Empatija

[Hakiz]

Mislim da empatije ima sve manje. Bilo mi je zanimljivo nedavno čuti od jedne poznanice koja radi kao nastavnica da je primijetila kako djeca imaju sve manje empatije, pogotovo otkako je počela ova pandemija. U smislu da recimo ne reaguju kad se neko povrijedi, kao naučeni su da se drže podalje jedni od drugih zbog corone, pa kad neko padne ili se na neki drugi način ozlijedi ne pomažu, jednostavno ne reaguju. Meni je to baš bilo čudno/žalosno za čuti.

Generalno imam dojam da ljudi i manje traže empatiju kad bi trebali, recimo meni je normalno da se dobroj prijateljici "izjadam" oko nečega i da me sasluša, ali vidim da se drugi ljudi ustručavaju i sa najbližim. A mislim da nam je svima (koji živimo u BiH potrebna empatija.

A kada smo na drugoj temi pričali o tome da zbog MeToo itd muškarci više neće smjeti pomoći ženama da ne rizikuju optužbe za neprikladno ponašanje, bilo je ma to nije tačno, nema šanse.

Ipak ima šanse.

[no_sikiriki]

Mislim da empatije ima sve manje. Bilo mi je zanimljivo nedavno čuti od jedne poznanice koja radi kao nastavnica da je primijetila kako djeca imaju sve manje empatije, pogotovo otkako je počela ova pandemija. U smislu da recimo ne reaguju kad se neko povrijedi, kao naučeni su da se drže podalje jedni od drugih zbog corone, pa kad neko padne ili se na neki drugi način ozlijedi ne pomažu, jednostavno ne reaguju. Meni je to baš bilo čudno/žalosno za čuti.

Generalno imam dojam da ljudi i manje traže empatiju kad bi trebali, recimo meni je normalno da se dobroj prijateljici "izjadam" oko nečega i da me sasluša, ali vidim da se drugi ljudi ustručavaju i sa najbližim. A mislim da nam je svima (koji živimo u BiH potrebna empatija.

A kada smo na drugoj temi pričali o tome da zbog MeToo itd muškarci više neće smjeti pomoći ženama da ne rizikuju optužbe za neprikladno ponašanje, bilo je ma to nije tačno, nema šanse.

Ipak ima šanse.

Ne znam stvarno šta da ti kažem, a da ne zvuči uvredljivo, ali ono što je evidentno kroz tvoje postove je da imaš one-track mind. Ne znam kako si uopće povukao tu paralelu, i sumnjam da bi drugima palo na pamet.
Normalni ljudi koji imaju (dovoljno) empatije prema drugima će pomoći neovisno o spolu i bilo kakvom movementu. Ne vidim kako/zašto bi se uopće neko ustručavao pomoći nekoj ženi zbog MeToo-a, je li to moraš raditi nešto neprimjereno poput dodirivanja grudi/nečije stražnjice da bi joj pomogao? I don't think so, pa onda nema ni šanse/potrebe da te iko optužuje za nešto.

[Hakiz]

A kada smo na drugoj temi pričali o tome da zbog MeToo itd muškarci više neće smjeti pomoći ženama da ne rizikuju optužbe za neprikladno ponašanje, bilo je ma to nije tačno, nema šanse.

Ipak ima šanse.

Ne znam stvarno šta da ti kažem, a da ne zvuči uvredljivo, ali ono što je evidentno kroz tvoje postove je da imaš one-track mind. Ne znam kako si uopće povukao tu paralelu, i sumnjam da bi drugima palo na pamet.
Normalni ljudi koji imaju (dovoljno) empatije prema drugima će pomoći neovisno o spolu i bilo kakvom movementu. Ne vidim kako/zašto bi se uopće neko ustručavao pomoći nekoj ženi zbog MeToo-a, je li to moraš raditi nešto neprimjereno poput dodirivanja grudi/nečije stražnjice da bi joj pomogao? I don't think so, pa onda nema ni šanse/potrebe da te iko optužuje za nešto.

