#1 DOSTOJEVSKI i PUTIN
Posted: 27/09/2022 11:35
Zaista vrijedi pročitati:
"Bilo je to vrijeme kada je „željezna zavjesa“ bila debelo željezna, a pad komunizma i Sovjetskog Saveza zamisliv samo u romanima znanstvene fantastike. U to doba jedan mladi KGB-ovac, kada bi dolazio sa svog posla iz DDR-a na odmor u Rusiju, za razliku od ostalih kolega nije hodočastio u Lenjinov mauzolej već malo južnije od Moskve, u selo Jasna Poljana, gdje se išao pokloniti geniju koji je tamo stolovao i napisao svoja najbolja djela, Lavu Nikolajeviču Tolstoju. Ime tog mladog KGB-ovca je Vladimir Vladimirovič Putin.
Dok su u SSSR-u Putinovi kolege svoj mozak izgrađivali na djelima marksizma-lenjinizma, Putin je svoj već u komunizmu formirao na klasicima ruske književnosti kojima je jedna zajednička ideja: ideja panslavizma i ruske mesijanske uloge u povijesti, te superiornosti ruskog naroda u odnosu na ostatak dekadentne Europe. Ta ideja mogla bi se sažeti u jednoj nama poznatoj (srpskoj) sličnoj krilatici koja je bila uvod u Domovinski rat, a u Ruskoj mesijanskoj, panslavističkoj inačici glasi: „Svi Slaveni u jednoj državi“, pod ruskom čizmom. Paradoksalno, komunistički, ateistički Sovjetski Savez i Varšavski pakt, a ne ruska mesijanska religiozna misao iz 19. stoljeća, ostvario je tu ideju, koju je malo pokvario drug Tito famoznim „njet“ Staljinu.
STRAŠNI SUKOB
Jedan od najboljih poznavatelja ruske mesijanske uloge među slavenskim narodima, slovački isusovac Tomaš Špidlik, u djelu „Ruska ideja“ široko eksplicira da su Rusi oduvijek osjećali razlike između njih i ostatka Europe, s mirisom vlastite superiornosti. Jedna od najčešćih pozicija s obzirom na Europu bila je ona u kojoj su Rusija i Europa u sržnoj opoziciji. Za Danilevskog, također Putinu dragog autora, jednog od posljednjih panslavista, Rusija nije europska, nema ništa zajedničkog s Europom, a ta će situacija, kad-tad, tvrdi, „dovesti do strašnog sukoba.“ Danilevski je to napisao u 19. stoljeću, a ne danas dok Putinove trupe zveckaju oružjem pred Ukrajinom, koja bi htjela u integracije s dekadentnim Zapadom.
No, onda, mladi KGB-ovac Putin mogao se klanjati po „jasnim poljanama“ SSSR-a svim velikanima ruske književnosti, gdje je uz pomoć literature gradio i danas gradi politički projekt, no samo jednog je morao u SSSR-u čitati potajice, kao pubertetlija pornografiju, to su djela Dostojevskog, ključne figure ruskog mesijanizma i imperijalnog panslavizma. Dostojevski je bio proskribirani pisac od strane partije zbog tri grijeha: neprijateljski stav prema revoluciji, iracionalizam i religioznost. No Putina je već tada očarala misao Dostojevskog koja načelno kaže da je Zapad zavodljiv, no da mu se treba oduprijeti po svaku cijenu. Jedan od omiljenih Putinovih romana su Dostojevskijevi "Demoni", gdje kroz usta lika Šatova Dostojevski ispovijeda: „Vjerujem u Rusiju, vjerujem u njezino pravoslavlje... Vjerujem da će se veliki događaji kroz nju ostvariti.“ To je rečenica koju Putin rado parafrazira. Tu su i zapisi iz Dnevnika u kojima Dostojevski piše političke misli bez literarne forme, a Putin ih rado citira. Tako Dostojevski piše: „Rusiji pripada univerzalna misija, pa i ona pacifikacije Azije i širenja“. Pa kaže dalje: „Ideja panslavizma je toliko kolosalna da nesumnjivo može terorizirati Europu, pa i zbog samog zakona samoodržanja“. Pa dalje: „Glavna pogreška ruske politike je što su njeni ciljevi umjereni“. Pa opet: „Ja vjerujem u dolazak Kristova kraljevstva, kako će i kada ono doći teško je predvidjeti... no ostvarit će se preko nas Rusa prije nego drugih... jer Europa, gdje su akumulirana tolika materijalna bogatstva, može već sutra propasti za vijeke vjekova.“
ZADNJA INKARNACIJA
Kroz Dostojevskog vjersko postaje nacionalno pa Rusija nije država već religija, zadnja inkarnacija kršćanstva, treći Rim.
