Novi korona virus - velika opasnost ili ne ? POGLEDATI PRVI POST!

[apsidejzi]

Znaci vakcine ocito djeluju ako je u Britaniji opet rast

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

[Trappist]

Znaci vakcine ocito djeluju ako je u Britaniji opet rast

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

Znaci moci ce bageri raditi na 50% kapaciteta samo ?
Jesi li razmislio koliki je broj maloljetnika od tih 50% ? Ili trudnica ?

[aldinjo]

Znaci vakcine ocito djeluju ako je u Britaniji opet rast

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

[apsidejzi]

Znaci vakcine ocito djeluju ako je u Britaniji opet rast

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

Znaci moci ce bageri raditi na 50% kapaciteta samo ?
Jesi li razmislio koliki je broj maloljetnika od tih 50% ? Ili trudnica ?

Haj nek je 20 miliona ako nesto mjenja sliku u tvojim okicama.

[apsidejzi]

Znaci vakcine ocito djeluju ako je u Britaniji opet rast

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

Sta je? Ne svidja ti se statistika? Da je malo nastimam kako bi tebi odgovarala?

Svakavih budala na dunjaluku....

[aldinjo]

Naravno da vakcine djeluju al za one koji ih prime. U Engleskoj je oko 50% stanovnistva primilo vakcinu a ovi ostali rekli da nece. Sad tih 50% sto nisu htjeli imaju priliku da kusaju indijsku varijantu. To ti je negdje 30 miliona ljudi...

Sta je? Ne svidja ti se statistika? Da je malo nastimam kako bi tebi odgovarala?

Svakavih budala na dunjaluku....

[escobar__]

UK opet bilježi porast, mogli bi ponovo dobit zabranu da se grle.

[biglebovski]

Švedski epidemiolog: Evo zašto sam govorio protiv lockdowna

Martin Kulldorf švedski je epidemiolog, profesor na Medicinskom fakultetu sveučilišta Harvard i jedan od autora lanjske Deklaracije iz Great Barringtona, kojom je lockdown prozvan pogrešnom epidemiološkom mjerom u pandemiji covida-19. Kulldorf je za portal Spiked Online još jednom objasnio svoje argumente u korist fokusirane zaštite starijih osoba i rizičnih skupina. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

NIJE mi preostalo ništa drugo nego istupiti protiv lockdowna. Kao znanstvenik iz javnog zdravstva s desetljećima iskustva s epidemijama zaraznih bolesti, nisam mogao šutjeti. Ne kada se odbacuju osnovna načela javnog zdravstva. Ni kad se radnička klasa baca pod autobus. Ni kad se protivnici lockdowna bacaju lavovima. Nikad nije bilo znanstvenog konsenzusa oko lockdowna. Taj je balon morao puknuti.

Dvije su mi ključne činjenice vezane za covid-19 odmah bile postale očite. Prvo, nakon prvih slučajeva u Italiji i Iranu bilo je jasno da se radi o teškoj pandemiji koja će se na kraju proširiti na ostatak svijeta, što je rezultiralo mnogim smrtnim slučajevima. To me činilo nervoznim. Drugo, na temelju podataka iz Wuhana u Kini, došlo je do dramatične razlike u smrtnosti prema dobi, s više od tisuću puta razlike između mladih i starih. To je bilo veliko olakšanje. Samohrani sam otac s tinejdžerom i petogodišnjim blizancima. Kao i većina roditelja, i ja se više brinem o svojoj djeci nego o sebi. Za razliku od pandemije španjolske gripe 1918. godine, djeca su imala puno manje razloga za strah od covida-19 nego od sezonske gripe ili prometnih nesreća. Mogli su nastaviti život nedodirnuti - ili sam barem tako mislio.

Morali smo zaštititi starije dok su mlađi i dalje mogli pokretati društvo
Za društvo u cjelini zaključak je bio očit. Morali smo zaštititi starije, visoko rizične ljude, dok su mlađe odrasle osobe s niskim rizikom i dalje mogle pokretati društvo. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, škole su zatvorene, dok su starački domovi ostali nezaštićeni. Zašto? To nije imalo smisla. Uzeo sam olovku. Na moje iznenađenje, nisam uspio zainteresirati nijedan američki medij za svoja razmišljanja, unatoč svojem znanju i iskustvu s epidemijama zaraznih bolesti. Imao sam više uspjeha u svojoj rodnoj Švedskoj. U glavnim dnevnim novinama objavljena je moja kolumna. I to je imalo odjeka. I drugi znanstvenici istomišljenici suočili su se sa sličnim preprekama.

Umjesto da pokušamo razumjeti pandemiju, natjerani smo da je se bojimo. Umjesto života, imamo lockdown i smrt. Dobili smo odgođene dijagnoze raka, lošije ishode kardiovaskularnih bolesti, pogoršanje mentalnog zdravlja i puno više kolateralnih šteta za javno zdravlje zbog lockdowna. Djeca, starije osobe i radnici najteže su pogođeni onim što se može opisati kao najveći javnozdravstveni fijasko u povijesti.

Švedski primjer
Tijekom cijelog proljetnog vala 2020. godine Švedska je ostavila vrtiće i škole otvorenima za svojih 1.8 milijuna djece u dobi od jedne do 15 godina. I to bez podvrgavanja testiranju, bez maski, fizičkih prepreka ili društvenog distanciranja. Ova je politika dovela do točno nula smrtnih slučajeva od covida-19 u toj dobnoj skupini, dok su učitelji imali rizik od oboljenja otprilike u skladu s prosjekom ostalih profesija. Švedski Zavod za javno zdravstvo izvijestio je o ovim činjenicama sredinom lipnja, ali zagovornici američkog lockdowna i dalje su se zalagali za zatvaranje škola.

U srpnju je New England Journal of Medicine objavio članak o ponovnom otvaranju osnovnih škola tijekom pandemije. Šokantno je da se u njemu nisu ni spominjali dokazi iz jedine velike zapadne zemlje koja je držala škole otvorenima tijekom cijele pandemije. To je poput procjene novog lijeka uz zanemarivanje podataka iz kontrolne skupine koja prima placebo.

Zbog poteškoća s objavljivanjem odlučio sam upotrijebiti svoj uglavnom uspavani korisnički račun na Twitteru kako bih proširio vijest. Potražio sam tvitove o školama i odgovorio s poveznicom na švedsku studiju. Nekoliko je mojih odgovora ponovo proslijeđeno, što je švedskim podacima dalo određenu pozornost. To je također dovelo do poziva da pišem za Spectator. U kolovozu sam se napokon probio u američke medije s kolumnom za CNN protiv zatvaranja škola. Znam španjolski pa sam napisao članak za CNN-Español. CNN-English nije bio zainteresiran.

Očito nešto nije bilo u redu s medijima. Među kolegama koji se bave zaraznih bolestima većina favorizira usmjerenu zaštitu visoko rizičnih skupina umjesto lockdowna, ali mediji su ostavljali dojam kao da postoji znanstveni konsenzus o općem lockdownu.

U rujnu sam upoznao Jeffreyja Tuckera s Američkog instituta za ekonomska istraživanja (AIER), organizacije za koju nikada nisam čuo prije pandemije. Kako bismo pomogli medijima da bolje razumiju pandemiju, odlučili smo pozvati novinare na sastanak s epidemiolozima i stručnjacima za zarazne bolesti u Great Barringtonu u New Englandu, kako bismo obavili konkretnije intervjue. Pozvao sam dvoje znanstvenika da mi se pridruže, Sunetra Guptu sa sveučilišta Oxford, jednog od najistaknutijih svjetskih epidemiologa za zarazne bolesti, te Jaya Bhattacharyu sa sveučilišta Stanford, stručnjaka za zarazne bolesti i ranjive populacije. Na iznenađenje AIER-a, nas troje smo također odlučili napisati izjavu u kojoj se zalažemo za usredotočenu zaštitu umjesto lockdowna. Nazvali smo je Deklaracija iz Great Barringtona (GBD).

