#1 Smrt studentskog uma
Posted: 07/07/2005 00:01
----------------------------------------
Smrt studentskog uma
(remake teksta napisanog 2005. god., nažalost i danas aktuelne tematike)
U nedavno emitiranoj emisiji «Fakta» televizije OBN, na naizgled suočenim stranama našli su se studenti i profesori fakulteta Univerziteta u Sarajevu, uz jednog simboličnog člana iz Banja Luke, kako bi javnost upoznali sa svojim odnosom prema još jednoj traumi ove zemlje – problemu «Bauk predmet – bauk profesor» u visokom obrazovanju.
Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini ne postoji, jer možda je pitanje «prije kokoš ili jaje?» zbunjujuće, ali i stari Grci okreću se u grobu kada im jave da danas postoji Država sa visokim obrazovanjem bez svog Zakona o visokom obrazovanju. Tako mrtvi sigurno bi i ponovo umrli kada čuju da njeni «građani» i pored toga, a i mnogo drugoga tj. svega, mirno kljuckaju u svoja dva «entiteta».
Sva tragedija naše zemlje mogla bi i poslužiti kao opravdanje raznim dijelovima populacije, ali za mlade ljude, prvenstveno studente, bilo kakvo obrazloženje ne postoji, niti ikada smije postojati. Zastori ispleteni idealima, kojih sam i sam imao mnoštvo, nakon spomenute emisije dogorili su do zadnje niti i mora se priznati iluzija i poraz - zapravo i sami kraj. Spomenut ću samo neke od znakova smrti studentskog uma Bosne i Hercegovine, a s obzirom da je konačna smrt akademskog uma već davno ustanovljena, prokomentarisat ćemo par novih postmortalnih fenomena. Najprije, studenti:
Sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu aktivno je učestvovalo četvero studenata, podijeljenih najprije po «gender» sistemu na po dva predstavnika oba spola, ali i po bosanskohercegovačkovisokoobrazovnom primarnom principu podjele studenata – dvoje položilo «iz prve» i dvoje položilo «iz osme» (blago nama) ispit iz Rimskog prava. Dvoje studenata «iz osme» uradili su najviše što su u ovom sistemu i mogli – pali na ispitu 7 puta, položili iz osmog, i tako postali živi primjerak naše tragedije evaluacije znanja studenta (koje bi ujedno trebalo biti i evaluacija sposobnosti učitelja) sa jedinstvenom prilikom da budu izloženi na ekranima državne «reallity-show» televizije. Dvoje studenata «iz prve» upisali su plus u nekim svojim (ili maminim i tatinim) bilješkama javnog obznanjivanja uspjeha u avanturama karijere, ali i dali po izjavu koja će nam biti dovoljna da im «iz prve» dijagnosticiramo djelomičnu demenciju i značajne znakove odumiranja umne djelatnosti.
Student: On je ispit iz Rimskog prava (naziv predmeta pišem velikim slovima iz poštovanja prema svim pametnim ljudima koji su stvorili i bave se tom naukom kod nas i uglavnom vani) položio tako što je: 1. išao na sva predavanja (OK); 2. zapisivao svaku profesorovu riječ (što može proći); 3. odlazio kući sa predavanja gdje je KUCAO PROFESOROVU KNJIGU; 4. učio iz SVOJE PROFESOROVE KNJIGE od 150-tak stranica i... za živo čudo!, 5. položio ispit. Siguran sam da ima i onih koji su došli do poteza 4., ali takvi se ne pojavljuju u emisiji televizije OBN sa nazivom «Fakta» jer fakat znaju da nikada ne bi došli do poteza 5.
