#1 OTKRIO SAM TAJNU POSTOJANJA MATERIJE ŽIVOTA I SVEMIRA
Posted: 18/05/2020 05:41
Zapravo, otkrio sam logiku po kojoj postoje materija, život i Svemir, sa značenjem jedinstvenog i univerzalnog Zakona sveukupnog postojanja.
To je Zakon uzročno-posljedičnih veza, koji otkrivamo tako što pronalazimo Uzrok nečega što ima značenje Posljedice, jer je logično da posljedice ne može da bude bez Uzroka. Zatim idemo dalje, tržeći Uzrok toga što je uzrokovalo Posljedicu, jer logično je da niti i jedan Uzrok ne može postojati, ako i sam nije uzrokovan. I tako idemo sve dok ne dođemo do Prvog Uzroka koji je uzrokovao sve, a njega nije niko, pošto je on Prvi koji postoji.
Naravno, kad otkrijemo Prvi Uzrok, još ujvijek nismo riješili tajnu postojanja materije, života i Svemira, sve dok ne otkrijemo logiku po kojoj taj, Prvi Uzrok postoji. Ja sam otkrio i tu logiku. Evo kako:
Krenuo sam od sebe samoga, od svojega Svjesnog Jastva sa značenjem Posljedice. I pazite sad, mudrost je u tome što se nisam upitao ko je mene uzrokovao, kako se inače svi pitaju, pa čak i mala djeca, pa dođu do otkrića mame i tate, pa bake i djeda itd, na koji način ne ne saznaju ništa, jer pra-pra baka i djed se u prošlosti brzo izgube.
Ja sam se upitao nešto sasvim drugo. Upitao sam se KO SAM JA i kako znam, odnosno, kako sam uopšte svjesan da JA postojim? I odmah se sjetim onog Dekartovog: "Mislim, dakle, postojim". I tako dođem do logičkog zaključka da je svjesnost moga Jastva Posljedica moje pshičke radnje mišljenja sa značenjem Uzroka.
Naravno, bilo mi je jasno da sam JA uzrokovao moju misao, ali kako? Iz iskustva sebe samog sam znao da ne mogu misliti da postojim, ako prethodno nemam ZNANJE da postojim, jer misliti se ne može ono što se ne zna.
A zatim se sjetim da sam do znanja da postojim došao tako što sam uz pomoć svojih psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja i pamćenja svog materijalnog tijela, stekao znanje da postojim, pa sam tek kasnije, uz pomoć tog znanja o sebi, mogao da mislim i razumijem, a samim tim i dokazujem sebi da postojim.
Tako sam došao do saznanja da moje psihičke sposobnosti i radnje opažanja, osjećanja, pamćenja mišljenja i razumijevanja ne bi bile moguće bez mog materijalnog tijela, jer tada moje JASTVO ne bi imalo šta da opaža, osjeća, pamti misli i razumije.
Pa je sada bilo potrebno da pozovem nauku u pomoć, tj. fiziku i biologiju ne bih li saznao šta je Uzrok mog materijalnog tijela? I tako pomoću njih saznam da materija uopšte i ne postoji, već samo energija i da se energija manifestuje kao fizička radnja i proces naprezanja i kretanja. I da su sve materijalne forme od kojih se Svemir sastoji, a time ujedno i Svemir kao cjelina, zajedno sa mojim materijalnim tijelom, samo fizički procesi i radnje naprezanja i kretanja. I da cijeli Svemir i sve materijalne forme nestanu kao da ih nikad nije ni bilo, čim to naprezanje i kretanje prestane.
Pa sam se tako na kraju, da bih riješio pitanje šta omogućuje moje psihičke radnje opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, našao pred pitanjem šta omogućuje ili pak, uzrokoje moje fizičke radnje naprezanja i kretanja, koje opažam, osjećam, pamtim, mislim i razumijem kao svoje materijalno tijelo? I na kraju otkrijem da moje Jastvo, osim psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, raspolaže i fizičkim sposobnostina naprezanja i kretanja i da je ono Uzrok ne samo svojih psihičkih sposobnosti i radnji, već je Uzrok i svog materijalnog tijela, tj. svojih fizičkih radnji.
