Forum Klix.ba

8, Palestina je bila raskrsnica raznih kultura, naroda. Najstariji su Kaananci, Amorejci, Jebuzejci, Huriti i Hetiti (H. & H. nisu bili semiti). Palestina je bila podjeljena na gradove_kraljevine, a sve su bile pod politickom posmotrom Egipta iz garnizona Gaze i Jaffe. Narod se bavio stocarstvom, zemljoradnjom i trgovinom. Kanaan na hebrejskom znaci trgovina.Kanaanci su bili politeisti.
Abraham je bio porijeklom iz Mezopotamije, danasnjeg dijela juznog Iraka. Njegov sin i unuci su ujedinili nomadska plemena. Kralj David osvojio grad Jeruzalem ( juzno kraljevstvo, Judea).

"Prvobitno, David je bio kralj samo nad Judinim i Benjaminovim plemenima sa prestonicom u Hebronu (Druga Samuilova 2:11; 5:5). Sam Jerusalim je bio naseljen hananskim plemenom zvanim Jebuseji. David je prvo kupio dijelove grada, a zatim osvojio ostatak (Druga Samuilova 5:7). Nakon toga, prorok je došao i rekao mu da je ovo grad koji je Bog izabrao i da ga je David napravio glavnim gradom."

"Znanstvenici vjeruju da je razlog za ovu promjenu moglo biti asirsko osvajanje. I Izrael i Juda bili su vazalne države Asirije. Kad je Izrael digao pobunu i bio poražen, mnoge su izbjeglice pobjegle u Judu. Tamo su donijeli vjerovanje da je Jahve ne samo najvažniji bog, već i jedini bog kojeg treba štovati. Elita u Judi preuzela je to uvjerenje i odgojila kralja-djeteta Jošiju, koji je vladao od 641. do 609. pr. Kr., u suprotnosti s Asirskim Carstvom i s odanošću Jahvi. Pod njegovom vladavinom postalo je popularnije vjerovanje u jedinog boga Jahvu. Ovo je gledište zacementirano u 5. stoljeću.

Međutim, u to su se vrijeme pojavile i druge vrste judaizma. To uključuje helenistički judaizam i judaizam Drugog hrama, koji ima određene sličnosti sa zoroastrizmom. Još jedna religija koja se odvojila od jahvizma je samaritanizam."

Ali....

Samarićani su vjerska sekta etničkih Židova koji žive u blizini planine Gerizim, Nablusa, Hebrona i Zapadne obale u Izraelu. Ova se zajednica razlikuje od mainstream judaizma tvrdnjom da sljedbenici prihvaćaju samo pet Mojsijevih knjiga (Tora), a ne knjige proroka ili kasnije tekstove. Nazivajući sebe "čuvarima (čuvarima) Tore" (shomrei ha-torah), njihovi rituali i prakse smatraju se najstarijom i najvažnijom židovskom tradicijom. Hebrejski shomerim možda je doveo do latiniziranih 'Samaritanaca'.

Osvajanjem Zapadne obale od strane države Izrael 1967., Samarićani su postali izraelski građani. Oni su uključeni u Palestinske vlasti nakon sporazuma iz Osla. Oni su jedini ljudi koji zadržavaju dvojno izraelsko-palestinsko državljanstvo. Samarićani nastavljaju prakticirati vlastite praznike i obrede. Pasha je veliki praznik koji se slavi na planini Gerizim.

Nedavne studije DNK i genoma utvrdile su da samaritansko stanovništvo obuhvaća ostatke plemena Levi, Manasseh i Ephraim. U isto vrijeme, vjeruje se da mnogi muslimani u regiji imaju iste pretke.


https://www.worldhistory.org/Samaritans/

Samarićani su posebna vjerska skupina koja potječe od sjevernih plemena biblijskog Izraela, posebno plemena Efrajim, Menaše i Levi. Oni nisu — i nikada nisu bili — Židovi, muslimani ili kršćani. Imaju i izraelsko i palestinsko državljanstvo.

https://www.timesofisrael.com/film-proj ... ts-future/

Samaricani i Židovi su se formalno odvojili tek pocetkom 2.stoljeca n.e.

