Forum Klix.ba

život je kurva, pa šta je onda ljubav? KOMIJEVA u retkim trenucima kada ovaj nije za internetom

ooooo jutro narode radni ...

nije ba, to je nagon ljubav je kad ciko zeli da salijece tetu ali se sav zacrveni i unervozi kad podje da to sprovede u djelo

ljubav je pesma u duetu

ljubav...to je kad voliš nekog i onda kad on/ona ne voli tebe
a ljubav je isto i kad kažeš ˝ja ga/ju volim pa kaki/a taki/a je˝

Tisina wrote: nije ba, to je nagon ljubav je kad ciko zeli da salijece tetu ali se sav zacrveni i unervozi kad podje da to sprovede u djelo

Zato cu ja lijepo na plasticnu operaciju svega+nabaciti cu neki dobar autic pa ce mene da salijecu, nema vise crvenjenja i gledanja u pod...

Ljubav ima odlike vjecnosti, brise sjecanja pocetka i strahove kraja

... jao sto ste danas sentimentalni ... sta je ovo? ...

Ma samo spoj romantika i sirovine u meni

Ljubav je kad ja planem a horni se pali na to

micika wrote:Ljubav je kad ja planem a horni se pali na to

To je strast, Mitzy.Ljubav dolazi kasnije.

Strast je sibica, ljubav je plamen.Posljedice pozara su uvijek katastrofalne, ali se gledaju tek kada se pozar ugasi.

Zato, Mitzika, ako imas svoj plamen odrzavaj ga, jer ako se ugasi tek ces se onda zabrinuti sto si napravila.


Vidi ivi ovo, prvo sirovina, pa romantik i sada filozof

U niskom letu

Ostao je ugriz moj na tvome ramenu
kao znak.
I ostao je odraz moj u tvojim ocima
kao mrak.
I poljubac na usnama moje ime govori
kad te svako pogleda da na mene pomisli kraj tebe...

Kao vetar praticu te ja
jer nosis me na dusi.
I sve sto imam ja bih da ti dam
ali ti sve rusis.
I kada se oglasis ime moje spomini
kad te svako pogleda da se mene priseti kraj tebe...

R: U niskom letu ptico moja dodirni me.
I sve na svetu nek te podseca na mene.
Visoko gore na nebu gledacu te ja.
Jednom kad shvatis da u dusi moj je znak
pasces tad...

mitzi..reci cu te coeku za ovo svaleranje na netu..eto ne zvala se ja sicky..platices ti

Zdravo Sicky

vozdra horns

ljubav je gajba hladnog piva.........

pa sve same sojke

Love is a stranger in an open car
To tempt you in and drive you far away....

Inace, ovo je super stvarka

ljubav je...
kad me tvoj san probudi u noci
ljubav je
kad ujutro vidim
vlazan trag usana tvojih
na prozoru
ljubav je
kad te odvedem iza stvarnosti
iza vidljivog...
itd...

MOLIM TE POSLUŠAJ ONO ŠTO NE KAŽEM...
Chareles C. Finn

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje,
ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran,
da je sve med i mlijeko u meni i oko mene,
da mi je ime samouvjerenost,
a smirenost moja igra,
da je sve mirno i da sve kontroliram,
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren,
ali moja smirenost je maska,
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti,
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku
da bih iza nje sakrio nonšalantno,
sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada, i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar
koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih samo tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti
u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.

Ali ja ti ovo ne kažem.
Ne usuđujem se.
Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda
neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cjeniti,
da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko u sebi nisam ništa,
da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti
i odbiti me.
Zato igram svoju igru,
svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom iznutra.
Tako počinje svjetlucava
ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom
učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve,
a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato, kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj
i pokušaj čuti ono što ti ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.

Ne volim ništa kriti.
Ne volim igrati umjetne,
lažne igre,
želim prestati s igrama,
želim biti iskren i spontan,
te biti ja.
Ali ti mi moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju
ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati.
Svaki put kad si ljubazan,
nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti
jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš
možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.


Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti
gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš,
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno,
ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te
pokušaj pobijediti zidove čvrstom rukom,
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš? J
a sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.