Nije meni palo na pamet, nego članci po medijima navode takve stvari.

https://hbr.org/2019/09/the-metoo-backlash

https://www.forbes.com/sites/pragyaagar ... 3f7f507d0d

https://nypost.com/2019/05/17/men-are-a ... all-study/

https://www.theguardian.com/lifeandstyl ... vard-metoo

Itd.

Bolje ne rizikovati, do toga je došlo..

[no_sikiriki]

Ma da, ovo je baš primjenjivo u BiH, svi ti jadni isprepadani muškarci na sve strane

[Hakiz]

Kao i poskupljenja, sve na kraju dođe i kod nas

Htio sam reći, bilo korona kod djece, bilo MeToo kod odraslih, i jedno i drugo, sve šta nam stvara strah od fizičke bliskosti će na kraju dovesti do emocionalne udaljenosti i gubitka empatije.

Daleko od očiju, daleko od srca.

Na kraju ćemo svi jedni druge gledati kao objekte, udaljene oblike, predmete. A prema objektima je teško razviti empatiju.

[no_sikiriki]

Kao i poskupljenja, sve na kraju dođe i kod nas

Htio sam reći, bilo korona kod djece, bilo MeToo kod odraslih, i jedno i drugo, sve šta nam stvara strah od fizičke bliskosti će na kraju dovesti do emocionalne udaljenosti i gubitka empatije.

Daleko od očiju, daleko od srca.

Na kraju ćemo svi jedni druge gledati kao objekte, udaljene oblike, predmete. A prema objektima je teško razviti empatiju.

Razumijem, i djelomično se slažem, ali MeToo movement za mene neće nikad biti nešto negativno. Jasno da tebi ne odgovara
Naravno da će nažalost biti i lažnih optužbi itd. i kolateralne štete u svemu tome, ali ne može se ni porediti sa onim što žene proživljavaju godinama i sada napokon govore "dosta je bilo". Kao muškarac nećeš nikad razumjeti kako je otići na odmor u Tursku ili Egipat i smatrati normalnim da te likovi salijeću, dodiruju, dobacuju itd. dok ti pokušavaš da se odmoriš (i to sa roditeljima). Ili da ti revizor u tramvaju daje ideje kako možeš "riješiti" to što nemaš kartu (a ti tinejdžerka). Itd. itd...

[Nierika]

Mislim da bi većina ljudi pomogla dok nema rizika za njih. Ako ima..onda ne znam. Ovisi i o drugim faktorima. I kako se osoba nosi s pritiskom i svašta još nešto. Želim vjerovati da bih pomogla u tako nekoj situaciji ali ne znam sa sigurnošću kako bih odreagovala.

[no_sikiriki]

Mislim da bi većina ljudi pomogla dok nema rizika za njih. Ako ima..onda ne znam. Ovisi i o drugim faktorima. I kako se osoba nosi s pritiskom i svašta još nešto. Želim vjerovati da bih pomogla u tako nekoj situaciji ali ne znam sa sigurnošću kako bih odreagovala.

Upravo, ako je tipa neka krađa ili fizički napad na nekoga ne mogu reći sa sigurnošću da bih se umiješala. Znam da sigurno bih da mi neko napada dijete ili supruga ili roditelje, ali ne znam kako bih reagovala da je stranac u pitanju, zavisi od faktora rizika. Sigurno da bi pokušala pomoći na neki način, ali sve zavisi koliko i kako od okolnosti...

[Hakiz]

Kao i poskupljenja, sve na kraju dođe i kod nas

Htio sam reći, bilo korona kod djece, bilo MeToo kod odraslih, i jedno i drugo, sve šta nam stvara strah od fizičke bliskosti će na kraju dovesti do emocionalne udaljenosti i gubitka empatije.

Daleko od očiju, daleko od srca.

Na kraju ćemo svi jedni druge gledati kao objekte, udaljene oblike, predmete. A prema objektima je teško razviti empatiju.

