#1 Šta je potrebno za katarzu?
Posted: 25/03/2021 10:36
Od 1991. do 1999. godine smo imali rat na prostoru zapadnog Balkana zbog krvavog raspada bivše države.
Najveći teret je podnijela Bosna i Hercegovina u kojoj je rat trajao od proljeća 1992. godine skoro do kraja 1995. godine. U Bosni i Hercegovini rat je imao agresorski karakter, ali ne treba zaboraviti da to nije bio samo agresorski rat, već ujedno i građanski rat. Ne treba da se ljudima dižu dlake na glavi od pojma "građanski rat" jer iskreno većina nas je glavno zlo doživjela od prvih susjeda/komšija koji su vrata do nas, a manje od susjeda/komšija preko grane što se ono kaže.
Osim tragedije u vidu poginulih, raseljenih, odseljenih građana, razvaljenje infrastrukture i stigme nesigurne države, možda je najveći poraz ono što često čujemo:
"Mi ćemo ovdje uvijek imati tri istine". Posljednji koji je to ponovio javno je onaj gradonačelnik Istočnog Sarajeva koji je neki dan gostovao u Face TV. Stalno imamo tu mantru tri istine i imamo konstatno različite poglede na ista zbivanja, iste tragedije i uz sve to glorifikaciju ratnih zločinaca i ratnih politika.
Pitam šta je potrebno za katarzu po vama?
Sinoć sam malo čitao neki literaturu koja se tiče Nurnberškog procesa i mogu samo reći da sam dosta izmjenio sliku o tome kako sam do sinoć posmatrao stvari. Čitav život sam vjerovao da su Nijemci nadnaravan narod koji je shvatio svoje greške, osudio sve to, preporodio se i krenuo dalje. Ali nije to baš tako bilo.
Najveći razlog zašto je njemački narod doživio katarzu je žestok i bolan totalni poraz. Znači da bi određena grupacija u ovom slučaju njemački narod ili vam ga nacija, doživjeli katarzu očito je potrebno doživjeti težak i kompletan poraz i tek to dovede do otriježnjenja, jer na kraju pobjednik piše historiju.
Postupak koji je prošao njemački narod zove se denacifikacija, odnosno odmak od nacističke ideologije uz osudu iste. Nije se denacifikacija desila preko noći, ali nije ni trajala predugo. Denacifikacija se koliko sam mogao pohvatat odvijala nekih 10 do 15 godina nakon poraza i okonačana je uspješno. Razlog zašto je uspješna je što je imala glavu i rep - postojao je plan i bila je intezivna. Intezitet i odlučnost - to je glavni razlog zašto je čišćenje od zle ideologije jednog naroda trajao svega 10 do 15 godina. A sve je počelo bolnim i teškim totalnim porazom. Kud će veći poraz od brisanja države sa lica mjesta. Treći Reich je pobrisan sa lica zemlje, a 4 pobjedničke strane su oformile svoje okupacione zone koje su se tek čisto dobrom voljom tih pobjedničkih snaga ujedinile u dvije države - 3 zone u Zapadnu, a četvrta zona u Istočnu Njemačku. To je bila neka samilost. Uglavnom nakon poraza je slijedio jedan proces da se presudi vrhu tog zla - vođama Trećeg Reicha. Proces je trajao kratko, svega godinu dana. Neki su se ubili, neki su osuđeni na smrt, a neki su dobili blage kazne, dok su neki i oslobođeni. Cilj procesa nije bilo postizanje pravde, jer ne postoji kazna koja će za holokaust i tako monstruozne zločine kaznit nečim bilo zatvorom ili smrtnom kaznom.
