Ljudi koji pričaju samo o sebi

[08022013]

Imamo li kulturu dijaloga?

U zadnje vrijeme sve manje imam želju da idem na kafe sa ljudima. Slažem se da je možda do kruga ljudi koje poznajem, ali ipak bi neki minimalni standardi trebali postojati.

Prije par dana sam sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama. Lik mi predloži da popijemo kafu. Čovjek je ni manje ni više proveo dva i po sata bez prestanka pričajući o sebi. Nije me upitao ama bukvalno niti jedno pitanje o meni. Poslije mi je na Viber poslao porukicu u kojoj je rekao da mu je super što smo se ispričali (?) i da se trebamo češće viđati. Mislim da sam dobio Nobelovu nagradu u međuvremenu njemu to ne bi bilo vrijedno spomena naspram njegovog života. I što je nagore, nema ništa bi najmanje interesantno u stvarima koje je pričao. Ustvari, meni je najinteresantnija njegova zanesenost i sposobnost da bez prestanka satima priča o sebi.

Onda sam premotao film i shvatio da sa dosta ljudi imam takvo iskustvo. Samo se žale da posao, žene, djevojke, zdravlje... U osnovi ja, ja, ja. Na kraju ne znam šta je ni svrha te kafe kada se osjećam poslije tako iscrpljenim i ispijenim.

Imate li vi ovakve iskustva? Kako se postaviti prema ovakvim ljudima - ignorisati ili im direktno sugerirati da trebaju obratiti pažnju na sagovornika?

[Romeo 80]

Definitivno je to pošast prava postalo. I ja imam slična iskustva. I još hvaljenje o svemu i svačemu. Kao da su ljudi nezadovoljni svojim životima, pa to kompenzuju hvaljenjem.
Možda jedina gora stvar od konstantnog mljevenja mi je kad sagovornik koji me još i pozvao da sjednemo ne ispušta mobitel iz ruku! Dođe mi odmah da se dignem i odem kući. Odvratna pojava koja je postala toliko "normalna"...

[mk ultra]

Podjebaji
Prcaj
Zapitkuj nesuvisla pitanja

[nekome]

Sad me interesuje sta je pricao

[dulekrele]

Ja sam imao jarana s kojim sam se telefonom cuo jednom sedmicno. Svaki razgovor se sveo na njegovo prepricavanje sta je radio u tih 7 dana. Veoma cesto pricajuci iste stvari non stop. Moja konverzacija se svela na ja ja.
Nakon toga ja sam bio psihicki devastiran.

[n+1]

Ne treba se družiti. Ljudi hoće samo nekoga da im trepće, dok oni istresaju svoja mentalna govna na njega.

[HelaS]

Imamo li kulturu dijaloga?

Na osnovu jedne-dvije osobe, donosiš teoriju da su svi ljudi takvi Koliko uopće imaš godina?

[nekome]

I onda ti kazu sto si asocijalan

[Entropio]

Takve odjebem odmah. To su teski psihijatrijski slucajevi koji trebaju psihijatrijsku pomoc, a nemaju je, pa onda tebe koriste da se izdrkavaju i prepricavaju svoj usrani zivot.

Odes s nekim na kafu, davi te satima o nekom svom sranju bez da ti postavi ijedno pitanje, i onda kaze sta je s tobom, ne pricas nista danas. Pa napushi se kurca, nisi me nista ni pitao.

Najgora sorta… crpe ti krv i oporavljas se mjesecima od njih.

[Entropio]

Ne treba se družiti. Ljudi hoće samo nekoga da im trepće, dok oni istresaju svoja mentalna govna na njega.

Ne kontam ovaj fenomen. Gdje su naucili da to moze i da je to okej? To nije rijetkost danas… to je postalo normalno.

Ima i ona sorta kad te davi 2 sata svojim govnima i onda kaze i sta ima kod tebe… i ti taman pocnes da kazes nesto, a on(a) te ni ne slusa nego samo ceka da zavrsis da nastavi pricati svoje. Ti su jos gori. Neodgojeni olos.

[Naslovnica]

Imamo li kulturu dijaloga?

U zadnje vrijeme sve manje imam želju da idem na kafe sa ljudima. Slažem se da je možda do kruga ljudi koje poznajem, ali ipak bi neki minimalni standardi trebali postojati.