Neki su nas zvali luđacima i masovnim ubojicama
Protivljenje lockdownu smatrano je neznanstvenim. Kad bi se znanstvenici izjasnili protiv lockdowna, ignorirani su, smatrani su marginalcima ili optuženi da nemaju odgovarajuće vjerodostojne podatke. Mislili smo da će biti teško zanemariti nešto što su napisala tri iskusna epidemiologa s tri ugledna sveučilišta. Imali smo pravo. Otvorio se pakao. I to je bilo dobro.

Neki su nas kolege obilježavali epitetima poput "luđak", "egzorcist"’, "masovni ubojica" ili "trumpist". Neki su nas optuživali da sve ovo radimo zbog novca, iako nam nitko nije platio ni centa. Zašto takva opaka reakcija? Deklaracija je bila u skladu s mnogim planovima za pandemijsku pripravnost kreiranima godinama ranije, ali u tome je i bila suština. Bez dobrih javnozdravstvenih argumenata protiv fokusirane zaštite, morali su pribjeći lažnim karakteristikama i klevetama ili pak priznati da su napravili strašnu, smrtonosnu pogrešku u svojoj podršci lockdownu.

Neki zagovornici lockdowna optužili su nas da se hvatamo za slamku jer su zaključavanja uspjela i više nisu bila potrebna. Samo nekoliko tjedana kasnije, isti ti kritičari pohvalili su ponovno uvođenje lockdowna tijekom vrlo predvidljivog drugog vala. Rečeno nam je da nismo precizirali kako zaštititi starije, iako smo sve detaljno opisali na našoj web stranici i u tekstovima. Optuživali su nas da zagovaramo strategiju slobodnog širenja virusa, iako je fokusirana zaštita zapravo njezina suprotnost. Ironično, lockdown je razvučeni oblik strategije puštanja virusa, u kojem je svaka dobna skupina zaražena u istom omjeru kao i u strategiji puštanja virusa.

Glavna svrha napada bila je obeshrabrivanje drugih znanstvenika
Prilikom pisanja deklaracije znali smo da se izlažemo napadima. To može biti zastrašujuće, ali kao što je rekla Rosa Parks: "S godinama sam naučila da odlučnost smanjuje strah. Kad znaš što trebaš učiniti, to uklanja strah." Također, nisam novinarske i stručne napade shvaćao osobno, koliko god podli bili, a većina napada dolazila je od ljudi za koje nikad prije nisam čuo. Napadi ionako nisu primarno bili usmjereni na nas. Mi smo već progovorili i nastavit ćemo to činiti. Glavna svrha napada bila je obeshrabriti druge znanstvenike da progovore.

U svojim dvadesetima riskirao sam život radeći za organizaciju za zaštitu ljudskih prava pod nazivom Peace Brigades International u Gvatemali. Štitili smo poljoprivrednike, sindikaliste, studente, vjerske organizacije, ženske skupine i branitelje ljudskih prava kojima su prijetili, ubijali ih ili su nestajali. Iako su se hrabri Gvatemalci s kojima sam surađivao suočili s mnogo većom opasnošću, odredi smrti jednom su bacili ručnu bombu u našu kuću. Ako sam se tada mogao baviti time, zašto sada ne bih riskirao mnogo manje za ljude kod kuće? Kad su me lažno optužili da sam desničar kojeg financira Koch, samo sam slegnuo ramenima - tipično je to ponašanje i službenika establišmenta i salonskih revolucionara.

Nakon deklaracije više nije nedostajalo medijske pozornosti fokusiranoj zaštiti kao alternativi lockdownu. Naprotiv, zahtjevi su dolazili iz cijelog svijeta. Primijetio sam zanimljiv kontrast. U SAD-u i Velikoj Britaniji mediji su bili ili prijateljski raspoloženi i postavljali prijateljska pitanja ili neprijateljski raspoloženi s trik-pitanjima i ad hominem napadima. Novinari u većini drugih zemalja postavljali su teška, ali relevantna i korektna pitanja, istražujući i kritički ispitujući Deklaraciju iz Great Barringtona. Mislim da se tako treba baviti novinarstvom.

Napadi i cenzura su se povećali kako je postajalo jasnije da je lockdown neuspješan
Iako je većina nacionalnih vlada nastavila s neuspjelim politikama zaključavanja, stvari su krenule u dobrom smjeru. Sve je više škola ponovo otvoreno, a Florida je odbijala lockdown u korist fokusirane zaštite, dijelom na temelju naših savjeta, bez negativnih posljedica koje su lockdowneri predviđali.

Kako je postajalo jasnije da je lockdown neuspješan, napadi i cenzura su se povećali, a ne smanjili. YouTube, u vlasništvu Googlea, cenzurirao je videozapis s okruglog stola s guvernerom Floride Ronom DeSantisom, na kojem smo moji kolege i ja izjavili da djeca ne trebaju nositi maske; Facebook je zatvorio profil GBD-a kada smo objavili da starijim ljudima treba dati prioritet u cijepljenju; Twitter je cenzurirao objavu u kojoj sam rekao da djecu i već zaražene ne treba cijepiti; a Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) uklonio me iz radne skupine za sigurnost cjepiva kada sam ustvrdio da bi cjepivo Johnson & Johnsona trebalo davati starijim Amerikancima.

Twitter mi je čak zaključao korisnički profil jer sam napisao sljedeće: "Naivno zavarani da će ih maske zaštititi, neke starije visokorizične osobe nisu se držale društvene distance, a neki su zbog toga i umrli od covida-19. Tragično. Dužnosnici/znanstvenici u javnom zdravstvu uvijek moraju biti iskreni prema javnosti."

Nikad nam neće oprostiti, ali to nije važno
Ovaj povećani pritisak može se činiti kontraintuitivnim, ali nije. Da smo pogriješili, naši bi nas znanstveni kolege mogli sažalijevati, a mediji bi se vratili ignoriranju. Kad bi priznali da smo u pravu, to bi značilo da smo osramotili neke neizmjerno moćne ljude u politici, novinarstvu, tehnologiji i znanosti. Nikad nam neće oprostiti.

Međutim, to nije važno. Pandemija je bila velika tragedija. Moj 79-godišnji prijatelj umro je od covida-19, a nekoliko mjeseci kasnije njegova supruga preminula je od raka, koji nije otkriven na vrijeme da bi se mogao učinkovito liječiti. Iako su smrtni slučajevi tijekom pandemije neizbježni, naivno, ali pogrešno vjerovanje da će lockdown zaštititi starije značilo je da vlade nisu provodile mnoge standardne mjere fokusirane zaštite. Rastegnuta pandemija otežala je zaštitu starijih osoba. Sa strategijom fokusirane zaštite, moj prijatelj i njegova supruga danas su mogli biti živi, kao i bezbroj drugih ljudi širom svijeta.

Ako ne progovorim, zašto sam znanstvenik?
U konačnici, lockdown je zaštitio mlade i nisko rizične profesionalce koji rade od kuće - novinare, odvjetnike, znanstvenike i bankare - a nauštrb djece, radničke klase i siromašnih. U SAD-u je lockdown bio najveći problem po radnike nakon rasne segregacije i Vijetnamskog rata. Osim rata, malo je bilo vladinih postupaka tijekom mog života koji su nametnuli više patnje i nepravde u toliko velikim razmjerima.