Nurnberški proces je prije svega bio poruka svijeta da je antifašizam tekovina čovječanstva i da se više takvo zlo kao nacizam ne smije ponoviti. Evo baš sam čitao jedna doktorica koja je isto bila na osuđeničkoj klupi dobila je svega 5 godina zatvora. A odgovorna je za eksperimentiranje nad desetinama a vjerovatno i stotinama dječaka i djevojčica. Nije sad važno ime doktorice, uglavnom bavila se infektologijom. Neke od najgorih stvari što je radila je da bi djeci na ekstremitetima rukama i nogama pravila otvorene rane i u njih ubrizgavala usitnjeno staklo, hrđu, sedative. Ispitivala je kako se protiv infekcije rane najbolje boriti. Znači dobila je svega 5 godina, a vjerovali ili ne nakon odslužene kazne iako joj je oduzeta liječnička licenca ona je radila na nekom medicinskom istraživačkom institututu u Njemačkoj do kraja života. Žena-monstrum, ali se vratila normalnom životu. Znači cilj procesa je bio veći od kažnjavanja pojedinaca.
Njemačka kao i njemačka nacija su uspješno denacificirani. Ne zato što se u Nijemcima naglo probudio neki ljudski moral, sažaljenje, etika. Naravno došlo je i to, ali mnogo mnogo kasnije. Glavni razlog zašto su se uspješno denacificirali je taj što su Njemci žalili sebe i svoju državu. Poraženi su, država im je sravnjena sa zemljom. Shvatili su da im taj nacizam nije donio ništa dobro i htjeli su bolje za sebe i svoju državu.
E sada da povučem paralelu sa zločincima iz BiH i Haškim sudom. Koliko vam se god ovo činilo čudno što ću reći ja bih pohvalio Haag i ono što su uradili. Trajalo je neopravdano dugo, znatno duže od Nurberškog procesa. Godinama, desetljećima. I još traje u vidu rizidualnog mehanizma. Haag sudi pojedincima, istina, ali su indirektno osuđene agresorske politike koje su započele rat u BiH. Kako ona sa srpske tako i ona sa hrvatske strane. Važno je da su pravim imenom nazvane te politike i da će to što su radili biti zapamćeno kao Udruženi zločinački pothvat, pokušaj genocida, nesprečavanje genocida i provođenje genocida. Haag je odradio svoj dio posla. Naš Nurberški proces jeste bio uspješan. Ali ovaj drugi dio - "denacifikacija" se nije desila.
Problem što ljudi u BiH sad nakon što "denacifikacija" nije odrađena imaju drugačije poglede na sve, jer su drugačije programirani/indoktrinirani. Ali i ljudi u regiji, HR i Srb je čisto zato što ovdje nije bilo poražene strane. Napravljen je statu quo, stanje vječitog zamrznutog sukoba. Zašto su nam to Amerikanci uradili, ja još uvijek ne mogu da pojmim. Amerikanci su 90ih s Clintonom imali toliku svjetsku moć i dominaciju, pogotovo u poređenju sa Jelcinjovom Rusijom. Znači Amerikanci su mogli porazit tu ako išta velikosrspku politiku i zauvijek očistit ovaj prostor, a oni su svakom dali ponešto, pa su svi i zadovoljni i nezadovoljni. Niko nije prošao katarzu, ne osjeća se krivim, svi imaju svoju istinu. Koliko god teško i bolno bilo Međunarodna zajednica predvođena Amerikom je morala zauzeti jasan stav i stati na jednu stranu. Kao da su namjerno napravili status quo i zamrzli sukob da ga jednog dana po potrebi odlede. Jer kako objasniti američko inzistiranje na legalizaciji RS u Daytonu. Pred poraz Banjaluke su sve zaustavili. Doslovno su Rusima, koji su im navodno neki neprijatelji u ruke predali pola države kad to uopšte nisu bili primorani a to su 90te kad je Rusija bila na koljenima vođena pijadnurom Jelcinjom.
Nego konačni zaključak je da ne postoji lijek protiv mitomanije koju gaje narodi na ovim prostorima, do katarze neće nikad doći, vrijeme ne liječi rane. Greške su napravljene kada se nije desila pobjeda određene strane, a poraz preostalih. Ovako će ovdje prije ili kasnije eksplodirat opet.