Danas naučnici, tj fizičari i biolozi tvrde da osim energije i informacije u Svemiru ničeg drugog nema. Drugim riječima, tvrde isto što i ja, da osim SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog nema, jer energija se uvijek kamifestuje kao fizička radnja naprezanja i kretanja, a informacija, tj. znanje, kao psihička radnja opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja.
Međutim, naučnici ovdje prave jednu veliku logičku pogrešku kad tvrde da pomenute fizičke i psihičke radnje i procesi POSTOJE. To nije tačno. NIkakve ni fizičke, ni psihičke radnje i procesi nemaju značenje POSTOJANJA. kao što ni cijeli Svemir koji se sastoji od opažljivih, mjerljivih i eksperimentom dokažljivih fizičkih i psihičkih radnji, nema značenje POSTOJANJA. Nema zato što je logično da nikakve radnje, ni procesi ne mogu POSTOJATI same po sebi, bez SUBJEKTA, tj. VRŠIOCA svih tih fizičkih radnji i procesa i da samo ON može da ima značenje POSTOJANJA. Možemo ovo provjeriti na primjeru čovjeka koji se napreže i kreće i uvjeriti se da nismo u mogućnosti opaziti da POSTOJI bilo kakvo kretanje koje postoji samo po sebi, već da uvijek i samo postoji čovjek ili pak čovjekovo Jastvo kao Kretač koji se kreće. Što važi i za sve psihičke radnje koje čovjekovo Jastvo vrši. Pa tako možemo da tvrdimo da nikakve informacije, tj. nikakvo znanje ne postoji, već uvijek i samo Znalac koji znanje, zna. Ili da nikve misli ne postoje, već uvijek i samo Mislilac koji misli itd.
U čemu je problem? Problem je u tome što za nauku značenje POSTOJANJA i značenje ISTINE ima samo ono što je opažljivo, mjerljivo, eksperimentom dokažljivo i spoznatljivo, a to su uvijek i samo fizičke i psihičke radnje i procesi, a ne i Vršilac svih tih fizičkih radnji i procesa. Jer kad ON prestane da vrši sve te fizičke i psihičke radnje i procese, ne ostaje ništa što bi moglo da se opazi, izmeri, eksperimetom dokaže i spozna. Ostaje samo prazan prostor, Svemirska crna jama, tj. prostor bez matgerije i materijalnih formi. To je razlog što fizičari još uvijek ne znaju šta je Materija; biolozi, šta je Život; psiholozi, šta je Svijest; filozofi, šta je Bitak, niti teolozi i vjernici šrom svijeta, šta je Bog.
Iz svega naprijed rečenog mi sada možemo da zključimo da taj misteriozni vršilac svih mogućih fizičkih i psihičkih radnji i procesa u Svemiru, zvani "Život", "Svijest", "Bitak" ili "BOG", u svojstvu PRVOG UZROKA koji sve uzrokuje, ipak POSTOJI, ali da on nije materijalan i da nije čulno opažljiv i eksperimentom dokažljiv. Sve dok se ne napregne i pokrene (BIG-BANG) i tako poprimi fizička svojstva sile imase i postane materijalan. Kojom prilikom opet ne možemo NJEGA da opazimo, izmerimo i eksperimentom dokažemo, već samo njegove bezhbrojne fizičke i psihičke manifestacije, tj. procese i radnje. U kojima se i ON nalazi, jer fizičke i psihičke radnje se ne mogu odvojiti od svog vršioca i vršiti same sebe. Vršilas radnje i radnja su nedjeljivi jedno od drugog. Oni su samo dva različita načina opažanja jedne i iste prirodne sile i pojave - čulni i vančulni. Kad tu pojavu opažamo čulno, tada je vidimo kao materiju, biće i Svemir. A kada ona samu sebe opaža vančulno u sebi, tada ona sebe ne vidi kao materiju, već kao Svijest koja uvijek sebe zove imenom "JA". Koja svoje postojanje sebi ne dokazuje čulno, već vančulno, uz pomoć fizičkih i psihičkih radnji koje vrši. Na način kako je to Dekart otkrio još prije 400 godina kada je reka: "Milim, dakle, postojim". Možemo reći i: "naprežem se i krećem se, dakle postojim". Ili: opažam svoje naprezanje i kretanje, osjećam, pamtim i razumijem, dakle, postojim". To vančulno samodokaziovanje postojanja Jastva, Svijesti ili Boga, kao vršioca svih mogućih fizičkih i psihiočkih radnji i procesa u Svemru, koji se nalazi nedjeljivo u svakoj elementarnoj čestici, svakom atomu, svakom nebeskom tijelu, svakoj Galaksiji i cijelom Svemiru, kao i u svakoj ćeliji, biljci, životinji ili čovjeku, je mnogo vjerodostojnije, nego indirektno,čulno i eksperimentalno dokazhivanje, jer vančulno dokazivanje SAMOGA SEBE je neposredno i direktno, koje ne može da omane. Svačije živo i svjesno Jastvo čak i kad negira svoje postojanje, ono ga istovremno i dokazuje, zato što svoje postojanje ne može negirati onaj ko ne postoji. Moje živo i svjesno Jastvo, dakle, ZNA da postoji i to ZNANJE o sebi je za njga neoboriv dokaz i Istina da POSTOJI. Jastvo zna da je ONO to koje raspolaže sposobnostima fizičke i psihičke radnje da vrši i pomoću njih i POSTOJI i dovodi sebe u stanje svjesnosti i više nikakvo posredno, naučno, tj. čulno i eksperimentalno, dokazhivanje mu nije potrebno.
Eto, tako dođosmo do otkrića KONAČNE ISTINE u vezi postojanja onoga što se podrazumijeva pod riječju i pojmom "SVIJEST" ili pak "BOG" u svojstvu PRVOG UZROKA sveukupne stvarnosti, tj. Uzroka materije, života i Svemira.
Kao i do otkrića LOGIKE po kojoj sam taj PRVI UZROK postoji, koja glasi, da On postoji beskonačno u prošlost i budućnost, sam po sebi, kao svoj Uzrok i Posljedica, tako što uvijek iznova, pretačući se kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja, naizmjenično i kružno, kao perpetuum mobile, sve po principu "jaje-pile-koka", uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa, uzrokuje sebe kao psihičku pojavu i proces, da bi zatim uz pomoć sebe kao psihičke pojave i procesa, uzrokovao sebe kao fizičku pojavu i proces. Tu nikakvog Početka, ni Kraja ne može da bude. Kao što koke ne može da bude, ako se ne izleže iz jajeta i jajeta ako ga koka ne snese, tako isto ni psihičkih procesa ne može da bude na početku, ako nisu uzrokovani uz pomoć fizičkih, niti fizičkih može da bude, ako nisu uzrokovani uz pomoć psihičkih. I sve te pocese vječno uzrokuje Svijest uz pomoć svojih SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. To je način na koji ona vječito postoji sama po sebi, bolje reći, SAMOODRŽAVA se.Tako da sveukupno postojanje, sa značenjm jedinstvenog i univerzalnog prirodnog Zakona, možemo da izrazimo kratko, samo uz pomoć dva simbola ili dvije riječi i pojma koji glase: "JA + 7". Što znači da uistinu postoji samo Svijest i njenih sedam sposobnosti i radnji. Što je slično, ali ne i potpuno istinito, kako sam naprijer naglasio, tvrdnji fizičara i biologa da samo energija i informacija postoji, s obzirom da energija i informacija kao fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati bez Svjesnog Vršioca (Boga), kojeg fizičari, biolozi i psiholozi, uz pomoć svojih empirijskih metoda, još uvijek nisu uspjeli da identifikuju.
