Forum Klix.ba

Truba wrote: ↑16/07/2026 19:10 Cekic kaze da je bilo 14 genocida

Svako jutro ista slika. Kolona automobila, iz Istočnog Sarajeva, Foče, Pala, gmiže prema gradu. Spuštaju se niz Vraca, ulaze preko Kule, probijaju se kroz gužvu na Stupu. Dolaze na posao. U Sarajevo. U federalno, mrsko, "teheransko" Sarajevo.

U devet su već za svojim radnim stolovima. U Parlamentu Bosne i Hercegovine. U nekom ministarstvu. U kliničkom centru. U banci na Marijin Dvoru. U nekoj IT firmi koja masno plaća. Tu su, u srcu sistema koji preziru iz dna duše. Tu zarađuju hljeb kojim hrane svoju djecu, otplaćuju kredite za stanove u Lukavici i pune rezervoare da bi se vikendom odvezli na Jahorinu i psovali sve "tursko" i "balijsko".

Ovo nije fenomen, ovo je dijagnoza. Dijagnoza teške, kliničke hipokrizije.

Dok sjede na poslu koji im je omogućila država Bosna i Hercegovina, oni sanjaju o njenom nestanku. Dok im plata liježe sa pozivnog broja 033, oni na Fejsbuku šeruju Vučićeve govore i slave Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud te iste države proglasio neustavnim. Ruka koja ih hrani, ruka Bosne, za njih je dušmanska. Grizu je halapljivo, svaki dan od osam do četiri, a onda je pljuju čim pređu entitetsku liniju.

Tačne cifre o tome koliko Srba sa prebivalištem i glasačkim pravom u RS-u radi u državnim i federalnim institucijama u Sarajevu je nemoguće naći. To je javna tajna, brižljivo čuvana kao zmija noge. Ali ne trebaju nama statistike, imamo oči. Znamo da su mjesta u državnim agencijama, ministarstvima i direkcijama, koja po zakonu pripadaju Srbima, skoro po pravilu popunjena kadrovima koji ne žive u Federaciji. Zašto? Zato što je to savršena formula: uzmi pare od mrskog sistema, a porez i doprinose ostavljaj "svojima". Živi u jednom, a muzi drugi sistem. Patriotizam na entitetski pogon.

A ta druga, maćehinska ruka Srbije, koju toliko prizivaju, ona ih čeka raširenih ruku? Ma nemojte. Ta iluzija o majci Srbiji koja će ih prigrliti kao izgubljene sinove najtužniji je dio ove provincijske drame. U Beogradu, Novom Sadu, pa i u Užicu, oni nisu "Srbi". Oni su "Bosanci". Njihov naglasak je smiješan, njihovi običaji su seljački, a njihovo srpstvo je uvijek pod nekom lupom, uvijek sumnjivo. Tamo su oni građani drugog reda, sirotinja iz Bosne koja je došla da otme posao pravim Srbima. Ljubav je to koja traje samo preko Drine i preko TV ekrana. Kad se nađu licem u lice, ta ljubav ispari brže od jeftinog parfema na ljetnoj sparini.

Odbacivanje vlastite domovine, jedine koju imaju, i rad na njenom uništenju je pucanj u vlastitu nogu. Umjesto da grade multinacionalnu i multietničku Bosnu i Hercegovinu, koja je jedina brana od nacionalističkog ludila iz komšiluka, oni prizivaju to isto ludilo. Teže Srbiji i Vučiću. A u čemu je vrijednost tog srpstva i te Srbije kad im je on na čelu? U sendviču i autobusu za miting? U lažnim obećanjima o "srpskom svetu" dok im vlastita djeca bježe u Njemačku i iz RS-a i iz Srbije?

Ta Bosna, takva kakva je, kilava i naopaka, jedina je njihova kuća. Sarajevo, takvo kakvo je, jedini je grad koji im može dati platu od dvije-tri hiljade maraka. U Banjaluci, Trebinju ili Palama za takav novac mogu samo sanjati, osim ako nisu u samom vrhu stranačke hobotnice.

Zato, gospodo prekodrinski sanjari i sarajevski uhljebi, poruka je jednostavna.

Ako si toliki Srbin, ako ti je srpstvo svetinja, a Republika Srpska jedina otadžbina – budi onda Srbin do kraja. Radi u svojoj firmi u Trebinju, u svojoj bolnici u Foči, za svoju platu. Pa makar bila i minimalac. Pokaži dosljednost.