Studentica: Ona je ispit iz Rimskog prava (slava umnima kod nas i uglavnom vani) tako što je 1. išla na sva predavanja; 2. zapisivala predavanja; 3. odlazila kući da kuca svoju profesorovu knjigu (u neznanju da je knjigu prvi student već otkucao), 4. učila iz svoje nanovo svježe otkucane profesorove knjige; 4a. citiram: «PONAVLJALA, PONAVLJALA, PONAVLJALA, PONAVLJALA!», 5. položila ispit. Siguran sam da ima i onih koji su došli do poteza 4a. i takvi još uvijek PONAVLJAJU taj potez, ali takvi se i uživo javljaju u emisiju televizije NTV99 sa nazivom «Vidovita Beba» (petkom u 23:30, nedjeljom repriza u isto vrijeme) i zakazuju termine kod Bebe da im skine sihire jer su ih (što im se može potvrditi u svakom džematu u BiH) obuzeli džini i ne daju im da polože ispit, ili ih pak Beba obavještava da će položili ispit u narednih šest mjeseci (kirija stanovanja za jedan mjesec je 150 – 250 KM, a da ne računamo cijenu majčinih živaca i očevog nestrpljenja) nakon čega im - vjerovali ili ne, ali sljedeće je bazirano na istinitom događaju – voditelj čestita UNAPRIJED. Blago nama.
Profesor rimskog prava: On kaže da je već u Evropi. Onoj u kojoj profesori jedva otvaraju usta dok govore jer hronični alkoholizam osim vidljivih simptoma pravi i određene poremećaje od kojih su (pored usporenog govora i ciroze jetre) mnogi uzrok nestajanja zdrave svijesti i nastanka socijalno-patoloških stanja. Onoj Evropi u kojoj profesori vode neku svoju netransparentnu «privatnu statistiku» prolaznosti na njihovom ispitu. Onoj Evropi u kojoj ta privatna statistika iznosi «oko 25%» na medijima, a ko zna koliko u stvarnosti (sigurno je da ne znaju u tom evropskom Rektoratu ili Dekanatu). Onoj Evropi u kojoj profesor na državnoj (recimo) televiziji svečano objavljuje rektoru i javnosti da će mu uputiti zahtjev za pokretanje jedne obične razmjene studenata. I to sve kao odgovor na pitanje: «Hoće li se šta promijeniti?» Da je koji istinski akademik bio prisutan i razmišljao o tome šta da mu na ovo odgovori, siguran sam da bi jedino mogao napraviti presedan svojoj naobrazbi i kulturi i ugurati mu nogu u usta.
Asistent sa anatomije: On je tu da kaže da je zadnjih 58, dakle 58 godina, na Medicinskom fakultetu u Sarajevu na predmetu Anatomija prolaznost nevjerovatno, nepošteno, poražavajuće (pa zar nisu oni tu da bi studente naučili) niska, ali su se stvari promijenile u toku prošle godine (blago nama) i sada je prolaznost «oko 40%». I recimo da je to OK, i da se nadamo da će se i drugi problemi postepeno rješavati sada kada su napokon nakon 58 godina krenuli da ih rješavaju, ali asistent je u toku emisije uspio održati i jedno malo predavanje podložno kritici. Kaže asistent da u ljudskoj šaci ima veoma, veoma mnogo mišića, nerava, zglobova, ligamenata, krvnih i limfnih žila, ovojnica, kostiju, pa onda te kosti imaju strane, pa ti mišići imaju hvatišta na tim kostima, pa onda još imamo dvije šake pa treba znati da li je kost iz lijeve ili desne šake, pa onda mišići imaju jednu ili dvije glave, pa sada koji ih nerv od tih silnih nerava inervira, pa kako se sada taj mišić kreće u prostoru (da li u abducira, adducira, rotira), pa koliko zglob ograničava te kretnje, pa koja arterija prolazi lijevo, a koja desno od tog zgloba, i onda sve ponovi na latinskom, a zatim sve pomnoži sa 100 jer šaka je 1% građe organizma koju student treba da zna. Kao prijatelj više ljekara, sa sigurnošću tvrdim da će vam svaki doktor na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu reći da je zaboravio i nikada nije iskoristio 90% znanja iz Anatomije koje je morao znati za ispit na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Studij medicine traje šest godina, i nakon tog studija diplomant postaje doktor opće ljekarske prakse. Da bi postali hirurg koji izvodi operacije na šaci (i samim tim treba da zna sve ovo što je asistent spomenuo) potrebno vam je, pazite sad, još 4 godine studija specijalizacije rekonstruktivne hirurgije, i dodatno 2 godine subspecijalizacije za šaku. Predmet Anatomija sluša se 3 semestra i student je nakon toga pred zadatkom da apsolutno sve zapamti i kaže (bolje rečeno «povrati») jednog dana u jednome satu u jednom od ispitnih rokova. I tako naši studenti ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju, te možda i zovnu Bebu da im skine sihire i čestita unaprijed. Izgleda da nam je i ovaj predmet u Evropi, ali u onoj istoj u kojoj je i katedra našeg rimskog prava, SDA u Rektoratu da gradi visoko obrazovanje, HDZ u Vrhovnom sudu da sudi samom sebi, SDS u Republici Etnički Očišćenoj da sve naziva Srpskim, i tako dalje i nama slično.
