Apokrifna Evanđelja i Djela

[jakub10]

Evanđelja
Evanđelje po Tomi – detinjstvo – grčki tekst A
Evanđelje po Tomi - detinjstvo - grčki tekst B
Evanđelje po Tomi – detinstvo- latinski tekst
Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista
Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja
Protoevanđelje Jakovljevo
Evanđelje rođenja Marije
Odlomci iz Evanđelja po Mariji
Evanđelje Pseudo Matejevo
Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova
Evanđelje po Bartolomeju
Evanđelje po Petru
Evanđelje po Tomi
Evanđelje po Filipu
Evanđelje Gospodnje

Djela
Povijest Josifa drvodjelje
Djela Andreja
Dela i mučeništvo svetoga apostola Andrije
Dela Andrije i Matije (Mateja)
Dela Andrije i Matije (duža verzija)
Dela Petra i Andrije
Dela Petra i Andrije (druga verzija)
Dela Barnabina
Mučeništvo Bartolomeja
Dela Ivanova
Apokrifna Dela Jovana
Apokrifna dela o uznesenju Marije
Dela i mučeništvo Sv. Mateja
Mučenistvo Mateja
Dela Pavlova
Dela Pavla i Tekle
Dela Petrova
Djela Petra i Pavla
Djela Petrova i dvanaestorice apostola
Djela Filipa
Djela Filipa (druga verzija)
Pismo Pilatovo Tiberiju
Predaja Pontija Pilata
Smrt Pilata
Dela Tadeja
Dela Tomina
Knjiga Tomina
Mučeništvo Tome Apostola

Apokalipse
Otkrivenje Ivana Teologa (Bogoslova)
Otkrivenje Pavlovo
Otkrivenje Petrovo
Otkrivenje po Petru - druga verzija (fragmenti)
Apokalipsa Djeve

Pseudonimni spisi
Učenje Tadeja Apostola
Poslanica Apostola
Jakovljev apokrif
Pisma Isusa i Abgara
Priča o Josifu iz Arimateje
Poslanica Laodikejima
Prepiska Pavla i Seneke
Molitva apostola Pavla
Petrova poslanica Filipu
Tri Setove stele
Izvještaj Pilata Cezaru
Osveta Spasitelja

[Piaty]

Jel Evandjelje po Barnabi apokrif? Ako jest, zasto ga nema?

[jakub10]

vjerovatno, rekao bih da, ali stoji za sebe kao i druge brojne knjige recimo sklonute u nekim policama koje su masovno neprimjerena kao jašer knjiga - knjiga pravednikova koja postoji u pet verzija a i ova koju prevodim ima značajne nedostatke, tako da takve nazovi krivotvorine su i s pravom sklonute po strani jer u njima ima i dobrih i loših stvari

popis su kreirali drugi po apokrifnim sajtovima, ja samo prevodim

[Truba]

Knjige koje su ušle u kanon Novog zavjeta morale su biti povezane s apostolskim autoritetom, bilo da su ih pisali sami apostoli ili njihovi bliski suradnici. Apokrifna djela često su bila napisana mnogo kasnije i pod pseudonimima (korištenje imena poznatih ličnosti iz prošlosti kako bi se djelu dao autoritet koji po sebi nema), što je dodatno smanjivalo njihovu vjerodostojnost.
Isus i apostoli su se u svojim učenjima pozivali na Starozavjetne knjige, ali nikada na apokrife.

također
jedan od temelja biblije je da su ih na svojim okupljanjima čitali prvi kršćani
znaci ljudi koji su vidjeli petra pavla pa i isusa svojim očima
ili su bili u kontaktu s prvim svjedocima

[-Chesterfield-]

Knjige koje su ušle u kanon Novog zavjeta morale su biti povezane s apostolskim autoritetom, bilo da su ih pisali sami apostoli ili njihovi bliski suradnici. Apokrifna djela često su bila napisana mnogo kasnije i pod pseudonimima (korištenje imena poznatih ličnosti iz prošlosti kako bi se djelu dao autoritet koji po sebi nema), što je dodatno smanjivalo njihovu vjerodostojnost.
Isus i apostoli su se u svojim učenjima pozivali na Starozavjetne knjige, ali nikada na apokrife.

također
jedan od temelja biblije je da su ih na svojim okupljanjima čitali prvi kršćani
znaci ljudi koji su vidjeli petra pavla pa i isusa svojim očima
ili su bili u kontaktu s prvim svjedocima

AI

U ovoj izjavi ima nekoliko netačnih ili barem upitnih tvrdnji, posebno u svjetlu historijskih i tekstualnih dokaza. Evo šta je sporno:

1. Tvrdnja da su svi novozavjetni spisi napisani od apostola ili njihovih bliskih saradnika:

Mnogi biblijski naučnici priznaju da neka pisma (npr. Poslanice Timoteju, Titu, 2. Petrova) vjerovatno nisu napisali apostoli lično, nego kasniji hrišćani koji su koristili njihova imena – što je upravo ono što se predbacuje apokrifima.