Onaj ko želi da se informiše opširnije o svemu može da pogleda moj video:
https://www.youtube.com/watch?v=xVZ6nOjGJNc&t=171s
To je Zakon uzročno-posljedičnih veza, koji otkrivamo tako što pronalazimo Uzrok nečega što ima značenje Posljedice, jer je logično da posljedice ne može da bude bez Uzroka. Zatim idemo dalje, tržeći Uzrok toga što je uzrokovalo Posljedicu, jer logično je da niti i jedan Uzrok ne može postojati, ako i sam nije uzrokovan. I tako idemo sve dok ne dođemo do Prvog Uzroka koji je uzrokovao sve, a njega nije niko, pošto je on Prvi koji postoji.
Naravno, kad otkrijemo Prvi Uzrok, još ujvijek nismo riješili tajnu postojanja materije, života i Svemira, sve dok ne otkrijemo logiku po kojoj taj, Prvi Uzrok postoji. Ja sam otkrio i tu logiku. Evo kako:
Krenuo sam od sebe samoga, od svojega Svjesnog Jastva sa značenjem Posljedice. I pazite sad, mudrost je u tome što se nisam upitao ko je mene uzrokovao, kako se inače svi pitaju, pa čak i mala djeca, pa dođu do otkrića mame i tate, pa bake i djeda itd, na koji način ne ne saznaju ništa, jer pra-pra baka i djed se u prošlosti brzo izgube.
Ja sam se upitao nešto sasvim drugo. Upitao sam se KO SAM JA i kako znam, odnosno, kako sam uopšte svjesan da JA postojim? I odmah se sjetim onog Dekartovog: "Mislim, dakle, postojim". I tako dođem do logičkog zaključka da je svjesnost moga Jastva Posljedica moje pshičke radnje mišljenja sa značenjem Uzroka.
Naravno, bilo mi je jasno da sam JA uzrokovao moju misao, ali kako? Iz iskustva sebe samog sam znao da ne mogu misliti da postojim, ako prethodno nemam ZNANJE da postojim, jer misliti se ne može ono što se ne zna.
A zatim se sjetim da sam do znanja da postojim došao tako što sam uz pomoć svojih psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja i pamćenja svog materijalnog tijela, stekao znanje da postojim, pa sam tek kasnije, uz pomoć tog znanja o sebi, mogao da mislim i razumijem, a samim tim i dokazujem sebi da postojim.
Tako sam došao do saznanja da moje psihičke sposobnosti i radnje opažanja, osjećanja, pamćenja mišljenja i razumijevanja ne bi bile moguće bez mog materijalnog tijela, jer tada moje JASTVO ne bi imalo šta da opaža, osjeća, pamti misli i razumije.
Pa je sada bilo potrebno da pozovem nauku u pomoć, tj. fiziku i biologiju ne bih li saznao šta je Uzrok mog materijalnog tijela? I tako pomoću njih saznam da materija uopšte i ne postoji, već samo energija i da se energija manifestuje kao fizička radnja i proces naprezanja i kretanja. I da su sve materijalne forme od kojih se Svemir sastoji, a time ujedno i Svemir kao cjelina, zajedno sa mojim materijalnim tijelom, samo fizički procesi i radnje naprezanja i kretanja. I da cijeli Svemir i sve materijalne forme nestanu kao da ih nikad nije ni bilo, čim to naprezanje i kretanje prestane.
Pa sam se tako na kraju, da bih riješio pitanje šta omogućuje moje psihičke radnje opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, našao pred pitanjem šta omogućuje ili pak, uzrokoje moje fizičke radnje naprezanja i kretanja, koje opažam, osjećam, pamtim, mislim i razumijem kao svoje materijalno tijelo? I na kraju otkrijem da moje Jastvo, osim psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, raspolaže i fizičkim sposobnostina naprezanja i kretanja i da je ono Uzrok ne samo svojih psihičkih sposobnosti i radnji, već je Uzrok i svog materijalnog tijela, tj. svojih fizičkih radnji.
