Emir Suljagic- RAZGLEDNICA IZ GROBA

[glasnost]

Why did I survive while all of my friends died?

Ten years after the Srebrenica massacre, Emir Suljagic's painful and beautiful account of the siege, Postcards from the Grave, is the first from a Bosnian, says Tim Judah

Sunday July 3, 2005

The Observer

Postcards from the Grave
by Emir Suljagic
Saqi/The Bosnian Institute £12.99, pp240

Exactly 10 years ago, Emir Suljagic, a young Bosnian Muslim from Srebrenica, met General Ratko Mladic. The general had just taken Srebrenica and was, as we were soon to find out, busy organising the slaughter of up to 8,000 men and boys from the place that the UN Security Council had declared a 'safe area'. The general looked at Suljagic's identity card, asked him what he was doing and then said he could go. To this day, that moment has tortured Suljagic.

'I survived because Mladic felt like God that day,' writes Suljagic in his remarkable memoir of life in the besieged town. 'He had absolute power to decide over life and death. I used to dream about him for months, reliving the encounter ... I feared I would go mad trying to explain to myself why he spared me, who was just as insignificant to him as my friends must have been whose execution he ordered. I never found an answer.' Ten years after the massacre and 60 years after the liberation of Auschwitz, it is chilling to recognise in Suljagic's words the syndrome of survivor's guilt which was identified among Holocaust survivors.

From the spring of 1992 until July 1995, Srebrenica and the surrounding enclave were besieged by General Mladic's men. It was a cruel siege and its end was crueller still. Indeed, the UN's war crimes tribunal in the Hague has declared unequivocally that the massacre that took place after the war was genocide.

For that reason, large numbers of books have been written about Srebrenica, but all of them by foreigners.

Suljagic, now a journalist in Sarajevo, has written the first account of the siege to be published in English by a Bosnian who lived through it. Just to bear witness would be enough but Suljagic writes beautifully. His stories of life in the besieged enclave are not marred by a rancour, which could have made this survivor's tale just a stream of angry consciousness. Indeed, Suljagic writes with the skill of an accomplished novelist but at the same time, for those who are interested, gives us much detail not just about life under siege but also facts which doubtless will be repeated in histories yet to be written.

Suljagic was 17 when the siege began. He taught himself English and became an interpreter for the UN. This was what saved his life when Mladic asked him what he was doing. For that reason, he was then moved out of the town and did not have to trek across Serb-held territory to get out. Thus, what is most fascinating about his book is not encounters with the Serbs, in a face-to-face sense, but, rather, his account of surviving the siege.

Some of this is intensely personal. 'I noticed that hunger had completely altered my personality,' he writes. 'From a boy who before the war used to be shy and reserved, I had become aggressive and unscrupulous. What I saw scared me, but I quickly realised that it was a matter of survival.'

Events and scenes described are very focused. Suljagic tells how the defence of the town was organised and describes his admiration, if not liking, for Naser Oric, its military leader. Then comes his disappointment when suspicions arose that Oric doubled up as Srebrenica's mafia boss.

Suljagic's story is by no means a self-pitying tale of passive victims betrayed only by the outside world. He gives us the full story or at least, one suspects, the fullest one he can to date without getting a bullet in the head.

At one point, he describes how when rushing forward to get humanitarian aid dropped over the enclave, his uncle is shot dead. Nothing happened to the killer, though, because of his connections with leaders of the municipality: 'There were no laws and public authority was based on mutual balance of power.' Even today, says Suljagic, there is 'no point' in naming the murderer. Another man who is murdered dies after leading a protest against the theft of aid by local officials.

One of the most moving scenes describes how people would come from across the enclave to get an opportunity to speak on the town's ham radio to family and friends elsewhere. 'No one ever said, "I love you." Never did an open love declaration pass through those wires, aerials and cables. And yet nowhere and never had there been more love concentrated on one spot than in that half-dark, grey room with bars on the windows.' Suljagic has written a very fine book indeed.

[glasnost]

Drugi o nama



The Observer: "Knjiga Emira Suljagića bolan je i lijep izvještaj o opsadi"

Engleski prijevod knjige Razglednica iz groba iskusnog novinara Dana Emira Suljagića - pod naslovom Postcards from the Grave u izdanju Saqi Booksa i londonskog The Bosnian Institutea - već je našao put do čitalaca. Jedan od prvih, ugledni britanski publicist Tim Judah, vrsni poznavalac prilika na Balkanu i raspada SFRJ, u londonskom The Observeru objavio je i prvu recenziju pod naslovom Zašto sam ja preživio, dok su svi moji prijatelji izginuli. "Deset godina nakon masakra i 60 godina nakon oslobađanja Auschwitza, pri prepoznavanju sindroma krivice preživjelog, opaženog među onima koji su preživjeli holokaust, ledi vam se krv u žilama", piše Judah.

