#1 Baština: Franjevacki samostan Fojnica
Posted: 28/06/2005 00:05
[img]http://sarajevo.bih.tripod.com/sawithlove/mediadani.gif[/img][color=white]__[/color][size=134]Broj 419 - 24.06.2005.[/size] wrote:Baština: Franjevacki samostan Fojnica
Povijest u raspadu
Ukoliko se hitno ne nade novac za obnovu knjižnice samostana u Fojnici, riskira se propast više od 40.000 knjiga. Kao i prije nekoliko stoljeca, tako za njih i danas brinu samo oni koji su od pamtivijeka medu najvažnijim cuvarima povijesti u BiH - franjevci.
Pise: Belma Becirbašic
Prijatelj jednog fratra imao je respektabilnu kolekciju knjiga. Fratar mu rece jednog dana: "Ostavi ti njih u samostan, mi cemo ih paziti i cuvati". Prijatelj odmahnu glavom: "Ne dolazi u obzir, da ste vi znali cuvati knjige, ne bih ih ja imao ovoliko".
Ovu anegdotu fratri vole prepricavati svaki put kada novi posjetitelj ude u biblioteku Franjevackog samostana u Fojnici: oduševljenost novalije je tolika da se fratri boje da nikada nece izici. Ili da ce, kad izade, krišom odnijeti koju knjigu. Iskreno, bojazan je utemeljena. Preko 40.000 knjiga, medu kojima oko 12.500 naslova starih preko cetiri stoljeca, jednostavno vam opiju oci i ocaraju toliko da imate želju da barem jedna od njih bude vaša. Nakon fascinacije videnim prizorom ubrzo slijedi zbunjenost i nerazumijevanje: knjige su nabacane jedna preko druge, od poda do stropa, odnosno do dva i pol metara visine. Prašnjave su, vlažne, u raspadu…
Od nedavno se spomenuta anegdota prepricava i pri spomenu Gavrila Grahovca, federalnog ministra kulture koji je, kako prenose fratri, u jednom intervju izjavio da su franjevci krivi za "takav prizor".
U kutijama i gajbama
"Da, krivi smo, ako ništa zbog toga što smo slijepo vjerovali izjavama vlade da ce biti pomoci", kaže gvardijan fojnickog samostana fra Mirko Majdandžic. Naime, obnova dijela samostana u kojem se nalazila biblioteka zapoceta je uz obecanja koja su dolazila sa svih strana. S vremenom, kako se gradnja zakomplicirala, tako je bilo sve manje podrške. Knjige su prenesene u kartonima u drugu, neuslovnu prostoriju i sada, kako kažu fratri, pocivaju "u kutijama i gajbama u kojima ne mere ni krompir stajati". Iako su fratri zahvalni i na dosadašnjoj pomoci, ne kriju cinjenicu da knjigama prijeti "istrhuljenje".
"Knjige su kao ljudi, svaka treba da ima svoj prostor, da diše kako bi opstala… Ponekad pomislim da smo ponajviše krivi što smo uopšte stoljecima cuvali sve ovo. Možda bi neki i više voljeli da nismo, jer ocigledno bi tako svima bilo lakše", ironican je gvardijan.
Samostan se danas pretvorio u najvecu riznicu bosanske povijesti: od cuvene Ahdname, dokumenata pisanih bosancicom, životopisa, inkunabula, filozofsko-teoloških djela, djela bizantskih povjesnicara, te starih bosanskih pisaca poput Matije Divkovica, arhivskih novina i hronika, muzejske zbirke, numizmaticke kolekcije, pinakoteke do brojnih drugih vrijednih kolekcija.
U ocuvanju tog nepreglednog i neprocjenjivog blaga ogleda se vjerovatno sva vjernost franjevaca ovoj zemlji. "Mi smo i tokom rata bili rijetki koji su ostajali u BiH, gdje god je postajala i najmanja šansa za opstanak. Mi, fratri, nismo krvno vezani, ali uvijek smo prenosili taj mentalitet s koljena na koljeno. Jedino mi više od 700 godina živimo ovdje bez prekida. I ako neko održava kontinuitet ove Bosne sa srednjovjekovnom Bosnom, to smo mi. Ostali su svi nastajali, živjeli, vladali, propadali...", reci ce Tomislav, jedan od fratara koji je preuzeo ulogu hronicara, koju takoder vec stoljecima njeguju franjevci. Redovno zapisuje dogadaje u zemlji, župi, samostanu. Zabilježen je tako cak i dolazak ekipe našeg magazina koju su fratri ugostili kao puke posjetitelje i "putnike".