Descendants of the northern tribes of Israel, the Samaritans may be said to represent the Biblical Israelites. Though they claim that they are not Jews, this claim is doubtful. In Second Temple days they were regarded as halakhically Jewish.

https://jwa.org/encyclopedia/article/samaritan-sect

Nedavna otkrića ukazuju na postojanje, u to vrijeme, dvaju malih kraljevstava: Izraela, moćnijeg, i Judeje, buduće Judeje. Opća populacija Judeje nije otišla u izgnanstvo u 6. stoljeću prije Krista: samo je njena politička i intelektualna elita bila prisiljena nastaniti se u Babilonu. Ovaj odlučujući susret s perzijskom religijom iznjedrio je židovski monoteizam.

Zatim je tu pitanje progonstva 70. godine. Nije bilo pravog istraživanja ove prekretnice u židovskoj povijesti, uzroka dijaspore. I to iz jednostavnog razloga: Rimljani nikada nisu protjerali nijednu naciju s bilo kojeg mjesta na istočnoj obali Sredozemlja. Osim porobljenih zarobljenika, stanovništvo Judeje nastavilo je živjeti na svojim posjedima, čak i nakon uništenja drugog hrama. Neki su prešli na kršćanstvo u 4. stoljeću, dok je većina prihvatila islam tijekom arapskog osvajanja u 7. stoljeću.

Toga je bila svjesna većina cionističkih mislilaca: Yitzhak Ben Zvi, kasniji predsjednik Izraela, i David Ben Gurion, njegov prvi premijer, prihvatili su to tek 1929., u godini velike palestinske pobune. Obojica su u više navrata izjavili da su seljaci Palestine potomci stanovnika drevne Judeje

https://mondediplo.com/2008/09/07israel

Zašto ne može biti kao u Vizi za Budućnost?

Možemo li i danas pronaći tragove judaizma među muslimanima Yate, grada od 80.000 ljudi?

Polovica Yata dolazi iz plemena Mehamra", kaže Abed. "Svi oni znaju da su podrijetlom Židovi. Drže se židovskih običaja, poput paljenja svijeća petkom navečer, na početku židovskog šabata. Moje podrijetlo je također židovsko", kaže nam Abed. "Svi to znaju."

Kada pitamo Abeda zašto su ljudi iz Yate okrenuli leđa svom židovskom identitetu, on nam kaže: "Kada pogledamo povijest, u vrijeme prije proroka Muhameda, Židovi su bili ovdje u Yati. Čak i danas, svi na Zapadu Banka, u svakoj kući — zaboravite što govore na vijestima — svi znaju da ova zemlja pripada Židovima", kaže on.

Mesinai kaže da je posljednjih godina sve teže prikupiti dokaze od Palestinaca i uvjeriti političare u svoju teoriju. No, on ostaje pri tome i vjeruje da bi to moglo promijeniti situaciju na Bliskom istoku.

Naša tura nas je odvela do fascinantnog i lijepog arheološkog parka blizu Yate, koji se zove Susya. Prema Sar-Aviju, Susya je dosegla vrhunac tijekom bizantske ere — od petog do sedmog stoljeća.

Sinagoga, koja se nalazi na vrhu brda, bila je srce židovske zajednice. Ali počevši od devetog stoljeća, ranog muslimanskog razdoblja, vidimo promjene u arhitekturi Susye. Jedan od najznačajnijih dodataka je pojava mihrave, muslimanske molitvene niše izvan sinagoge koja je okrenuta prema Meki. U blizini možemo vidjeti i muslimanski natpis koji ukazuje da je ovdje djelovala džamija počevši od 814. godine.

