#1 Dešavanja, problemi i (ne)zgode na poslu
Posted: 13/05/2022 14:06
Pozdrav!
Otvaram temu u nadi da ćete vi stariji biti u stanju da mi dadnete savjet kako da nastupim povodom (po meni) "nepravde" koja mi se dogodila na poslu.
Nažalost post je malo duži i unaprijed se izvinjavam ako ću vam uzeti previše vremena, ko želi neka pomogne, kome je mrsko čitat i to je ok.
Krenuću ispočetka.
Posao sam dobio prije više od 3 godine. Nisam bio idealan kandidat za radno mjesto jer je u pitanju težak fizički posao ali ja sam imao srednje stručno obrazovanje koje je blisko vezano sa tim poslom tako da sam na osnovu togu i na osnovu preporuke od jednog od bliskih ljudi direktora pogona ipak zajedno sa još 5 ljudi dobio posao. Nakon godinu dana rada sa ostalim NK radnicima od kojih su zaista većina neškolovani shvatio sam da se mogu dokopati boljeg radnog mjesta samo ako bih vanredno završio još jedno stručno obrazovanje koje je igrom slučaja bila i moja dječija želja. Idućih 18 mjeseci uz posao u državnoj školi sam ispolagao razliku predmeta, odradio maturski i završio.
Prilikom završetka nisam čekao ni 10 dana da bi me upravnik pozvao na razgovor i rekao da se uskoro otvara 5 slobodnih radnih mjesta jer jedna državna firma oskudijeva sa tim mjestima i najvjerovatnije oni odoše što otvara prostor za mene. Mislio sam super, dočekah i ja svojih 5 minuta nakon 3 godine crnčenja i teškog fizičkog rada na suncu, kiši i snijegu. Prelaskom u drugo odjeljenje istog pogona od novog upravnika saznajem da zapravo neću dobiti to radno mjesto jer ovih 5 još nema namjeru ići nego da je stigla neko novo sranje (nazovimo ga tim imenom) i da ću ga ja dužiti. Znam da nakon lopate i krampa (a skoro sam i fakultet završio) i dalje to zvuči odlično ali ta ideja mi nije nikako sjela nit ima neke velike povezanosti sa mojom školom. Prihvatam, jer mi je na kraju dodao da ako neko napusti ovo radno mjesto ja sam taj koji upadam. Ovo mi je samo prva stepenica do mog sna takoreći. Ok, apsolutno nisam oduševljen novim poslom nit bih ga ikad radio ali vrijedi se strpiti, zar ne?
Dešava se iduće: državna firma kuca na vrata, nudi posao petorici ljudi i oni prihvataju, odrađuju ljekarski pregled i (danas je petak) u utorak počinju raditi tamo. Mene se zove da me se obavijesti da budem spreman za ljekarski u svakom trenutku (u biti da ne pijem neke tablete jer pokaže pozitivan test za drogu). Isti taj dan petak tih 5 kolega razgovora sa direktorom pogona i svjestan problema u kojem se nalazi pita ih šta traže da ostanu tu. Ljudi su bukvalno lupili cifru i on je rekao OK. Ukratko, pušim ga. Ništa, radim i dalje na svom radnom mjestu.
Nakon mjesec dana jedan od njih daje otkaz i trenutno odrađuje otkazni rok, ide u Njemačku. Upražnjeno je mjesto. Naravno, nadam se da sam ja u redu za njega ali ne lezi vraže...iz drugog pogona firme zovu radnika i obavljaju razgovor sa njim. Ima i on istu školu kao i ja ali to je to. Ja sam tu, upućen sam, znam već toliko toga, obuka bi bila reda radi jer sam siguran da bih za najdalje mjesec dana bio spreman samostalno raditi. Dovode čovjeka (on jeste duži u firmi nego ja ali u skroz drugom pogonu koji nema veze sa ovim) koji bukvalno pojma o tome nema. Već ima ok radno mjesto i dobru platu i dovode ga na još bolje dok ja ostajem na onome što niko nije htio.
Osjećam da ovo nije pravedno. Da li te stepenice postoje samo za mene, da li me možda smatraju idiotom jer sam blage naravi i nisam grlat. Zaista ne shvatam, kako za tog momka ne postoji nikakva stepenica.
Imao sam namjeru kad dođe on na kraju mjeseca otići i otvoreno porazgovarati sa upravnikom da vidim šta je i kakva je moja budućnost u ovoj firmi. Ja sebe ne vidim na ovom radnom mjestu, ono jeste na neki način povezano sa strukom ali za njega treba totalno druga škola. Da sam htio to raditi to bih i završio. Jednostavno ne vidim se tu, puno me stresira, ne ide mi kako treba, odgovornosti je pre previše, a plaćen sam kao i na prošlom NK radnom mjestu.
Imate li savjet za mene kako da nastupim na tom razgovoru, kako da se ponašam, šta da kažem i šta da istaknem? Dosad nisam bio u prilici da se moram na lijep način izboriti za sebe jer sam na ovom bivšem mjestu sa stokom morao postupati drugačije da me puste na miru jer su me upravo zbog blage naravi bili zajahali ko konja.
Možda je predugo ali eto htio sam vas uputiti što bolje u situaciju da bih možda mogao dobiti bolji savjet šta da radim.
A tema svakako može dobro poslužiti i za budućnost.
Otvaram temu u nadi da ćete vi stariji biti u stanju da mi dadnete savjet kako da nastupim povodom (po meni) "nepravde" koja mi se dogodila na poslu.