Razumijem, i djelomično se slažem, ali MeToo movement za mene neće nikad biti nešto negativno. Jasno da tebi ne odgovara
Naravno da će nažalost biti i lažnih optužbi itd. i kolateralne štete u svemu tome, ali ne može se ni porediti sa onim što žene proživljavaju godinama i sada napokon govore "dosta je bilo". Kao muškarac nećeš nikad razumjeti kako je otići na odmor u Tursku ili Egipat i smatrati normalnim da te likovi salijeću, dodiruju, dobacuju itd. dok ti pokušavaš da se odmoriš (i to sa roditeljima). Ili da ti revizor u tramvaju daje ideje kako možeš "riješiti" to što nemaš kartu (a ti tinejdžerka). Itd. itd...

Nije da neću razumjeti. Neću osjetiti istim intenzitetom, ali na nekoj "ljudskoj" ravni znam, nekim instinktom i empatijom pretpostavljam. Nije baš da muškarci ne mogu nikako shvatiti.

Mislim da je problem u tome što se jedan ekstrem pokušava riješiti drugim koji rađa treći itd.

Elem, pade mi na pamet još jedan film koji ima u sebi mnogo empatije: "The simple life of Noah Dearborn". Ili korejanski "Proljeće, ljeto, jesen, zima... I proljeće".

[Hakiz]

Mislim da bi većina ljudi pomogla dok nema rizika za njih. Ako ima..onda ne znam. Ovisi i o drugim faktorima. I kako se osoba nosi s pritiskom i svašta još nešto. Želim vjerovati da bih pomogla u tako nekoj situaciji ali ne znam sa sigurnošću kako bih odreagovala.

Ali, problem nije u tome. Nego u novinskom članku u kojem piše da muškarac nije smio ženi u restoranu uraditi Heimlich zahvat kada joj je zapela hrana u grlu. To je vrhunac.

[Nierika]

Mislim da bi većina ljudi pomogla dok nema rizika za njih. Ako ima..onda ne znam. Ovisi i o drugim faktorima. I kako se osoba nosi s pritiskom i svašta još nešto. Želim vjerovati da bih pomogla u tako nekoj situaciji ali ne znam sa sigurnošću kako bih odreagovala.

Upravo, ako je tipa neka krađa ili fizički napad na nekoga ne mogu reći sa sigurnošću da bih se umiješala. Znam da sigurno bih da mi neko napada dijete ili supruga ili roditelje, ali ne znam kako bih reagovala da je stranac u pitanju, zavisi od faktora rizika. Sigurno da bi pokušala pomoći na neki način, ali sve zavisi koliko i kako od okolnosti...

Definitivno bih zvala policiju/hitnu ili tako nešto, ali nisam sigurna osim toga šta bih.

Ali, problem nije u tome. Nego u novinskom članku u kojem piše da muškarac nije smio ženi u restoranu uraditi Heimlich zahvat kada joj je zapela hrana u grlu. To je vrhunac.

Ako je samo u tom jednom slučaju bilo problematično, a inače je okej da muškarci urade Heimlichov zahvat na ženi u takvoj situaciji onda mislim da nije do toga što je muškarac.

[Hakiz]

Upravo, ako je tipa neka krađa ili fizički napad na nekoga ne mogu reći sa sigurnošću da bih se umiješala. Znam da sigurno bih da mi neko napada dijete ili supruga ili roditelje, ali ne znam kako bih reagovala da je stranac u pitanju, zavisi od faktora rizika. Sigurno da bi pokušala pomoći na neki način, ali sve zavisi koliko i kako od okolnosti...

Definitivno bih zvala policiju/hitnu ili tako nešto, ali nisam sigurna osim toga šta bih.

Ali, problem nije u tome. Nego u novinskom članku u kojem piše da muškarac nije smio ženi u restoranu uraditi Heimlich zahvat kada joj je zapela hrana u grlu. To je vrhunac.