"Suljagić, danas novinar u Sarajevu, napisao je prvo izvješće o opsadi koje je objavljeno na engleskom, od bosanskog autora koji je sve to preživio. I samo svjedočanstvo bilo bi dostatno, no Suljagić piše prelijepo. Njegove priče o životu u enklavi pod opsadom nisu umrljane žučnošću, koja bi ovu priču preživjelog pretvorila u tok ljutite svijesti. Uistinu, Suljagić piše vještinom vrsnog romanopisca, ali istodobno onima koje to zanima pruža obilje detalja, ne samo o životu pod opsadom već i o činjenicama koje će bez sumnje biti ponavljane u historijama koje tek valja ispisati", komentira Tim Judah.

Judah među vrline knjige našeg novinara ubraja iskrenost, autentičnost, usredotočenost pripovijedanja, i duboko ličan ali pošten prikaz događaja i doživljaja: "Suljagićeva priča nipošto nije samosažaljiva pripovijest o pasivnim žrtvama koje je jedino vanjski svijet izdao. On nam pruža potpunu priču, ili bar najpotpuniju koju danas može pružiti a da ne dobije metak u glavu", piše Judah. "Napisao je uistinu vrlo finu knjigu", poentira svoj prikaz Judah, inače autor studije The Serbs, jedne od najreferentnijih knjiga o usponu zločinačkog režima Slobodana Miloševića objavljenih na engleskom govornom području. (I.Č.)

DANI

[glasnost]

EMIR SULJAGIĆ PREŽIVIO JE GENOCID U SREBRENICI, A OVIH MU JE DANA ZAGREBAČKI DURIEUX OBJAVIO MEMOARE RAZGLEDNICA IZ GROBA

strahujem za sjećanje na srebrenicu

Mislim da svaki od preživjelih ima razloga strahovati kako će Srebrenica biti zapamćena za pedeset godina, jer sada se ne radi apsolutno ništa da se sjećanje na Srebrenicu sačuva. Apsolutno ništa! Ne postoji nikakav institucionalni i organizirani napor da se sjećanje na Srebrenicu očuva! A ovo je vrijeme kad bi to trebalo napraviti. Za deset godina ljudi će umrijeti; pa umiru i ovako. Izgubit ćemo svjedoke, ostat ćemo bez sjećanja, i to će biti strašno!



razgovarao Boris Pavelić (Novi list)

http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI= ... 328592863E

[glasnost]

knjiga izasla uz zadnji broj magazina DANI (5KM)

[Ernest_vampir]

[Bosanac sa dna kace]

Mislim da je do sad bilo par puta na TV-u njegovo svjedocenje o Srebrenici, cini mi se da je radiokod UN-a kao prevodioc, i tako je izasao, a mati mu nije prezivjela Srebrenicu!

[non grata]

tu njegovu knjgu nisam u cjelosti procitao,samo djelimicno...i to je nesto najgluplje sto je ikada napisano. Zalosno je sto o toj Srebrenici ima prava svako da pise, sa namjerom podizanja licnog ega. Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige. U Danima za cijelog svog vijeka nije napisao suvislu recenicu, ali sad je napisao knjigu....aferim brate..tebi na obraz

[non grata]

a to sto ga kao neki hvale...to je njihova medjusobna praksa...lovrenovic ga natjera da ga slusa pet sati ( s obzirom da ga nije lako slusati, posebice ako ga krene inspiracija) a ovaj zauzvrat njemu napise sjajnu recenziju...Zalosno
Ostali su takodjer u nekom radnom odnosu u Danima...zalosno Emire sto si na toj tragediji odlucio sebi epolete stavljati...zalosno

[Prenj]

a to sto ga kao neki hvale...to je njihova medjusobna praksa...lovrenovic ga natjera da ga slusa pet sati ( s obzirom da ga nije lako slusati, posebice ako ga krene inspiracija) a ovaj zauzvrat njemu napise sjajnu recenziju...Zalosno
Ostali su takodjer u nekom radnom odnosu u Danima...zalosno Emire sto si na toj tragediji odlucio sebi epolete stavljati...zalosno

Emir je tragediju o kojoj prica dozivio i prezivio, i ako je ovo nacin da svoje iskustvo unovci, i neka, zasluzio je.
Za razliku od kohorti folk pjevaca i folk glumaca koji to isto rade svo vrijeme, nakon sto su rat proveli iza debelih zidova dijaspore ili radne obaveze.

