Puste često prije masovne distribucije, tj. nakon inicijalnih projekcija manjem broju ljudi.
Drug nemoj me pogrešno razumiti ali to je naučna fantastika, dopušteno je da pisac i malo izmmišlja, mislim uzmi recimo star trek ili još gore star wars i lightsabere, mislim nemoguće je da nešto kao lightsaber postoji i to je bukvalno neka vrsta magije al opet nniko se plaho ne obazire na te stvari jer je to sve u stvari zabava. Hoću reći ne tražimo realnost tamo gdje joj nije mjesto.ExNihilo wrote: ↑23/08/2021 13:44Ne bih se složio.
Istina je da LOTR ima manji tematski obuhvat o odnosu na Dune, ali teme koje obrađuje, obrađuje konzistentno kvalitetno. Recimo, Herbert povremeno začeprka po kvantnoj mehanici, ali na posve paušalan način. U prvoj knjizi spominje Heisenbergov princip neodređenosti, a zatim ga potpuno misinterpretira. Dobro, donekle u njegovu odbranu, kvantna revolucija je bila tek 30tak godina stara u trenutku kada je on napisao prvi tom serijala, ali čemu uopće predstavljati te koncepte, ako su suštinski nevažni za sam narativ? Stiče se dojam da mu je često kompleksnost cilj za sebe.
Ono što hoću reći jeste da je Dune krcat konceptima i motivima. I dok su pojedini obrađeni izvrsno, poput već spomenute psihologije proročanstva, drugima je pristupao paušalno, zbog čega ne bih stavljao pretjeran naglasak na činjenicu "bavljenja kompleksnim temama", ako bavljenje tim temamam već drastično varira u kvalitetu.
Uporedi to s pristupom koji ima Tolkien. Da bi progovorio o temi ksenofobije rasa Međuzemlja, najprije je napisao Silmarilion u kojem je skicirao kompletnu historiju svijeta, uključujući porijeklo međusobnih animoziteta i sukoba koji su prethodili Ratu za prsten, zbog čega se animoziteti između, recimo, patuljaka i vilenjaka čitaju kao najprirodnija stvar u LOTR. Dakle, osim što je ksenofoboija velika tema, seamless je integrirana u narativ i pokreće radnju. Samim tim, da, Tolkien ne piše o kvantnoj mehanici niti brojnim drugim temama koje Herbert obrađuje, ali nikada nije paušalan po pitanju onoga o čemu zapravo piše. Herbert je previše toga udrobio, često nepotrebno, pa se Dune lore ponekad čini kao vašar na kome možeš naći sve i svašta, ali upitnog kvaliteta.
Javim se opet da pišem o jeziku.
Ne bih se složio. Baš zato što je naučna fantastika, a ne samo fantastika, autori su dužni pristupiti nauci s nešto većom ozbiljnošću nego je to slučaj u drugim žanrovima. Uostalom, ako mene pitaš, ma koji žanr da je u pitanju, ma o čemu da pišeš, bila to nauka, historija, ili nešto treće, dužan si se temeljito upoznati sa temom o koju pišeš, a ne lupati kao maksim po diviziji.Project Sejuani wrote: ↑16/09/2021 08:19Drug nemoj me pogrešno razumiti ali to je naučna fantastika, dopušteno je da pisac i malo izmmišlja, mislim uzmi recimo star trek ili još gore star wars i lightsabere, mislim nemoguće je da nešto kao lightsaber postoji i to je bukvalno neka vrsta magije al opet nniko se plaho ne obazire na te stvari jer je to sve u stvari zabava. Hoću reći ne tražimo realnost tamo gdje joj nije mjesto.ExNihilo wrote: ↑23/08/2021 13:44
Ne bih se složio.
Istina je da LOTR ima manji tematski obuhvat o odnosu na Dune, ali teme koje obrađuje, obrađuje konzistentno kvalitetno. Recimo, Herbert povremeno začeprka po kvantnoj mehanici, ali na posve paušalan način. U prvoj knjizi spominje Heisenbergov princip neodređenosti, a zatim ga potpuno misinterpretira. Dobro, donekle u njegovu odbranu, kvantna revolucija je bila tek 30tak godina stara u trenutku kada je on napisao prvi tom serijala, ali čemu uopće predstavljati te koncepte, ako su suštinski nevažni za sam narativ? Stiče se dojam da mu je često kompleksnost cilj za sebe.
Ono što hoću reći jeste da je Dune krcat konceptima i motivima. I dok su pojedini obrađeni izvrsno, poput već spomenute psihologije proročanstva, drugima je pristupao paušalno, zbog čega ne bih stavljao pretjeran naglasak na činjenicu "bavljenja kompleksnim temama", ako bavljenje tim temamam već drastično varira u kvalitetu.
Uporedi to s pristupom koji ima Tolkien. Da bi progovorio o temi ksenofobije rasa Međuzemlja, najprije je napisao Silmarilion u kojem je skicirao kompletnu historiju svijeta, uključujući porijeklo međusobnih animoziteta i sukoba koji su prethodili Ratu za prsten, zbog čega se animoziteti između, recimo, patuljaka i vilenjaka čitaju kao najprirodnija stvar u LOTR. Dakle, osim što je ksenofoboija velika tema, seamless je integrirana u narativ i pokreće radnju. Samim tim, da, Tolkien ne piše o kvantnoj mehanici niti brojnim drugim temama koje Herbert obrađuje, ali nikada nije paušalan po pitanju onoga o čemu zapravo piše. Herbert je previše toga udrobio, često nepotrebno, pa se Dune lore ponekad čini kao vašar na kome možeš naći sve i svašta, ali upitnog kvaliteta.
Javim se opet da pišem o jeziku.