Danas naučnici, tj fizičari i biolozi tvrde da osim energije i informacije u Svemiru ničeg drugog nema. Drugim riječima, tvrde isto što i ja, da osim SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog nema, jer energija se uvijek kamifestuje kao fizička radnja naprezanja i kretanja, a informacija, tj. znanje, kao psihička radnja opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja.
Međutim, naučnici ovdje prave jednu veliku logičku pogrešku kad tvrde da pomenute fizičke i psihičke radnje i procesi POSTOJE. To nije tačno. NIkakve ni fizičke, ni psihičke radnje i procesi nemaju značenje POSTOJANJA. kao što ni cijeli Svemir koji se sastoji od opažljivih, mjerljivih i eksperimentom dokažljivih fizičkih i psihičkih radnji, nema značenje POSTOJANJA. Nema zato što je logično da nikakve radnje, ni procesi ne mogu POSTOJATI same po sebi, bez SUBJEKTA, tj. VRŠIOCA svih tih fizičkih radnji i procesa i da samo ON može da ima značenje POSTOJANJA. Možemo ovo provjeriti na primjeru čovjeka koji se napreže i kreće i uvjeriti se da nismo u mogućnosti opaziti da POSTOJI bilo kakvo kretanje koje postoji samo po sebi, već da uvijek i samo postoji čovjek ili pak čovjekovo Jastvo kao Kretač koji se kreće. Što važi i za sve psihičke radnje koje čovjekovo Jastvo vrši. Pa tako možemo da tvrdimo da nikakve informacije, tj. nikakvo znanje ne postoji, već uvijek i samo Znalac koji znanje, zna. Ili da nikve misli ne postoje, već uvijek i samo Mislilac koji misli itd.
U čemu je problem? Problem je u tome što za nauku značenje POSTOJANJA i značenje ISTINE ima samo ono što je opažljivo, mjerljivo, eksperimentom dokažljivo i spoznatljivo, a to su uvijek i samo fizičke i psihičke radnje i procesi, a ne i Vršilac svih tih fizičkih radnji i procesa. Jer kad ON prestane da vrši sve te fizičke i psihičke radnje i procese, ne ostaje ništa što bi moglo da se opazi, izmeri, eksperimetom dokaže i spozna. Ostaje samo prazan prostor, Svemirska crna jama, tj. prostor bez matgerije i materijalnih formi. To je razlog što fizičari još uvijek ne znaju šta je Materija; biolozi, šta je Život; psiholozi, šta je Svijest; filozofi, šta je Bitak, niti teolozi i vjernici šrom svijeta, šta je Bog.
Iz svega naprijed rečenog mi sada možemo da zključimo da taj misteriozni vršilac svih mogućih fizičkih i psihičkih radnji i procesa u Svemiru, zvani "Život", "Svijest", "Bitak" ili "BOG", u svojstvu PRVOG UZROKA koji sve uzrokuje, ipak POSTOJI, ali da on nije materijalan i da nije čulno opažljiv i eksperimentom dokažljiv. Sve dok se ne napregne i pokrene (BIG-BANG) i tako poprimi fizička svojstva sile imase i postane materijalan. Kojom prilikom opet ne možemo NJEGA da opazimo, izmerimo i eksperimentom dokažemo, već samo njegove bezhbrojne fizičke i psihičke manifestacije, tj. procese i radnje. U kojima se i ON nalazi, jer fizičke i psihičke radnje se ne mogu odvojiti od svog vršioca i vršiti same sebe. Vršilas radnje i radnja su nedjeljivi jedno od drugog. Oni su samo dva različita načina opažanja jedne i iste prirodne sile i pojave - čulni i vančulni. Kad tu pojavu opažamo čulno, tada je vidimo kao materiju, biće i Svemir. A kada ona samu sebe opaža vančulno u sebi, tada ona sebe ne vidi kao materiju, već kao Svijest koja uvijek sebe zove imenom "JA". Koja svoje postojanje sebi ne dokazuje čulno, već vančulno, uz