[suncica13]

tu njegovu knjgu nisam u cjelosti procitao,samo djelimicno...i to je nesto najgluplje sto je ikada napisano. Zalosno je sto o toj Srebrenici ima prava svako da pise, sa namjerom podizanja licnog ega. Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige. U Danima za cijelog svog vijeka nije napisao suvislu recenicu, ali sad je napisao knjigu....aferim brate..tebi na obraz

Kao prvo: Ne postoji "djelomicno citanje" knjige... Ili si je procitao, ili nisi! Zato, posto ocigledno da najvise sto si ti od te knjige vidio su korice i recenzija... daj izvoli "poklopiti se"... I procitati knjigu... da bi imao pravo komentarisati.
Kao drugo: O Srebrenici ima svako prava da pise! Svako ko istu osjeca kao svoju, ko dijeli njenu bol, osjeca suzu i gnjev majki. Svako ko je covjek.
Jer, ocigledno da nezapisano... kao da i nije bilo.
Najmanje sto mozemo je pisati i pricati o Srebrenici. Svi. Mi. Ljudi!
A da znas ista o Emiru Suljagicu... znao bi da on nije svako! Covjek koji je prezivio Srebrenicu dva puta, kazem dva puta, zato sto slusati svjedocenja i gledati zlocince u Hagu znaci ponovo prezivljavati, koji je danas ukopao oca, koji je izgubio majku, koji je napisao bezbroj i jedan clanak o Srebrenici, Hagu, sudjenjima, koji je napisao hiljadu i jednu rijec o majkama i patnji, koje ocigledno iako nisi procitao, sebi dajes pravo komentirati, covjek koji sam za sebe kaze da je "odabrao da bude iz Srebrenice", u svijetu koji bira da izbrise Srebrenicu, ima sva prava da o njoj pise.
Ako podizanje sopstvenog ega predstavlja gledanje u oci zlocincima i nazivanje istih pravim imenom, priblizavanje patnje jednog grada koji su pustili da umre onima koji odlucuju o zivotu, nazivanje pravim imenom ono sto imenom "genocid" i treba nazvati... voljela bih da sam egomanijak.
Voljela bih da sam Emir.

PS: Ovo "Umjesto da se stidi.." ne mogu ni prokomentarisati! Ni razumjeti! Jedino sto mogu je osjetiti mucninu...
I poruciti ti: TI SI TAJ KOJEG TREBA BITI STID!

[glasnost]

RAZGOVOR EMIR SULJAGIĆ, PREŽIVJELI SVJEDOK POKOLJA U SREBRENICI:
SRBI SU UBIJALI TISUĆE LJUDI I GLEDALI IH U OČI

http://www.slobodnadalmacija.hr/20050711/temedana01.asp

[umma69]

Non Grata: zasto tolike teske rijeci o nekome ko je prezivio uzas i ima potrebu da to podijeli sa drugima? Napisati knjigu nije lako, svako ko se bavio pisanjem to zna. Cak i ako nije mozda najbolje napisana kako ti to tvrdis, prva mu je. Bice bolja druga...Osobito mu je bilo tesko pisati sigurno zato sto se radi o sopstvenim iskustvima koja su bolna, a njegovo iskustvo iz srebrenice u vrijeme pokolja sigurno jeste. Zasto ne reci, bravo Emire, sigurno ti je bilo tesko da ovo napises, samo hrabro nastavi, svaka cast! Neka svijet cuje o tvom iskustvu, mozda pomogne mocnicima da shvate, neka se vise nikad ne ponovi. Mislim ne zelim sad zvucim kao glupa dijaspora koja inace pojma nema ni o cemu...zasto ne podrzati covjeka, zasto uvijek pljuvati po onima koji pokusaju da nesto osobito naprave...

[Fair Life]

... Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige...

Non grata, da li ti ovo 'vezes ili razvezujes'. Da se neko stidi sto je ostao ziv ?? Stidis li se ti sto nisi mrtav... ili barem zbog ove napisane gluposti.

Da li si ti ikad bio u situaciji da pozelis da ne budes ziv, a prezivis?

Nemas ti pojma kako izgleda zivot... koji ti ostaje kao dar krvnika.

[stickitout]

... Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige...

Non grata, da li ti ovo 'vezes ili razvezujes'. Da se neko stidi sto je ostao ziv ?? Stidis li se ti sto nisi mrtav... ili barem zbog ove napisane gluposti.

Da li si ti ikad bio u situaciji da pozelis da ne budes ziv, a prezivis?

Nemas ti pojma kako izgleda zivot... koji ti ostaje kao dar krvnika.