Prije par dana sam sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama. Lik mi predloži da popijemo kafu. Čovjek je ni manje ni više proveo dva i po sata bez prestanka pričajući o sebi. Nije me upitao ama bukvalno niti jedno pitanje o meni. Poslije mi je na Viber poslao porukicu u kojoj je rekao da mu je super što smo se ispričali (?) i da se trebamo češće viđati. Mislim da sam dobio Nobelovu nagradu u međuvremenu njemu to ne bi bilo vrijedno spomena naspram njegovog života. I što je nagore, nema ništa bi najmanje interesantno u stvarima koje je pričao. Ustvari, meni je najinteresantnija njegova zanesenost i sposobnost da bez prestanka satima priča o sebi.

Onda sam premotao film i shvatio da sa dosta ljudi imam takvo iskustvo. Samo se žale da posao, žene, djevojke, zdravlje... U osnovi ja, ja, ja. Na kraju ne znam šta je ni svrha te kafe kada se osjećam poslije tako iscrpljenim i ispijenim.

Imate li vi ovakve iskustva? Kako se postaviti prema ovakvim ljudima - ignorisati ili im direktno sugerirati da trebaju obratiti pažnju na sagovornika?

Za takve likove je satnica 50-100KM kod psihologa da ih sasluša.

[08022013]

Imamo li kulturu dijaloga?

Na osnovu jedne-dvije osobe, donosiš teoriju da su svi ljudi takvi Koliko uopće imaš godina?

I onda pročitaš ostatak mog teksta i shvatiš koliko je tvoj komentar suvišan.

[JMGuti]

Imamo li kulturu dijaloga?

Na osnovu jedne-dvije osobe, donosiš teoriju da su svi ljudi takvi Koliko uopće imaš godina?

Moja iskustva su slična. 95% ljudi kojima sam okružen u zadnjih godinu dana me nisu pitali ni ima li šta novo, kamoli da smo ušli dublje u priču o meni. Na 9 od 10 kafa najčešće ne kažem puno osim - da, ma da, ja ja, razumijem i aha.

[corolla02]

samo cuke i macke oko sebe drzim...

jer sam davno skonto ljude

[Bobi]

Ma gdje nestalo mahalanje trecih osoba

[HelaS]

Imamo li kulturu dijaloga?

Na osnovu jedne-dvije osobe, donosiš teoriju da su svi ljudi takvi Koliko uopće imaš godina?

I onda pročitaš ostatak mog teksta i shvatiš koliko je tvoj komentar suvišan.

Da nisam pročitao cijeli tekst, ne bih ti ni pisao

[mali_balon]

Pa kod nas je nacionalni sport pricati kome je gore u zivotu, koje proso kroz gora iskustva, ili druga krajnost kako je kod mene najbolje, najsuper, naj naj naj....ja sve najbolje radim itd itd itd.....

[orbita12]

Imam jednog takvog , sreća ne pijemo kafu često jer je u Njemačkoj ali kad dođe doslovno samo priča o sebi i žali se , a što je najgore nema se o čemu žaliti ide mu super u životu , a i on tako priča li priča i kad se napokon ja uspijem ubaciti da nešto kažem on samo na to kaže "ja ,ja " i nastavi gdje je on stao

[Karikaturist]

Zar nije jednostavnije reci nakon pola sata ohani jaro malo nego se snebivati po forumu?

[dr_Evil]

Ma gdje nestalo mahalanje trecih osoba

A da je pitao o njemu bilo bi "eno ga samo smrada da sve ispita, a nista svoje ne govori"

[W0rM]

Imamo li kulturu dijaloga?

U zadnje vrijeme sve manje imam želju da idem na kafe sa ljudima. Slažem se da je možda do kruga ljudi koje poznajem, ali ipak bi neki minimalni standardi trebali postojati.

Prije par dana sam sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama. Lik mi predloži da popijemo kafu. Čovjek je ni manje ni više proveo dva i po sata bez prestanka pričajući o sebi. Nije me upitao ama bukvalno niti jedno pitanje o meni. Poslije mi je na Viber poslao porukicu u kojoj je rekao da mu je super što smo se ispričali (?) i da se trebamo češće viđati. Mislim da sam dobio Nobelovu nagradu u međuvremenu njemu to ne bi bilo vrijedno spomena naspram njegovog života. I što je nagore, nema ništa bi najmanje interesantno u stvarima koje je pričao. Ustvari, meni je najinteresantnija njegova zanesenost i sposobnost da bez prestanka satima priča o sebi.