Kao epidemiolog za zarazne bolesti, nisam imao izbora. Morao sam progovoriti. Ako ne progovorim, zašto sam onda znanstvenik? Mnogi drugi koji su hrabro govorili mogli su komotno šutjeti. Da su šutjeli, još bi škola i dalje bilo zatvoreno, a kolateralna javnozdravstvena šteta bila bi veća. Svjestan sam mnogih fantastičnih ljudi koji se bore protiv ovih neučinkovitih i štetnih lockdowna, pišu članke, objavljuju na društvenim mrežama, snimaju videozapise, razgovaraju s prijateljima, govore na sastancima školskih odbora i prosvjeduju na ulici. Ako ste jedan od njih, uistinu mi je bila čast surađivati s vama na ovom naporu. Nadam se da ćemo se jednog dana osobno upoznati i onda zaplesati zajedno. Danser encore!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sve ... 81250.aspx

[JohnnyS]

Očito Trumpovac, kozojeb i antivaxer, nema što drugo biti, samo je jedna istina i može se vidjeti svaki dan na CNNu

[biglebovski]

Očito Trumpovac, kozojeb i antivaxer, nema što drugo biti, samo je jedna istina i može se vidjeti svaki dan na CNNu

Obični ezoterični hipi-radikal kojeg prate njemačke obavještajne službe

[armin071]

https://source.ba/mobile/clanak/Nauka/567887

[Trappist]

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ ... h-15078602

"Njemački znanstvenici: ‘Nismo našli nikakvu izravnu vezu između našeg lockdowna i pada broja zaraženih‘"

(šokirani smajli)

Aaa ovih teoreticara zavjere, svuda ih ima...

[MUNAFIK]

Hvala @biglebovski

Ono što smo mnogi od nas ovdje godinu dana govorili, dok su panicari pozivali da nam se zabrani ljecenje i da nas se hapsi...

Morali smo zaštititi starije dok su mlađi i dalje mogli pokretati društvo
Za društvo u cjelini zaključak je bio očit. Morali smo zaštititi starije, visoko rizične ljude, dok su mlađe odrasle osobe s niskim rizikom i dalje mogle pokretati društvo. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, škole su zatvorene, dok su starački domovi ostali nezaštićeni. Zašto? To nije imalo smisla. Uzeo sam olovku. Na moje iznenađenje, nisam uspio zainteresirati nijedan američki medij za svoja razmišljanja, unatoč svojem znanju i iskustvu s epidemijama zaraznih bolesti. Imao sam više uspjeha u svojoj rodnoj Švedskoj. U glavnim dnevnim novinama objavljena je moja kolumna. I to je imalo odjeka. I drugi znanstvenici istomišljenici suočili su se sa sličnim preprekama.

Umjesto da pokušamo razumjeti pandemiju, natjerani smo da je se bojimo. Umjesto života, imamo lockdown i smrt. Dobili smo odgođene dijagnoze raka, lošije ishode kardiovaskularnih bolesti, pogoršanje mentalnog zdravlja i puno više kolateralnih šteta za javno zdravlje zbog lockdowna. Djeca, starije osobe i radnici najteže su pogođeni onim što se može opisati kao najveći javnozdravstveni fijasko u povijesti.

[spinel_]

Britanski ministar zdravstva: Delta varijanta koronavirusa zaraznija 40 posto
http://www.klix.ba/clanak/210606037

Jel ima jos neko da vjeruje u ove gluposti?
Alfa, beta, gama, delta... Idemo do omege..
Pa cemo onda nesto hiljadito izmisliti.
Ovce su da se muzu. A i krave.

[escobar__]

I dalje porast u UK.

[Edin H.]

I dalje porast u UK.

Pukli nam tarabu na putovanja u Njemački, Francusku...

[jeza u ledja]

Ovaj clanak koristi Svedsku kao dobar primjer, a tamo 3 puta vise umrlih nego u ostalim skandinavskim zemljama zajedno.

[Tesla Edison]

Švedski epidemiolog: Evo zašto sam govorio protiv lockdowna

Martin Kulldorf švedski je epidemiolog, profesor na Medicinskom fakultetu sveučilišta Harvard i jedan od autora lanjske Deklaracije iz Great Barringtona, kojom je lockdown prozvan pogrešnom epidemiološkom mjerom u pandemiji covida-19. Kulldorf je za portal Spiked Online još jednom objasnio svoje argumente u korist fokusirane zaštite starijih osoba i rizičnih skupina. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

NIJE mi preostalo ništa drugo nego istupiti protiv lockdowna. Kao znanstvenik iz javnog zdravstva s desetljećima iskustva s epidemijama zaraznih bolesti, nisam mogao šutjeti. Ne kada se odbacuju osnovna načela javnog zdravstva. Ni kad se radnička klasa baca pod autobus. Ni kad se protivnici lockdowna bacaju lavovima. Nikad nije bilo znanstvenog konsenzusa oko lockdowna. Taj je balon morao puknuti.

Dvije su mi ključne činjenice vezane za covid-19 odmah bile postale očite. Prvo, nakon prvih slučajeva u Italiji i Iranu bilo je jasno da se radi o teškoj pandemiji koja će se na kraju proširiti na ostatak svijeta, što je rezultiralo mnogim smrtnim slučajevima. To me činilo nervoznim. Drugo, na temelju podataka iz Wuhana u Kini, došlo je do dramatične razlike u smrtnosti prema dobi, s više od tisuću puta razlike između mladih i starih. To je bilo veliko olakšanje. Samohrani sam otac s tinejdžerom i petogodišnjim blizancima. Kao i većina roditelja, i ja se više brinem o svojoj djeci nego o sebi. Za razliku od pandemije španjolske gripe 1918. godine, djeca su imala puno manje razloga za strah od covida-19 nego od sezonske gripe ili prometnih nesreća. Mogli su nastaviti život nedodirnuti - ili sam barem tako mislio.

Morali smo zaštititi starije dok su mlađi i dalje mogli pokretati društvo
Za društvo u cjelini zaključak je bio očit. Morali smo zaštititi starije, visoko rizične ljude, dok su mlađe odrasle osobe s niskim rizikom i dalje mogle pokretati društvo. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, škole su zatvorene, dok su starački domovi ostali nezaštićeni. Zašto? To nije imalo smisla. Uzeo sam olovku. Na moje iznenađenje, nisam uspio zainteresirati nijedan američki medij za svoja razmišljanja, unatoč svojem znanju i iskustvu s epidemijama zaraznih bolesti. Imao sam više uspjeha u svojoj rodnoj Švedskoj. U glavnim dnevnim novinama objavljena je moja kolumna. I to je imalo odjeka. I drugi znanstvenici istomišljenici suočili su se sa sličnim preprekama.

Umjesto da pokušamo razumjeti pandemiju, natjerani smo da je se bojimo. Umjesto života, imamo lockdown i smrt. Dobili smo odgođene dijagnoze raka, lošije ishode kardiovaskularnih bolesti, pogoršanje mentalnog zdravlja i puno više kolateralnih šteta za javno zdravlje zbog lockdowna. Djeca, starije osobe i radnici najteže su pogođeni onim što se može opisati kao najveći javnozdravstveni fijasko u povijesti.

Švedski primjer
Tijekom cijelog proljetnog vala 2020. godine Švedska je ostavila vrtiće i škole otvorenima za svojih 1.8 milijuna djece u dobi od jedne do 15 godina. I to bez podvrgavanja testiranju, bez maski, fizičkih prepreka ili društvenog distanciranja. Ova je politika dovela do točno nula smrtnih slučajeva od covida-19 u toj dobnoj skupini, dok su učitelji imali rizik od oboljenja otprilike u skladu s prosjekom ostalih profesija. Švedski Zavod za javno zdravstvo izvijestio je o ovim činjenicama sredinom lipnja, ali zagovornici američkog lockdowna i dalje su se zalagali za zatvaranje škola.

U srpnju je New England Journal of Medicine objavio članak o ponovnom otvaranju osnovnih škola tijekom pandemije. Šokantno je da se u njemu nisu ni spominjali dokazi iz jedine velike zapadne zemlje koja je držala škole otvorenima tijekom cijele pandemije. To je poput procjene novog lijeka uz zanemarivanje podataka iz kontrolne skupine koja prima placebo.

