samoća

[kakavdanakneiskustvu]

prijavljivao milion puta,i biti će koristi od toga

Želiš reći da će biti neke koristi od toga ili da neće?

Kao posmatrac sa strane i neko koga se te situacije ne doticu pozelila bih mnogim ljudima koji se pate u tim odnosima da to sto prije nekako tehnicki posloze i nastave zivjeti kako najbolje znaju i za sebe i za tu djecu ali jasno mi je da to ne ide nikome tako lako.

Meni je ta situacija na pragu i nemam nikakve predstave kako uopšte posložiti život bez djeteta koje ima 4,5 godina. Već u ovom periodu me spašavaju nekakve tablete za smirenje bez kojih ne mogu funkcionisati (a nikad u životu nikakve tablete za smirenje nisam uzimao), a ko zna šta tek slijedi.
Baš neopisivo teško...

mora biti,pokrenuću postupak na sudu,za daleko većom komunikacijom mene i djeteta,a znam da je centar za socijaklni rad na mojoj strani

[crveni_makovi]

Meni je ta situacija na pragu i nemam nikakve predstave kako uopšte posložiti život bez djeteta koje ima 4,5 godina. Već u ovom periodu me spašavaju nekakve tablete za smirenje bez kojih ne mogu funkcionisati (a nikad u životu nikakve tablete za smirenje nisam uzimao), a ko zna šta tek slijedi.
Baš neopisivo teško...

Kakav odnos imaš sa suprugom? Ako je razumna i normalna osoba, biće i više nego sretna da dijete pola vremena provodi s tobom, čak i ako ne bude tako zakonski određeno. Druga je stvar ako se radi o nekim jako lošim odnosima ili nerazumnoj osobi.

To je istina. Oko djece ima tako puno obaveza. Biti samohrani roditelj, bez obzira koliku mrezu porodice i svih vrsta podrske imas je pretesko i najlakse je dijeliti dio tog tereta s drugim roditeljem. Sto prije se uspostavi neki smislen sistem, svari sve naizgled nesvarivo i krene razumno dalje bolje za sve.

Djeci je bitno da roditelji pokazuju postovanje jedno prema drugom, da sve iskreno komuniciraju, da nema prostora da dijete laze, manipulise i privremeno vlada situacijom za svoje sitne djecije interese a dugorocno na svoju stetu.

[kakavdanakneiskustvu]

samohrani roditelj je ona osoba čiji bivši supružnik je ili umro,ili nikako ne ostvaruje kontakt sa djetetom ili mu je odlukom suda oduzeto roditeljsko staranje

[crveni_makovi]

Valjda si u pravu.
Biti roditelj koji zivi sam sa svojim djetetom i odgaja ga sam. Roditelj koji mora voditi dijete uvijek i svuda sa sobom ili traziti da ga neko pripazi dok roditelj obavlja kupovinu, ode frizeru, na poslovno putovanje, u bolnicu uraditi nalaze, u opstinu, MUP ili bilo koju sluzbu gdje treba obaviti neki posao uvijek sam, sam, sam. Mozda nije samohrani ali cesto jeste vrlo usamljen u svim brigama i obavezama.

[no_sikiriki]

Valjda si u pravu.
Biti roditelj koji zivi sam sa svojim djetetom i odgaja ga sam. Roditelj koji mora voditi dijete uvijek i svuda sa sobom ili traziti da ga neko pripazi dok roditelj obavlja kupovinu, ode frizeru, na poslovno putovanje, u bolnicu uraditi nalaze, u opstinu, MUP ili bilo koju sluzbu gdje treba obaviti neki posao uvijek sam, sam, sam. Mozda nije samohrani ali cesto jeste vrlo usamljen u svim brigama i obavezama.

Da, upravo. Divim se takvim ljudima, jer kako kažeš, nije nimalo lako.
Ja sam tek par dana sama sa malim od 4,5 godine, jer je suprug morao otputovati nakratko. Još mali bolestan trenutno. I tačno vidim kako je teško bilo šta obaviti, a koliko bi još teže bilo sa više djece.