Predsjednik: Predsjednik Unije studenata Univerziteta u Sarajevu i bivši sekretar te Unije, izabran na skupštini nakon propale skupštine za sekretara, i opet izabran na skupštini nakon propale skupštine za predsjednika (toliko o studentskom organizovanju), jednostavno je bezvezan momak kojeg ne želim za svog lidera. To je moje lično mišljenje zasnovano na direktnom iskustvu i poznanstvu, a ostalih 70 000 studenata niko nije ni pitao za mišljenje, a on je nekako naš/njihov lider. Živjela demokracija (blago nama).
Smrt studentskog uma u Bosni i Hercegovini, desila se. Još uvijek je u stanju mogućeg oživljavanja, ali zaista ne znam šta bi za nas moglo značiti spas. Da li međunarodne institucije? Da li mi sami? «Zvjezdano nebo iznad mene, moralni zakon u meni, i Republika Srpska!» - riječi su predstavnika studenata iz Banja Luke 10 godina nakon svega u prostorijama OSCE-a (živi sam svjedok). Svaki čovjek, toga kad se sjeti, jednostavno prestaje pisati.
*
Ovaj tekst je 2005. godine postavljen na sa-x forumu i blogger.ba, te uskoro ukraden i sa manjim izmjenama objavljen od strane novinara kvazistudentskog časopisa "Student". Toliko o studentskom novinarstvu.
*
Smrt studentskog uma
(remake teksta napisanog 2005. god., nažalost i danas aktuelne tematike)
U nedavno emitiranoj emisiji «Fakta» televizije OBN, na naizgled suočenim stranama našli su se studenti i profesori fakulteta Univerziteta u Sarajevu, uz jednog simboličnog člana iz Banja Luke, kako bi javnost upoznali sa svojim odnosom prema još jednoj traumi ove zemlje – problemu «Bauk predmet – bauk profesor» u visokom obrazovanju.
Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini ne postoji, jer možda je pitanje «prije kokoš ili jaje?» zbunjujuće, ali i stari Grci okreću se u grobu kada im jave da danas postoji Država sa visokim obrazovanjem bez svog Zakona o visokom obrazovanju. Tako mrtvi sigurno bi i ponovo umrli kada čuju da njeni «građani» i pored toga, a i mnogo drugoga tj. svega, mirno kljuckaju u svoja dva «entiteta».
Sva tragedija naše zemlje mogla bi i poslužiti kao opravdanje raznim dijelovima populacije, ali za mlade ljude, prvenstveno studente, bilo kakvo obrazloženje ne postoji, niti ikada smije postojati. Zastori ispleteni idealima, kojih sam i sam imao mnoštvo, nakon spomenute emisije dogorili su do zadnje niti i mora se priznati iluzija i poraz - zapravo i sami kraj. Spomenut ću samo neke od znakova smrti studentskog uma Bosne i Hercegovine, a s obzirom da je konačna smrt akademskog uma već davno ustanovljena, prokomentarisat ćemo par novih postmortalnih fenomena. Najprije, studenti:
Sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu aktivno je učestvovalo četvero studenata, podijeljenih najprije po «gender» sistemu na po dva predstavnika oba spola, ali i po bosanskohercegovačkovisokoobrazovnom primarnom principu podjele studenata – dvoje položilo «iz prve» i dvoje položilo «iz osme» (blago nama) ispit iz Rimskog prava. Dvoje studenata «iz osme» uradili su najviše što su u ovom sistemu i mogli – pali na ispitu 7 puta, položili iz osmog, i tako postali živi primjerak naše tragedije evaluacije znanja studenta (koje bi ujedno trebalo biti i evaluacija sposobnosti učitelja) sa jedinstvenom prilikom da budu izloženi na ekranima državne «reallity-show» televizije. Dvoje studenata «iz prve» upisali su plus u nekim svojim (ili maminim i tatinim) bilješkama javnog obznanjivanja uspjeha u avanturama karijere, ali i dali po izjavu koja će nam biti dovoljna da im «iz prve» dijagnosticiramo djelomičnu demenciju i značajne znakove odumiranja umne djelatnosti.