Bravo Fair......jebo te ispade iz price gospodina "non grata" da samo oni koji su nastradali u Srebrenickoj tragediji imaju paravo na istinu!!!!
Upravo zato sto je covijek prezivio "odiseju" mrtvog covijeka ima potpuno pravo da za objavu da zivima iz prve ruke opise kako zlo izgleda..............mozda nesto zivi i nauce!!!!!

[horoz]

Umjesto da se stidi, sto je to prezivio...

Stvarno treba biti glup ko ... (nema poređenja) pa ovako pisati.

Šta li je lik doživio u djetinjstvu pa da je ovako istraumatiziran....

[Fair Life]

Pa... nije li persona "non grata".

[reaktor]

Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige.

odavno vece budalastine ne procitah

suljagic se, doduse, pita zasto je on prezivio, a njegovi prijatelji nisu... , ali kako to pise u recenziji observera radi se o sindromu krivice prezivjelih... ali samo suljagic, i oni koji su prezivjeli imaju pravo o tome govoriti... ne dao bog nikome da osjeca krivicu sto je ziv...
helem, non grata, non seri, matereti

[Sinapsa]

tu njegovu knjgu nisam u cjelosti procitao,samo djelimicno...i to je nesto najgluplje sto je ikada napisano. Zalosno je sto o toj Srebrenici ima prava svako da pise, sa namjerom podizanja licnog ega. Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige. U Danima za cijelog svog vijeka nije napisao suvislu recenicu, ali sad je napisao knjigu....aferim brate..tebi na obraz

Analiza ti je sa ovih par komentara koje si dosada izbljuvao svjedocanstvo o bezvrijednom mozgu. Ja cisto sumnjam da si ti ista procitao

[El-Vedex]

Neko je pravilno primjetio da neko ovdje nekog podjebava sa strane.
Konju jedan Non Gratski , vidish li shta prichas . . . Majmune majmunski neko je dobro rekao da se knjiga procita ili se ne chita . Nemozesh polovichno chitat knjigu i onda "kritikovat" njenog pisca . . .

Halo klosharu jedan nepismeni , da se neko stidi shto je pre. . . fuj nemogu ni izgovorit . . .

Cetniku jedan

[No_Comment]

tu njegovu knjgu nisam u cjelosti procitao,samo djelimicno...i to je nesto najgluplje sto je ikada napisano. Zalosno je sto o toj Srebrenici ima prava svako da pise, sa namjerom podizanja licnog ega. Umjesto da se stidi, sto je to prezivio, on kao pise knjige. U Danima za cijelog svog vijeka nije napisao suvislu recenicu, ali sad je napisao knjigu....aferim brate..tebi na obraz

Po tvome nahodjenju i pokojna Ana Frank da je prezivjela holokaust kojim slucajem... trebala bi se poslije stidjeti svoje knjige ,,Dnevnik Ane Frank,,gdje je opisala svoje i stradanje svoje familije u drugome svjetskome ratu...kao i same cinjenice shto je prezivjela...

!

[DaysleepeR]

Procitao sam sinoc knjigu u jednom dahu.

Jezivo svjedocanstvo zivota u enklavi, ko je bio u Sarajevo 4 godine rata prepoznat ce dosta slicnosti sa izuzetkom opste bijede koju su ljudi u Srebrenici imali.

Preporucujem svima da procitaju.

[privremeni]

Procitao je dva puta u dvije veceri i preporucujem je i drugima. Dao je jednu Srebrenicu o kojoj nitko ni ne razmislja, jer nije ona samo 11.juli vec i sve one prethodne godine, godine patnji, gladi i naravno umiranja. Ali to smo gotovo zaboravili jer se o Srebrenici prica uglavnom samo uz taj mracni datum i prigodne politicke situacije.

Kad je i ostali procitaju shvatiti ce odakle je izronio onakav otpad sa svojim komentarom.

[zlata]

Boze Dragi...Prezivio...pa Kriv sto je Ziv!!! Jel'ima i takovih budalestina. Slucajno su Auschwitz preziv'le i mater, i dvije tetke, i nane...mog dobrog prijatelja. To je stvarno bila golema lutrija...da sve cetiri prezive. Nazalost...otac im je ubijen-spaljen...kao i vecina u Auschwitzu. Caca mu je bio u Zidovskim partizanima...izmedju Bukovine i Galicije. Prezivio i on.
Sta su sad trebali uciniti? Samoubistvo...prezivjelih...za cejf Non-Grata-e. Joj...jel'ima obraza iza toga djona????

[Kwaheri]

...Emire svako ti dobro Allah dao....
...procitala knjigu...preporucujem...

....zao mi lika, dobar je covjek...i vrijedan...i pismen...nadam se da ce uspjeti ostvariti sto zeli...

@Non grata...