Forum Klix.ba

Capljina74 wrote: ↑04/11/2021 19:48 Procice to, jarane.

Posebno ako si mladji, hoće to da se javi. Procice, ne brini.

Funkinbeats wrote: ↑04/11/2021 19:45 Zdravoo
Imao sam probleme s anksioznoscu i panicnim napadima, idem psihologu redovno i pijem xanax, medjutim ostale su crne misli i strah od smrti koji je opsesivan..Stalno je u glavi, kako mogu umrijeti svaki cas i onda neki osjecaj zaljenja..Da li je doslo do zasicenja neceg il neznam sta, nalazi su svi uredni ali to je misao koja ne izlazi iz glave...

Filter wrote: ↑04/11/2021 20:13 vjerovatno visak vremena i snage... idi nekome iscijepaj drva, sadi drvece, ocisti park od smeca... ucini nesto korisno, mozda nadjes smisao

Funkinbeats wrote: ↑04/11/2021 19:45 Zdravoo
Imao sam probleme s anksioznoscu i panicnim napadima, idem psihologu redovno i pijem xanax, medjutim ostale su crne misli i strah od smrti koji je opsesivan..Stalno je u glavi, kako mogu umrijeti svaki cas i onda neki osjecaj zaljenja..Da li je doslo do zasicenja neceg il neznam sta, nalazi su svi uredni ali to je misao koja ne izlazi iz glave...

FunkyzeitGames wrote: ↑04/11/2021 21:07 Djeluje kao neki paranoidni oblik egzistencijalne krize. Nije rijetko koliko misliš, postoji određen broj ljudi koji imaju fazu paničnog straha od bolesti, smrti i nestajanja svijesti, i to im zna potrajati mjesecima. Ako te tješi, prolazno je. Izađi među ljude, pogledaj ih malo, djelovat će ti neobično kod pojedinih kako su nasmijani i bezbrižni iako znaš da im vrijeme curi do neizbježnog momenta, ali to je u našoj prirodi, znamo na nekom instinktivom nivou da smrt nije kraj ako proživimo ispunjen život i ostavimo potomstvo iza sebe. Tebi vjerovatno fali taj ispunjen život, nađi neki hobi, prošetaj malo, pomiluj simpatičnog psa, dodirni list na grani, reci dragim osobama koliko ti znače. Dođi u kontakt sa drugim živim bićima i vidjet ćeš da nisi sam i da i tvoj i njihovi životi imaju svrhu.

Funkinbeats wrote: ↑04/11/2021 22:30

FunkyzeitGames wrote: ↑04/11/2021 21:07 Djeluje kao neki paranoidni oblik egzistencijalne krize. Nije rijetko koliko misliš, postoji određen broj ljudi koji imaju fazu paničnog straha od bolesti, smrti i nestajanja svijesti, i to im zna potrajati mjesecima. Ako te tješi, prolazno je. Izađi među ljude, pogledaj ih malo, djelovat će ti neobično kod pojedinih kako su nasmijani i bezbrižni iako znaš da im vrijeme curi do neizbježnog momenta, ali to je u našoj prirodi, znamo na nekom instinktivom nivou da smrt nije kraj ako proživimo ispunjen život i ostavimo potomstvo iza sebe. Tebi vjerovatno fali taj ispunjen život, nađi neki hobi, prošetaj malo, pomiluj simpatičnog psa, dodirni list na grani, reci dragim osobama koliko ti znače. Dođi u kontakt sa drugim živim bićima i vidjet ćeš da nisi sam i da i tvoj i njihovi životi imaju svrhu.

druze tvoj komentar je hajmo reci jedan koji mi je najbolje legao, i vidim da se bas razumijes oko toga, i nikad dosad nisam cuo za pojam egzistencijska kriza i malo sam guglao, ja sam imo anksioznost i panicne napade, to sam rijesio ali sad je ostao strah od smrti i bolesti i cesto me kao muci to nesto da nesto nisam prozivio, tako da je ovaj tvoj komentar bio jako upadljiv za mene i vec mi je lakse kako si komentsrisao to..Hvala ti puno

dječak sa šibicama wrote: ↑04/11/2021 22:51 Ne bacaj tablete, pusti forum doktore, a uz tablete uzmi si neku okupacionu terapiju, puno slobodnog vremena je tu najveci neprijatelj.

Imaces (ili vec imas) gomilu simptoma misleci da umires, vrtice ti se u glavi ili ces pojacano mokriti ili ces imati probavnih smetnji ili ce ti lupati srce ili ces padati u depresiju i tako dalje. Sve to mozes pobijediti tek kad prihvatis bolest, shvatis da ti je psiha neprijatelj. Onda bude lakse, polako blijedi sve, bices dobar samo se bori.