Zbog poteškoća s objavljivanjem odlučio sam upotrijebiti svoj uglavnom uspavani korisnički račun na Twitteru kako bih proširio vijest. Potražio sam tvitove o školama i odgovorio s poveznicom na švedsku studiju. Nekoliko je mojih odgovora ponovo proslijeđeno, što je švedskim podacima dalo određenu pozornost. To je također dovelo do poziva da pišem za Spectator. U kolovozu sam se napokon probio u američke medije s kolumnom za CNN protiv zatvaranja škola. Znam španjolski pa sam napisao članak za CNN-Español. CNN-English nije bio zainteresiran.

Očito nešto nije bilo u redu s medijima. Među kolegama koji se bave zaraznih bolestima većina favorizira usmjerenu zaštitu visoko rizičnih skupina umjesto lockdowna, ali mediji su ostavljali dojam kao da postoji znanstveni konsenzus o općem lockdownu.

U rujnu sam upoznao Jeffreyja Tuckera s Američkog instituta za ekonomska istraživanja (AIER), organizacije za koju nikada nisam čuo prije pandemije. Kako bismo pomogli medijima da bolje razumiju pandemiju, odlučili smo pozvati novinare na sastanak s epidemiolozima i stručnjacima za zarazne bolesti u Great Barringtonu u New Englandu, kako bismo obavili konkretnije intervjue. Pozvao sam dvoje znanstvenika da mi se pridruže, Sunetra Guptu sa sveučilišta Oxford, jednog od najistaknutijih svjetskih epidemiologa za zarazne bolesti, te Jaya Bhattacharyu sa sveučilišta Stanford, stručnjaka za zarazne bolesti i ranjive populacije. Na iznenađenje AIER-a, nas troje smo također odlučili napisati izjavu u kojoj se zalažemo za usredotočenu zaštitu umjesto lockdowna. Nazvali smo je Deklaracija iz Great Barringtona (GBD).

Neki su nas zvali luđacima i masovnim ubojicama
Protivljenje lockdownu smatrano je neznanstvenim. Kad bi se znanstvenici izjasnili protiv lockdowna, ignorirani su, smatrani su marginalcima ili optuženi da nemaju odgovarajuće vjerodostojne podatke. Mislili smo da će biti teško zanemariti nešto što su napisala tri iskusna epidemiologa s tri ugledna sveučilišta. Imali smo pravo. Otvorio se pakao. I to je bilo dobro.

Neki su nas kolege obilježavali epitetima poput "luđak", "egzorcist"’, "masovni ubojica" ili "trumpist". Neki su nas optuživali da sve ovo radimo zbog novca, iako nam nitko nije platio ni centa. Zašto takva opaka reakcija? Deklaracija je bila u skladu s mnogim planovima za pandemijsku pripravnost kreiranima godinama ranije, ali u tome je i bila suština. Bez dobrih javnozdravstvenih argumenata protiv fokusirane zaštite, morali su pribjeći lažnim karakteristikama i klevetama ili pak priznati da su napravili strašnu, smrtonosnu pogrešku u svojoj podršci lockdownu.

Neki zagovornici lockdowna optužili su nas da se hvatamo za slamku jer su zaključavanja uspjela i više nisu bila potrebna. Samo nekoliko tjedana kasnije, isti ti kritičari pohvalili su ponovno uvođenje lockdowna tijekom vrlo predvidljivog drugog vala. Rečeno nam je da nismo precizirali kako zaštititi starije, iako smo sve detaljno opisali na našoj web stranici i u tekstovima. Optuživali su nas da zagovaramo strategiju slobodnog širenja virusa, iako je fokusirana zaštita zapravo njezina suprotnost. Ironično, lockdown je razvučeni oblik strategije puštanja virusa, u kojem je svaka dobna skupina zaražena u istom omjeru kao i u strategiji puštanja virusa.

Glavna svrha napada bila je obeshrabrivanje drugih znanstvenika
Prilikom pisanja deklaracije znali smo da se izlažemo napadima. To može biti zastrašujuće, ali kao što je rekla Rosa Parks: "S godinama sam naučila da odlučnost smanjuje strah. Kad znaš što trebaš učiniti, to uklanja strah." Također, nisam novinarske i stručne napade shvaćao osobno, koliko god podli bili, a većina napada dolazila je od ljudi za koje nikad prije nisam čuo. Napadi ionako nisu primarno bili usmjereni na nas. Mi smo već progovorili i nastavit ćemo to činiti. Glavna svrha napada bila je obeshrabriti druge znanstvenike da progovore.

U svojim dvadesetima riskirao sam život radeći za organizaciju za zaštitu ljudskih prava pod nazivom Peace Brigades International u Gvatemali. Štitili smo poljoprivrednike, sindikaliste, studente, vjerske organizacije, ženske skupine i branitelje ljudskih prava kojima su prijetili, ubijali ih ili su nestajali. Iako su se hrabri Gvatemalci s kojima sam surađivao suočili s mnogo većom opasnošću, odredi smrti jednom su bacili ručnu bombu u našu kuću. Ako sam se tada mogao baviti time, zašto sada ne bih riskirao mnogo manje za ljude kod kuće? Kad su me lažno optužili da sam desničar kojeg financira Koch, samo sam slegnuo ramenima - tipično je to ponašanje i službenika establišmenta i salonskih revolucionara.

Nakon deklaracije više nije nedostajalo medijske pozornosti fokusiranoj zaštiti kao alternativi lockdownu. Naprotiv, zahtjevi su dolazili iz cijelog svijeta. Primijetio sam zanimljiv kontrast. U SAD-u i Velikoj Britaniji mediji su bili ili prijateljski raspoloženi i postavljali prijateljska pitanja ili neprijateljski raspoloženi s trik-pitanjima i ad hominem napadima. Novinari u većini drugih zemalja postavljali su teška, ali relevantna i korektna pitanja, istražujući i kritički ispitujući Deklaraciju iz Great Barringtona. Mislim da se tako treba baviti novinarstvom.

Napadi i cenzura su se povećali kako je postajalo jasnije da je lockdown neuspješan
Iako je većina nacionalnih vlada nastavila s neuspjelim politikama zaključavanja, stvari su krenule u dobrom smjeru. Sve je više škola ponovo otvoreno, a Florida je odbijala lockdown u korist fokusirane zaštite, dijelom na temelju naših savjeta, bez negativnih posljedica koje su lockdowneri predviđali.

Kako je postajalo jasnije da je lockdown neuspješan, napadi i cenzura su se povećali, a ne smanjili. YouTube, u vlasništvu Googlea, cenzurirao je videozapis s okruglog stola s guvernerom Floride Ronom DeSantisom, na kojem smo moji kolege i ja izjavili da djeca ne trebaju nositi maske; Facebook je zatvorio profil GBD-a kada smo objavili da starijim ljudima treba dati prioritet u cijepljenju; Twitter je cenzurirao objavu u kojoj sam rekao da djecu i već zaražene ne treba cijepiti; a Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) uklonio me iz radne skupine za sigurnost cjepiva kada sam ustvrdio da bi cjepivo Johnson & Johnsona trebalo davati starijim Amerikancima.

Twitter mi je čak zaključao korisnički profil jer sam napisao sljedeće: "Naivno zavarani da će ih maske zaštititi, neke starije visokorizične osobe nisu se držale društvene distance, a neki su zbog toga i umrli od covida-19. Tragično. Dužnosnici/znanstvenici u javnom zdravstvu uvijek moraju biti iskreni prema javnosti."

Nikad nam neće oprostiti, ali to nije važno
Ovaj povećani pritisak može se činiti kontraintuitivnim, ali nije. Da smo pogriješili, naši bi nas znanstveni kolege mogli sažalijevati, a mediji bi se vratili ignoriranju. Kad bi priznali da smo u pravu, to bi značilo da smo osramotili neke neizmjerno moćne ljude u politici, novinarstvu, tehnologiji i znanosti. Nikad nam neće oprostiti.

