Idite u tri lijepe Sanjine materine!
Mogli bi naprasno zaključiti da je ovaj komprimirani fašistički uradak napisao kakav ljubitelj lika i djela Ratka Mladića. Mogli bi ishitreno pojmiti kako ispod FB statusa stoji ime kakvog četnika, jurišnika čije jedno oko gleda u Romaniju, a drugo u Manjaču. Mogli bi konkluzirati kako je potpisnik redova kakav sredovječni srBski čovjek, zaljubljen u Dodika, a koji prezire “teheransko Sarajevo”. Mogli bi, na koncu mnijeti kako je autor ovih redova ljubitelj “bliskoistočnog Sarajeva”, pljuvač “političkog Sarajeva”, ksenofob, islamofob, rasista, seksista, mizogini opskurnjak i kvazielitista.
Sanja, kao Vegeta - u sve se miješa
Mogli bi, eto, sve tako nešto zaključiti i SVE BI TAČNO BILO.
Jer, potpisnik ovih redova je Sanja Vlaisavljević, nekad poznata kao Ugina žena, a danas samostalni izvršitelj digitalnih fašističkih radova. Gospodarica granta, profesorica što se nastavnicom kaže i šta sve ne.
Toj i takvoj Sanji Vlaisavljević nije bilo mrsko napljuvati Sarajevo, valjda jedini grad na svijetu koji trampi gostoprimstvo za verbalnu onaniju. Zna Sanja vrlo dobro da bi za ovakvo iživljavanje i pljuvanje po Banjaluci ili Širokom Brijegu, a da živi u tim gradovima, odavno dobila barem uništen automobil, prijetnje smrću i protjerivanje.
Sabur vs zmijski otrov
I da, naravno da je sabur sarajevski širi, dublji i veličanstveniji od hektolitara Sanjinog otrova, ali treba napomenuti u podcrtati tu razmetljivost profašističku koja kulja iz ovog statusa.
I da li to znači - Hvala Banjaluci, u kojoj nema Arapa, Hrvata Sanjinih, Bošnjaka, dijaspore i na koncu migranata nesrećnih jer je razvila otvorenu autoritarnu ksenofobiju kao državni pravac? Da li to znači, eto nama Sanje u prelijepu RS?
Znači klinac! Hvalite usta njena ljepote Istočnog Sarajeva i pratećeg dominiona, ali na putešestviju brzinskom usputnom. Klinac bi Sanja živjela u «prelijepoj Republici Srpskoj»!
Da je Vlaisavljević s početka devedesetih pa do danas iskušavala ljepote republikosrbijanskog režima, smijala bi se na sve ovo - ali iz Malmea, ako bi joj uopšte bilo do smijeha. Odavno bi ona bila protjerana zbog drugotnog i drugačijeg, odavno bi ona pokupila prnje iz «ljepotne Republike Srpske», ako bi imala sreću da poživi u njoj sa takvim jezikom.
Sreća Čovićevih robova
Jedan status, onaj na mreži u konačnici ne znači gotovo ništa ako se dâ obrisati, izmijeniti i u mišljenju korigovati. Jedan status je, dakako, greška i na osnovu njega ne možemo suditi o čovjeku. Ali...
Ali, sjetimo se, ova srednjoškolska profesorica i pionir grant –uhljebljenja, prošle godine je rezonovala, kako je, eto, bolje bilo biti Čovićev rob za vrijeme rata u mostarskom “Sokolu”, nego “obični zarobljenik”. Kobiva, Čović je zarobljenicima putem robovlasništva produžavao živote (sic!)
I ne, na koncu, ne treba pozivati na linč nastavnicu Vlaisavljević, a još manje treba mantrati onu ksenofobičnu, ako ti se ne sviđa, a ti razguli!
Sanji treba omogućiti da radi svoj posao, a to je - fašista na iznajmljivanje. Ništa više i ništa manje od toga.
Izdržalo je Sarajevo ratove, opsade, granatiranje, izdržalo je gore pomenute Arape, migrante, dočekalo je kako zna i umije dijasporu, pa se ne sablažnjava na svijet, koliko Sanja Vlaisavljević sere po tom istom Sarajevu koje joj je dalo dom.
Pala Sanja na međeda
U mom selu bi rekli, pala muha na međeda. Dodali bi i - ne diraj govno, više će da smrdi. Ali, potpisnik ovih redova je rijetko fin čovjek i ne želi asocijativno vezati gospođu Vlaisavljević za svoje selo, jer bilo bi nam oboma neprijatno.
I zato, kad Sanja završi tiradu, najbolje je da povuče vodu za sobom. Jer Sarajevo je širok grad, grad svih nas, grad Bošnjaka, Srba i Hrvata, grad Arapa i migranata, grad dijaspore i grad djece. Grad domaćina i grad došljaka! I na koncu, Sarajevo je i Sanjin grad, koliko god ga ona napljuvavala.
eno i Vuk Bačanović se vraća okolnim putem 