Dune se smatra za "soft" naučnu fantastiku, gdje se ne trpaju u prvi plan naučne stvari, već je fokus na drugim temama.ExNihilo wrote: ↑16/09/2021 11:10Ne bih se složio. Baš zato što je naučna fantastika, a ne samo fantastika, autori su dužni pristupiti nauci s nešto većom ozbiljnošću nego je to slučaj u drugim žanrovima. Uostalom, ako mene pitaš, ma koji žanr da je u pitanju, ma o čemu da pišeš, bila to nauka, historija, ili nešto treće, dužan si se temeljito upoznati sa temom o koju pišeš, a ne lupati kao maksim po diviziji.Project Sejuani wrote: ↑16/09/2021 08:19
Drug nemoj me pogrešno razumiti ali to je naučna fantastika, dopušteno je da pisac i malo izmmišlja, mislim uzmi recimo star trek ili još gore star wars i lightsabere, mislim nemoguće je da nešto kao lightsaber postoji i to je bukvalno neka vrsta magije al opet nniko se plaho ne obazire na te stvari jer je to sve u stvari zabava. Hoću reći ne tražimo realnost tamo gdje joj nije mjesto.
Star Wars je loš primjer, zato što i nije riječ o naučnoj fantastici. Po svim lajtmotivima, Star Wars je epska fantazija u svemirskom ruhu.
Ne bih htio suditi prema trailerima i načelno se ne bih složio. Kao prvo Blade Runner ima prostor za puno više 'divljanja' s bojom, neonski grad, radioaktivna zona itd - Dune, barem u prvom dijelu prve knjige nema komparativne lokacije. Calladan je ispran vodom i uglavnom siv, Geidi Prime je jebena kanalizacija a Arrakis nije nikakva romantizirana vibrantno narančasta pustinja nego okrutno surov pejsaž koji je spreman ubiti te za pola sata ako nisi oprezan. Jedina lokacija koja otvara prostor za neki flambojantniji pristup je Kaitain, carski dvor - ali iako je u prvom dijelu knjige, mislim da tog nema u ovom filmu. Ono što sam zasad vidio, kompozicije su prekrasne, kadrovi umjereni i pametni a boje su mutirane s razlogom - da akcenti, kad ih se koristi, budu pamtljiviji.
Poenta je ova: ako spominješ Heisenbergov princip neodređenosti, pri čemu isti nije pojam za koncept iz tvog worldbuildinga, a koji pukom slučajnošću ili nemaštovitošću autora nosi takvo ime, nego se odnosi na Wernera Heisenberga i njegovo načelo unutar kvantne mehanike, onda nije uopće važno da li je knjiga soft ili hard naučna fantastika, ili čak slikovnica, jer si u priču stavio nešto što ne umiješ objasniti, a nisi morao to uraditi. Dakle, bio si paušalan.tranquil wrote: ↑16/09/2021 11:54Dune se smatra za "soft" naučnu fantastiku, gdje se ne trpaju u prvi plan naučne stvari, već je fokus na drugim temama.ExNihilo wrote: ↑16/09/2021 11:10
Ne bih se složio. Baš zato što je naučna fantastika, a ne samo fantastika, autori su dužni pristupiti nauci s nešto većom ozbiljnošću nego je to slučaj u drugim žanrovima. Uostalom, ako mene pitaš, ma koji žanr da je u pitanju, ma o čemu da pišeš, bila to nauka, historija, ili nešto treće, dužan si se temeljito upoznati sa temom o koju pišeš, a ne lupati kao maksim po diviziji.
Star Wars je loš primjer, zato što i nije riječ o naučnoj fantastici. Po svim lajtmotivima, Star Wars je epska fantazija u svemirskom ruhu.
U slučaju Dune to su politika, rat, religija uz fanatizam, i ekologija, a ne kako šta od tehnologije u budućnosti funkcioniše, i Dune svoje teme pokriva dobro. I to je po meni bolje nego da je kao u nekim serijama, gdje pola epizode slušaš priču poput "ako invertiramo fluks kapacitor u deflektor dish, možemo polarizirati tahionsko zračenje tako da zatvori crvotočinu i vrati originalnu vremensku liniju", što možda ima smisla u tom izgrađenom svijetu, ali gledalac komotno može i bez većine tih informacija.
Još nešto tipično za Dune je prikazivanje toka misli učesnika u razgovoru, jedan od boljih primjera je blizu samog početka prve knjige, kada ona Bene Gesserit vještica testira Paul-a sa Gom Jabbar-om, i mi prisustvojemo cijelom procesu misli oboje, šta ako on/ona misli, ovo ili ono, šta ako zna da ja znam... Ovaj aspekt Dune, bogati unutrašnji život likova, je po meni teže ekranizirati nego bilo šta vezano za onaj naučno-fantastični dio.
A definitivno se slažem da Star Wars nije naučna fantastika, nema tamo "n" od bilo kakve nauke, imaš bijelu i crnu magiju (Silu), i vitezove / čarobnjake koji koriste tu magiju, s obje strane.
Onog cega se ja bojim je da ce prica ostat' nezavrsena, il' da ce, ako budu odlucili da je nastave, kljucni ljudi bit' nedostupni zbog drugih projekata i da ce doc' drugi koji ce to isfuserit'.
Stali su na pola prve knjige. Cijeli film je tek setup za ono što dolazi. Ako dođe.Tito_i_Partija wrote: ↑08/10/2021 13:20Onog cega se ja bojim je da ce prica ostat' nezavrsena, il' da ce, ako budu odlucili da je nastave, kljucni ljudi bit' nedostupni zbog drugih projekata i da ce doc' drugi koji ce to isfuserit'.
Ovo "hajmo napravit' prvi dio a za drugi cemo vidjet' nekad il' nikad" mi se nikako ne svidja.