#1 Da li postoji opozicija u BiH?
Posted: 03/01/2022 09:54
Započeo bih temu sa ciljem odgovaranja na pitanje navedeno u naslovu.
Pored standardnih nacionalističkih političkih tabora za koje je nebrojeno puta dokazano, ali nažalost ne i dosuđeno da se njihova "politika" zasniva na kriminalu, nepotizmu, nekulturi, i opštoj nesposobnosti, u BiH postoje i drugi politički subjekti koji sebe nazivaju ili ne nazivaju političkom opozicijom. Međutim, u svom djelovanju i iskazanim stavovima ne odstupaju ni od retrogradnih ideja niti od uigranih marifetluka svojih suparnika.
Među strankama sa H i S predznacima, opozicijom se smatraju HDZ 1990, i koalicija protiv Dodika, u kojoj glavnu riječ vode SDS, PDP i DNS.
Kad su u pitanju odluke na državnom nivou, sve navedene stranke čvrsto se drže nacionalističkih stavova a ispunjene su i brojnim skandalima karakterističnim vladajućim strankama.
Sljedeći blok stranaka su SDA sateliti, stranke koje se drže svojih lokalnih tačaka moći, po potrebi su pozicija ili opozicija, ali ciljevi su im uvijek isti - materijalni. Tu ubrajam A-SDA, PDA, SBB, DF, SzBiH, NES, SD, PZP i druge. Na svim nivoima po potrebi nastupaju kao kontrolisana opozicija i sastoje se uglavnom od kadrova koji kruže od jedne do druge stranke.
Preostale su 3 stranke, koje smatram najozbiljnijim vidom ovdašnje opozicije. To su NIP, SDP i Naša Stranka.
Iako se čvrsto izjašnjavaju kao opozicija SDA politici, NIP je okupio sami vrh SDA padobranaca, ljudi koji su godinama učestvovali u svim prevarama od vrha do dna, da bi preko noći okrenuli ploču i zavjetovali se poštenju i napretku. U takvom sastavu ne vidim da bi i na vlasti doveli do ikakvih temeljnih promjena, nego samo promjena u rukovodstvu.
SDP ne odstupa previše od svojih načela socijaldemokratije, ali ni od svojih predvodnika kojih se godinama ne uspijevaju riješiti, a isti ne samo da svojim aferama srozavaju integritet stranke nego je vode sve dublje i dublje. Nikad se kao stranka nisu suprotstavili kriminalu u vlastitim redovima i ne vidim da bi se to u budućnosti moglo i desiti.
Na, simbolično, zadnjem mjestu navodim Našu Stranku. Stranka koja je na BiH sceni već skoro 15 godina ali nikad nije uspjela da napravi jedan uspješan solistički nastup. Sa kadrom koji je uglavnom bez ranijih aferima, sa modernom liberalnom platformom, od jedine stvarne ljevice očekivalo se da su u stanju napraviti uspjeh usporediv sa Tomaševićem u Zagrebu. Međutim, ono što je u Hrvatskoj ljevici pošlo za rukom za 3 godine, Naša Stranka je jedino djelomično uspjela ostvariti izborom Mandića za načelnika općine.
Ono što u BiH nedostaje je politički i marketinški sposobna opozicija predvođena jasnim ciljevima, grassroots pokret koji bi u cijeloj državi istovremeno krenuo od lokalnog nivoa i penjao se prema gore. Smatram da bi ekologija, pametne lokalne ekonomske mjere i borba protiv kriminala bile njeni najuspješniji pokretači. Sa novim, mladim kadrovima sa iskrenim namjerama, i rijetkim iskusnim političarima koji nisu ukaljali svoj obraz.
Šta mislite o ovome, slažete li se sa mojom analizom navedenih partija i da li je stvarna opozicija samo daleki san?
Pored standardnih nacionalističkih političkih tabora za koje je nebrojeno puta dokazano, ali nažalost ne i dosuđeno da se njihova "politika" zasniva na kriminalu, nepotizmu, nekulturi, i opštoj nesposobnosti, u BiH postoje i drugi politički subjekti koji sebe nazivaju ili ne nazivaju političkom opozicijom. Međutim, u svom djelovanju i iskazanim stavovima ne odstupaju ni od retrogradnih ideja niti od uigranih marifetluka svojih suparnika.
Među strankama sa H i S predznacima, opozicijom se smatraju HDZ 1990, i koalicija protiv Dodika, u kojoj glavnu riječ vode SDS, PDP i DNS.
Kad su u pitanju odluke na državnom nivou, sve navedene stranke čvrsto se drže nacionalističkih stavova a ispunjene su i brojnim skandalima karakterističnim vladajućim strankama.
Sljedeći blok stranaka su SDA sateliti, stranke koje se drže svojih lokalnih tačaka moći, po potrebi su pozicija ili opozicija, ali ciljevi su im uvijek isti - materijalni. Tu ubrajam A-SDA, PDA, SBB, DF, SzBiH, NES, SD, PZP i druge. Na svim nivoima po potrebi nastupaju kao kontrolisana opozicija i sastoje se uglavnom od kadrova koji kruže od jedne do druge stranke.
Preostale su 3 stranke, koje smatram najozbiljnijim vidom ovdašnje opozicije. To su NIP, SDP i Naša Stranka.
Iako se čvrsto izjašnjavaju kao opozicija SDA politici, NIP je okupio sami vrh SDA padobranaca, ljudi koji su godinama učestvovali u svim prevarama od vrha do dna, da bi preko noći okrenuli ploču i zavjetovali se poštenju i napretku. U takvom sastavu ne vidim da bi i na vlasti doveli do ikakvih temeljnih promjena, nego samo promjena u rukovodstvu.
SDP ne odstupa previše od svojih načela socijaldemokratije, ali ni od svojih predvodnika kojih se godinama ne uspijevaju riješiti, a isti ne samo da svojim aferama srozavaju integritet stranke nego je vode sve dublje i dublje. Nikad se kao stranka nisu suprotstavili kriminalu u vlastitim redovima i ne vidim da bi se to u budućnosti moglo i desiti.
Na, simbolično, zadnjem mjestu navodim Našu Stranku. Stranka koja je na BiH sceni već skoro 15 godina ali nikad nije uspjela da napravi jedan uspješan solistički nastup. Sa kadrom koji je uglavnom bez ranijih aferima, sa modernom liberalnom platformom, od jedine stvarne ljevice očekivalo se da su u stanju napraviti uspjeh usporediv sa Tomaševićem u Zagrebu. Međutim, ono što je u Hrvatskoj ljevici pošlo za rukom za 3 godine, Naša Stranka je jedino djelomično uspjela ostvariti izborom Mandića za načelnika općine.
Ono što u BiH nedostaje je politički i marketinški sposobna opozicija predvođena jasnim ciljevima, grassroots pokret koji bi u cijeloj državi istovremeno krenuo od lokalnog nivoa i penjao se prema gore. Smatram da bi ekologija, pametne lokalne ekonomske mjere i borba protiv kriminala bile njeni najuspješniji pokretači. Sa novim, mladim kadrovima sa iskrenim namjerama, i rijetkim iskusnim političarima koji nisu ukaljali svoj obraz.
Šta mislite o ovome, slažete li se sa mojom analizom navedenih partija i da li je stvarna opozicija samo daleki san?