Onda sam premotao film i shvatio da sa dosta ljudi imam takvo iskustvo. Samo se žale da posao, žene, djevojke, zdravlje... U osnovi ja, ja, ja. Na kraju ne znam šta je ni svrha te kafe kada se osjećam poslije tako iscrpljenim i ispijenim.

Imate li vi ovakve iskustva? Kako se postaviti prema ovakvim ljudima - ignorisati ili im direktno sugerirati da trebaju obratiti pažnju na sagovornika?

oke slazem se, ali da li si ti imao usta? Ne bih bio na kafi 2 i po sata da neko prica o sebi, imao bih "nekog vesa na ruke" Mislim lik je nekulturan ispao, ali i ti si blago naivan.

[broj dva]

Imamo li kulturu dijaloga?

U zadnje vrijeme sve manje imam želju da idem na kafe sa ljudima. Slažem se da je možda do kruga ljudi koje poznajem, ali ipak bi neki minimalni standardi trebali postojati.

Prije par dana sam sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama. Lik mi predloži da popijemo kafu. Čovjek je ni manje ni više proveo dva i po sata bez prestanka pričajući o sebi. Nije me upitao ama bukvalno niti jedno pitanje o meni. Poslije mi je na Viber poslao porukicu u kojoj je rekao da mu je super što smo se ispričali (?) i da se trebamo češće viđati. Mislim da sam dobio Nobelovu nagradu u međuvremenu njemu to ne bi bilo vrijedno spomena naspram njegovog života. I što je nagore, nema ništa bi najmanje interesantno u stvarima koje je pričao. Ustvari, meni je najinteresantnija njegova zanesenost i sposobnost da bez prestanka satima priča o sebi.

Onda sam premotao film i shvatio da sa dosta ljudi imam takvo iskustvo. Samo se žale da posao, žene, djevojke, zdravlje... U osnovi ja, ja, ja. Na kraju ne znam šta je ni svrha te kafe kada se osjećam poslije tako iscrpljenim i ispijenim.

Imate li vi ovakve iskustva? Kako se postaviti prema ovakvim ljudima - ignorisati ili im direktno sugerirati da trebaju obratiti pažnju na sagovornika?

E da ti znas kako sam ja interesantan, pametan a bogme i smjesan i zgodan...

[John Cleese]

Ljudi koji pričaju malo ili ni toliko, ali zato naknadno tipkaju mnogo

Show

Imamo li kulturu dijaloga?

U zadnje vrijeme sve manje imam želju da idem na kafe sa ljudima. Slažem se da je možda do kruga ljudi koje poznajem, ali ipak bi neki minimalni standardi trebali postojati.

Prije par dana sam sreo poznanika kojeg nisam vidio godinama. Lik mi predloži da popijemo kafu. Čovjek je ni manje ni više proveo dva i po sata bez prestanka pričajući o sebi. Nije me upitao ama bukvalno niti jedno pitanje o meni. Poslije mi je na Viber poslao porukicu u kojoj je rekao da mu je super što smo se ispričali (?) i da se trebamo češće viđati. Mislim da sam dobio Nobelovu nagradu u međuvremenu njemu to ne bi bilo vrijedno spomena naspram njegovog života. I što je nagore, nema ništa bi najmanje interesantno u stvarima koje je pričao. Ustvari, meni je najinteresantnija njegova zanesenost i sposobnost da bez prestanka satima priča o sebi.

Onda sam premotao film i shvatio da sa dosta ljudi imam takvo iskustvo. Samo se žale da posao, žene, djevojke, zdravlje... U osnovi ja, ja, ja. Na kraju ne znam šta je ni svrha te kafe kada se osjećam poslije tako iscrpljenim i ispijenim.

Imate li vi ovakve iskustva? Kako se postaviti prema ovakvim ljudima - ignorisati ili im direktno sugerirati da trebaju obratiti pažnju na sagovornika?

Oke slazem se, ali da li si ti imao usta?

Naravno da jeste.
Samo se nije sjetio da ih upotrijebi - makar i da bi demonstrativno zijevnuo, ako već nije imao šta reći

[Truba]

zamislite samo bosonu ili misica na kavi
kad krenu izlistavat one kobatsitečine od pola sata da pročitaš

užas

dok recimo ja kratko i jebitačno izvalim neku glupost malo se nasmijemo i hajmo kući

[moimoi]

Sto ides na kafu? Da si otisao na pivu bolio bi te k..