PISMO ALLAHU
- Murat Sabanovic
- Posts: 5527
- Joined: 18/01/2005 20:55
#1 PISMO ALLAHU
Pismo Allahu
Probudila sam se rano, po obièaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kæi Merima takoðer se navikla rano ustajati.
Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.
'Mama, šta pišeš?'
'Pišem pismo Allahu.'
'Da li mi dopuštaš da ga proèitam, mama?'
'Ne, ljubavi moja, ovo je lièno pismo koje ne želim da bilo ko èita.'
Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog èega je bila zbunjena?
'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lièni papiri.' Šta je to napisala moja devetogodišnja kæi i boji se da ja to vidim!!?
'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li æe se sve obistiniti što pišemo, mama?'
'Naravno, kæeri moja, Allah uistinu sve zna...'
Nije mi dopustila da proèitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po obièaju, proèitam novine. èitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojèicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u èelo koje se znojilo zbog mene i moje kæeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.
Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kuæi. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujuæi.
Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritièno. Zanemarila sam èinjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neæe živjeti duže od tri sedmice.
Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreæi: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'
'Moli se za njegovo izljeèenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju uèiniti. Ti si babina mala i jedina kæi.'
Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neæe umrijeti!'
Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreæi mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti rijeèima: 'Ako Allah da, doæi æe dan kada æu te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neæe moæi priuštit to zadovoljstvo svojoj kæerkici.
Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kuæi radoznalost me tjerala da proèitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!
Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih maèiæa... da joj nadomjeste maèiæe koji su joj pomrli!!!
Gospodaru moj, neka moj teèiæ bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, uèini da ruže u našoj kuæi brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju uèiteljicu!!!
Bilo je mnogo pisama. Izmeðu ostalog, pisala je:
Gospodaru moj, poveæaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...
Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno maèiæa, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju uèiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izljeèenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospoðo, uèiteljica.'
Uèiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa èetvrtog sprata kada je išla u stan svoje uèiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...
Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukoèio jezik i od tada on više ne može govoriti.
Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kæerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kuæi podsjeæao me na nju. Sjeæam se njenog smijeha koji je našu kuæu ispunjao životom...
Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juèe desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je èula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguæe da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!
Ti samo maštaš... Noga nije kroèila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam uæi i vidjeti šta se èulo. Stavila sam kljuè u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreæe. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okaèena da bi je Merima svakodnevno èitala dok je nije nauèila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papiriæ koji je Merima okaèila na poleðini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...
Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!
Probudila sam se rano, po obièaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kæi Merima takoðer se navikla rano ustajati.
Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.
'Mama, šta pišeš?'
'Pišem pismo Allahu.'
'Da li mi dopuštaš da ga proèitam, mama?'
'Ne, ljubavi moja, ovo je lièno pismo koje ne želim da bilo ko èita.'
Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog èega je bila zbunjena?
'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lièni papiri.' Šta je to napisala moja devetogodišnja kæi i boji se da ja to vidim!!?
'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li æe se sve obistiniti što pišemo, mama?'
'Naravno, kæeri moja, Allah uistinu sve zna...'
Nije mi dopustila da proèitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po obièaju, proèitam novine. èitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojèicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u èelo koje se znojilo zbog mene i moje kæeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.
Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kuæi. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujuæi.
Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritièno. Zanemarila sam èinjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neæe živjeti duže od tri sedmice.
Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreæi: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'
'Moli se za njegovo izljeèenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju uèiniti. Ti si babina mala i jedina kæi.'
Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neæe umrijeti!'
Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreæi mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti rijeèima: 'Ako Allah da, doæi æe dan kada æu te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neæe moæi priuštit to zadovoljstvo svojoj kæerkici.
Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kuæi radoznalost me tjerala da proèitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!
Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih maèiæa... da joj nadomjeste maèiæe koji su joj pomrli!!!
Gospodaru moj, neka moj teèiæ bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, uèini da ruže u našoj kuæi brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju uèiteljicu!!!
Bilo je mnogo pisama. Izmeðu ostalog, pisala je:
Gospodaru moj, poveæaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...
Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno maèiæa, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju uèiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izljeèenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospoðo, uèiteljica.'
Uèiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa èetvrtog sprata kada je išla u stan svoje uèiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...
Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukoèio jezik i od tada on više ne može govoriti.
Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kæerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kuæi podsjeæao me na nju. Sjeæam se njenog smijeha koji je našu kuæu ispunjao životom...
Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juèe desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je èula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguæe da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!
Ti samo maštaš... Noga nije kroèila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam uæi i vidjeti šta se èulo. Stavila sam kljuè u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreæe. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okaèena da bi je Merima svakodnevno èitala dok je nije nauèila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papiriæ koji je Merima okaèila na poleðini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...
Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!