Međutim, to nije važno. Pandemija je bila velika tragedija. Moj 79-godišnji prijatelj umro je od covida-19, a nekoliko mjeseci kasnije njegova supruga preminula je od raka, koji nije otkriven na vrijeme da bi se mogao učinkovito liječiti. Iako su smrtni slučajevi tijekom pandemije neizbježni, naivno, ali pogrešno vjerovanje da će lockdown zaštititi starije značilo je da vlade nisu provodile mnoge standardne mjere fokusirane zaštite. Rastegnuta pandemija otežala je zaštitu starijih osoba. Sa strategijom fokusirane zaštite, moj prijatelj i njegova supruga danas su mogli biti živi, kao i bezbroj drugih ljudi širom svijeta.

Ako ne progovorim, zašto sam znanstvenik?
U konačnici, lockdown je zaštitio mlade i nisko rizične profesionalce koji rade od kuće - novinare, odvjetnike, znanstvenike i bankare - a nauštrb djece, radničke klase i siromašnih. U SAD-u je lockdown bio najveći problem po radnike nakon rasne segregacije i Vijetnamskog rata. Osim rata, malo je bilo vladinih postupaka tijekom mog života koji su nametnuli više patnje i nepravde u toliko velikim razmjerima.

Kao epidemiolog za zarazne bolesti, nisam imao izbora. Morao sam progovoriti. Ako ne progovorim, zašto sam onda znanstvenik? Mnogi drugi koji su hrabro govorili mogli su komotno šutjeti. Da su šutjeli, još bi škola i dalje bilo zatvoreno, a kolateralna javnozdravstvena šteta bila bi veća. Svjestan sam mnogih fantastičnih ljudi koji se bore protiv ovih neučinkovitih i štetnih lockdowna, pišu članke, objavljuju na društvenim mrežama, snimaju videozapise, razgovaraju s prijateljima, govore na sastancima školskih odbora i prosvjeduju na ulici. Ako ste jedan od njih, uistinu mi je bila čast surađivati s vama na ovom naporu. Nadam se da ćemo se jednog dana osobno upoznati i onda zaplesati zajedno. Danser encore!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sve ... 81250.aspx

Ma on je ravnozemljaš i teoretičar zavjere.

Inspired by Mogy, Zubi, Direktor, insaneinthebrain, Nedim17, High_volume,.......................

[NediM17]

Kako boli kazna za nenosenje maske.

[spinel_]

Ovaj clanak koristi Svedsku kao dobar primjer, a tamo 3 puta vise umrlih nego u ostalim skandinavskim zemljama zajedno.

Nego. Kako je u Texasu, jel ih kupe bagerima?

[Naslovnica]

Niko više ne spominje Indiju.

[geralt]

Ovaj clanak koristi Svedsku kao dobar primjer, a tamo 3 puta vise umrlih nego u ostalim skandinavskim zemljama zajedno.

Nego. Kako je u Texasu, jel ih kupe bagerima?

Mislis u Texasu u kojem je 36% stanovnistva potpuno, a 45% djelimicno vakcinisano? Super, kako je kod tebe?

[spinel_]

Ovaj clanak koristi Svedsku kao dobar primjer, a tamo 3 puta vise umrlih nego u ostalim skandinavskim zemljama zajedno.

Nego. Kako je u Texasu, jel ih kupe bagerima?

Mislis u Texasu u kojem je 36% stanovnistva potpuno, a 45% djelimicno vakcinisano? Super, kako je kod tebe?

Ne, nego mislim onaj koji vec 3 mjeseca zivi bez bilo kakvih ogranicenja, restrikcija, maski i sl.

[Otac_Porfirije]

Ropstvo je sloboda, sloboda je ropstvo


PIŠE Ivan Žganec

Uskoro će nam doći kovid putovnice koje bi nam trebalo omogućiti slobodu kretanja (što je klasični orwellovski izraz). Iako je situacija bolja nego ikad prije po pitanju zaraze, uvode se nova ograničenja i restrikcije. Putovnice ne bi trebale ostati zauvijek (nemojmo zaboraviti da je moć poput droge i oni koju je probaju ne puštaju olako), i ne bi trebale prouzrokovati segregaciju i diskriminaciju, barem u teoriji.

U praksi se čini da će doći do klasične segregacije: oni s putovnicom moći će ući u zatvoreni prostor, a oni bez nje neće moći. Kako će to konkretno u praksi izgledati, uskoro ćemo saznati.

Još davno George Orwell napisao je slavnu rečenicu "Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć". Ratovi za mir postali su svakodnevica, a sada je došlo vrijeme da prihvatimo ropstvo kao oblik slobode.

Ovdje ćemo se posvetiti utjecaju najavljenih restrikcija na sociološko-psihološko stanje društva i društvenu reorganizaciju kolektivne svijesti. Zanimljivo je promatrati ljude i način kako cjelokupna situacija utječe na njihovo ponašanje, razmišljanje i život. Pažljivim promatranjem možemo uočiti da već same najave restrikcija stvaraju novu strukturu i kolektivnu svijest u društvu. Psiho-socijalni i kulturološki utjecaj već je vidljiv jer se ljudi pripremaju na nove restrikcije i prije svega na prihvaćanje diskriminacije.

Navest ćemo nekoliko konkretnih primjera i rastvoriti njihovu suštinu da spoznamo psihološku strukturu društva.

Primjer 1. Kolegica s posla odlučila se cijepiti. Razlog zbog kojeg se išla cijepiti je bio "Zato jer je to tu" ili nešto tipa "Svi ćemo se morati kad-tad" ili "Pa ne bi svi liječnici zagovarali cjepivo da nije sigurno". U šali je znala reći da bi joj šef mogao dati da konačno radi uobičajenim tempom i slobodno se kretati (Radimo u smjeni na način da smo svaka dva tjedna kod kuće. Takav pristup je samo administrativna izmišljotina da se pokaže da se nešto poduzima jer kolege koje rade sa strankama cijelo vrijeme su na poslu, a mi koji ne radimo sa strankama moramo raditi od kuće – lud zbunjen). Na takve izjave uskačem primjedbom da bi se valjda trebala cijepiti zbog sigurnosti, a ne da bi se mogla slobodno kretati! Nakon ovakve primjedbe ljudi odmah kažu da se cijepe zbog svojih bližnjih i zdravlja. Eto, ljudi znaju da se cijepe navodno zbog zdravlja, samo ih treba na to podsjetiti.

Primjer 2. Meni bliska osoba također se odlučila cijepiti. Na moj upit koji je razlog, odgovor je bio: "Jer nemam izbora". Mislim si kako nemaš izbora kad te nitko ne prisiljava. Šutio sam i mislio si da je riječ o temeljnom ljudskom strahu od odbacivanja iz društva.

Primjer 3. Od kolega na poslu više puta sam čuo da kažu "Cijepit ću se ako ću morati" ili "Pa šta, ako ću morati, cijepit ću se".

Primjer 4. Prijatelj je pitao kolegu na poslu zašto se on ide cijepiti, a odgovor je bio: "Da bih mogao piti pivo na šanku".

Što nam govore navedeni primjeri? Možemo uočiti nekoliko promjena u kolektivnoj svijesti i društvenoj strukturi koja se trenutačno odvija. Dio ljudi se ne cijepi (ili se ne bi cijepili) zbog zdravlja nego zbog mogućih restrikcija i ograničenja. Dio ljudi zaboravio je da bi se trebali cijepiti (ako to žele) zbog zdravlja.

Ljudi se psihološki i društveno pripremaju na prihvaćanje medicinskog aparthejda kao dijela normalnog života. Medijski utjecaj i samouvjerenost manjine koja potiče nejednakost, toliko je snažan da su ljudi doista spremni prihvatiti segregaciju jer se ona prikazuje kao racionalna, što je iracionalno samo po sebi. Pitamo se tko normalan prihvaća aparthejd i segregaciju? Kasnije ćemo se i na tu temu osvrnuti.