Ako je samo u tom jednom slučaju bilo problematično, a inače je okej da muškarci urade Heimlichov zahvat na ženi u takvoj situaciji onda mislim da nije do toga što je muškarac.

Ja mogu reći samo ono šta je u članku pisalo. Možda je taj članak pisao o izuzetku, a možda je ilustrovao rađanje pojave. A nije jedini o tim pojavama, možda je najdrastičniji.

[Nierika]

Mada mislim da taj članak nije postavljen na ovoj temi (ukucala sam "heimlich" searchword jer sam preletila članke i nema) al' svakako mi se spava, potražim to sutra.

[Nierika]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

[Hakiz]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

Pristanak od osobe koja se guši

Ko je ikada bio u situaciji gušenja zna koja je to panika. Nema tu razmišljanja, nema donošenja racionalne "informisane" odluke. Gušenje je primordijalni strah (vatra, gorenje u vatri, je još jedan). Uz to, mozak gubi kiseonik, gasi se, nema tu racionalnog više. Samo panika i instinkt. U prosjeku 4 minuta bez kiseonika i mozak "umire". Ko preživi do opskrbe kiseonikom u slučaju gušenja može postati "biljka" ili izgubiti funkcije koje u mozgu "umru" zbog nedostatja kiseonika. Kretanja, govora, intelekta, razne funkcije.

Možda i da osoba koja se guši potpiše pisanu molbu da joj se pomogne korištenjem tog zahvata

Nema veze.

Lakše je odustati. Možda zvati hitnu, pa neka preživi ako može do dolaska hitne. Tako ispuniš dužnost da pomogneš, a ne rizikuješ da te optuže za nedolično ponašanje.

[no_sikiriki]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

aha, samo kod nas moraš imati i ovjerenu kopiju formulara za pristanak

podsjeti me sva ova priča na jednu situaciju, sjedim s ocem (mislim da sam bila tinejdžer, kod mene stalno neke tinejdžerske priče tj. on čita novine, ja jedem mandarine, i zapne mi u grlu, počnem se gušiti i kašljati, mašem rukama, on samo digne pogled s novina, kratko me pogleda i nastavi čitati. Ja napokon dođem sebi i zaprepašteno mu govorim da sam zamalo umrla, a on ništa, kaže "a čuj, ja mislio ti se nešto glupiraš".
Ne znam da li ovo više govori o njemu ili meni u tim godinama

[Hakiz]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

aha, samo kod nas moraš imati i ovjerenu kopiju formulara za pristanak

podsjeti me sva ova priča na jednu situaciju, sjedim s ocem (mislim da sam bila tinejdžer, kod mene stalno neke tinejdžerske priče tj. on čita novine, ja jedem mandarine, i zapne mi u grlu, počnem se gušiti i kašljati, mašem rukama, on samo digne pogled s novina, kratko me pogleda i nastavi čitati. Ja napokon dođem sebi i zaprepašteno mu govorim da sam zamalo umrla, a on ništa, kaže "a čuj, ja mislio ti se nešto glupiraš".
Ne znam da li ovo više govori o njemu ili meni u tim godinama

Eto vuka

[crveni_makovi]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

aha, samo kod nas moraš imati i ovjerenu kopiju formulara za pristanak

podsjeti me sva ova priča na jednu situaciju, sjedim s ocem (mislim da sam bila tinejdžer, kod mene stalno neke tinejdžerske priče tj. on čita novine, ja jedem mandarine, i zapne mi u grlu, počnem se gušiti i kašljati, mašem rukama, on samo digne pogled s novina, kratko me pogleda i nastavi čitati. Ja napokon dođem sebi i zaprepašteno mu govorim da sam zamalo umrla, a on ništa, kaže "a čuj, ja mislio ti se nešto glupiraš".
Ne znam da li ovo više govori o njemu ili meni u tim godinama

Nakon sto si meni napisala nesto u stilu da je mom ocu obzirom na uslove u nasem zdravstvu dosta i sto je zivio 68 godina povrijedjeni i osjetljivi dio mene bi rekao da ovaj primjer iz vaseg porodicnog zivota govori sam za sebe. To bi samo bila zajedljiva ja koja bi da ti vrati za okrutnost koju si tek tako napisala.
Racionalni i suosjecajni dio mene zeli vjerovati da nisi svjesna sta pises a da je ova epizoda iz vaseg zivota tek nesto bezazleno.