Student: On je ispit iz Rimskog prava (naziv predmeta pišem velikim slovima iz poštovanja prema svim pametnim ljudima koji su stvorili i bave se tom naukom kod nas i uglavnom vani) položio tako što je: 1. išao na sva predavanja (OK); 2. zapisivao svaku profesorovu riječ (što može proći); 3. odlazio kući sa predavanja gdje je KUCAO PROFESOROVU KNJIGU; 4. učio iz SVOJE PROFESOROVE KNJIGE od 150-tak stranica i... za živo čudo!, 5. položio ispit. Siguran sam da ima i onih koji su došli do poteza 4., ali takvi se ne pojavljuju u emisiji televizije OBN sa nazivom «Fakta» jer fakat znaju da nikada ne bi došli do poteza 5.
Studentica: Ona je ispit iz Rimskog prava (slava umnima kod nas i uglavnom vani) tako što je 1. išla na sva predavanja; 2. zapisivala predavanja; 3. odlazila kući da kuca svoju profesorovu knjigu (u neznanju da je knjigu prvi student već otkucao), 4. učila iz svoje nanovo svježe otkucane profesorove knjige; 4a. citiram: «PONAVLJALA, PONAVLJALA, PONAVLJALA, PONAVLJALA!», 5. položila ispit. Siguran sam da ima i onih koji su došli do poteza 4a. i takvi još uvijek PONAVLJAJU taj potez, ali takvi se i uživo javljaju u emisiju televizije NTV99 sa nazivom «Vidovita Beba» (petkom u 23:30, nedjeljom repriza u isto vrijeme) i zakazuju termine kod Bebe da im skine sihire jer su ih (što im se može potvrditi u svakom džematu u BiH) obuzeli džini i ne daju im da polože ispit, ili ih pak Beba obavještava da će položili ispit u narednih šest mjeseci (kirija stanovanja za jedan mjesec je 150 – 250 KM, a da ne računamo cijenu majčinih živaca i očevog nestrpljenja) nakon čega im - vjerovali ili ne, ali sljedeće je bazirano na istinitom događaju – voditelj čestita UNAPRIJED. Blago nama.
Profesor rimskog prava: On kaže da je već u Evropi. Onoj u kojoj profesori jedva otvaraju usta dok govore jer hronični alkoholizam osim vidljivih simptoma pravi i određene poremećaje od kojih su (pored usporenog govora i ciroze jetre) mnogi uzrok nestajanja zdrave svijesti i nastanka socijalno-patoloških stanja. Onoj Evropi u kojoj profesori vode neku svoju netransparentnu «privatnu statistiku» prolaznosti na njihovom ispitu. Onoj Evropi u kojoj ta privatna statistika iznosi «oko 25%» na medijima, a ko zna koliko u stvarnosti (sigurno je da ne znaju u tom evropskom Rektoratu ili Dekanatu). Onoj Evropi u kojoj profesor na državnoj (recimo) televiziji svečano objavljuje rektoru i javnosti da će mu uputiti zahtjev za pokretanje jedne obične razmjene studenata. I to sve kao odgovor na pitanje: «Hoće li se šta promijeniti?» Da je koji istinski akademik bio prisutan i razmišljao o tome šta da mu na ovo odgovori, siguran sam da bi jedino mogao napraviti presedan svojoj naobrazbi i kulturi i ugurati mu nogu u usta.