pomoć fizičkih i psihičkih radnji koje vrši. Na način kako je to Dekart otkrio još prije 400 godina kada je reka: "Milim, dakle, postojim". Možemo reći i: "naprežem se i krećem se, dakle postojim". Ili: opažam svoje naprezanje i kretanje, osjećam, pamtim i razumijem, dakle, postojim". To vančulno samodokaziovanje postojanja Jastva, Svijesti ili Boga, kao vršioca svih mogućih fizičkih i psihiočkih radnji i procesa u Svemru, koji se nalazi nedjeljivo u svakoj elementarnoj čestici, svakom atomu, svakom nebeskom tijelu, svakoj Galaksiji i cijelom Svemiru, kao i u svakoj ćeliji, biljci, životinji ili čovjeku, je mnogo vjerodostojnije, nego indirektno,čulno i eksperimentalno dokazhivanje, jer vančulno dokazivanje SAMOGA SEBE je neposredno i direktno, koje ne može da omane. Svačije živo i svjesno Jastvo čak i kad negira svoje postojanje, ono ga istovremno i dokazuje, zato što svoje postojanje ne može negirati onaj ko ne postoji. Moje živo i svjesno Jastvo, dakle, ZNA da postoji i to ZNANJE o sebi je za njga neoboriv dokaz i Istina da POSTOJI. Jastvo zna da je ONO to koje raspolaže sposobnostima fizičke i psihičke radnje da vrši i pomoću njih i POSTOJI i dovodi sebe u stanje svjesnosti i više nikakvo posredno, naučno, tj. čulno i eksperimentalno, dokazhivanje mu nije potrebno.
Eto, tako dođosmo do otkrića KONAČNE ISTINE u vezi postojanja onoga što se podrazumijeva pod riječju i pojmom "SVIJEST" ili pak "BOG" u svojstvu PRVOG UZROKA sveukupne stvarnosti, tj. Uzroka materije, života i Svemira.
Kao i do otkrića LOGIKE po kojoj sam taj PRVI UZROK postoji, koja glasi, da On postoji beskonačno u prošlost i budućnost, sam po sebi, kao svoj Uzrok i Posljedica, tako što uvijek iznova, pretačući se kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja, naizmjenično i kružno, kao perpetuum mobile, sve po principu "jaje-pile-koka", uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa, uzrokuje sebe kao psihičku pojavu i proces, da bi zatim uz pomoć sebe kao psihičke pojave i procesa, uzrokovao sebe kao fizičku pojavu i proces. Tu nikakvog Početka, ni Kraja ne može da bude. Kao što koke ne može da bude, ako se ne izleže iz jajeta i jajeta ako ga koka ne snese, tako isto ni psihičkih procesa ne može da bude na početku, ako nisu uzrokovani uz pomoć fizičkih, niti fizičkih može da bude, ako nisu uzrokovani uz pomoć psihičkih. I sve te pocese vječno uzrokuje Svijest uz pomoć svojih SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. To je način na koji ona vječito postoji sama po sebi, bolje reći, SAMOODRŽAVA se.Tako da sveukupno postojanje, sa značenjm jedinstvenog i univerzalnog prirodnog Zakona, možemo da izrazimo kratko, samo uz pomoć dva simbola ili dvije riječi i pojma koji glase: "JA + 7". Što znači da uistinu postoji samo Svijest i njenih sedam sposobnosti i radnji. Što je slično, ali ne i potpuno istinito, kako sam naprijer naglasio, tvrdnji fizičara i biologa da samo energija i informacija postoji, s obzirom da energija i informacija kao fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati bez Svjesnog Vršioca (Boga), kojeg fizičari, biolozi i psiholozi, uz pomoć svojih empirijskih metoda, još uvijek nisu uspjeli da identifikuju.
Onaj ko želi da se informiše opširnije o svemu može da pogleda moj video:
https://www.youtube.com/watch?v=xVZ6nOjGJNc&t=171s