Kao i sve posjete fratrima, tako ni naša nije mogla proci bez da se na stol iznesu, kako i sami kažu, "svi najljepši plodovi božje bašte", koje fratri spravljaju u samostanu: domaca corba, domaca šljiva i vino, domace slatko pecivo…
"Nemojte vi sada pricati kako se kod nas dobro jede. Jer mi jedemo oskudno. Ovo što sad ima na trpezi, samo je kad gosti dodu. Zato mi volimo posjete", kažu sa smijehom fratri, dodajuci da se u mnogim starim knjigama pogrešno povlaci paralela "najeo sam se k'o da sam bio kod fratra".
U samostanu živi dvanaest franjevaca, medu kojima su i cetiri casne sestre. Pored redovitih obaveza koje obavljaju, citanje im je jedna od nezaobilaznih. Ima jedno pravilo kod franjevaca: "Kad kupiš sebi knjigu, cuvaš je dok si živ a kad umreš, ostaviš je samostanu".
Nije ni cudo da su franjevci stoljecima uspjeli prikupiti toliko knjiga. Kako prije njih u BiH gotovo i nije bilo školovanih ljudi, fratri bi odgajali nadarenu djecu u samostanu a potom ih slali na školovanje u inostranstvo, ponajviše u Italiju i Ugarsku. Tada bi oni kupovali knjige i donosili ih nazad. Biblioteke su vremenom rasle, a njihova raznolikost - 23 razlicita tematska podrucja - posljedica je raznolikog interesovanja fratara za medicinu, glazbu, filozofiju, slikarstvo, nauku…
24 miliona minuta
Fratri su još davno otkrili tajnu uz pomoc koje bi se odškolovana djeca potom vracala u Bosnu. Prije odlaska stavljali bi šaku bosanske zemlje u kožnu vrecicu i objesili im je kao lancic oko vrata.
"Jedan od razloga otvaranja velikog broja škola upravo je bio zadržavanje kadra. Tako je prvi carski rez u Bosni napravio fratar, pa je prvi diplomirani muzicar isto fratar, a tu su i prve škole… Danas, od 320 franjevaca koliko nas ima u BiH, dobar dio odlazi na pomladak. Vjerovatno smo po mladima, najjaca franjevacka zajednica u Evropi", kaže gvardijan, kojeg fratri spominju kao živi dokaz da su franjevci uvijek u trendu: vozi motor, svira gitaru…
Došao je u samostan prije dvije godine, gotovo tri decenije nakon što je kao brucoš slucajno fulao autobus iz Busovace koji ga je trebao odvesti na upis u Medicinsku školu u Zenicu. Sutradan je vec promijenio mišljenje te negdje na tom "putu sudbine", kako ce ga nazvati, otišao u svecenike.
Dok nas vodi prema mjestu gdje se sada polako ciste knjige, govori kako je ponosan što je gvardijan jednog ovakvog samostana. "Ne treba gledati kao da je ovo naše, mi smo samo pohranili knjige, ovo je jedna kulturna baština koja pripada svima. Na to nisu zaboravili samo ovdje vec i vani. Tako je nedavno propao projekat vrijedan 20 miliona dolara od japanske vlade, ciji su strucnjaci strahovali od toga da ce se time zapostaviti drugi narodi na ovim prostorima", kaže gvardijan.
U meduvremenu, franjevci nanovo ostaju jedini cuvari ove književne riznice. Tako je nekadašnji zvonar samostana i jedan od njegovih najstarijih "stanara", poceo prije dvadeset dana da cisti knjige: cetkicom po sredini svaki list, u tri poteza.
Zatekli smo ga kako briše prašinu sa Svetog pisma iz 1650. godine, štampanog u Parizu, na grckom i latinskom. Objašnjava nam: ako su za cišcenje jedne stranice potrebne tri minute, onda je za cišcenje 40.000 knjiga odnosno oko 8 miliona stranica, potrebno 24 miliona minuta.
Dakle, jednom covjeku, kad bi dan i noc radio, trebalo bi punih 45 godina da ocisti sva djela koja se nalaze u Franjevackom samostanu u Fojnici.
![[img]http://sarajevo.bih.tripod.com/sawithlove/mediadani.gif[/img][color=white]__[/color][size=134]Broj 419 - 24.06.2005.[/size]](http://sarajevo.bih.tripod.com/sawithlove/mediadani.gif){kind=link}