Šta je po vama potrebno za katarzu? Jel poraz jedina stvar koja može donijeti katarzu? Meni se čini da jeste.
Najveći teret je podnijela Bosna i Hercegovina u kojoj je rat trajao od proljeća 1992. godine skoro do kraja 1995. godine. U Bosni i Hercegovini rat je imao agresorski karakter, ali ne treba zaboraviti da to nije bio samo agresorski rat, već ujedno i građanski rat. Ne treba da se ljudima dižu dlake na glavi od pojma "građanski rat" jer iskreno većina nas je glavno zlo doživjela od prvih susjeda/komšija koji su vrata do nas, a manje od susjeda/komšija preko grane što se ono kaže.
Osim tragedije u vidu poginulih, raseljenih, odseljenih građana, razvaljenje infrastrukture i stigme nesigurne države, možda je najveći poraz ono što često čujemo:
"Mi ćemo ovdje uvijek imati tri istine". Posljednji koji je to ponovio javno je onaj gradonačelnik Istočnog Sarajeva koji je neki dan gostovao u Face TV. Stalno imamo tu mantru tri istine i imamo konstatno različite poglede na ista zbivanja, iste tragedije i uz sve to glorifikaciju ratnih zločinaca i ratnih politika.
Pitam šta je potrebno za katarzu po vama?
Sinoć sam malo čitao neki literaturu koja se tiče Nurnberškog procesa i mogu samo reći da sam dosta izmjenio sliku o tome kako sam do sinoć posmatrao stvari. Čitav život sam vjerovao da su Nijemci nadnaravan narod koji je shvatio svoje greške, osudio sve to, preporodio se i krenuo dalje. Ali nije to baš tako bilo.
Najveći razlog zašto je njemački narod doživio katarzu je žestok i bolan totalni poraz. Znači da bi određena grupacija u ovom slučaju njemački narod ili vam ga nacija, doživjeli katarzu očito je potrebno doživjeti težak i kompletan poraz i tek to dovede do otriježnjenja, jer na kraju pobjednik piše historiju.
Postupak koji je prošao njemački narod zove se denacifikacija, odnosno odmak od nacističke ideologije uz osudu iste. Nije se denacifikacija desila preko noći, ali nije ni trajala predugo. Denacifikacija se koliko sam mogao pohvatat odvijala nekih 10 do 15 godina nakon poraza i okonačana je uspješno. Razlog zašto je uspješna je što je imala glavu i rep - postojao je plan i bila je intezivna. Intezitet i odlučnost - to je glavni razlog zašto je čišćenje od zle ideologije jednog naroda trajao svega 10 do 15 godina. A sve je počelo bolnim i teškim totalnim porazom. Kud će veći poraz od brisanja države sa lica mjesta. Treći Reich je pobrisan sa lica zemlje, a 4 pobjedničke strane su oformile svoje okupacione zone koje su se tek čisto dobrom voljom tih pobjedničkih snaga ujedinile u dvije države - 3 zone u Zapadnu, a četvrta zona u Istočnu Njemačku. To je bila neka samilost. Uglavnom nakon poraza je slijedio jedan proces da se presudi vrhu tog zla - vođama Trećeg Reicha. Proces je trajao kratko, svega godinu dana. Neki su se ubili, neki su osuđeni na smrt, a neki su dobili blage kazne, dok su neki i oslobođeni. Cilj procesa nije bilo postizanje pravde, jer ne postoji kazna koja će za holokaust i tako monstruozne zločine kaznit nečim bilo zatvorom ili smrtnom kaznom.