[no_sikiriki]

aha, samo kod nas moraš imati i ovjerenu kopiju formulara za pristanak

podsjeti me sva ova priča na jednu situaciju, sjedim s ocem (mislim da sam bila tinejdžer, kod mene stalno neke tinejdžerske priče tj. on čita novine, ja jedem mandarine, i zapne mi u grlu, počnem se gušiti i kašljati, mašem rukama, on samo digne pogled s novina, kratko me pogleda i nastavi čitati. Ja napokon dođem sebi i zaprepašteno mu govorim da sam zamalo umrla, a on ništa, kaže "a čuj, ja mislio ti se nešto glupiraš".
Ne znam da li ovo više govori o njemu ili meni u tim godinama

Nakon sto si meni napisala nesto u stilu da je mom ocu obzirom na uslove u nasem zdravstvu dosta i sto je zivio 68 godina povrijedjeni i osjetljivi dio mene bi rekao da ovaj primjer iz vaseg porodicnog zivota govori sam za sebe. To bi samo bila zajedljiva ja koja bi da ti vrati za okrutnost koju si tek tako napisala.
Racionalni i suosjecajni dio mene zeli vjerovati da nisi svjesna sta pises a da je ova epizoda iz vaseg zivota tek nesto bezazleno.

Žao mi je što sam povrijedila tvoje osjećaje tim komentarom, ali mislim da me nisi shvatila. Ja sam samo ogorčena našim sistemom jer sam zamalo umrla u 36. godini i htjela sam reći da kad neko srednjih godina kao ja nisam bitan našem sistemu, teško da će neko stariji biti. Još jednom ponavljam da mi je žao i da nisam okrutna i bezosjećajna osoba uopće.
Ova epizoda mislim da govori da moj otac nema baš osjećaja za neke stvari, ali više je trebao biti komični prikaz.

[Nierika]

Nisam našla taj članak ali na više mjesta piše da se čak i u slučaju gušenja treba tražiti pristanak prije Heimlichovog zahvata. (ne znam jel i kod nas tako)

Pristanak od osobe koja se guši

Ko je ikada bio u situaciji gušenja zna koja je to panika. Nema tu razmišljanja, nema donošenja racionalne "informisane" odluke. Gušenje je primordijalni strah (vatra, gorenje u vatri, je još jedan). Uz to, mozak gubi kiseonik, gasi se, nema tu racionalnog više. Samo panika i instinkt. U prosjeku 4 minuta bez kiseonika i mozak "umire". Ko preživi do opskrbe kiseonikom u slučaju gušenja može postati "biljka" ili izgubiti funkcije koje u mozgu "umru" zbog nedostatja kiseonika. Kretanja, govora, intelekta, razne funkcije.

Možda i da osoba koja se guši potpiše pisanu molbu da joj se pomogne korištenjem tog zahvata

Nema veze.

Lakše je odustati. Možda zvati hitnu, pa neka preživi ako može do dolaska hitne. Tako ispuniš dužnost da pomogneš, a ne rizikuješ da te optuže za nedolično ponašanje.