Nažalost post je malo duži i unaprijed se izvinjavam ako ću vam uzeti previše vremena, ko želi neka pomogne, kome je mrsko čitat i to je ok.
Krenuću ispočetka.
Posao sam dobio prije više od 3 godine. Nisam bio idealan kandidat za radno mjesto jer je u pitanju težak fizički posao ali ja sam imao srednje stručno obrazovanje koje je blisko vezano sa tim poslom tako da sam na osnovu togu i na osnovu preporuke od jednog od bliskih ljudi direktora pogona ipak zajedno sa još 5 ljudi dobio posao. Nakon godinu dana rada sa ostalim NK radnicima od kojih su zaista većina neškolovani shvatio sam da se mogu dokopati boljeg radnog mjesta samo ako bih vanredno završio još jedno stručno obrazovanje koje je igrom slučaja bila i moja dječija želja. Idućih 18 mjeseci uz posao u državnoj školi sam ispolagao razliku predmeta, odradio maturski i završio.
Prilikom završetka nisam čekao ni 10 dana da bi me upravnik pozvao na razgovor i rekao da se uskoro otvara 5 slobodnih radnih mjesta jer jedna državna firma oskudijeva sa tim mjestima i najvjerovatnije oni odoše što otvara prostor za mene. Mislio sam super, dočekah i ja svojih 5 minuta nakon 3 godine crnčenja i teškog fizičkog rada na suncu, kiši i snijegu. Prelaskom u drugo odjeljenje istog pogona od novog upravnika saznajem da zapravo neću dobiti to radno mjesto jer ovih 5 još nema namjeru ići nego da je stigla neko novo sranje (nazovimo ga tim imenom) i da ću ga ja dužiti. Znam da nakon lopate i krampa (a skoro sam i fakultet završio) i dalje to zvuči odlično ali ta ideja mi nije nikako sjela nit ima neke velike povezanosti sa mojom školom. Prihvatam, jer mi je na kraju dodao da ako neko napusti ovo radno mjesto ja sam taj koji upadam. Ovo mi je samo prva stepenica do mog sna takoreći. Ok, apsolutno nisam oduševljen novim poslom nit bih ga ikad radio ali vrijedi se strpiti, zar ne?
Dešava se iduće: državna firma kuca na vrata, nudi posao petorici ljudi i oni prihvataju, odrađuju ljekarski pregled i (danas je petak) u utorak počinju raditi tamo. Mene se zove da me se obavijesti da budem spreman za ljekarski u svakom trenutku (u biti da ne pijem neke tablete jer pokaže pozitivan test za drogu). Isti taj dan petak tih 5 kolega razgovora sa direktorom pogona i svjestan problema u kojem se nalazi pita ih šta traže da ostanu tu. Ljudi su bukvalno lupili cifru i on je rekao OK. Ukratko, pušim ga. Ništa, radim i dalje na svom radnom mjestu.
Nakon mjesec dana jedan od njih daje otkaz i trenutno odrađuje otkazni rok, ide u Njemačku. Upražnjeno je mjesto. Naravno, nadam se da sam ja u redu za njega ali ne lezi vraže...iz drugog pogona firme zovu radnika i obavljaju razgovor sa njim. Ima i on istu školu kao i ja ali to je to. Ja sam tu, upućen sam, znam već toliko toga, obuka bi bila reda radi jer sam siguran da bih za najdalje mjesec dana bio spreman samostalno raditi. Dovode čovjeka (on jeste duži u firmi nego ja ali u skroz drugom pogonu koji nema veze sa ovim) koji bukvalno pojma o tome nema. Već ima ok radno mjesto i dobru platu i dovode ga na još bolje dok ja ostajem na onome što niko nije htio.
Osjećam da ovo nije pravedno. Da li te stepenice postoje samo za mene, da li me možda smatraju idiotom jer sam blage naravi i nisam grlat. Zaista ne shvatam, kako za tog momka ne postoji nikakva stepenica.
Imao sam namjeru kad dođe on na kraju mjeseca otići i otvoreno porazgovarati sa upravnikom da vidim šta je i kakva je moja budućnost u ovoj firmi. Ja sebe ne vidim na ovom radnom mjestu, ono jeste na neki način povezano sa strukom ali za njega treba totalno druga škola. Da sam htio to raditi to bih i završio. Jednostavno ne vidim se tu, puno me stresira, ne ide mi kako treba, odgovornosti je pre previše, a plaćen sam kao i na prošlom NK radnom mjestu.
Imate li savjet za mene kako da nastupim na tom razgovoru, kako da se ponašam, šta da kažem i šta da istaknem? Dosad nisam bio u prilici da se moram na lijep način izboriti za sebe jer sam na ovom bivšem mjestu sa stokom morao postupati drugačije da me puste na miru jer su me upravo zbog blage naravi bili zajahali ko konja.
Možda je predugo ali eto htio sam vas uputiti što bolje u situaciju da bih možda mogao dobiti bolji savjet šta da radim.
A tema svakako može dobro poslužiti i za budućnost.
radim osmice, imam uredan godišnji odmor, dobijem regres, dobijem stimulaciju i imam hranu u kantini plus topli obrok (dio u novcu, dio u hrani) i plaćen prijevoz koji ja doduše ne koristim jer idem bajkom ili pješke. Plata može biti bolja ali opet nije ni loša jer ima ljudi sa fakultetom pa zarade nažalost manje kod drugih privatnika.
)