Sve drugo je, da prostiš, pijačarska priča. I gola laž koju prodajete i sebi i drugima, svaki dan dok putujete na posao u grad koji mrzite, a bez kojeg ne biste mogli preživjeti.

DebelinJoe wrote: ↑16/07/2026 22:32 Stav je smeće od medija, ali nekad i oni ubodu. U prethodnoj firmi imali smo kolegu iz istočnih dijelova Sarajeva. Normala, regulara lik...Kad jednom pred kraj radnog vremena, on pita kancelariju: Je li neko gledao utakmicu sinoć? Mi premotavamo film, znamo da zmajevi nisu igrali tih dana. Pitam ga pa ko je igrao sinoć, on kaže: Pa Srbija.

O ćaća li te tvoj...

Svako jutro ista slika. Kolona automobila, iz Istočnog Sarajeva, Foče, Pala, gmiže prema gradu. Spuštaju se niz Vraca, ulaze preko Kule, probijaju se kroz gužvu na Stupu. Dolaze na posao. U Sarajevo. U federalno, mrsko, "teheransko" Sarajevo.

U devet su već za svojim radnim stolovima. U Parlamentu Bosne i Hercegovine. U nekom ministarstvu. U kliničkom centru. U banci na Marijin Dvoru. U nekoj IT firmi koja masno plaća. Tu su, u srcu sistema koji preziru iz dna duše. Tu zarađuju hljeb kojim hrane svoju djecu, otplaćuju kredite za stanove u Lukavici i pune rezervoare da bi se vikendom odvezli na Jahorinu i psovali sve "tursko" i "balijsko".

Ovo nije fenomen, ovo je dijagnoza. Dijagnoza teške, kliničke hipokrizije.

Dok sjede na poslu koji im je omogućila država Bosna i Hercegovina, oni sanjaju o njenom nestanku. Dok im plata liježe sa pozivnog broja 033, oni na Fejsbuku šeruju Vučićeve govore i slave Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud te iste države proglasio neustavnim. Ruka koja ih hrani, ruka Bosne, za njih je dušmanska. Grizu je halapljivo, svaki dan od osam do četiri, a onda je pljuju čim pređu entitetsku liniju.

Tačne cifre o tome koliko Srba sa prebivalištem i glasačkim pravom u RS-u radi u državnim i federalnim institucijama u Sarajevu je nemoguće naći. To je javna tajna, brižljivo čuvana kao zmija noge. Ali ne trebaju nama statistike, imamo oči. Znamo da su mjesta u državnim agencijama, ministarstvima i direkcijama, koja po zakonu pripadaju Srbima, skoro po pravilu popunjena kadrovima koji ne žive u Federaciji. Zašto? Zato što je to savršena formula: uzmi pare od mrskog sistema, a porez i doprinose ostavljaj "svojima". Živi u jednom, a muzi drugi sistem. Patriotizam na entitetski pogon.

A ta druga, maćehinska ruka Srbije, koju toliko prizivaju, ona ih čeka raširenih ruku? Ma nemojte. Ta iluzija o majci Srbiji koja će ih prigrliti kao izgubljene sinove najtužniji je dio ove provincijske drame. U Beogradu, Novom Sadu, pa i u Užicu, oni nisu "Srbi". Oni su "Bosanci". Njihov naglasak je smiješan, njihovi običaji su seljački, a njihovo srpstvo je uvijek pod nekom lupom, uvijek sumnjivo. Tamo su oni građani drugog reda, sirotinja iz Bosne koja je došla da otme posao pravim Srbima. Ljubav je to koja traje samo preko Drine i preko TV ekrana. Kad se nađu licem u lice, ta ljubav ispari brže od jeftinog parfema na ljetnoj sparini.

Odbacivanje vlastite domovine, jedine koju imaju, i rad na njenom uništenju je pucanj u vlastitu nogu. Umjesto da grade multinacionalnu i multietničku Bosnu i Hercegovinu, koja je jedina brana od nacionalističkog ludila iz komšiluka, oni prizivaju to isto ludilo. Teže Srbiji i Vučiću. A u čemu je vrijednost tog srpstva i te Srbije kad im je on na čelu? U sendviču i autobusu za miting? U lažnim obećanjima o "srpskom svetu" dok im vlastita djeca bježe u Njemačku i iz RS-a i iz Srbije?

Ta Bosna, takva kakva je, kilava i naopaka, jedina je njihova kuća. Sarajevo, takvo kakvo je, jedini je grad koji im može dati platu od dvije-tri hiljade maraka. U Banjaluci, Trebinju ili Palama za takav novac mogu samo sanjati, osim ako nisu u samom vrhu stranačke hobotnice.