"Ovo otvara neka velika pitanja", kaže Sar-Avi. "Tko je ovdje živio? Jesu li to bili Židovi koji su prešli na islam, možda nasilno? Ili su možda dvije zajednice, Židovi i Muslimani, živjele jedna pored druge? Ta pitanja ostaju otvorena do danas.

https://www.i24news.tv/en/news/judaism/ ... ns-of-yata

https://cdn.i24news.tv/uploads/06/76/c1 ... &type=webp

https://cdn.i24news.tv/uploads/cc/80/07 ... &type=webp

https://cdn.i24news.tv/uploads/67/5e/35 ... &type=webp

Tko je pravi Židov?

Još hrabriji je izraelski povjesničar Shlomo Sand, istraživač nacionalne mitologije (pa tako i predrasuda i "državotvornih" tabua) i predavač na Sveučilištu u Tel Avivu, koji je 2008. godine na hebrejskom napisao studiju Kako su izmislili židovsku Narod.

Židovi, tvrdi Sand, nemaju zajedničko podrijetlo, već su mješavina naroda iz Europe, središnje Azije i sjeverne Afrike koji su u davna vremena prešli na židovsku vjeru ili su nasilno judaizirani. Pravi potomci Hebreja stoga bi trebali biti današnji palestinski Arapi, koji nikada nisu emigrirali s biblijskih mjesta, ali ne i oni Židovi (judaizirani pripadnici drugih etničkih skupina), koji su se u današnji Izrael počeli vraćati krajem 19. stoljeća. .

Shlomo Sand: Kako su izmislili židovski narod (englesko izdanje: The Invention of the Jewish People ), prevela Polona Poberžnik , Založba/*cf., Ljubljana 2010., 30 eura.

Židovska bi etnička pripadnost stoga trebala biti slična Francuzima, koji se ponose time što su čistokrvni potomci Gala, ili Talijanima, koji tvrde da su pravi potomci starih Rimljana. Etnička čistoća više-manje svih naroda gotovo je uvijek ideološka fikcija; gotovo svaki narod želi biti potomak "usnulog" naroda koji se budi i želi "čistu" nacionalnu državu; nitko ne želi biti ono što zapravo jest - mješanac, križanac.

A kad Židovi tvrde da su izabrani, mesijanski narod, da su nešto posebno među drugim narodima, ovo – kako degenerično! - "ogledalo" se preklapa s ciljevima nacističkog antisemitizma. Nacionalizam je, također naglašava Sand, uvijek preduvjet za kolonijalizam, što Biblija (Tora ili Petoknjižje) opravdava, posebno u posljednjih 65 godina (od osnutka Izraela); opravdava i opravdava segregaciju i diskriminaciju Palestinaca, njihovo besramno oduzimanje posjeda. Sand skreće pozornost na nedosljednosti i proturječnosti zapisane u Bibliji, izaziva ih spoznajama ideološki neopterećene arheologije i historiografije privržene samo istini, činjenici.

Tko je pravi Židov?
Maksimiljana Ipavec Kultura 03/05/2013, 16:48
Još hrabriji je izraelski povjesničar Shlomo Sand, istraživač nacionalne mitologije (pa tako i predrasuda i "državotvornih" tabua) i predavač na Sveučilištu u Tel Avivu, koji je 2008. godine na hebrejskom napisao studiju Kako su izmislili židovsku Narod.



Židovi, tvrdi Sand, nemaju zajedničko podrijetlo, već su mješavina naroda iz Europe, središnje Azije i sjeverne Afrike koji su u davna vremena prešli na židovsku vjeru ili su nasilno judaizirani. Pravi potomci Hebreja stoga bi trebali biti današnji palestinski Arapi, koji nikada nisu emigrirali s biblijskih mjesta, ali ne i oni Židovi (judaizirani pripadnici drugih etničkih skupina), koji su se u današnji Izrael počeli vraćati krajem 19. stoljeća. .