Dostojevski, najcitiraniji Putinov pisac u političkim (!) govorima nije samo jedan od najgenijalnijih književnika u povijesti, već i velikoruski, nacionalistički mitoman. Zato mu gdje stigne Putin podiže spomenike, pa i nedavno u Dresdenu zajedno s Angelom Merkel.
Zato, kada je Henry Kissinger za mjesečnik Atlantic rekao: „Da biste razumjeli Putina, morate čitati Dostojevskog“, unatoč zbunjenosti mnogih, ovaj stari lisac jako dobro zna što je rekao.
No zašto Putin ne citira Tolstoja kojem je hodočastio? Tolstoj, za razliku od Dostojevskog, jest bio domoljub, dovoljno je pročitati „Rat i mir“, ali nije bio nacionalist - mitoman i nije vjerovao ni u kakvu mesijansku ekskluzivnost ruskog naroda, već u univerzalnu čovječnost bez obzira na naciju, kulturu i vjeru. No Putin je, ipak, prije desetak godina Tolstojevu praunuku Vladimiru Tolstoju povjerio izradu dokumenta za preporod ruske kulture u kojem je vrlo važna sljedeća rečenica: „Rusija nije Europa, već posebna civilizacija koja ne pripada ni Zapadu ni Istoku.“ Dakle, nešto neviđeno u povijesti. Kroz Tolstojevog praunuka, ipak, nije progovorio pradjed, već – Dostojevski.
S Rusijom će stoga, sve dok ne nestane ove velikoruske mesijanske mitomanije, imati problema ne samo slavenski narodi poput Ukrajinaca, Poljaka... već i cijeli Zapad. Dakle, Putinu nije širenje NATO-a tek sigurnosni problem, već je to problem ruske vizije samih sebe kao „izabranog naroda“ koji treba pokoriti druge u mesijanski „ruski svet“, radilo se o širenju NATO-a ili ne.
Ako ne vjerujete meni, pitajte Kissingera, pardon, Dostojevskog…"
Autor: Ivica Šola
"Bilo je to vrijeme kada je „željezna zavjesa“ bila debelo željezna, a pad komunizma i Sovjetskog Saveza zamisliv samo u romanima znanstvene fantastike. U to doba jedan mladi KGB-ovac, kada bi dolazio sa svog posla iz DDR-a na odmor u Rusiju, za razliku od ostalih kolega nije hodočastio u Lenjinov mauzolej već malo južnije od Moskve, u selo Jasna Poljana, gdje se išao pokloniti geniju koji je tamo stolovao i napisao svoja najbolja djela, Lavu Nikolajeviču Tolstoju. Ime tog mladog KGB-ovca je Vladimir Vladimirovič Putin.
Dok su u SSSR-u Putinovi kolege svoj mozak izgrađivali na djelima marksizma-lenjinizma, Putin je svoj već u komunizmu formirao na klasicima ruske književnosti kojima je jedna zajednička ideja: ideja panslavizma i ruske mesijanske uloge u povijesti, te superiornosti ruskog naroda u odnosu na ostatak dekadentne Europe. Ta ideja mogla bi se sažeti u jednoj nama poznatoj (srpskoj) sličnoj krilatici koja je bila uvod u Domovinski rat, a u Ruskoj mesijanskoj, panslavističkoj inačici glasi: „Svi Slaveni u jednoj državi“, pod ruskom čizmom. Paradoksalno, komunistički, ateistički Sovjetski Savez i Varšavski pakt, a ne ruska mesijanska religiozna misao iz 19. stoljeća, ostvario je tu ideju, koju je malo pokvario drug Tito famoznim „njet“ Staljinu.
STRAŠNI SUKOB
Jedan od najboljih poznavatelja ruske mesijanske uloge među slavenskim narodima, slovački isusovac Tomaš Špidlik, u djelu „Ruska ideja“ široko eksplicira da su Rusi oduvijek osjećali razlike između njih i ostatka Europe, s mirisom vlastite superiornosti. Jedna od najčešćih pozicija s obzirom na Europu bila je ona u kojoj su Rusija i Europa u sržnoj opoziciji. Za Danilevskog, također Putinu dragog autora, jednog od posljednjih panslavista, Rusija nije europska, nema ništa zajedničkog s Europom, a ta će situacija, kad-tad, tvrdi, „dovesti do strašnog sukoba.“ Danilevski je to napisao u 19. stoljeću, a ne danas dok Putinove trupe zveckaju oružjem pred Ukrajinom, koja bi htjela u integracije s dekadentnim Zapadom.