Velika većina bespogovorno će prihvatiti restrikcije i segregaciju iako je nesrazmjer između mogućih restrikcija i opasnosti ogroman. Smrtnost za mlađe ispod 70 godina je na razini 0,05%; (studija J. Ioannidisa iz 2020. godine, studija J. Ioannidisa iz 2021. godine i studija na stranicama SZO). Nažalost, ljudi koji se već pripremaju na segregaciju i prihvaćanja cjepiva "jer baš moraju" nemaju sposobnost propitkivanja potencijalno nametnutih restrikcija koje nisu u skladu sa znanstvenim činjenicama i društveno moralnim standardima.

Ljudi su spremni bespogovorno prihvatiti represivni i autoritarni aparat. Ti ljudi nisu sposobni postaviti razumna pitanja kao što su: Koji je smisao živjeti u represivnom aparatu? Koji je smisao uvjetovane slobode, odnosno je li to uopće sloboda?, ili: A što ako neće stati na tome? Što je sljedeće sada, kada smo pokazali slabost, a njima je moć postala poput droge?

Povijest nikad nije marila na čijoj smo strani. Zato danas na svaku segregaciju i aparthejd gledamo potpuno jednako, bez ikakve zadrške. Ali danas je drugačije jer već u budućnosti znamo kako će se gledati na one koji će uvesti restrikcije i one koji će ih zdušno i dobrovoljno podržavati. Povijest je uvijek pisala istom rukom svaki pokušaj aparthejda. Povijest je ravnodušna i neumoljiva, i već sad paradoksalno, piše budućnost i pogled na skorašnju segregaciju na koju ćemo u budućoj povijesti gledati kao svaku drugu segregaciju.

U nastavku ćemo nastojati objasniti psihološku strukturu trenutnog stanja društva i zašto su spremni prihvatiti medicinski aparthejd unatoč znanstvenim činjenicama da je smrtnost za ljude ispod 70 godina na razini od 0,05%. Smrtnost je samo dio priče, jer tu su i znanstvene činjenice za lockdown ne funkcionira (a zašto bi onda covid putovnice funkcionirale?), maske ne pomažu itd. Broj iracionalosti je doista velik i već ptice na grani znaju svaku promašenu strategiju.

Psihološka struktura

Velikan filozofije prošlog stoljeća Herbert Marcuse upozoravao je na demokratski totalitarizam koji danas proživljavamo u pravom smislu te riječi. Jedna od njegovih misli kaže: "Besmislenost cjeline oslobađa krivnje pojedine ludosti i preokreće zločine protiv čovječanstva u racionalan pothvat" ("Čovjek jedne dimenzije").

Medicinski aparthejd neupitno je ludost i zločin koji se pretvara u "racionalan" pothvat. Da bi iracionalan čin izgledao moralan i razuman mora se prikazati kao racionalan. Postoje mnogobrojni izravni i neizravni mehanizmi djelovanja koji transformiraju nepravdu u pravdu. Neki od njih su: jezik, emocionalne ucjene, propaganda, tabu, strah, mediji, prešućivanje znanstvenih činjenica, cenzura itd. Jedna od univerzalnih osobina svakog totalitarnog sustava jest kontrola vlastitog naroda. Riječ je o povijesnoj činjenici koju bi svi oni "koji nemaju izbora" morali znati i razumjeti kakav svijet stvaraju svojoj djeci. Totalitarni sustavi uvijek su temeljili kontrolu vlastitog stanovništva na racionalizaciji i strahu.

Prema Marcuseu mi odavno živimo u totalitarnom sustavu, samo čovjek nije bio toga svjestan do jučer. Prema njemu, sustav je totalitaran jer: "Država prosperiteta je, uza svu svoju racionalnost, država neslobode jer je njeno totalno upravljanje sistematsko ograničenje (a) »tehnički« dostupnog slobodnog vremena; (b) količine i kvalitete dobara i usluga »tehnički« dostupnih za podmirenje vitalnih potreba čovjeka; (c) inteligencije (svjesne i nesvjesne) kadre da razumije i realizira mogućnosti samoodređenja."

Današnji totalitarni sustav postao je napredniji, izravniji i konkretniji od načina kako ga je prikazao Marcuse. Ovdje ćemo se u nekoliko točaka orijentirati na trenutnu transformaciju psihološke strukture društva.

Točka 1. Strah od birokratskog stroja i pokornost

Erich Fromm još je sredinom prošlog stoljeća dobro uočio psihološku strukturu birokratskog čovjeka. O tome kaže: "U ovom industrijskom sistemu koji, vjerujem, postaje sve sličniji u zapadnom i istočnom bloku individua se nasmrt boji moći velike birokracije, veličine svega – države, industrijske birokracije i sindikalne birokracije. Ne samo da se boji, nego se osjeća malena. Gdje je David koji može reći Ne Golijatu?" ("Bijeg od slobode").

Promatrajući ljude i njihove izjave zašto su se odlučili cijepiti uočavamo strah od ogromnog državnog aparata. Oni se ne cijepe zbog zdravlja, nego zbog straha da ih glomazni sustav ne bi zgazio. Čovjek se osjeća malenim jer čovjek organizacije je učen da bude malen. Taj proces odvija se tijekom cijelog života (za detaljnu analizu ovdje nemamo prostora), da bi kulminirao u situacijama kada Veliki Brat poželi svu moć nad svojim podanicima.

Današnji čovjek, postindustrijski, tehnološko-birokratiziran, nema snagu i moć, jer je u njega usađena apsolutna vjera u sustav i nevjera u vlastite snage. On nema hrabrosti suočiti se s Golijatom jer nema srce junaka. Ali on se tako ponaša jer je u njega usađen autoritativni karakter. On je učen da vjeruje da je samo kotačić u mehanizmu i ništa više. Da bi bio prividno sretan i da se ne buni, stavljena mu je duda u usta (materijalistički hedonizam). Čovjek sistema je kukavan čovjek. On je hedonist, materijalno zadojen i ovisan o sigurnosti i ugodi. On je za cijenu komfora i sigurnost spreman prodati slobodu. Budući da je sloboda temelj života (sloboda je ljudima toliko bitna da svjesno ginu i idu u rat za nju, sjećate se toga?), on postaje mrtav čovjek vjerujući da je slobodan jer je on uspješno usvojio osnove državne religije koja kaže: sloboda je ropstvo.

Nakon više od godine dana širenja straha, svakodnevnog izvještavanja o smrti, zaključavanja, ljudi jednostavno žele nastaviti živjeti normalno. Ljudi su psihološki iscrpljeni i stoga spremni na prihvaćanje aparthejda.

Ali kako da se čovjek birokracije pobuni ako nije niti svjestan da je rob? Erich Fromm o tome je kazao: "Čovjek organizacije nije taj koji se pokorava; on čak ni ne zna da se pokorava. Kako može razmišljati o nepokoravanju kad nije čak ni svjestan da je pokoren?" ("Bijeg od slobode"). Čovjek čiji je život organiziran od strane sustava ne može ni biti svjestan da je već pokoran, stoga se niti ne može pokoriti, dapače niti pobuniti. Kada mu na trenutke dođe svijest da je društvo nepravedno jer tako kažu znanstvene činjenice, on zbog straha od glomaznog državnog aparata popušta, postaje slabić i jedino što mu preostaje jest da racionalizira svoje postupke i postupke sustava.

Točka 2. Racionalizacija nepravde

U prirodi ljudske psihe je tendencija samozavaravanja. Taj proces proporcionalan je opsegu i broju društvenih iracionalnosti.

O racionalizaciji Erich Fromm kaže: "Racionalizacijom se pokušava učiniti da neka akcija izgleda motivirana i razumnim i moralnim motivima, prikrivajući tako činjenicu da je uzrokovana motivima koji su u sukobu sa svjesnim mišljenjem osobe. Racionalizacija je uglavnom varka i obavlja negativnu funkciju time što dopušta osobi da krivo djeluje bez svijesti o tome da djeluje iracionalno ili nemoralno." ("S one strane okova iluzije").