[Android Knego]

Meni je ta situacija na pragu i nemam nikakve predstave kako uopšte posložiti život bez djeteta koje ima 4,5 godina. Već u ovom periodu me spašavaju nekakve tablete za smirenje bez kojih ne mogu funkcionisati (a nikad u životu nikakve tablete za smirenje nisam uzimao), a ko zna šta tek slijedi.
Baš neopisivo teško...

Moj suprug se razveo kad je dijete bilo te dobi. Ispocetka mu je bivsa supruga bojazljivo govorila da strahuje da dijete nece imati zelju provoditi vrijeme s njim. Trajalo je neko vrijeme dok se sredio mentalno jer mu je razvod tesko pao. Ja nisam bila dio te price. Njega i dijete sam upoznala nekoliko godina kasnije dok su jos imali dosta napet odnos. Nisam sigurna koliko sam doprinjela svojom blagoscu, smirivanjem i ljubavi koju dajem i njemu i djetetu ali dijete danas stalno trazi da bude s nama. Mami, koja je inace stvarno divna i sposobna osoba i majka je sve cesce prevelik teret da se sama brine o djetetu pa nam ga rado daje. Bude i sad ponekad sitnijih problema kojih ce uvijek biti ali sa razumnim ljudima i puno truda se moze zivjeti solidno. Pomaze i ako ne zivite daleko jedni od drugih i ako ste svi razumni i spremni za saradnju u interesu da svima bude lakse.

Hvala ti što si podijelila ove detalje.
Ma razuma kod nas nikad nije falilo sve do ove situacije. Osoba koju sam smatrao razumnom baš onoliko koliko mi u odnosu i treba (a to je - maksimalno) dala je sebe u braku najviše što može. Rezultat je bio stvarno natprosječan brak, što se tiče tih temeljnih i najvažnijih stvari (razumijevanja, iskrenosti, povjerenja). No, preko noći se spustila roletna, sve se pomračilo i prešlo u totalnu suprotnost. Iz meni zaista nejasnih razloga. Nije da nije bilo svađa, ali ništa spektakularno što bi trebalo dovesti do ovoga. I nikad sa ispadima zbog kojih bi se čovjek mogao kajati (tukao, psovao, vrijeđao, varanje, alkohol sa nekontrolisanim ponašanjem i sl.). Baš nikad.
Totalno mi nejasno i totalno nepripremljen na ovu situaciju. Još bi mi i najlakše bilo posložiti mozaik da se ispostavi da je imala nekog. Međutim, skoro pa nikakve su šanse za to. Naprosto, nismo živjeli takav život.
Što se tiče ovog dijela ko bi gdje živio, to sad ne znam. Poslom nisam vezan za ovaj grad i prije da bih odselio nego da bih ostao. Naravno, to bi značilo prekidanje veze sa djecom što me trenutno i najviše muči. I ne samo muči, nego i tjera da ulažem dodatne napore da sve spasim iako situacija stvarno izgleda beznadežna. Valjda je ta ljubav prema djeci jača...

Usput, da li Centar za socijalni rad pruža ikakvu pomoć pri pokušaju rješavanja ovakvih problema ili oni postoje samo da zadovolje formu?

[Android Knego]

Kakav odnos imaš sa suprugom? Ako je razumna i normalna osoba, biće i više nego sretna da dijete pola vremena provodi s tobom, čak i ako ne bude tako zakonski određeno. Druga je stvar ako se radi o nekim jako lošim odnosima ili nerazumnoj osobi.

Odgovorih na ovo u prethodnom komentaru.

[no_sikiriki]

Što se tiče ovog dijela ko bi gdje živio, to sad ne znam. Poslom nisam vezan za ovaj grad i prije da bih odselio nego da bih ostao. Naravno, to bi značilo prekidanje veze sa djecom što me trenutno i najviše muči. I ne samo muči, nego i tjera da ulažem dodatne napore da sve spasim iako situacija stvarno izgleda beznadežna. Valjda je ta ljubav prema djeci jača...

