#1 PLJUNI I ZAPJEVAJ, JUGONOSTALGIJO
Posted: 18/06/2005 15:59
odlicni tekstovi darka hudelista, inace poznatog hrvatskog novinara koji je karijeru poceo kao muzicki kriticar o koncertima bijlog dugmenta...
prvi dio:
Bregović obnavlja Jugoslaviju:
Veliki financijsko-politički projekt vođe Bijelog dugmeta: zaraditi pola milijuna eura i oživiti jugoslavenstvo
Pisao: Darko Hudelist
Moje otkriće - ako se to uopće može nazvati nekakvim otkrićem - da će se posljednji i najveći od ukupno tri spektakularna koncerta ad hoc nanovo okupljenoga Bijelog dugmeta, onaj na beogradskom hipodromu, održati na Vidovdan (28. lipnja), izazvalo je konsternaciju kod gotovo svih neposredno angažiranih osoba u ovome jedinstvenom metaglazbenom projektu.
A što sam napravio? Ništa posebno. Otišao sam na web-stranicu www. music-star.co.yu - riječ je o službenoj stranici beogradske glazbene agencije "Music Star Production", kojoj je vlasnik bivši, a sada opet i sadašnji, pa makar samo nakratko, menadžer Bijelog dugmeta Raka Marić. Na naslovnici weba naznačeni su termini predstojeće turneje. Piše: Sarajevo, Koševo, 15.6.; Zagreb, Maksimir, 22.6.; Beograd, hipodrom, 28.6. Posljednji termin odmah mi je privukao pozornost. Upitao sam se, čim sam ga opazio: Je li to namjerno ili slučajno?
Vidovdanski koncert
Obratio sam se dvjema osobama za koje slobodno mogu reći da su glavni inicijatori "reintegracije" Bijelog dugmeta. To su Damir Begović, Sarajlija nastanjen u Zagrebu i Londonu, nekadašnji suradnik Gorana Bregovića, a danas vlasnik zagrebačke tvrtke Intercom i sales manager u londonskoj tvrtki Solid State Logic, te Mia Vojnić, direktorica marketinga Coca- Cola Beverages Hrvatska d.d., generalnog i jedinog pravog sponzora najavljene turneje. Oboje su mi kategorički izjavili da je to čista slučajnost. To jest, da je posve nenamjerno i neplanirano ispalo da će se beogradski koncert Bregovićeve družine održati baš na Vidovdan.
Isti sam odgovor dobio i od službenika zaposlenih u Music Star Productionu u Beogradu (u trenutku mog poziva šef agencije Raka Marić bio je u Solunu, u Grčkoj). Bregoviću sam pak poslao SMS-poruku, moleći ga za kraći intervju u povodu skorašnjih koncerata u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Stigao mi je odgovor: "Ja sam u Aziji na turneji i dolazim na koncert u Sarajevo 13."
Najuznemirenija mojim "otkrićem" da beogradski koncert Bijelog dugmeta pada na Vidovdan bila je šefica marketinga hrvatske točionice Coca-Cole, Mia Vojnić, koju sam posjetio u njezinu uredu u velebnoj zgradi Coca-Cole u Folnegovićevu naselju. Doduše, u startu se ogradila, rekavši mi da zapravo i ne zna što je to Vidovdan i što se toga dana uopće slavi. Njoj su, navodno, rekli da je 28. lipnja Đurđevdan, koji slave Romi. A za Vidovdan gotovo nije ni čula niti je imalo upućena u političku ili bilo koju drugu simboliku toga dana.
Po gđi Vojnić, datumi miniturneje Bijelog dugmeta određivali su se prema već ranije utvrđenim glazbenim i inim poslovnim obvezama Gorana Bregovića, čiji je rokovnik - što se može i očekivati za tako veliku zvijezdu - krcat terminima tjednima i mjesecima unaprijed dogovorenih nastupa i putovanja po bijelome svijetu.
Puki slučaj?