Kao verbalni pristanak na licu mjesta. Osim ako osoba nije pri svijesti, ne znam šta u tom slučaju. Mada sumnjam da bih o ovome razmišljala da prisustvujem takvoj sceni, ili da se ja ili bliska osoba počnemo gušiti. Nagađam i da je neka osoba negdje i to zloupotrijebila pa je takav zakon uveden.

podsjeti me sva ova priča na jednu situaciju, sjedim s ocem (mislim da sam bila tinejdžer, kod mene stalno neke tinejdžerske priče tj. on čita novine, ja jedem mandarine, i zapne mi u grlu, počnem se gušiti i kašljati, mašem rukama, on samo digne pogled s novina, kratko me pogleda i nastavi čitati. Ja napokon dođem sebi i zaprepašteno mu govorim da sam zamalo umrla, a on ništa, kaže "a čuj, ja mislio ti se nešto glupiraš".
Ne znam da li ovo više govori o njemu ili meni u tim godinama

Komično jer nije završilo tragično. Zvuči kao flegmatična ličnost. Možda se u sebi prepao ali nije htio da paniči. Ili kao roditelji koji bace djecu u vodu da sama nauče plivati. Mada je svakako moglo završiti..

Nakon sto si meni napisala nesto u stilu da je mom ocu obzirom na uslove u nasem zdravstvu dosta i sto je zivio 68 godina povrijedjeni i osjetljivi dio mene bi rekao da ovaj primjer iz vaseg porodicnog zivota govori sam za sebe. To bi samo bila zajedljiva ja koja bi da ti vrati za okrutnost koju si tek tako napisala.
Racionalni i suosjecajni dio mene zeli vjerovati da nisi svjesna sta pises a da je ova epizoda iz vaseg zivota tek nesto bezazleno.

Žao mi je što sam povrijedila tvoje osjećaje tim komentarom, ali mislim da me nisi shvatila. Ja sam samo ogorčena našim sistemom jer sam zamalo umrla u 36. godini i htjela sam reći da kad neko srednjih godina kao ja nisam bitan našem sistemu, teško da će neko stariji biti. Još jednom ponavljam da mi je žao i da nisam okrutna i bezosjećajna osoba uopće.
Ova epizoda mislim da govori da moj otac nema baš osjećaja za neke stvari, ali više je trebao biti komični prikaz.

Kod mene je mama opsesivna oko zdravlja ali mislim da je to najviše jer su joj oba roditelja od raka umrla. Sreća u nesreći (u nedostatku boljeg izraza) je da su i ona i mamina sestra dosta rano otkrile rak i ok su.
No_sikiriki, ako ti se piše oko toga šta ti se desilo (to kad si zamalo umrla), pliz share. Ne znam jel ok ili nije ok pitati.

[Hakiz]

Nije tema, obrisao...

[no_sikiriki]

Što se tiče mog oca, on je sasvim dobar čovjek, u ovoj situaciji mislim da zaista nije shvatio da se ja gušim. Općenito su mu malo slabiji refleksi
Što se tiče mene i moje priče radije ću je ostaviti za sebe. Bitno je samo znati da se ne smijete osloniti na zdravstveni sistem ovdje, ni u kontekstu dijagnoze, ni u kontekstu spašavanja kad je nečiji život ugrožen itd. Moj savjet je da slušate svoju intuiciju i ganjate bilo šta što vam je potrebno kod samo i isključivo provjerenih doktora gdje god se oni nalazili i da se sami snalazite kako znate i umijete.

@crveni_makovi sad ponovo pročitah, nisam rekla da je tvom ocu dosta 68 godina života, nego da u ovakvom sistemu moramo biti zahvalni i za 68. godina (jer mnogi ne doguraju ni dotle). Svakako sad shvatam da nije bilo taktično/primjereno u tom trenutku to napisati. Nisam stvarno htjela da ti prisjedam na muku u toj situaciji i svakako da ću ubuduće ako uopće budem šta pisala paziti više.

[Nierika]

Ne poznajem tvog oca, biće da si ti u pravu. Slažem se da treba uraditi sve u svojoj moći i uzdati se u provjerene doktore.

[Hakiz]

Ne poznajem tvog oca, biće da si ti u pravu. Slažem se da treba uraditi sve u svojoj moći i uzdati se u provjerene doktore.

Hm...

[Nierika]

Ne poznajem tvog oca, biće da si ti u pravu. Slažem se da treba uraditi sve u svojoj moći i uzdati se u provjerene doktore.

Hm...

Hm u kojem smislu?