Nurnberški proces je prije svega bio poruka svijeta da je antifašizam tekovina čovječanstva i da se više takvo zlo kao nacizam ne smije ponoviti. Evo baš sam čitao jedna doktorica koja je isto bila na osuđeničkoj klupi dobila je svega 5 godina zatvora. A odgovorna je za eksperimentiranje nad desetinama a vjerovatno i stotinama dječaka i djevojčica. Nije sad važno ime doktorice, uglavnom bavila se infektologijom. Neke od najgorih stvari što je radila je da bi djeci na ekstremitetima rukama i nogama pravila otvorene rane i u njih ubrizgavala usitnjeno staklo, hrđu, sedative. Ispitivala je kako se protiv infekcije rane najbolje boriti. Znači dobila je svega 5 godina, a vjerovali ili ne nakon odslužene kazne iako joj je oduzeta liječnička licenca ona je radila na nekom medicinskom istraživačkom institututu u Njemačkoj do kraja života. Žena-monstrum, ali se vratila normalnom životu. Znači cilj procesa je bio veći od kažnjavanja pojedinaca.
Njemačka kao i njemačka nacija su uspješno denacificirani. Ne zato što se u Nijemcima naglo probudio neki ljudski moral, sažaljenje, etika. Naravno došlo je i to, ali mnogo mnogo kasnije. Glavni razlog zašto su se uspješno denacificirali je taj što su Njemci žalili sebe i svoju državu. Poraženi su, država im je sravnjena sa zemljom. Shvatili su da im taj nacizam nije donio ništa dobro i htjeli su bolje za sebe i svoju državu.
E sada da povučem paralelu sa zločincima iz BiH i Haškim sudom. Koliko vam se god ovo činilo čudno što ću reći ja bih pohvalio Haag i ono što su uradili. Trajalo je neopravdano dugo, znatno duže od Nurberškog procesa. Godinama, desetljećima. I još traje u vidu rizidualnog mehanizma. Haag sudi pojedincima, istina, ali su indirektno osuđene agresorske politike koje su započele rat u BiH. Kako ona sa srpske tako i ona sa hrvatske strane. Važno je da su pravim imenom nazvane te politike i da će to što su radili biti zapamćeno kao Udruženi zločinački pothvat, pokušaj genocida, nesprečavanje genocida i provođenje genocida. Haag je odradio svoj dio posla. Naš Nurberški proces jeste bio uspješan. Ali ovaj drugi dio - "denacifikacija" se nije desila.
Problem što ljudi u BiH sad nakon što "denacifikacija" nije odrađena imaju drugačije poglede na sve, jer su drugačije programirani/indoktrinirani. Ali i ljudi u regiji, HR i Srb je čisto zato što ovdje nije bilo poražene strane. Napravljen je statu quo, stanje vječitog zamrznutog sukoba. Zašto su nam to Amerikanci uradili, ja još uvijek ne mogu da pojmim. Amerikanci su 90ih s Clintonom imali toliku svjetsku moć i dominaciju, pogotovo u poređenju sa Jelcinjovom Rusijom. Znači Amerikanci su mogli porazit tu ako išta velikosrspku politiku i zauvijek očistit ovaj prostor, a oni su svakom dali ponešto, pa su svi i zadovoljni i nezadovoljni. Niko nije prošao katarzu, ne osjeća se krivim, svi imaju svoju istinu. Koliko god teško i bolno bilo Međunarodna zajednica predvođena Amerikom je morala zauzeti jasan stav i stati na jednu stranu. Kao da su namjerno napravili status quo i zamrzli sukob da ga jednog dana po potrebi odlede. Jer kako objasniti američko inzistiranje na legalizaciji RS u Daytonu. Pred poraz Banjaluke su sve zaustavili. Doslovno su Rusima, koji su im navodno neki neprijatelji u ruke predali pola države kad to uopšte nisu bili primorani a to su 90te kad je Rusija bila na koljenima vođena pijadnurom Jelcinjom.
Nego konačni zaključak je da ne postoji lijek protiv mitomanije koju gaje narodi na ovim prostorima, do katarze neće nikad doći, vrijeme ne liječi rane. Greške su napravljene kada se nije desila pobjeda određene strane, a poraz preostalih. Ovako će ovdje prije ili kasnije eksplodirat opet.
Šta je po vama potrebno za katarzu? Jel poraz jedina stvar koja može donijeti katarzu? Meni se čini da jeste.