Zato, gospodo prekodrinski sanjari i sarajevski uhljebi, poruka je jednostavna.

Ako si toliki Srbin, ako ti je srpstvo svetinja, a Republika Srpska jedina otadžbina – budi onda Srbin do kraja. Radi u svojoj firmi u Trebinju, u svojoj bolnici u Foči, za svoju platu. Pa makar bila i minimalac. Pokaži dosljednost.

Sve drugo je, da prostiš, pijačarska priča. I gola laž koju prodajete i sebi i drugima, svaki dan dok putujete na posao u grad koji mrzite, a bez kojeg ne biste mogli preživjeti.

DebelinJoe wrote: ↑16/07/2026 22:32 Stav je smeće od medija, ali nekad i oni ubodu. U prethodnoj firmi imali smo kolegu iz istočnih dijelova Sarajeva. Normala, regulara lik...Kad jednom pred kraj radnog vremena, on pita kancelariju: Je li neko gledao utakmicu sinoć? Mi premotavamo film, znamo da zmajevi nisu igrali tih dana. Pitam ga pa ko je igrao sinoć, on kaže: Pa Srbija.

O ćaća li te tvoj...

Svako jutro ista slika. Kolona automobila, iz Istočnog Sarajeva, Foče, Pala, gmiže prema gradu. Spuštaju se niz Vraca, ulaze preko Kule, probijaju se kroz gužvu na Stupu. Dolaze na posao. U Sarajevo. U federalno, mrsko, "teheransko" Sarajevo.

U devet su već za svojim radnim stolovima. U Parlamentu Bosne i Hercegovine. U nekom ministarstvu. U kliničkom centru. U banci na Marijin Dvoru. U nekoj IT firmi koja masno plaća. Tu su, u srcu sistema koji preziru iz dna duše. Tu zarađuju hljeb kojim hrane svoju djecu, otplaćuju kredite za stanove u Lukavici i pune rezervoare da bi se vikendom odvezli na Jahorinu i psovali sve "tursko" i "balijsko".

Ovo nije fenomen, ovo je dijagnoza. Dijagnoza teške, kliničke hipokrizije.

Dok sjede na poslu koji im je omogućila država Bosna i Hercegovina, oni sanjaju o njenom nestanku. Dok im plata liježe sa pozivnog broja 033, oni na Fejsbuku šeruju Vučićeve govore i slave Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud te iste države proglasio neustavnim. Ruka koja ih hrani, ruka Bosne, za njih je dušmanska. Grizu je halapljivo, svaki dan od osam do četiri, a onda je pljuju čim pređu entitetsku liniju.

Tačne cifre o tome koliko Srba sa prebivalištem i glasačkim pravom u RS-u radi u državnim i federalnim institucijama u Sarajevu je nemoguće naći. To je javna tajna, brižljivo čuvana kao zmija noge. Ali ne trebaju nama statistike, imamo oči. Znamo da su mjesta u državnim agencijama, ministarstvima i direkcijama, koja po zakonu pripadaju Srbima, skoro po pravilu popunjena kadrovima koji ne žive u Federaciji. Zašto? Zato što je to savršena formula: uzmi pare od mrskog sistema, a porez i doprinose ostavljaj "svojima". Živi u jednom, a muzi drugi sistem. Patriotizam na entitetski pogon.

A ta druga, maćehinska ruka Srbije, koju toliko prizivaju, ona ih čeka raširenih ruku? Ma nemojte. Ta iluzija o majci Srbiji koja će ih prigrliti kao izgubljene sinove najtužniji je dio ove provincijske drame. U Beogradu, Novom Sadu, pa i u Užicu, oni nisu "Srbi". Oni su "Bosanci". Njihov naglasak je smiješan, njihovi običaji su seljački, a njihovo srpstvo je uvijek pod nekom lupom, uvijek sumnjivo. Tamo su oni građani drugog reda, sirotinja iz Bosne koja je došla da otme posao pravim Srbima. Ljubav je to koja traje samo preko Drine i preko TV ekrana. Kad se nađu licem u lice, ta ljubav ispari brže od jeftinog parfema na ljetnoj sparini.

Odbacivanje vlastite domovine, jedine koju imaju, i rad na njenom uništenju je pucanj u vlastitu nogu. Umjesto da grade multinacionalnu i multietničku Bosnu i Hercegovinu, koja je jedina brana od nacionalističkog ludila iz komšiluka, oni prizivaju to isto ludilo. Teže Srbiji i Vučiću. A u čemu je vrijednost tog srpstva i te Srbije kad im je on na čelu? U sendviču i autobusu za miting? U lažnim obećanjima o "srpskom svetu" dok im vlastita djeca bježe u Njemačku i iz RS-a i iz Srbije?