Neki autori Novog zavjeta nisu identifikovani (npr. Jevanđelje po Mateju, Marku, Luki i Jovanu nisu potpisana iznutra – imena su im dodijeljena kasnije).



2. Tvrdnja da su apokrifi pisani puno kasnije i pod pseudonimima:

Istina je da su neki apokrifi kasniji i pseudonimni, ali i neki kanonski spisi imaju iste osobine.

Neki apokrifi, poput "Didache" ili "Pastira Hermina", bili su izuzetno cijenjeni u ranoj Crkvi i čitani uz druge spise, čak smatrani za nadahnute od pojedinih crkvenih otaca.



3. Tvrdnja da se Isus i apostoli nikada nisu pozivali na apokrife:

Isus i apostoli su koristili Septuagintu, grčki prevod Starog zavjeta, koja je sadržavala neke knjige koje se danas smatraju "deuterokanonskim" (npr. Knjiga mudrosti, Tobija, Sirah).

Takođe, u Poslanici Judi se citira knjiga "Henoh" (apokrifna knjiga), što pobija tvrdnju da se nisu pozivali na apokrife.



4. Tvrdnja da su samo spisi koje su čitali prvi kršćani ušli u kanon:

Rani kršćani su čitali različite tekstove – i kanonske i nekanonske.

Kanon Novog zavjeta nije bio fiksiran sve do kraja 4. stoljeća (konačno potvrđen na sinodima poput onog u Kartagi 397. godine).

Dakle, ideja da su se svi vjernici odmah složili oko kanona nije tačna.




Zaključak: izjava koristi jednostranu i idealiziranu sliku formiranja kanona, zanemarujući kompleksnost historijskog procesa, nesigurnost autorstva i uticaj kasnijih crkvenih odluka.

[Truba]

npr dva se svećenika ili biskupa posvadjaju na temu isusa dječaka ilismiju li se ženiti
i jednan angažira pisca/krivotvoritelja da napiše apokrifno djelo koje ide njemu u korist
tako nekako ja to gledam

[šarf]

Citira li Biblija iz Enohove knjige?
Enohova knjiga je apokrif i pseudoepigraf. Pogrešno se pripisuje Enohu. Nastala je vjerojatno tijekom drugog i prvog stoljeća pr. n. e., a sadrži preuveličane i nepovijesne židovske mitove, koji su izgleda proizašli iz opširnih tumačenja kratkog izvještaja o Enohu iz 1. Mojsijeve. Sama ta činjenica dovoljan je razlog ljubiteljima Božje nadahnute Riječi da Enohovu knjigu ne smatraju zapisom koji bi bio vrijedan pažnje.
U Bibliji su jedino u Judinoj poslanici zapisane Enohove proročanske riječi: “Gle, Jehova je došao sa svojim svetim mirijadama, da izvrši sud nad svima, i da svim bezbožnima dokaže krivnju u vezi sa svim njihovim bezbožnim djelima koja su počinili na bezbožan način, i u vezi sa svim zaprepašćujućim stvarima koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega” (Juda 14, 15). Mnogi izučavatelji tvrde da je to Enohovo proročanstvo protiv svojih bezbožnih suvremenika citirano direktno iz Enohove knjige. Je li moguće da je Juda kao izvor koristio nepouzdanu, apokrifnu knjigu?
Biblija ne otkriva kako je Juda znao za Enohovo proročanstvo. Jednostavno je mogao citirati iz nekog poznatog izvora, pouzdane predaje koja se prenosila još od drevne prošlosti. Pavao se vjerojatno poslužio tom istom metodom prilikom navođenja imena Janesa i Jambresa, inače nepoznatih vračara s faraonovog dvora koji su se protivili Mojsiju. Ako je piscu Enohove knjige bio dostupan takav drevni izvor, zašto ne bismo prihvatili da je to i Judi bilo moguće? (2. Mojsijeva 7:11, 22; 2. Timoteju 3:8).
Nije toliko važno odakle Judi informacije o Enohovoj poruci bezbožnicima. Vjerodostojnost tih informacija potvrđuje činjenica da je Juda pisao pod Božjim nadahnućem (2. Timoteju 3:16). Bog je svojim svetim duhom sprečavao zapisivanje bilo čega što nije istinito.

Učenik Stjepan također je iznio informacije koje se ne mogu pronaći nigdje u Hebrejskim pismima. To su informacije o Mojsijevom učenju egipatske mudrosti, o tome da je imao 40 godina kad je pobjegao iz Egipta, da je u Midjanu boravio 40 godina te informacije o ulozi anđela u prenošenju Zakona Mojsiju (Djela apostolska 7:22, 23, 30, 38).