I kad se svi osposobe za neki korisniji posao, ko ce raditi ove beskorisnije poslove hoces reci da ce samim time prestati potreba za istima ili ce ih raditi Marsovci.Osmi Socrates wrote: ↑15/12/2021 01:19 Nemam ništa lično protiv onih koji rade u retail industriji, ali imam principijelne razloge protiv toga da se "još jedan (poprilično ugly) "middleman" uvalio između proizvođača i mene kao potrošača.
Nema tu nikakvog govora više o tržištu i tržišnim zakonima, kad je to slučaj. I to nije samo slučaj u Bosni, nego u čitavom svijetu. To je, onako, generalna, ocjena. Retail kakav je danas, pogotovo ovaj tipa Bingo i karafeke, je unakazio slobodno tržište, uništio mnoge male biznise, podigao cijene, a nije za podcijeniti ni to da je značajno poružnio gradove i okolinu. Brate, čitav koncept je rugobatan, od unutrašnjosti tih radnji, preko spoljašnosti koje one svojim postojanjem uvjetuju, pa sve do načina ostvarivanja profita. Sve je to produkt post-industrijskog doba. Presipanje iz šupljeg u prazno. Fol neko zapošljavanje. Masovno. Ništa ni sa čim.
Lično, da se pitam, ja bih zakonski zabranio retail biznise sa više od četiri- pet radnika. Vjerovatno bi to dovelo do ponovnog buđenja malih biznisa. Vjerovatno bi više ljudi kupovalo lokalne proizvode. Vjerovatno bi se više ljudi odlučilo da sebe osposobi za korisnije poslove. Uveo bih još neke mjere da ublažim udar. I gradovi bi nam tako izgledali daleko ljepše. Umjesto bezbrojnih šugavih parkinga, posadite zelenilo.
Wholesale biznisima bih omogućio lakše poslovanje, ali i sa nekim uvjetima, pogotovo što se tiče bližeg odnosa i sa proizvođačima i sa potrošačima. Lakše bi ih bilo kontrolirati, pa i pozvati na odgovornost, kad to zasluže.
Brate, dosta je jedan middleman između proizvođača i mene. Sve ostalo mrš. Niti šta proizvode niti šta poboljšavaju. Nema nikakvog razloga da postoje. Nepotrebni poslovi.
Wholesale biznisi se daju lakše regulirati, pa ni njihovo naplaćivanje godišnje članarine potrošačima nije neki problem, pogotovo ako se uzmu u obzir generalno niže cijene.
Bez obzira na Bosnu koja je sasvim druga tema, ne znam uopšte kome je cilj da čitav život, ili 20 godina, ili 10 godina, ili whatever radi u retailu. U retailu bi trebalo da rade mladi ljudi, studenti, samo dok ne nađu i dok se ne osposobe za šta bolje. Evo jedan sasvim ljudski osvrt na tu problematiku.
U ovom konkretnom slučaju (Bingo or whatever), ako ovaj vlasnik ostvaruje profit, a radnici ga ne napuštaju u velikom broju i pored malih plata, on je maksimizirao profit u okviru katastrofe od bosanskog tržišta. Ne znam šta se tu ima raspravljati. Čuj nesretni radnici znače i manji profit. Pa čitav ovaj slučaj dokazuje suprotno. Koji je bogati čovjek sretan da radi za iznos ispod prosječne plate? Nema ga na dunjaluku. Što znači da svi ovi radnici (ili ogromna većina) nisu sretni, ali ovaj blenton biznismen ostvaruje solidan profit već decenijama. I, ako je pametan, već je dobar dio tog na ublehu zarađenog novca investirao u nekoliko pravaca.
Na stranu to da ja lično sve ove radnike smatram saučesnicima u jednoj estetski (i svakako drugačije) neprihvatljivoj radnji protiv mene kao potrošača. Ne njih u Bosni direktno, nego sve ove što rade slične poslove u Kanadi. Ja bih isto mislio i da im ova Bingo ubleha, ili ona ubleha iz Walmarta, da fantastične plate.
Znači, ništa od šuplje. Ako si nesretan na radnom mjestu, idi za srećom. Traži drugi posao, na kojem ćeš biti sretniji. Fuckin' pursuit of happiness.
Osposobi se za neki korisniji posao. Obrazovanje. Prekvalifikacija. Whatever. Tako dokazuješ ispravnost zakona (jednog od) tržišta. Ako mase nesretnih radnika nisu u stanju zbog neke (nazovi) više sile da napuste posao na kojem nisu sretni, to više nema nikakve veze sa tržištom, i zakoni tržišta više ne važe. I ne bi se trebali ni raspravljati.
Btw, ova pandemija je ipak pokazala znacaj ovih bezkorisnih poslova za normalno funkcioniranje drustva.