PM72 wrote:baglama wrote:Samo da priupitam da li mislite da ce ovi sto su izdali i potpisali braniti drzavu ili ce doci ovi internet ratnici iz Evrope i preko bare da je brane.
Imena ne bih navodio a medju ovima sto su je branili 92e ne vidim neki interes.Volio bih da mi neko odgovori od koga je braniti kad su ova trojica sto se dogovaraju izabrani prosle godine od ovih sto bi sada branili.
http://sanela.info/blog/stolac_bola/625 ... 992-godine
pozdrav
Ne znam od čega da je brane kad je niko ne napada? Srbi su svoje zauzeli i dobili ZK izvadak direkt od Alije.Hrvati ionako odoše a ne vidim da će neko ratovati da se vrati na babovinu.Dijaspora je halalila dedovinu i to su sad stranci.
Država se davno raspala u stvari nije je nikad ni bilo - ako ćemo realno.
Prijatelju moj!
Nase drzave je navise bilo u vrijeme agresije, iako ju je najmanje teritorijalno bilo.
Samo kada se sjetim koliko sam samo sa svojih 19 godina davao sebe za ovu zemlju, gledajuci u oci svoje suborce, tu djecu i mladice, i u njihovim ocima uvijek uspjevao vidjeti taj neki cudni odsjaj nade za nesto sto bi moglo da bude kada svo to zlo prodje.
I na plus 40 i na minus 30 boraveci po kojekakvim bosanskim vukojebinama uvijek je bio taj neki veseli duh, osmijeh na licima djecaka sa puskama u rukama, koji su se suprostavili nevidjenoj zvijeri, koja je iz minute u minut pokusavala rasprsiti snove svih nas o nekoj zemlji za koju lijemo krv, trpimo i hladnocu i glad, i kisu i vjetrove i snijegove.
Za te snove smo davali krv, dijelove tijela i mnogi od nase brace zivote. Sanjali smo ovu nasu mrtvaju, kadli tadli, onakvu kakvu smo je zamisljali. A, zamisljali smo je i sanjali kao zemlju gdje ce biti vrijedno zivjeti svaki minut. Sanjali je kao zemlju da kada dodje trenutak umiranja, da traje sto duze nebili se je nagledali jos malo.
Nazalost ostade da smo je samo sanjali i zamisljali.
I onda, danas dok hodim ulicama u svojoj 47. godini sa stapom u ruci i raznoraznim protezama na nogama, pogleda izgubljenog negdje u daljini, pokusavajuci sakriti svoju tugu da mi se ne vidi na licu, provlaceci se kao duh izmedju ljudskih obrisa, pitam sam sebe sta se ovo desava?
Ali brzo shvatim da sam sebi postavljam glupa pitanja, kada je ovdje sve jasno.
Jasno je da smo mi ona djeca i mladici sa puskama u rukama bili samo marionete u njihovim rukama, kako bi oni danas ostvarivali svoje ciljeve na nekoj teritoriji omedjenoj nasom krvlju, dijelovima tijela i mezarima i grobovima.
Znas, prijatelju moj ja bih mogao jos mogao satima sjediti i pisati kako se osjecam i sta mislim, ali cu ovog momenta prestati, jer nema vise smisla.
Goni nas u 3 lijepe PM. Vecih heroja u ratu i vecih picki u miru od nas nisam vidio. Jebo nas sviju Bakir tamo gdje najvise boli, kada smo dozvolili da nam on odlucuje o onome za sta smo ginuli.
Ali, mozda i ja grijesim. Eno, u onoj turskoj seriji o babi mu, ne skidaju uniformu sa njega i jos prikazase da ranjen je bio.
Ko mi jebe mater, sto nisam bio tu kad mu je bilo najteze!
i 