Navedeno racionaliziranje vrijedi podjednako za one koji uvode restrikcije kao i za one koje ih prihvaćaju. Zbog moralnih, etičkih i ljudskih načela ljudi ne mogu prihvatiti nepravdu (osim patoloških slučajeva). Također ljudima je neprihvatljivo da sudjeluju u nepravdi iako se ona događa svakodnevno. Da bi se potisnula svijest o sudjelovanju u nepravdi, čovjek je prisiljen racionalizirati svoje postupke tako da mu njegov čin djeluje moralno i pravedno. U suprotnome, svijest sudjelovanju u nepravdi dovela bi do vlastite krize (dapače psihičkog sloma i ludila) i krize društva. Da se društvo ne bi raspalo, potiskivanje svijesti o njenim iracionalnostima je nužna.

Prema nekim od navedenih izjava možemo vidjeti da je čovjek toliko očajan da čak niti ne pokušava zavarati sebe (što je česta praksa nesvjesnih ljudi) i racionalizirati svoje postupke nego izravno i iskreno kažu da nemaju izbora ili jednostavno nepravda je tu, pa što sad, ili jednostavno žele pivo. To su iskrene izjave. Takve izjave ukazuju na jednu bitnu razliku između dosadašnjih kriza i današnjeg stanja društva; u svakoj krizi (osobnoj ili društvenoj) čovjek se samozavaravao i racionalizirao sudjelovanje u kolektivnom ludilu dok današnji čovjek izravno priznaje svoj očaj i nemoć. Fromm je još davno izjavio da je biranje manjeg zla ništa više nego potez očajnika.

Sve više ljudi postaje više-manje svjesno nepravde, ali generalno gledajući čovjek i dalje nije sposoban prepoznati nepravdu, dapače svijest o tome potiskuje i opravdava racionalizacijom. Čovjek sistema nema mogućnosti da shvati da sustav tendira totalitarizmu. Još je u prošlom stoljeću H. Marcuse o tadašnjem sistemu (danas je još gore) kazao sljedeće: "Suvremeno industrijsko društvo tendira totalitarizmu na osnovu organizacije njegove tehnološke baze. Jer 'totalitaran' ne znači samo terorističku političku koordinaciju društva, već također neterorističku, ekonomsko tehnološku koordinaciju koja djeluje posredstvom manipuliranja potrebama dodjeljujući interese".

Čovjek koji nije svjestan da nije slobodan i misli da je slobodan, nema intelektualne, umne i duhovne sposobnosti da spozna da je odavno rob i roba. Cijena "slobode" može olako postati ropstvo čemu danas svjedočimo. Ili kako je to rekao H. Marcuse: "Pod vladavinom represivne cjeline sloboda može postati moćan instrument dominacije".

Točka 3: Strah od izolacije

Strah od izolacije iskonski je strah jer čovjek čini čovjeka čovječnim. U mnogim društvima jedna od najvećih kazni nije bila smrt nego izgnanstvo iz društva, odnosno progon. Čovjek se boji izolacije i samoće jer u suštini boji se gubitka ljudskosti u sebi, a to je bitak života. On u svijetu vidi projekciju vlastite slike. Gubitkom te slike, on gubi sebe. Strah od izolacije i samoće dinamička je sila koja podsvjesno i suptilno utječe na povijesne odluke. O strahu od izolacije E. Fromm je naveo:

"Dok se čovjek boji potpune izolacije od vlastite društvene grupe, on se boji i izolacije od ljudskosti koja je u njemu, a koju predstavljaju njegova savjest i njegov razum. Biti potpuno nečovječan je zastrašujuće čak i kada je cijelo društvo prihvatilo neljudske norme ponašanja." (E. Fromm "S one strane okova iluzije"). Taj bitak toliko je vitalan za čovjekov opstanak, da je spreman prihvatiti i nečovječna pravila kao što su aparthejd, segregaciju, izolaciju bližnjih ljudi i ostale nehumane restrikcije koje nemaju znanstveno uporište.

Homo solitarius aut bestia aut deus – kaže stara latinska izreka koja nam govori da je potreba za ljudskosti dinamički faktor, sila koja nam stoji iza leđa i uvjetuje naše nesvjesno ponašanje.

"Stado je tako vitalno važno za pojedinca da ga njegovi pogledi, vjerovanja i osjećaji tvore za njega zbilju više od onoga što mu govore njegovi osjeti i razum." (E. Fromm "S one strane okova iluzije"). Grupa je toliko bitna za čovjeka da je spreman odbaciti sve moralne, znanstvene i ljudske standarde samo da ne bude otuđen i odbačen. Dapače, ne samo da će odbaciti ljudskost, on će prihvatiti neljudskost i time postati životinja jer čovjek bez slobode nije čovjek. Ali i takav biološki robot (što je i ispod životinje) nastavit će živjeti u iluziji "života" jer vjeruje da je vanjština, koliko god bila lažna – život. Njemu je osim prihvaćanja dovoljno da dobije komfor i sigurnost.

Točka 5. Komfor, hedonizam i sigurnost

"Pokoravanje se danas ne prepoznaje kao pokoravanje jer se racionalizira kao 'zdrav razum', kao stvar prihvaćanja objektivnih nužnosti." (E. Fromm "S one strane okova iluzije")

Današnji čovjek je čovjek komfora, hedonizma i lažne sigurnosti. Njega je lako kupiti i potkupiti. Kao što dijete potkupimo dudom ili igračkom da se smiri, tako i čovjeku organizacije možemo ponuditi pivo, novi mobitel, komad odjeće ili nekoliko stotina ili tisuća kuna na računu. Što god bilo, važno je da je materija jer on identificira sebe i život posredno, preko materijalnih objekata. Njegova domena je imati. Stanje bivanja (Fromm "Imat ili biti") mu je strano, doslovno poput druge dimenzije. Čovjek sustava je kukavan i nema hrabrosti izaći izvan komforne zone, jer je priroda njegovog karaktera ustrojena, dapače pripitomljena na način da odgovara državno-birokratskom i materijalističko-potrošačkom aparatu.

Samo rijetki ljudi shvaćaju da se čovjek razvija i raste jedino onda kada izađe izvan komforne zone. Vodeći život ponavljajući ga iz dana u dan, čovjek ne živi nego je umro prije smrti. Takvim načinom života čovjek ne uči ništa i nema mogućnosti razvoja. Karakter masa i pojedinca pripitomljen je komforom, patološkom potrošnjom i jeftinim trikovima. Njegov um je umrtvljen plitkom zabavom i jeftinim materijalnim "drogama". Junaka koji se usude izaći izvan komforne zone sve je manje što olakšava razvoj totalitarnog sustava. Asimilacija slobode danas je lakša nego ikad prije iako vjerujemo u iluziju da smo napredniji nego ikad prije.

Točka 6. Milgramov eksperiment

"Obični ljudi, jednostavno radeći svoj posao i bez osjećaja neprijateljstva s njihove strane, mogu postati agenti u groznom destruktivnom procesu. Štoviše, čak i kada destruktivni učinci njihovog rada postanu očiti i jasni i kada se od njih traži da nastave s djelovanjem koje je nespojivo s temeljnim moralnim načelima, relativno malo ljudi posjeduje sposobnost potrebnu da bi se oduprlo autoritetu." (Milgram, 1974.)

Nakon Drugog svjetskog rata Stanley Milgram želio je dokučiti uzrok masovnih zločina koji su bili nepojmljivi za običnog čovjeka. Postojale su razne teorije zašto je njemački narod slušao autoritete i imao povjerenje u njih. Da bi pronašao odgovore Milgram je odlučio testirati prosječne ljude i reakcije na zapovijedi autoriteta. Rezultati su bili šokantni jer se do tada nije smatralo da su ljudi u tolikoj mjeri podložni autoritetima unatoč tome što je sudionicima bilo jasno da uzrokuju bol i patnju drugim osobama. Sudionici pokusa su bili u relativno normalnim uvjetima (za razliku od ratnih), što je doprinijelo čuđenju kada su dobili rezultate istraživanja: oko 65% ljudi nastavilo je s eksperimentom do samog kraja unatoč tome što su drugoj osobi stvarali veliku bol.