Usput, da li Centar za socijalni rad pruža ikakvu pomoć pri pokušaju rješavanja ovakvih problema ili oni postoje samo da zadovolje formu?

Izvini, ali ne razumijem ti ovaj dio posta. Želiš da viđaš djecu što više nakon rastanka sa suprugom, ali bi da odseliš?

[kakavdanakneiskustvu]

Moj suprug se razveo kad je dijete bilo te dobi. Ispocetka mu je bivsa supruga bojazljivo govorila da strahuje da dijete nece imati zelju provoditi vrijeme s njim. Trajalo je neko vrijeme dok se sredio mentalno jer mu je razvod tesko pao. Ja nisam bila dio te price. Njega i dijete sam upoznala nekoliko godina kasnije dok su jos imali dosta napet odnos. Nisam sigurna koliko sam doprinjela svojom blagoscu, smirivanjem i ljubavi koju dajem i njemu i djetetu ali dijete danas stalno trazi da bude s nama. Mami, koja je inace stvarno divna i sposobna osoba i majka je sve cesce prevelik teret da se sama brine o djetetu pa nam ga rado daje. Bude i sad ponekad sitnijih problema kojih ce uvijek biti ali sa razumnim ljudima i puno truda se moze zivjeti solidno. Pomaze i ako ne zivite daleko jedni od drugih i ako ste svi razumni i spremni za saradnju u interesu da svima bude lakse.

Hvala ti što si podijelila ove detalje.
Ma razuma kod nas nikad nije falilo sve do ove situacije. Osoba koju sam smatrao razumnom baš onoliko koliko mi u odnosu i treba (a to je - maksimalno) dala je sebe u braku najviše što može. Rezultat je bio stvarno natprosječan brak, što se tiče tih temeljnih i najvažnijih stvari (razumijevanja, iskrenosti, povjerenja). No, preko noći se spustila roletna, sve se pomračilo i prešlo u totalnu suprotnost. Iz meni zaista nejasnih razloga. Nije da nije bilo svađa, ali ništa spektakularno što bi trebalo dovesti do ovoga. I nikad sa ispadima zbog kojih bi se čovjek mogao kajati (tukao, psovao, vrijeđao, varanje, alkohol sa nekontrolisanim ponašanjem i sl.). Baš nikad.
Totalno mi nejasno i totalno nepripremljen na ovu situaciju. Još bi mi i najlakše bilo posložiti mozaik da se ispostavi da je imala nekog. Međutim, skoro pa nikakve su šanse za to. Naprosto, nismo živjeli takav život.
Što se tiče ovog dijela ko bi gdje živio, to sad ne znam. Poslom nisam vezan za ovaj grad i prije da bih odselio nego da bih ostao. Naravno, to bi značilo prekidanje veze sa djecom što me trenutno i najviše muči. I ne samo muči, nego i tjera da ulažem dodatne napore da sve spasim iako situacija stvarno izgleda beznadežna. Valjda je ta ljubav prema djeci jača...

Usput, da li Centar za socijalni rad pruža ikakvu pomoć pri pokušaju rješavanja ovakvih problema ili oni postoje samo da zadovolje formu?

ako je pokrenut postupak razvoda braka,centar za socijalni rad,bar je u zenici tako,pozove supružnike na pokušaj dogovora,ako imaju djecu

[Android Knego]

Što se tiče ovog dijela ko bi gdje živio, to sad ne znam. Poslom nisam vezan za ovaj grad i prije da bih odselio nego da bih ostao. Naravno, to bi značilo prekidanje veze sa djecom što me trenutno i najviše muči. I ne samo muči, nego i tjera da ulažem dodatne napore da sve spasim iako situacija stvarno izgleda beznadežna. Valjda je ta ljubav prema djeci jača...

Usput, da li Centar za socijalni rad pruža ikakvu pomoć pri pokušaju rješavanja ovakvih problema ili oni postoje samo da zadovolje formu?