Ta Bosna, takva kakva je, kilava i naopaka, jedina je njihova kuća. Sarajevo, takvo kakvo je, jedini je grad koji im može dati platu od dvije-tri hiljade maraka. U Banjaluci, Trebinju ili Palama za takav novac mogu samo sanjati, osim ako nisu u samom vrhu stranačke hobotnice.

Zato, gospodo prekodrinski sanjari i sarajevski uhljebi, poruka je jednostavna.

Ako si toliki Srbin, ako ti je srpstvo svetinja, a Republika Srpska jedina otadžbina – budi onda Srbin do kraja. Radi u svojoj firmi u Trebinju, u svojoj bolnici u Foči, za svoju platu. Pa makar bila i minimalac. Pokaži dosljednost.

Sve drugo je, da prostiš, pijačarska priča. I gola laž koju prodajete i sebi i drugima, svaki dan dok putujete na posao u grad koji mrzite, a bez kojeg ne biste mogli preživjeti.

Truba wrote: ↑16/07/2026 23:51 ljudi dolaze na poslove koji pripadaju srpskoj kvoti iz rs
nekoliko je banaka iz rs
ljudi u privatnim firmama su posteno na konkursima ili pobijedili ili dovedeni jer nema ko raditi
isto ko nepalci

tako da radna mjesta ne bi trebala biti problem

sumnjam da rade u kantonu ili opcinama

muha_sa wrote: ↑17/07/2026 14:41 Jebo pleme svoje klošarsko.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/49 ... su_tu.html

-Onaj čiji su saborci iz tzv. armije BiH učestvovali i u planiranju i u izvođenju najstravičnijeg terorističkog napada na SAD 11. septembra 2001. godine, danas nekoga optužuje za terorizam. To se zove besramno licemjerje. Srećom, znaju to dobro i u SAD. Pobrinuo se Dodik za to, poručio je Radovan Kovačević, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Mr.Sojic wrote: ↑17/07/2026 18:46

muha_sa wrote: ↑17/07/2026 14:41 Jebo pleme svoje klošarsko.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/49 ... su_tu.html

-Onaj čiji su saborci iz tzv. armije BiH učestvovali i u planiranju i u izvođenju najstravičnijeg terorističkog napada na SAD 11. septembra 2001. godine, danas nekoga optužuje za terorizam. To se zove besramno licemjerje. Srećom, znaju to dobro i u SAD. Pobrinuo se Dodik za to, poručio je Radovan Kovačević, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Moj @muha_sa da imaju priključak na sebi za dijagnostiku kao auto, ja vjerujem da kad bi im prikopčao uređaj za dijagnostiku da bi uređaj poblesavio

Truba wrote: ↑16/07/2026 23:51 ljudi dolaze na poslove koji pripadaju srpskoj kvoti iz rs
nekoliko je banaka iz rs
ljudi u privatnim firmama su posteno na konkursima ili pobijedili ili dovedeni jer nema ko raditi
isto ko nepalci

tako da radna mjesta ne bi trebala biti problem

sumnjam da rade u kantonu ili opcinama

sime_cipol wrote: ↑17/07/2026 20:03 Ja znam 10ak ljudi, cak i bracne parove koji iz Lukavice, Pala dolaze u Sarajevo i rade. Nesto u državnim, a ima ih i u privatnom sektoru.

okanomalo wrote: ↑17/07/2026 19:43

Truba wrote: ↑16/07/2026 23:51 ljudi dolaze na poslove koji pripadaju srpskoj kvoti iz rs
nekoliko je banaka iz rs
ljudi u privatnim firmama su posteno na konkursima ili pobijedili ili dovedeni jer nema ko raditi
isto ko nepalci

tako da radna mjesta ne bi trebala biti problem

sumnjam da rade u kantonu ili opcinama

trziste rada ima svoje zakonitosti, tako da o tome ne treba raspravljati. privatne klinike su bukvalno usisale medicinski kadar iz istonog sarajeva. danas iz trebinja oko 4000 mladih ljudi radi u dubrovniku i okolini. hrvati sretni sto im rade nasi ljudi ne nepalci. bingo,klas, robot, hifa rade u srpskoj i ubiru profit. nekim ljudima to nikad nece biti jasno. oni bi da zapisaju teritoriju i to bi betonirali.