Tomahawk11 wrote: ↑13/12/2019 12:45
Point. wrote: ↑13/12/2019 12:41
Hakiz wrote: ↑13/12/2019 12:37
Handke bio na smetljištu?
Kada ti to kažeš...
Ti si, vjerujem, pročitao sva njegova djela prije ove hampe i dovoljno si prosvjetljen da razlikuješ pisca, njegova djela od privatne osobe.
Samoranio bih se hrđavim ekserom da u bilo kakvom smislu podržavam ovo ljudsko smeće od čovjeka.
Pa i Kusturica je nekad kvalitetno stvarao, Nele također....danas su na smetljištu.
Tako će i ovaj govnar.
Hoće on završiti na nekom bosanskohercegovačkom, hrvatskom, albanskom, turskom, kosovskom smetljištu, dakle, smetljištima na navedenim teritorijama, a u ostatku svijeta i Handkeu i njegovim djelima pogotovo, mjesto je u kulturi i umjetnosti svjetskih razmjera - svidjelo se to današnjim živima na ovim navedenim teritorijama ili ne. Handkeova književna djela će, kao što već rekoh, nadživjeti i autora i sve nas zajedno. Ona su već odavno u lektiri na njemačkom govornom području; na spisku obavezne literature fakulteta gdje se proučava njemački jezik i književnost; u kinematografiji i pozorišnoj umjetnosti bili su zastupljeni i cijenjeni još 60-tih, 70-tih, 80-tih, kao i 90-tih godina, a u dvijehiljaditim nagrađivani širom Evrope i svijeta...od Njemačke, Norveške, Češke, Austrije, Amerike...pa sve do Nobela danas.
Slično je, samo neuporedivo manjih razmjera, i sa ovom dvojicom...Balada o Pišonji i Žugi, Otac na službenom putu, film ...Doli Bel su i dalje kultni naslovi na ovim prostorima, koji se - između ostalih imena...Sidran, Sekson - vezuju i za Kusturicu i Karajlića.
Ako neko misli na Karajlića, Kusturicu i pritom ima nekakvu potrebu da brani svoj ili pljuje tuđi moralni integritet dok sluša hitove predratnog Pušenja ili gleda film Emira Kusturice, to je onda samo i isključivo problem tog nekog, što nikakve veze nema sa kvalitetom, vrijednošću tj. rokom trajanja pomenutih tekstova, muzike, sekvencija.
Ta djela će, ako su kvalitetna iliti vrijedna pažnje, što neosporno jesu, pronaći svoj put do publike u budućnosti - u istoj, originalnoj verziji ili nekoj drugoj formi.
Isto tako, ko misli da će naštetiti Handkeovim djelima, ili sačuvati svoj moralni integritet pljujući po piscu i po onima koji ne pljuju pisca, pokušavajući tako da iznude nekakvu osudu iliti verbalno kamenovanje tj. sankcionisanje tog nemoralnog čovjeka iliti velikog grešnika - i to je, opet naglašavam, samo i isključivo problem tog nekog ili tih nekih, ali i problem svih onih koji su primorani da u stvarnom životu trpe te uvrede i tu kvazimoralnu torturu. Na moju veliku sreću, ja nisam jedna od tih jer moja moralnost i mirnoća savjesti ne zavisi ni od takvog načina moralnog rasuđivanja drugih, niti od moralnosti ili nemoralnosti tamo nekog Handkea, Kusturice, Karajlića...
Neću kupiti Hitlerovu sliku samo zato jer je Hitlerova. Ova ponuđena mi se ne sviđa pa neću kupiti ni nju. Da je nešto apstraktno naslikano, da mi je slikarstvo veoma važno u životu i da imam mogućnosti, kupila bih i Hitlerovu sliku, jer moja moralnost ne može biti narušena kupovinom jedne slike, kao što ne može biti ni učvršćena, uvećana...šta li - iz prostog razloga što ni od toga ne zavisi. Čak i ako bi slika bila prodavana u humanitarne svrhe, recimo, ni tada ne mislim da bih kupovinom iste postala bolji čovjek, moralniji. Banalno je uplitati moral u priču o umjetnosti.
S druge strane, Adolf Hitler nije svjetski poznat i cijenjeni slikar, tako da je rasprava o njegovim umjetničkim djelima nešto što bez problema mogu zaobići, a vidjevši ipak ovu sliku talenat mu definitivno neću osporiti jer je očigledan (ako je ovo njegova slika) i sasvim jasno ga vidim. Ako pak slažem i kažem da ova slika nije djelo čovjeka talentovanog i sposobnog da naslika, uspješno realistično predstavi, nekakvu kolibu i pejzaž...e, to laganje je već nešto što bi moglo da dovede u pitanje moju moralnost, barem sa religijskog shvatanja iste, koja sasvim jasno nalaže da nije dobro lagati...Toliko o ovoj Hitlerovoj slici i mojoj hipotetičkoj kupovini iste.
A Handkeov roman ili zbirku dramskih testova ću svakako kupiti ako sam u mogućnosti i obavezno pročitati, kao i Hamsunov, Grasov itd. ...jer to je za mene važno kao nešto što se u mom svijetu realnosti i sistemu vrijednosti podrazumijeva da imam prvenstveno u svojoj svijesti, u kontekstu svog znanja i čitalačkog iskustva; ujedno je stvar opšte kulture i bilo prije Nobelove nagrade i daaavno prije devedesetih, a tako je i danas.