No, onda, mladi KGB-ovac Putin mogao se klanjati po „jasnim poljanama“ SSSR-a svim velikanima ruske književnosti, gdje je uz pomoć literature gradio i danas gradi politički projekt, no samo jednog je morao u SSSR-u čitati potajice, kao pubertetlija pornografiju, to su djela Dostojevskog, ključne figure ruskog mesijanizma i imperijalnog panslavizma. Dostojevski je bio proskribirani pisac od strane partije zbog tri grijeha: neprijateljski stav prema revoluciji, iracionalizam i religioznost. No Putina je već tada očarala misao Dostojevskog koja načelno kaže da je Zapad zavodljiv, no da mu se treba oduprijeti po svaku cijenu. Jedan od omiljenih Putinovih romana su Dostojevskijevi "Demoni", gdje kroz usta lika Šatova Dostojevski ispovijeda: „Vjerujem u Rusiju, vjerujem u njezino pravoslavlje... Vjerujem da će se veliki događaji kroz nju ostvariti.“ To je rečenica koju Putin rado parafrazira. Tu su i zapisi iz Dnevnika u kojima Dostojevski piše političke misli bez literarne forme, a Putin ih rado citira. Tako Dostojevski piše: „Rusiji pripada univerzalna misija, pa i ona pacifikacije Azije i širenja“. Pa kaže dalje: „Ideja panslavizma je toliko kolosalna da nesumnjivo može terorizirati Europu, pa i zbog samog zakona samoodržanja“. Pa dalje: „Glavna pogreška ruske politike je što su njeni ciljevi umjereni“. Pa opet: „Ja vjerujem u dolazak Kristova kraljevstva, kako će i kada ono doći teško je predvidjeti... no ostvarit će se preko nas Rusa prije nego drugih... jer Europa, gdje su akumulirana tolika materijalna bogatstva, može već sutra propasti za vijeke vjekova.“
ZADNJA INKARNACIJA
Kroz Dostojevskog vjersko postaje nacionalno pa Rusija nije država već religija, zadnja inkarnacija kršćanstva, treći Rim.
Dostojevski, najcitiraniji Putinov pisac u političkim (!) govorima nije samo jedan od najgenijalnijih književnika u povijesti, već i velikoruski, nacionalistički mitoman. Zato mu gdje stigne Putin podiže spomenike, pa i nedavno u Dresdenu zajedno s Angelom Merkel.
Zato, kada je Henry Kissinger za mjesečnik Atlantic rekao: „Da biste razumjeli Putina, morate čitati Dostojevskog“, unatoč zbunjenosti mnogih, ovaj stari lisac jako dobro zna što je rekao.
No zašto Putin ne citira Tolstoja kojem je hodočastio? Tolstoj, za razliku od Dostojevskog, jest bio domoljub, dovoljno je pročitati „Rat i mir“, ali nije bio nacionalist - mitoman i nije vjerovao ni u kakvu mesijansku ekskluzivnost ruskog naroda, već u univerzalnu čovječnost bez obzira na naciju, kulturu i vjeru. No Putin je, ipak, prije desetak godina Tolstojevu praunuku Vladimiru Tolstoju povjerio izradu dokumenta za preporod ruske kulture u kojem je vrlo važna sljedeća rečenica: „Rusija nije Europa, već posebna civilizacija koja ne pripada ni Zapadu ni Istoku.“ Dakle, nešto neviđeno u povijesti. Kroz Tolstojevog praunuka, ipak, nije progovorio pradjed, već – Dostojevski.
S Rusijom će stoga, sve dok ne nestane ove velikoruske mesijanske mitomanije, imati problema ne samo slavenski narodi poput Ukrajinaca, Poljaka... već i cijeli Zapad. Dakle, Putinu nije širenje NATO-a tek sigurnosni problem, već je to problem ruske vizije samih sebe kao „izabranog naroda“ koji treba pokoriti druge u mesijanski „ruski svet“, radilo se o širenju NATO-a ili ne.
Ako ne vjerujete meni, pitajte Kissingera, pardon, Dostojevskog…"
Autor: Ivica Šola
.... znaci kockar je sukrivac za rat 
nebi se naginjo previse kroz prozor al tovaris putnj i ostali su ovdje promasili ceo fudbal. nebi reko da je kockar bio tolka taraba i blentov sto ne nznaci da neki drugi blentovi ne nadzu inspiraciju kod kockara za svoju blentovstinu 