Shlomo Sand: Kako su izmislili židovski narod (englesko izdanje: The Invention of the Jewish People ), prevela Polona Poberžnik , Založba/*cf., Ljubljana 2010., 30 eura.

Židovska bi etnička pripadnost stoga trebala biti slična Francuzima, koji se ponose time što su čistokrvni potomci Gala, ili Talijanima, koji tvrde da su pravi potomci starih Rimljana. Etnička čistoća više-manje svih naroda gotovo je uvijek ideološka fikcija; gotovo svaki narod želi biti potomak "usnulog" naroda koji se budi i želi "čistu" nacionalnu državu; nitko ne želi biti ono što zapravo jest - mješanac, križanac.


A kad Židovi tvrde da su izabrani, mesijanski narod, da su nešto posebno među drugim narodima, ovo – kako degenerično! - "ogledalo" se preklapa s ciljevima nacističkog antisemitizma. Nacionalizam je, također naglašava Sand, uvijek preduvjet za kolonijalizam, što Biblija (Tora ili Petoknjižje) opravdava, posebno u posljednjih 65 godina (od osnutka Izraela); opravdava i opravdava segregaciju i diskriminaciju Palestinaca, njihovo besramno oduzimanje posjeda. Sand skreće pozornost na nedosljednosti i proturječnosti zapisane u Bibliji, izaziva ih spoznajama ideološki neopterećene arheologije i historiografije privržene samo istini, činjenici.

Rimljani, dakle Sand, u 1.st. n. š. nisu istjerali sav židovski narod; Nisu Asirci i Babilonci nekoliko stoljeća ranije porobili cijelu židovsku zajednicu s okupiranih područja, kako tvrdi biblijska mitologija: „Izgnanstvo nije bilo mjesto izvan domovine, nego stanje koje nije bilo spas“.I u tom se svjetlu židovska prošlost ne razlikuje mnogo od prošlosti drugih naroda. Prema Sandu, Židovi su iznimno fleksibilna vjerska zajednica, ali ne i tvrdoglavo buntovan narod, jedinstven među ostalima. Dokazano je da su izvan Judeje - također u Armeniji, između Crnog mora i Kaspijskog jezera (Hazari!), Perziji, na Arapskom poluotoku, u istočnom Sredozemlju... - davno prije biblijskog protjerivanja postojali veliki židovski zajednice, potomci obraćenih ili nasilno židovskih etničkih skupina. Podrijetlo istočnoeuropskih Židova nije ništa manje upitno. Ali izraelska historiografija potpuno šuti o bilo kakvom nasilnom ustanku.

Stoga, ljubiteljima istine poput Sanda, Izrael ostaje država Židova, a ne država svih svojih građana: Palestinci su i dalje raj bez zakona.

https://primorske.svet24.si/kultura/kdo ... -jud-.aspx

@Rejhana

Šta je ovo ovako zbrda zdola da Bog sačuva...

Malo hronologije ne bi bilo viška.

Nierika wrote: ↑29/11/2023 18:47 Zašto ne može biti kao u Vizi za Budućnost?

Što se desilo na kraju serije?

zposao wrote: ↑30/11/2023 21:31 Šta je ovo ovako zbrda zdola da Bog sačuva...

Malo hronologije ne bi bilo viška.

Sutra kronološki rezimiram prethodne upise.

vidim jebac i karanana u naslovu pa reko da vidim o cemu se radi.

KraljicaIzJajca wrote: ↑30/11/2023 22:03

zposao wrote: ↑30/11/2023 21:31 Šta je ovo ovako zbrda zdola da Bog sačuva...

Malo hronologije ne bi bilo viška.

Sutra kronološki rezimiram prethodne upise.

Hajde živ/živa bio!
Čitam i mozak mi ispade od čitanja. Čas Mojsije čas Netanjahu...pa se onda vrari opet u biblijska vremena pa u 1967... Ne ide tako...