Osim navedenih razloga zašto se ljudi pokoravaju autoritetu, jedan od njih je i gotovo apsolutna vjera u autoritet kao i u njegovu nepogrešivost. Kao što znamo, vjera u autoritete u pravilu je vodila katastrofi. Možemo se čuditi izjavama "Cijepit ću se ako ću morati" do beskonačnosti, ali one nam ukazuju na karakter masa koji je tijekom povijesti više puta odveo ljudsku vrstu na rub samouništenja.

Povijest je učiteljica života; Historia est magistra vitae, ali ostaje činjenica da nikad nismo ništa naučili od povijesti. Riječ je o široj temi koja zaslužuje detaljniju raspravu jer stvaranje autoritativnog karaktera započinje od najranijih dana. Milgramov eksperiment govori nam da je karakter pojedinca i masa jedan od ključnih elemenata koji su nas vodili prema rubu opstanka. Nadajmo se da će ovaj put biti iznimka.

Točka 7. Psihološka struktura elite koja donosi restrikcije

Jedan dio ponašanja manjine koja donosi restrikcije može se objasniti prethodno navedenim Milgramovim eksperimentom. Drugi dio leži u psihološkoj strukturi koja je specifična za autoritete. Erich Fromm o tome kaže: "Elite s obje strane (knjiga objavljena 1962. op. aut.) podjednako su zarobljene u mislima i idejama koje proizlaze iz prirode njihova načina proizvodnje i obje su iskrene u njihovim svjesnim mislima. Upravo zbog toga što su iskrene i jer nisu svjesne stvarnih motivacija iza njihovih misli, teško im je promijeniti mišljenje... Motivirajući faktor je da njihova društvena funkcija oblikuje njihovu svijest, pa odatle i njihovo uvjerenje da su u pravu, da su njihovi ciljevi opravdani i izvan svake sumnje... Jer za njih je njihov način mišljenja racionalan, pristojan i častan, i ako opće nuklearno razaranje uništi svakoga, ništa se tu ne može jer ne postoji nikakav drugi način djelovanja osim 'razumnog', 'pristojnog' i 'časnog'." ("S one strane okova iluzije")

Eliti očito manjka inteligencije, objektivnosti i sposobnosti da razdvoji fikciju od stvarnosti (uvedene mjere od znanstvenih činjenica). Držanje za fikcije i imaginarni svijet daje im osjećaj pravednog, razumnog i racionalnog djelovanja.

Svaka znanstvena činjenica koja je u suprotnosti s njihovom dogmom mora se suzbiti (racionalizacija, zanemarivanje i ostali samozavaravajući psihološki trikovi) jer predstavljaju opasnost spoznaje iracionalnog ponašanja. Nedostatak takve psihološke strukture je u tome što je njihovo mišljenje nemoguće promijeniti. Potezi koje elite učine mogu biti protivne znanstvenim činjenicama, mogu biti protivne brojkama i statistikama, mogu biti protivne zakonima i svim moralnim, etičkim i ljudskim vrijednosti, ali njima to ništa neće značiti jer su uvjerene da su njihovi potezi racionalni, razumni i usmjereni za opće dobro, i to apsolutno.

Elite u pravilu misle da mase ne znaju što je dobro za njih (podsvjesno) i da je njihova uloga zaštitnička. Njihova funkcija daje im osjećaj zaštitnika koji mora poduzeti sve što je u njegovoj moći da zaštiti naciju i sve što čini racionalizira sigurnošću kao što to uobičajeno čine patološki slučajevi. U racionalizaciji svojih postupaka i u komunikaciji s masama, elite eliminiraju sadržaj i cjelinu. One izbrišu kontekst priče iz svoje svijesti (npr. smrtnost od 0,05 za osobe mlađe od 70 godina). Takav pristup daje im osjećaj pravde i racionalizacije iracionalnih postupaka. Postoje iznimke koje pokazuju da je drugačiji put moguć, ali patološki moćnici nesvjesni svojih krivih poteza jer ih racionaliziraju, opstaju isključivo i jedino jer ih mase podržavaju.

Točka 8. Ljubav prema životu i slobodi

Ljudska egzistencija nije prvi put u krizi. Egzistencija se često puta krivo shvaća u domeni materije jer je čovjek dizajniran onako kako želi društvo koje sam stvara i čini. Da je naša egzistencija temeljena na hrani, vodi i toplini, bili bismo životinje. Tendencije današnjeg svijeta jesu totalitarizam i apsolutna kontrola kakvu Marcuse i Fromm nisu mogli niti sanjati. Sadašnji sustav prepoznaje čovjeka kao životinju, organizam koji treba samo hranu, vodu toplinu i plitka zadovoljstva. Ograničavanje i dresiranje društva poprima novu dimenziju demokratskog i racionalnog totalitarizma.

Zar nije najbolji rob onaj koji je uvjeren da je slobodan? Zar nije najbolji rob onaj koji racionalizira nepravdu kao moralno opravdan čin? Zar nije najbolji rob koji potiskuje društvene iracionalnosti jer se boji da će biti izopćen iz društva?

Ali kada bismo svi bili svjesni ovih iracionalnosti, dokle bi došlo kohezija društva? Do kuda bi došla klasna podjela između Viših, Srednjih i Nižih? Da se ne bi raspala hegemonija autokracije, nužno je potiskivati znanstvene činjenice, prešućivati ih, cenzurirati, ubiti ih u startu. Nužno je stvoriti religiju novog doba, apsolutnu vjeru u gurue koji će nas spasiti od smrti, jer vjera u njih jedino je što imaju.

Strah od izolacije naznaka je da čovjek nije zvijer, a niti bog. Upravo nam strah ukazuje gdje leži egzistencija – u čovjeku. A čovjek je jedino onaj koji ljubi život, a život nije život ako nema element slobode. Onaj koji ne ljubi slobodu, ne ljubi ni život. On je mrtav biološki stroj koji postoji da podrži totalitarni sustav. Upravo ta ljubav nedostaje ljudima koji prihvaćaju restrikcije zdravo za gotovo, to su oni koji "nemaju izbor", prodaju se za pivo ili misle da će biti "slobodni" u uvjetovanoj slobodi iliti totalitarnom sustavu. Uvjetovana sloboda je sve samo ne sloboda. Sloboda koju nam elita nudi je pokvarena i patvorena podvala za slijepe. Ona je orwellovski prevrat, revolucija bez revolucionara koja donosi nečovječnost, a kada nestane slobode, nestat će i čovjeka jer revolucija jede svoju djecu.

Da završimo onako kako smo i počeli, u orwellovskom stilu.

Većina osoba čije sam izjave naveo u pravilu imaju djecu. Oni su roditelji i ako se ovako nastavi, jednog dana njihova djeca će ih pitati: Zašto smo prihvatili restrikcije, ograničenje, poslušnost i ropstvo? Izvjesno je da će odgovor roditelja biti u klasičnom orwellovskom stilu: "Da bismo bili slobodni, dijete. Da bismo bili slobodni..."

https://www.liberal.hr/sloboda-ropstvo- ... ovnice-919

[Trappist]

Ovaj clanak koristi Svedsku kao dobar primjer, a tamo 3 puta vise umrlih nego u ostalim skandinavskim zemljama zajedno.

Nego. Kako je u Texasu, jel ih kupe bagerima?

Mislis u Texasu u kojem je 36% stanovnistva potpuno, a 45% djelimicno vakcinisano? Super, kako je kod tebe?

Nije takva situacija bila u martu kad su ukinuta sva ogranicenja. I u nekim drugim drzavama imas slicne brojke vakcinisanih pa se ne ukidaju ogranicenja.