Prvotno, turneja je trebala početi 29. ili 30. lipnja, u Bregovićevu homelandu Sarajevu, a nastaviti se, u ostalim bivšim jugoslavenskim gradovima, u prvim danima srpnja. No, kako je Brega u srpnju zauzet, kompletna se turneja morala pomaknuti na prvu polovicu lipnja, i tako se onda, po kazivanju gđe Vojnić, u potrazi za ono malo slobodnih Bregovićevih dana, posve slučajno "potrefilo" da će onaj završni i najmonumentalniji koncert, na beogradskom hipodromu, pasti na sam Vidovdan.
Kao što je također slučajno ispalo da će se zagrebački koncert, onaj 22. lipnja, održati upravo na Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj.
Mia Vojnić zvučala mi je uvjerljivo kad mi je to tumačila i vjerujem da je tako. Pokušao sam joj, međutim, objasniti da se, bez obzira na sve, vidovdanska simbolika - slučajna ili ne - morala, ovdje, unaprijed izbjeći. Rekao sam joj da ja osobno, kad bih bio menadžer ili generalni sponzor dotične turneje, ne bih ni u snu dopustio da Bijelo dugme nastupa u Beogradu upravo na taj dan, Vidovdan. Samo i isključivo zbog vrlo naglašene vidovdanske simbolike u znatnom dijelu opusa samoga Gorana Bregovića i Bijelog dugmeta, još od sredine osamdesetih (1984.) nadalje.
Evo, ukratko, moje argumentacije.
ZAROBLJENIK VIDOVDANSKOG MITA
VELIKA SRBIJA Milošević je na Vidovdan 1989. počeo preuređivanje Jugoslavije u Veliku Srbiju
Od kneza Lazara do rokera Bregovića
Kad netko, jednoga dana, bude pravio kronologiju najvećih događaja u povijesti naroda i država s naših prostora koji su se zbili na Vidovdan, ona će, otprilike, izgledati ovako:
28. lipnja 1389., na uzvisini iznad Prištine (Turci su to mjesto nazvali Gazi Mestan) dogodila se kosovska bitka, koja je završila srpskim porazom i opredjeljenjem Srba i kneza Lazara, još uoči bitke, za "carstvo nebesko", tj. za budući uskrs srpske države;
28. lipnja 1914., zadojen vidovdanskim kultom i Njegoševim velikim epskim spjevom "Gorski vijenac", u kojem se slavi ubojstvo sultana Murata I. od Miloša Obilića, 19-godišnji Srbin iz Bosne Gavrilo Princip ubio je, u Sarajevu, austrougarskoga prestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je, kako piše u svim povijesnim čitankama, bila "iskra koja je zapalila Prvi svjetski rat";
28. lipnja 1921., vlada Nikole Pašića, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, progurala je tzv. Vidovdanski ustav, koji je, kako piše u "Novoj istoriji srpskog naroda" (priredio Dušan T. Tabaković, Naš dom, Beograd, 2002.), "dosledno utemeljio organizaciju zasnovanu na pretpostavci o jedinstvenom narodu, jedinstvenom jeziku i jedinstvenoj državi".
28. lipnja 1966., uoči političke likvidacije potpredsjednika SFRJ Aleksandra Rankovića, rankovićevac Dobrica Ćosić šalje Titu pismo, s porukom: "Ja vas uveravam: političkim padom i krahom A. Rankovića započinje u Srbiji proces moralne, političke, nacionalne dezintegracije i raskola koji će naša generacija teško moći moralno da podnese i prevaziđe."
28. lipnja 1989., na 600. obljetnicu Kosovske bitke, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević odlazi na Gazi Mestan (kamo je sletio helikopterom) i izjavljuje, pred milijun ljudi: "Šest vekova kasnije opet smo u bitkama i svađama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene..."