Kratka kronologija transformacije judaizma od 1.st.n.e. :

Klasični rabinski judaizam cvjetao je od 1. stoljeća n. e. do zatvaranja Babilonskog Talmuda, c. 600 CE, u Babiloniji.

Među različitim judaizmima u antici, rabinski judaizam smatrao je da je na planini Sinaj Bog Mojsiju objavio Toru u dva medija, pisanoj i usmenoj Tori. Rabini su tvrdili da posjeduju napamet naučenu ili usmenu Toru.

Klasični rabinski judaizam podijeljen je u različite slojeve:
tanaitski (do 200. n. e.),
amorajski (200. – 500. n. e.)
saborski (500. n. e. – 7. stoljeće).

Prvu fazu formativnog rabinskog judaizma predstavlja Mišna, zakonski kodeks koji je završio c. 200. CE, nakon uništenja Drugog jeruzalemskog hrama 70. CE od strane Rimljana i gušenja ustanka Bar Kokhbe 132. – 135. CE. Rabinski judaizam tumačio je Toru, često u suprotnosti sa svećeničkom tradicijom, koja je bila posvećena pisanoj tradiciji i žrtvenom kultu Hrama. Međutim, na kraju formativnog razdoblja, rabinski judaizam sintetizirao je interpretacijsku, mesijansku i svećeničku tradiciju. Rabinski judaizam proizveo je mnogo različitih tekstova, u rasponu od Mišne i Tosefte do midraških tekstova i dva Talmuda.

Rabinski judaizam nastavio je cvjetati u srednjem vijeku u dijaspori. Danas predstavlja "normativni" judaizam, židovski vjerski izraz značajnog dijela svjetske židovske zajednice.

https://www.oxfordbibliographies.com/di ... 1-0103.xml

Ugarit je bio neovisno kraljevstvo od 18. stoljeća prije Krista. Njegovu vojnu i gospodarsku povijest otkrivaju ploče pronađene u arhivu palače. Kanaanci su najveći procvat doživjeli od otprilike 1450. do 1200. pr.

Kralj i patrijarh ugaritskog panteona je El koji vlada sa svojom ženom Athirat, majkom bogova. Motiv Elovog božanskog vijeća u Baalovu ciklusu također se nalazi u hebrejskoj Bibliji, kada ustoličeni Jahve vlada božanskim vijećem (Ps 82, 1 Kr 22, Iz 6, Zah 3 i Dan 7).

Tekstovi otkriveni na licu mjesta ne samo da 'sačinjavaju literaturu visokog ranga i velike originalnosti, već također imaju važan utjecaj na proučavanje Starog zavjeta ... patrijarhalne priče u Starom zavjetu nisu se prenosile samo usmeno, već su bile ... kanaanskog podrijetla. .. [ovo] je dovelo do nove procjene Starog zavjeta.” [6] U ugaritskoj književnosti Jahve je Elov sin; ispričana je priča o potopu. U Starom zavjetu pojavljuju se brojne reference na Baala.

https://www.shunya.net/Text/Ugarit/Ugarit.htm

Prije osmog stoljeća, vrlo je dobro odgovarala povijesnim okolnostima u Izraelu. U svjetskom poretku bilo je mnogo naroda, a svaki je imao svog boga zaštitnika. Ovaj svjetonazor prikazan je kao božansko naslijeđeno kućanstvo u Ponovljenom zakonu 32: svaki je bog držao vlastitu baštinu, a na čelu cjeline bio je patrijarhalni bog. Drugi bogovi u njihovim nacijama nisu predstavljali prijetnju Izraelu i njegovom bogu zaštitniku sve dok nisu bili uvezeni u Izrael. Sve dok drugi bogovi nisu utjecali na štovanje Jahve u Izraelu, mogli su se tolerirati kao bogovi drugih naroda i naroda.

Smith, Mark S. The Origins of Biblical Monotheism: Israel’s Polytheistic Background and the Ugaritic Texts. Oxford: Oxford University Press, 2001. pg. 48-49