- maccarona
- Posts: 13675
- Joined: 06/07/2005 00:47
- Location: u tvom profilu
#7
danas wrote:ma ja.Zreli wrote:koje sranje
sve nesto kontam, sto ne napisa kakav hodza jedan citab allahu, da postedi onoliki narod u srebrenici... jebi ga, zaboravismo da turimo pismo iza levhe, pa ne cu allah...
daj molim te ne pretjeruj! zasto je ovo sada sranje? bas nemas srca, kao i onaj super zreli al u mosnjama
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#8
pa naravno da nemam srca. nemam ni pameti, ni razuma. zivot mi je isprazan i dosadan. takvi smo ti mi ateisti.maccarona wrote: bas nemas srca, kao i onaj super zreli al u mosnjama
ali nista se ne sekiraj, kaznice me allah za ovakve komentare u dzehenemu.
al' opet mi nije jasno -- sto ne napisa ba hodza kakvo pisamce za one u srebrenici? mislim, evo, kad je mogla merima, mogo je garant i reis?!?
nego, jel' krepo i komsijin pas? vidis kako ga je fino zamolila?
Last edited by danas on 08/07/2005 21:18, edited 1 time in total.
- maccarona
- Posts: 13675
- Joined: 06/07/2005 00:47
- Location: u tvom profilu
#12
dosta je visedanas wrote:izvinjavam se, nisam dobro procitala prvi put -- sad vidim, jeste, krepao je i komsijin pas, a bogami i "sluskinja" je dosla pameti, bas kako je merima trazila da bude. ma svaka cast -- allah miracle worker!
- Soul_Sista
- Posts: 3751
- Joined: 29/01/2003 00:00
- Location: anybody seen my baby?
#16
...e jeste vas dvoje provokati...ne mogu se prestati smijati... 
- Soul_Sista
- Posts: 3751
- Joined: 29/01/2003 00:00
- Location: anybody seen my baby?
#18
...mere sestro komotno, bar ce nas biti vise...danas wrote:kako se to tako bezobrazno smijes? ma mora da ni ti nemas srca!Soul_Sista wrote:...e jeste vas dvoje provokati...ne mogu se prestati smijati...
hajd' nema veze; skupa ces sa nama u dzehenem.
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#20
uh, nisam ti rekla sve do kraja sta se desilo: krepo pas komsije seida, okotila se macka, i allah gurnuo dijete sa balkona,.danas wrote:pa ovako nekako -- krepo pas komsije seida i okotila se macka.digger wrote:Boga vam, recite kako se zavrsilo... ja od suza nisam...nisam mogao da dalje citam...
-
digger
- Posts: 2925
- Joined: 03/12/2004 02:10
- Location: blizina Toronta
#21
Eh, ovo je vec previsedanas wrote:uh, nisam ti rekla sve do kraja sta se desilo: krepo pas komsije seida, okotila se macka, i allah gurnuo dijete sa balkona,.danas wrote:pa ovako nekako -- krepo pas komsije seida i okotila se macka.digger wrote:Boga vam, recite kako se zavrsilo... ja od suza nisam...nisam mogao da dalje citam...
-
r_faruk
- Posts: 4797
- Joined: 20/01/2003 00:00
#23
Trci u Njemacku po granate, trci u Svicarsku po tenkove, zena nije zadovoljna, para nije neka, slabo to ide...............
nigdje veze................
"Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!"
nigdje veze, zasto da jedno dijete od 12-13 godina, ne znam ni koliko ima, umre da bi njen hendikepirani stari zivio.............
nigdje veze................
"Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!"
nigdje veze, zasto da jedno dijete od 12-13 godina, ne znam ni koliko ima, umre da bi njen hendikepirani stari zivio.............
-
Zreli
- Posts: 352
- Joined: 20/10/2003 00:00
#24
nisam bio ni procitao o cemu se radi, ali svaki jebeni tekst se svodi na isto: vjera u cudo, u nagali preokret svega dosadasnjeg u zivotu iz jednostavane neposobnosti da se napravi neki logicni preokret stvari u zivotu. Smijesno je srati takve stvari, postojii samo duh i volja i vjernost i koji pokrecu sve. koje jebeno cudo ... Istina je jaca od Boga
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#25
Zreli wrote:nisam bio ni procitao o cemu se radi, ali svaki jebeni tekst se svodi na isto: vjera u cudo, u nagali preokret svega dosadasnjeg u zivotu iz jednostavane neposobnosti da se napravi neki logicni preokret stvari u zivotu. Smijesno je srati takve stvari, postojii samo duh i volja i vjernost i koji pokrecu sve. koje jebeno cudo ... Istina je jaca od Boga
...ne svidja ti se tekst koji je postavio MS...ok...ni meni..ali cemu toliko bijesa...i ruznih rijeci...
Neki ljudi radije traze " cuda" jer zele da vjeruju u njih...jer im je tako lakse...zaboravljajuci pri tome da je vece cudo sposobnost govora od onoga sto oni mogu da zamisle...kao cudo...
...ali, opet to nije razlog za bijes na one koji tako poimaju svoj i zivot uopce...
p.s. Bog je Istina.