28. lipnja 2001., toga istog Miloševića nova, demokratska srpska vlast, sa Zoranom Đinđićem na čelu, izručuje Haagu (pošto je uhapšen i priveden u beogradski Centralni zatvor 1. travnja 2001.)
n i naposljetku, 28. lipnja 2005. ponovno okupljeno Bijelo dugme, najveći jugoslavenski rock-bend u povijesti, održava završni i najspektakularniji koncert na svojoj eksjugoslavenskoj turneji pod generalnim sponzorstvom Coca-Cole, onaj na beogradskom hipodromu, pred 150 do 200 tisuća ljudi, nakon koncerata prethodno održanih u glavnim gradovima susjednih, doskora zaraćenih država - Sarajevu i Zagrebu...
prvi dio:
Bregović obnavlja Jugoslaviju:
Veliki financijsko-politički projekt vođe Bijelog dugmeta: zaraditi pola milijuna eura i oživiti jugoslavenstvo
Pisao: Darko Hudelist
Moje otkriće - ako se to uopće može nazvati nekakvim otkrićem - da će se posljednji i najveći od ukupno tri spektakularna koncerta ad hoc nanovo okupljenoga Bijelog dugmeta, onaj na beogradskom hipodromu, održati na Vidovdan (28. lipnja), izazvalo je konsternaciju kod gotovo svih neposredno angažiranih osoba u ovome jedinstvenom metaglazbenom projektu.
A što sam napravio? Ništa posebno. Otišao sam na web-stranicu www. music-star.co.yu - riječ je o službenoj stranici beogradske glazbene agencije "Music Star Production", kojoj je vlasnik bivši, a sada opet i sadašnji, pa makar samo nakratko, menadžer Bijelog dugmeta Raka Marić. Na naslovnici weba naznačeni su termini predstojeće turneje. Piše: Sarajevo, Koševo, 15.6.; Zagreb, Maksimir, 22.6.; Beograd, hipodrom, 28.6. Posljednji termin odmah mi je privukao pozornost. Upitao sam se, čim sam ga opazio: Je li to namjerno ili slučajno?
Vidovdanski koncert
Obratio sam se dvjema osobama za koje slobodno mogu reći da su glavni inicijatori "reintegracije" Bijelog dugmeta. To su Damir Begović, Sarajlija nastanjen u Zagrebu i Londonu, nekadašnji suradnik Gorana Bregovića, a danas vlasnik zagrebačke tvrtke Intercom i sales manager u londonskoj tvrtki Solid State Logic, te Mia Vojnić, direktorica marketinga Coca- Cola Beverages Hrvatska d.d., generalnog i jedinog pravog sponzora najavljene turneje. Oboje su mi kategorički izjavili da je to čista slučajnost. To jest, da je posve nenamjerno i neplanirano ispalo da će se beogradski koncert Bregovićeve družine održati baš na Vidovdan.
Isti sam odgovor dobio i od službenika zaposlenih u Music Star Productionu u Beogradu (u trenutku mog poziva šef agencije Raka Marić bio je u Solunu, u Grčkoj). Bregoviću sam pak poslao SMS-poruku, moleći ga za kraći intervju u povodu skorašnjih koncerata u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Stigao mi je odgovor: "Ja sam u Aziji na turneji i dolazim na koncert u Sarajevo 13."
Najuznemirenija mojim "otkrićem" da beogradski koncert Bijelog dugmeta pada na Vidovdan bila je šefica marketinga hrvatske točionice Coca-Cole, Mia Vojnić, koju sam posjetio u njezinu uredu u velebnoj zgradi Coca-Cole u Folnegovićevu naselju. Doduše, u startu se ogradila, rekavši mi da zapravo i ne zna što je to Vidovdan i što se toga dana uopće slavi. Njoj su, navodno, rekli da je 28. lipnja Đurđevdan, koji slave Romi. A za Vidovdan gotovo nije ni čula niti je imalo upućena u političku ili bilo koju drugu simboliku toga dana.
Po gđi Vojnić, datumi miniturneje Bijelog dugmeta određivali su se prema već ranije utvrđenim glazbenim i inim poslovnim obvezama Gorana Bregovića, čiji je rokovnik - što se može i očekivati za tako veliku zvijezdu - krcat terminima tjednima i mjesecima unaprijed dogovorenih nastupa i putovanja po bijelome svijetu.
Puki slučaj?
Prvotno, turneja je trebala početi 29. ili 30. lipnja, u Bregovićevu homelandu Sarajevu, a nastaviti se, u ostalim bivšim jugoslavenskim gradovima, u prvim danima srpnja. No, kako je Brega u srpnju zauzet, kompletna se turneja morala pomaknuti na prvu polovicu lipnja, i tako se onda, po kazivanju gđe Vojnić, u potrazi za ono malo slobodnih Bregovićevih dana, posve slučajno "potrefilo" da će onaj završni i najmonumentalniji koncert, na beogradskom hipodromu, pasti na sam Vidovdan.
