#1 Najvažnije je da se stvari poredaju na svoje mjesto
Posted: 14/07/2005 07:47
Iz rubrike "Pisma citalaca" wrote:Dan državnosti BiH
Danas je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Onima koji slave sretan praznik. Ovu genijalnu rečenicu čuo sam na zaboravljenom Radio Fernu nekada davno. Svaka čast.
Tada mi je Sale pokrenuo razmišljanja u nekom drugom pravcu i pokušavajući da shvatim zašto tako govori vremenom sam sklopio mozaik i stvari konačno stavio na svoje mjesto.
Naime, ono što nas muči cijelo vrijeme nije i ne treba da bude ko je prvi počeo, već kako je sve počelo. Evo, dakle, postavke dešavanja, a počet ćemo od ove genijalne rečenice sa Radio Ferna: onima koji slave... Ako je princip zavnobiha i, i, i, a ni, ni, ni (BiH je država i Srba, i Hrvata, i Muslimana, a ni Srba, ni Hrvata, ni Muslimana), onda je proglašenje nezavisnosti Bosne i Hercegovine kršenje zavnobihovog principa jer su Srbi bili protiv, a Muslimani i Hrvati za (referendum i plebiscit).
Pa onda se može i govoriti o diskriminaciji na nacionalnoj, vjerskoj i dr. osnovi, ali genijalnost zavnobihovog dokumenta ne treba posebno obrazlagati. Umjesto što su krenuli tenkovima praviti fašističku SAO, Srbi su se mogli žaliti Ustavnom sudu i Domu za ljudska prava u Briselu.
"Ali međunarodna zajednica je priznala BiH kao nezavisnu državu, sav slobodan svijet…" Čuo sam da kad čovjek ostane bez argumenata fata se papira. Jeli to ista međunarodna zajednica koja je prije priznanja proglasila embargo na uvoz oružja. Napoleonova krilatica je 'Podijeli pa vladaj".
Četiri godine torture, 17 rezolucija Ujedinjenih naroda, dvije provedene u djelo - embargo na uvoz oružja i aerodrom u Sarajevu. Sve u cilju uništenja industrije koja je odnosila međunarodne tendere i pravila najbolji tenk na svijetu, te garantovala zavidna socijalna prava svojim građanima.
One enklave za koje su se UN obavezale da će štititi, a najpoznatija je Srebrenica, možda najbolje mogu posvjedočiti o dobrim namjerama međunarodne zajednice. "Nisu mogli spriječiti rat u Bosni", reći će branioci međunarodnih principa na Balkanu.
Ako se ne varam, Amerikanci nisu nikoga pitali kada su '93. poslali 20.000 svojih vojnika u Makedoniju i spriječili rat. Pa nisu li NATO snage završile posao u Bosni za 48 sati nakon što su odlučile da ludilo mora stati. "Nije bilo konsenzusa između Evrope i Amerike, Klinton je pomogao, a Buš nije htio", branit će se međunarodna zajednica.
Nije li Slobodan Milošević bio bankar u Njujorku '83. Vašingtnon je tada imao plan po kojem će u Jugoslaviji biti krvi do koljena da bi se destabilizovala Evropa i spriječilo stvaranje supersile na Starom kontinentu, te prišlo Rusima još malo bliže.
Instalirati svog čovjeka koji će u datom trenutku izabrati silu kao rješenje političke krize i započeti rat, pa onda se pojaviti kao mirotvorac i umarširati sa svojim trupama na Balkan bez izgubljenog vojnika.
CIA radi po principu "kreiram ti problem, pa se pojavim kao neko ko će da ga riješi. Sebi obezbijedim posao i teritorij u narednom periodu.
Ako želim da kontrolišem narod, najbolje je da se infiltriram u njegove nacionalističke redove, recimo među četnike u Čikagu. Ili još bolje da finansiram osnivanje nacionalističkih i vjerskih pokreta kao što je onaj vehabijski u Saudijskoj Arabiji pa da onda kontrolišem i taj dio svijeta".
Isto tako Gojko Šušak ponikao u međunarodnoj kuhinji svinja rata dođe kao zapovjednik partizanovcu Franji. Nijemci su nagovorili Tuđmana da žrtvuje Vukovar da bi imali izgovor za priznanje Hrvatske kao nezavisne države ne zato što ovi vole Hrvate, već da bi "Simens" preuzeo tržište jugoslovenskih firmi. "Simensov" generator će zamijeniti "Končarev" u hidroelektrani Rama kod Prozora, i to bi trebao biti hrvatski nacionalni interes.
"Dajmler Krajsler" uvozi aluminij isključivo kao sirovinu, a fabriku gotovih proizvoda ne misli pokretati. Nego će se osigurati preko svog čovjeka Čovića da "Soko" i svaka druga firma koja je priozvodila gotov proizvod od aluminija, propadne. I na kraju stvaranje muslimanske države na Balkanu (vidi islamsku deklaraciju).
Jedan od načina da se ovo postigne je da se muslimani prikažu kao žrtve u očima javnosti i time opravda stvaranje muslimanske države u Evropi. Kada je Juka Prazina deblokirao Sarajevo na Ilidži u maju '92. naređeno je povlačenje. Caco je izašao na Trebević pa je naređeno povlačenje uz totalni nedostatak koordinacije.
Juka zanemaruje naređenja i rješava da sam deblokira Sarajevo, pa ga Vehbija Karić zasipa granatama sa Igmana na Otesu. Juka povede sve svoje borce preko piste na Igman, polomi Vehbiji obje noge, uzme bijelog konja i riješi da deblokira grad izvana sam.
Ali kad vidi da prvo mora sravniti Butmir sa zemljom da bi uopšte došao u poziciju da se bori na Ilidži, shvati da su SDS i SDA u talu oko blokade Sarajeva jer 40 maraka je kila šećera, Muslimani su žrtve, zamjena za istočnu Bosnu je odavno dogovorena i sve ide po planu.
Juka k'o Juka naivan i glup ode u Mostar, prijavi se u HVO i prozove Josip Prazina Tito. Međutim, brzo shvati da je i dolje isti đavo pa diže ruke od svega i bježi vani.
Safet Zajko jednom prilikom na naređenje povlačenja odgovara sa: "Dođi ti pa naredi povlačenje, ja ne smijem." Poslije te uspješne akcije Safeta stiže snajperski metak. "Izvirio", kažu stručnjaci. Ni činjenica da je MUP tražio autopsiju nije spriječila da reis Cerić zabrani istu.
Tih dana mu je peti put u ratu obijena kasa. Po knjizi doktora Kerima u Sarajevu je '93. godine bilo 30.000 policajaca i 70.000 boraca Armije BiH. Bili su naoružani sa 70.000 cijevi (uglavnom kalašnjikovi, nešto papovki i tandžare-M48 u većini s optikom), fabrikom municije, bombi, tromblona, zolja toliko da se može grad braniti pet godina od tenkova oko Sarajeva.
Srpska vojska oko grada je brojala ne više od 30.000 boraca i bili su razvučeni na 38 km (podatak sa suđenja u Hagu srpskom generalu koji je odgovoran za blokadu Sarajeva). Armija je bila na Igmanu i Žuči s artiljerijom.
Najvažnije je da se stvari poredaju na svoje mjesto. Onda je sve lakše.
Robert Rener, Sarajevo
previse je tu stvari da bi se stavile na svoje mjesto jer nisu tacne, mada nekim ma mjesta ....