Izvini, ali ne razumijem ti ovaj dio posta. Želiš da viđaš djecu što više nakon rastanka sa suprugom, ali bi da odseliš?

Radi se o finansijama, a ne o željama. Vrlo moguće da neću moći ovdje ostati živjeti kao podstanar iz finansijskih razloga, jer mi posao nije stabilan.

[Android Knego]

Usput, da li Centar za socijalni rad pruža ikakvu pomoć pri pokušaju rješavanja ovakvih problema ili oni postoje samo da zadovolje formu?

ako je pokrenut postupak razvoda braka,centar za socijalni rad,bar je u zenici tako,pozove supružnike na pokušaj dogovora,ako imaju djecu

Da, znam da to formalno postoji, ali ne znam kakvi su im rezultati u praksi.

[kakavdanakneiskustvu]

to sve ovisi od supružnika

[crveni_makovi]

@Android Knego Ne znam koliko postoji prostora, mogucnosti i volje ali bracni partneri s teskocama odlaze i na savjetovanja kod terapeuta u porodicnim savjetovalistima. Nadam se da ih ima dovoljno u razlicitim sredinama u BiH i da sluze svrsi. Nemam iskustva te prirode ali sam nedavno na BHT-u sa zanimanjem slusala psihoterapeuta iz porodicno.ba savjetovalista u Sarajevu. Pricala je o razlicitim problemima s kojima se ljudi u braku susrecu ali i uslugama koje oni nude da im pomognu da pokusaju prebroditi te probleme.

U tvom konkretnom slucaju ce vrijeme vjerovatno biti i najbolji prijatelj i pokazace s cim se zapravo sad nosite. Neki ljudi u sebi godinama trpe i prikrivaju neka nezadovoljstva i cini se da su se preko noci promijenili a najcesce to nije tako. Neko trpi i ne zna da iskaze nezadovoljstvo dok ne pregori i ne vidi vise smisao u tom braku. Neko se i promijeni zbog oboljenja koje ga izjeda ili nekog oblika depresije. Vrijedi pokusati razgovarati i popraviti sto se moze popraviti, samostalno ili uz strucnu pomoc ako postoji u blizini i ako je mozete priustiti. Sigruna sam da hiljade ljudi oko nas svakodnevno prolaze neka slicna iskustva. Sretno u svakom slucaju!

[Android Knego]

@Android Knego Ne znam koliko postoji prostora, mogucnosti i volje ali bracni partneri s teskocama odlaze i na savjetovanja kod terapeuta u porodicnim savjetovalistima. Nadam se da ih ima dovoljno u razlicitim sredinama u BiH i da sluze svrsi. Nemam iskustva te prirode ali sam nedavno na BHT-u sa zanimanjem slusala psihoterapeuta iz porodicno.ba savjetovalista u Sarajevu. Pricala je o razlicitim problemima s kojima se ljudi u braku susrecu ali i uslugama koje oni nude da im pomognu da pokusaju prebroditi te probleme.

U tvom konkretnom slucaju ce vrijeme vjerovatno biti i najbolji prijatelj i pokazace s cim se zapravo sad nosite. Neki ljudi u sebi godinama trpe i prikrivaju neka nezadovoljstva i cini se da su se preko noci promijenili a najcesce to nije tako. Neko trpi i ne zna da iskaze nezadovoljstvo dok ne pregori i ne vidi vise smisao u tom braku. Neko se i promijeni zbog oboljenja koje ga izjeda ili nekog oblika depresije. Vrijedi pokusati razgovarati i popraviti sto se moze popraviti, samostalno ili uz strucnu pomoc ako postoji u blizini i ako je mozete priustiti. Sigruna sam da hiljade ljudi oko nas svakodnevno prolaze neka slicna iskustva. Sretno u svakom slucaju!

Nije problem razgovarati kad se želi. Ovo su problemi koji se mogu riješiti za 15 minuta uz kafu. Kad se želi. Kad se ne želi ne mogu se riješiti ni za 100 godina.