Kao što je također slučajno ispalo da će se zagrebački koncert, onaj 22. lipnja, održati upravo na Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj.
Mia Vojnić zvučala mi je uvjerljivo kad mi je to tumačila i vjerujem da je tako. Pokušao sam joj, međutim, objasniti da se, bez obzira na sve, vidovdanska simbolika - slučajna ili ne - morala, ovdje, unaprijed izbjeći. Rekao sam joj da ja osobno, kad bih bio menadžer ili generalni sponzor dotične turneje, ne bih ni u snu dopustio da Bijelo dugme nastupa u Beogradu upravo na taj dan, Vidovdan. Samo i isključivo zbog vrlo naglašene vidovdanske simbolike u znatnom dijelu opusa samoga Gorana Bregovića i Bijelog dugmeta, još od sredine osamdesetih (1984.) nadalje.
Evo, ukratko, moje argumentacije.
ZAROBLJENIK VIDOVDANSKOG MITA
VELIKA SRBIJA Milošević je na Vidovdan 1989. počeo preuređivanje Jugoslavije u Veliku Srbiju
Od kneza Lazara do rokera Bregovića
Kad netko, jednoga dana, bude pravio kronologiju najvećih događaja u povijesti naroda i država s naših prostora koji su se zbili na Vidovdan, ona će, otprilike, izgledati ovako:
28. lipnja 1389., na uzvisini iznad Prištine (Turci su to mjesto nazvali Gazi Mestan) dogodila se kosovska bitka, koja je završila srpskim porazom i opredjeljenjem Srba i kneza Lazara, još uoči bitke, za "carstvo nebesko", tj. za budući uskrs srpske države;
28. lipnja 1914., zadojen vidovdanskim kultom i Njegoševim velikim epskim spjevom "Gorski vijenac", u kojem se slavi ubojstvo sultana Murata I. od Miloša Obilića, 19-godišnji Srbin iz Bosne Gavrilo Princip ubio je, u Sarajevu, austrougarskoga prestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je, kako piše u svim povijesnim čitankama, bila "iskra koja je zapalila Prvi svjetski rat";
28. lipnja 1921., vlada Nikole Pašića, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, progurala je tzv. Vidovdanski ustav, koji je, kako piše u "Novoj istoriji srpskog naroda" (priredio Dušan T. Tabaković, Naš dom, Beograd, 2002.), "dosledno utemeljio organizaciju zasnovanu na pretpostavci o jedinstvenom narodu, jedinstvenom jeziku i jedinstvenoj državi".
28. lipnja 1966., uoči političke likvidacije potpredsjednika SFRJ Aleksandra Rankovića, rankovićevac Dobrica Ćosić šalje Titu pismo, s porukom: "Ja vas uveravam: političkim padom i krahom A. Rankovića započinje u Srbiji proces moralne, političke, nacionalne dezintegracije i raskola koji će naša generacija teško moći moralno da podnese i prevaziđe."
28. lipnja 1989., na 600. obljetnicu Kosovske bitke, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević odlazi na Gazi Mestan (kamo je sletio helikopterom) i izjavljuje, pred milijun ljudi: "Šest vekova kasnije opet smo u bitkama i svađama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene..."
28. lipnja 2001., toga istog Miloševića nova, demokratska srpska vlast, sa Zoranom Đinđićem na čelu, izručuje Haagu (pošto je uhapšen i priveden u beogradski Centralni zatvor 1. travnja 2001.)
n i naposljetku, 28. lipnja 2005. ponovno okupljeno Bijelo dugme, najveći jugoslavenski rock-bend u povijesti, održava završni i najspektakularniji koncert na svojoj eksjugoslavenskoj turneji pod generalnim sponzorstvom Coca-Cole, onaj na beogradskom hipodromu, pred 150 do 200 tisuća ljudi, nakon koncerata prethodno održanih u glavnim gradovima susjednih, doskora zaraćenih država - Sarajevu i Zagrebu...
