobljavan, kamenovan ali stav nije promijenio ni tada, a ja sam siguran ni sada.
Postoji kod nasih vjerskih velikodostojnika to zrnce neprincipijelnosti koje ih cesto povuce da kaze ono sto ne bi trebali.
Ovdje cu govoriti o nasim vjerskim poglavarima koje iako me ponekad strasno razocaraju nekim svojim izjavama veoma cijenim. Tu prvenstveno mislim na naseg Kardinala i naseg Reisa koje smatram pametnim ljudima i pozitivnim licnostima. Cesto imamo priliku slusati njihove propovjedi i hudbe od kojih se najezi koza i krenu suze na oci. Pune su toplih ljudskih rijeci i daju covjeku nadu da ce ipak biti bolje.
Medjutim, onda padnu u iskusenje koje im nudi stara ku... politika i dopuste da njihov vjerski autoritet bude iskoristen za dnevnopoliticke potrebe politickih stranaka i tada me strasno razocaraju.
Da ne ostanem duzan ovdje nisam spomenuo treceg vjerskog poglavara. Da, i njegove propovjedi su pune lijepih rijeci za ljudsku dusu. Smatram ga zasluznim sto je sjediste Mitropolije u Sarajevu, a ne u Istocnom Sarajevu, ali kada pokusam i njega pridruziti njima dvojici pred ocima mi izlete ratne slika lomljenja slavskih hljebova i kolaca sa Karadjicem i Mladicem na Palama i skontam da to ne ide...
Sto se tice samog intervjua... Humanitarne organizacije su makar u Sarajevu dijelile vise ili manje uspjesno ono malo hrane sto su dobijale. Na kraju krajeva ipak smo prezivili...Treba biti posten i reci da tu najuspjesnija bila humanitarna organizacija mozda najmanje vjerske zajednice u Sarajevu ADRA.
Za druga podrucja ne mogu tvrditi ali mislim da je bilo humanitarnih organizacija koje su ljude uz hranu hranili i ideologijom. Tu mislim na arapske humanitarne organizacije koje su, ipak se mora priznati, jedan broj ljudi prvenstveno izbjeglica i mladih uspjeli indoktrinirati i privuci u vehabijski pokret. Naravno 100% sam siguran da je i prilikom podjele pomoci od Karitasa uz hranu isla i odgovarajuca ideoloska pouka.
Sto se tice posljeratnih Puljicevih izjava ima tu stvarno nebuloza ali mislim da ima i stvari na koje se opravdano ljuti. Npr. Ona nezavrsena katolicka crkva na Alipasinom je stvarno burka i sramota za Sarajevo i veliko ponizenje za katolicke vjernike.
I na kraju njegov najveci minus po mom misljenju – podrska propaloj Jelavcevoj hrvatskoj samoupravi.
Ali ipak i vjerski sluzbenici su ljudi !
.
.
