Forum Klix.ba

1Dante1 wrote: ↑26/06/2025 12:30 Joj konami kakav kretenski komentar.

Sto se tice momka, ukljuci ga vise u svoj zivot, neka dodje do tebe, po tebe, etc. Nije nemoguce da ne mozete izaci vise puta ako se organizujete.

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 06:18 Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

1Dante1 wrote: ↑26/06/2025 12:37 Nije sustina radi ovoga

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 06:18 Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Ne mozes ba ovo ignorisati, sta ti je? Nije neki jebvjetar koji se smuca po kuci, vidis da jedina vodi brigu o majci?

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 06:18 Cao svima!

Kako vi balansirate vrijeme koje provodite sa roditeljima i vrijeme koje provedete sa partnerom?

Imam 30 godina I jos uvijek zivim sa majkom. Ona ne radi zadnjih 8 godina posto je uhvatila depresija i prolazi kroz tezak period i ja sam ta koja nas izdrzava sve to vrijeme. Imam samo nju I ona ima samo mene.

Prije 6 mjeseci upoznam jednog stvarno divnog momka koji je vrlo pazljiv i fin prema meni, pocela sam gajiti emocije prema njemu ali je pokrenuo temu naseg vidjanja.
Vidimo se 1-2 sedmicno sto je nekako malo i volio bi da ga ukljucujem vise u svoj zivot i da gradimo bliskost i povjerenje jedno u drugo.
Ali ja nekako osjecam potrebu da provodim vrijeme sa mamom koja obicno sjedi sama u kuci satima dok sam ja na poslu i potreban joj je neko.
A opet s druge strane ne bih voljela njega da izgubim jer se ne vidjamo.

Sta vi mislite, kako da se postavim?

1Dante1 wrote: ↑26/06/2025 12:30 Joj konami kakav kretenski komentar.

Sto se tice momka, ukljuci ga vise u svoj zivot, neka dodje do tebe, po tebe, etc. Nije nemoguce da ne mozete izaci vise puta ako se organizujete.

moimoi wrote: ↑26/06/2025 13:02 Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

dječak sa šibicama wrote: ↑26/06/2025 13:06 Zasto ovo meni mirise na jos jednu trol temu, a bilo ih je kamara.

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:08

moimoi wrote: ↑26/06/2025 13:02 Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

DaysleepeR wrote: ↑26/06/2025 14:20

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:08

moimoi wrote: ↑26/06/2025 13:02 Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:33

DaysleepeR wrote: ↑26/06/2025 14:20

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:08

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

U pravu si, ta uzajamna ovisnost je vrlo prisutna, samo sto se ona od toga hrani a ja se gusim.
Koliko god se trudila da pricam, da hrabrim na kraju sam opet nezainteresovana i nije me briga za nju. Ili stvarno ne moze da vidi sta radim za nas, ili nece.

DaysleepeR wrote: ↑26/06/2025 14:36

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:33

DaysleepeR wrote: ↑26/06/2025 14:20

Preporučujem da i ti popričaš sa psihologom.
Vrlo vjerovatno da će ti reći da ne pristaješ na emocionalne ucjene kao što je boldirano i da u fokus staviš vlastiti život.

Ovo govorim iz ličnog iskustva jer takođe imam depresivnu majku koja neće da uzima antidepresive, s tim što sam se ja odselio prije više od deceniju, ali me je često hvatala na razne folove da dolazim svaki dan makar na minut jer ona "umire" ili joj je "grozno slabo" i "samo da me vidi i čuje glas" a zapravo joj nije ništa.
Pa sam lijepo popričao sa psihologom i poslušao savjet.
Moraš prekinuti taj začarani krug i ovisnost o majci.
Jer tu je u pitanju uzajamna ovisnost, nje o tebi kao nekom kome može istresti svoju depresiju i tebe i tvog straha da će ti majka umrijeti ako te nema.
Depresija je ozbiljna bolest i pored tvoje maksimalne posvećenosti možeš opet iznenada izgubiti majku...
Moraš se posvetiti i svom životu.

U pravu si, ta uzajamna ovisnost je vrlo prisutna, samo sto se ona od toga hrani a ja se gusim.
Koliko god se trudila da pricam, da hrabrim na kraju sam opet nezainteresovana i nije me briga za nju. Ili stvarno ne moze da vidi sta radim za nas, ili nece.

Nažalost, koliko god bili naši roditelji, starost je sebična.
Ono gdje ja vidim rješenje za tvoju situaciju je u tome što se definitivno možeš viđati više od 1-2 puta sedmično sa momkom a i dalje biti sa majkom.
Svaki dan nakon posla možet otići na kafu, ručak, ili nakon što dođeš kući i provedeš koji sat sa majkom, možeš se vidjeti sa momkom.
Ako ne svaki dan, možeš se sigurno vidjeti 5 puta sedmično, pod obavezno svaki vikend.
I apsolutno moraš reći mami da u tvom stanu nećeš sjediti sama nego sa muškarcem s kojim si u vezi.
Nisi dijete, moraš biti asertivna.

antonka1 wrote: ↑26/06/2025 14:08

moimoi wrote: ↑26/06/2025 13:02 Nezamislivo je ostaviti roditelja al je i nezamislivo radi roditelja sjebati zivot. Ovo pisem kao roditelj. Da li ti majka uzima terapiju? Ako se 8 god nije izvukla iz depresije ocigledno terapija ne djeluje kako treba. Sta ti ona kaze na to sto si toliko s njom?

Ide mama na psihoterapiju vec neke 4 godine, ali nema nekog velikog pomaka. Ne uzima lijekove, kaze da nece. A njoj je svakako drago sto god ja vise vremena provodim s njom. Ako sam i natuknula nekada temu da se odselim i osamostalim to njoj nije drago. Kaze sto da placam dvije kirije i da ja sama sjedim u jednom stanu a ona u drugom.

Entropio wrote: ↑26/06/2025 21:11 Muskarci, pazite se ovakvih.

Budi iskrena prema liku i reci mu iskreno sta ti je prioritet, nemoj ga zavlaciti. Ostani uz majku ako ti je to toliko bitno, ali tako reci momku odmah sad da to zelis. A ne momak se zagrije, a ti ga odjebes i stalno ides materi, a on sjedi sam kuci ili izlazi s drustvom, i onda u izlasku upozna novu trebu, pa mu ona pokloni svu paznju koju je od tebe ocekivao, pa se zaljubi u nju, pa tebi kaze za to, pa ti i tvoja majka mu napravite scenu u stubistu pa on ispadne the bad guy. A samo je zelio tebe… ali ti nisi zeljela njega. A on ispao the bad guy.
Onda s novom trebom zivi zivot kakav je oduvijek zelio, med i mlijeko, a tvoja majka mu salje poruke kako je mogao tako da te povrijedi… a on je zelio samo tebe, a ti si isla stalno materi. Nije on kriv, ti si kriva i tvoja mater.