Asistent sa anatomije: On je tu da kaže da je zadnjih 58, dakle 58 godina, na Medicinskom fakultetu u Sarajevu na predmetu Anatomija prolaznost nevjerovatno, nepošteno, poražavajuće (pa zar nisu oni tu da bi studente naučili) niska, ali su se stvari promijenile u toku prošle godine (blago nama) i sada je prolaznost «oko 40%». I recimo da je to OK, i da se nadamo da će se i drugi problemi postepeno rješavati sada kada su napokon nakon 58 godina krenuli da ih rješavaju, ali asistent je u toku emisije uspio održati i jedno malo predavanje podložno kritici. Kaže asistent da u ljudskoj šaci ima veoma, veoma mnogo mišića, nerava, zglobova, ligamenata, krvnih i limfnih žila, ovojnica, kostiju, pa onda te kosti imaju strane, pa ti mišići imaju hvatišta na tim kostima, pa onda još imamo dvije šake pa treba znati da li je kost iz lijeve ili desne šake, pa onda mišići imaju jednu ili dvije glave, pa sada koji ih nerv od tih silnih nerava inervira, pa kako se sada taj mišić kreće u prostoru (da li u abducira, adducira, rotira), pa koliko zglob ograničava te kretnje, pa koja arterija prolazi lijevo, a koja desno od tog zgloba, i onda sve ponovi na latinskom, a zatim sve pomnoži sa 100 jer šaka je 1% građe organizma koju student treba da zna. Kao prijatelj više ljekara, sa sigurnošću tvrdim da će vam svaki doktor na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu reći da je zaboravio i nikada nije iskoristio 90% znanja iz Anatomije koje je morao znati za ispit na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Studij medicine traje šest godina, i nakon tog studija diplomant postaje doktor opće ljekarske prakse. Da bi postali hirurg koji izvodi operacije na šaci (i samim tim treba da zna sve ovo što je asistent spomenuo) potrebno vam je, pazite sad, još 4 godine studija specijalizacije rekonstruktivne hirurgije, i dodatno 2 godine subspecijalizacije za šaku. Predmet Anatomija sluša se 3 semestra i student je nakon toga pred zadatkom da apsolutno sve zapamti i kaže (bolje rečeno «povrati») jednog dana u jednome satu u jednom od ispitnih rokova. I tako naši studenti ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju, te možda i zovnu Bebu da im skine sihire i čestita unaprijed. Izgleda da nam je i ovaj predmet u Evropi, ali u onoj istoj u kojoj je i katedra našeg rimskog prava, SDA u Rektoratu da gradi visoko obrazovanje, HDZ u Vrhovnom sudu da sudi samom sebi, SDS u Republici Etnički Očišćenoj da sve naziva Srpskim, i tako dalje i nama slično.
Predsjednik: Predsjednik Unije studenata Univerziteta u Sarajevu i bivši sekretar te Unije, izabran na skupštini nakon propale skupštine za sekretara, i opet izabran na skupštini nakon propale skupštine za predsjednika (toliko o studentskom organizovanju), jednostavno je bezvezan momak kojeg ne želim za svog lidera. To je moje lično mišljenje zasnovano na direktnom iskustvu i poznanstvu, a ostalih 70 000 studenata niko nije ni pitao za mišljenje, a on je nekako naš/njihov lider. Živjela demokracija (blago nama).
Smrt studentskog uma u Bosni i Hercegovini, desila se. Još uvijek je u stanju mogućeg oživljavanja, ali zaista ne znam šta bi za nas moglo značiti spas. Da li međunarodne institucije? Da li mi sami? «Zvjezdano nebo iznad mene, moralni zakon u meni, i Republika Srpska!» - riječi su predstavnika studenata iz Banja Luke 10 godina nakon svega u prostorijama OSCE-a (živi sam svjedok). Svaki čovjek, toga kad se sjeti, jednostavno prestaje pisati.
*
Ovaj tekst je 2005. godine postavljen na sa-x forumu i blogger.ba, te uskoro ukraden i sa manjim izmjenama objavljen od strane novinara kvazistudentskog časopisa "Student". Toliko o studentskom novinarstvu.
*
