Forum Klix.ba

chelo wrote: ↑25/03/2021 08:59 Ovoga jutra na HRT-u je gostovao čovjek rodom iz Sarajeva koji je od '76 u Zagrebu. Slijep je od 11. godine i izjavio je kako je Sarajevo jedini grad kojeg se sjeća. Tu je počela poetska projekcija prirode oko Sarajeva i njegovog sevdaha iz onog vremena. Zanimljivo, kao da je sjedio čovjek iz onog vremena. Tema emisije je bila na temu pozorišta i kulture ali me zaintrigiralo postojanje lica koja su oko nas i svjedoci su zbivanja koja su preživjeli s nama. Ali ne i vizuelni svjedoci. Ovdje ističem osobe koje su slijepe od prije rata, ali možda ne samim rodjenjem. To znači da su zadržali u glavi romantične slike neokrnjenih gradova i bili su pošteđeni slika užasa po našim trotoarima i bolnicama pa prema tome nemaju ni svijest o razmjeri strahota koje smo gledali kao ni količini urbanog i spomeničkog razaranja. Ako znate nekoga (sigurno da ne može tipkati po forumu) zanima me kako
Vam je prenosio/la svoja pitanja i znatiželje o "izgledu" rata. Ima li nešto da ne shvata uprkos dobrom objašnjenju, da li su tražili način da "dodirom" dožive neke ruine, da li postoji način da se fotografija kao Brailleovo pismo nekako doživi. Pitam da li su pitali za neke "banalnosti" jer su to ljudi u vizuelno-vremenskim kapsulama koji si uz sve teškoće svakodnevnice sigurno imaju objektivnu teškoću da vrijeme u kojem živimo upotpune i vizuelnim shvatanjem destrukcije i sanacije kroz koju smo prošli.

Ovdje bi dobrodošle prepričane situacije slijepih lica s kojima ste živjeli ili razgovarali.

stubrijez wrote: ↑29/03/2021 16:03 Zaista cudno koncipirana tema, neobicno uvodno pitanje, ne vidim mu svrhu... slijepe osobe pretpostavljam percipiraju rat sa ogranicenjima bas kao sto percipiraju i sve ostalo, konja, nebo, sunce, grad...