Moje iskustvo sa koronom koje bih želio podijeliti sa vama
Dobio koronu krajem oktobra. Ispočetka temperatura do 37.5, drhtavica. Nakon 2-3 dana, temperatura skoči na 38.1 ali hajde, kontam čajevi, vitamini, proći će. Nakon 7 dana, maksimalna temperatura 38.7, kašalj me ubi, nisam mogao spavati skoro nikako. Miris i okus nisam nikada gubio. Osmi dan odem doktoru (dao Bog da sam ranije ali hajde), slikanje pluća, vađenje krvi i testiranje. Pluća mi bila uredu, sve ok, bio pozitivan. Dali mi neke antibiotike da pijem 5 dana pa da dođem na kontrolu. Hajde opet kontam neka su pluća uredu, proći će temperatura. Pio čajeve, supe, voće i povrće jeo, pio vitamine,dosta tekućine... U narednih 5 dana isto, temperatura me ubila, nisam mogao do WC-a otići koliko sam bio slab,apetit nula, ništa nisam mogao jesti. 1. novembra odem na kontrolu. Dođem gore u onaj kontejner, izmjeri mi saturaciju, kaže idi slikaj pluća. Tada ja nisam mogao preći 10 metara pješke, morao sam negdje sjesti i odmoriti, toliko je mene to iscrpilo. Odem da slikam pluća, prepadnut kao nikad, niko mi ništa ne govori samo klimaju glavom. Nakon što sam slikao pluća i izvadio krv, kažu ostaješ u bolnici. Legao, priključili mi odmah 7 litara kisika i dali infuziju (NaCl čini mi se). Nakon te jedne infuzije, temperature više nisam imao. Apetit mi se počeo vraćati, ma nov čovjek. Da napomenem da se sve to desilo do 12 popodne. U 3 sata dolazi doktorica kaže imaš upalu pluća na obe strane (u čevrtak mi bila ok pluća, za četiri dana se razvila upala na obe strane) , moraš ići za Mostar (inače u Konjicu sam ležao). Tu me presjeklo. Ko ne zna, u nas u Konjicu ako te pošalju za Mostar svi misle da ti ne gine respirator pa sam tako i ja mislio. Pitam šta je jer se ja stvarno počinjem osjećati bolje, kaže povećan ti d-dimer pa ako ti se ne stabilizuje moraš raditi demografiju a mi to ovdje nemamo. Dođem u Mostar, prime me u Sveučilišnu kliničku bolnicu, imaju tu odjel za Covid. Odmah ista procedura, priključivanje na kisik 7 litara, vađenje krvi, mjerenje pritiska,saturacije temperature, itd, itd. Ja sam sve to vrijeme isprestravljen. Pitam sestru je li sve uredu, kaže ona jest jest i ode. Meni dobro, donijeli mi večeru, jeo kako treba, pio dosta vode, i dalje kašalj ali dosta dosta blaži, temperature nemam. U srijedu mi dolazi doktorica i pitam je kakav mi je d-dimer, treba li raditi "geografiju" (tada nisam znao da je demografija, prosuo se ko nikad
). Kaže ona, uredu ti je sve, nema potrebe. Sutradan me testiraju i vode me da mi slikaju pluća. Tu večer dolazi doktorica kaže negativan si i upala se povukla. Meni drago, dođe mi da je izgrlim. Pitam je kad mogu ići kući onda, kaže hajde još par dana ćemo ti smanjivati dozu kisika pa ako bude sve ok, u nedjelju ideš. Rekoh doktorice može li se to kako ubrzati, meni dosadno ovdje (ja se sad već osjećam odlično, jedem kako treba, kašalj prestao, sve super). Misli se ona, kaže hajde skinut ćemo te sa kisika večeras skroz, ako ti ujutro bude ok saturacija, ideš kući. I tako je i bilo, ujutro sve ok i u petak iziđem iz bolnice. Dobio sam dosta nekih tableta da pijem, između ostalih River, Pronison, Andol, vitamine neke, itd. Jedina posljedica, ako je mogu tako nazvati, mi je bila što sam se dosta brže znao zadihati nego prije ali to je držalo nekih mjesec ipo dana i prošlo je.
Dakle, od 19. oktobra do 1. novembra (12 dana) sam imao temperaturu, konstantno (paracetamol je obarao ali djeluje 3-4 sata i opet isto), to me baš satralo.
Samo bih htio da vidite iz ovog mog primjera koliko je važno javiti se doktoru na vrijeme i redovno kontrolisati pluća, meni se upala na obe strane razvila za 4 dana toliko da sam morao u bolnicu. Poslije su oni meni rekli da ja i nisam bio toliko kritičan ali da ih je prepao taj povećani d-dimer pa su sumnjali i na plućnu emboliju i na još svašta nešto.