RAŠOMON
Zima 1993. U snažnoj eksploziji u Svetskom trgovinskom centru u Njujorku,
za koju su odgovorni arapski islamski teroristi, poginulo šest, povređeno oko
1.000 ljudi. Vesti iz sveta smenjuje meterološki izveštaj i konstatacija:
“Inje se stvara na onoj strani odakle duva vetar.“ Razmišljam da li je to
pleonazam. Može li postojati vetar koji ne duva? Bilo kako bilo, naš narod
lepo kaže: „ Nema zime dok sever ne dune”. Policijska kola staju pred
ulazom u videoteku. Vidim ih kroz veliki stakleni izlog. Uniformisani policajac
i inspektor. Otvaraju vrata. Talas hladnog vazduha ulazi zajedno sa njima.
Predstavljaju se. Inspektor počinje razgovor. - Neko je prošle večeri odavde
zvao policijsku stanicu. Prijavio je da je pronađen čovek koji je ležao na ulici.
- Ja sam zvao. - To sam i mislio. Ti si, dakle, taj bradonja? - Očigledno jesam.
Samo ne znam kako ste preko telefona videli da imam bradu. Smeška se.
- O tome možemo pričati kasnije. Treba da daš izjavu o onome što se sinoć
desilo. - Hoću. Jeste li za kafu? - Baš bi nam prijala! Da se malo ugrejemo!
Kafa skuvana. Kaže: - Izvoli, momče. Slušamo te. Pričam im sve što znam.
Povremeno razmenjuju poglede. Inspektor sve zapisuje u blokče.
Priča završena. - Mnogo si nam pomogao. Neke kockice mozaika su se
uklopile. Neke još nisu. Ako nam bude potrebno još neko razjašnjenje,
gde da te potražimo? Dajem im adresu. - Ali najlakše vam je da me
nađete ovde, na poslu. Radim popodne, svakog dana. Spremaju se da
pođu. Pitam: - Kad ste već ovde, dobili smo nove filmove, želite li neki
kriminalistički? Ne žele. - Hvala ti na kafi! Vidimo se! Odlaze. Pravim red
na pultu. Stavljam na tacnu šoljice, tanjiriće, pepeljaru ... - Ups! Blokče!
Ostalo je blokče na pultu ...
* * *
Gledam u otvoreno blokče. Prodao bih dušu đavolu, samo da saznam
šta je zapisano u njemu. Dobro,de. Nije lepo čitati tuđe blokče. Ali,
možda bih mogao još više pomoći, ako vidim ostatak priče. Tako se
pravdam. Pred samim sobom. Važno je da ja nemam lošu nameru,
naprotiv. - Nek ide život, ovo je jače od mene. Nemam mnogo vremena
Prelećem pogledom po zapisima. Žrtvina izjava : " Vraćali smo se sa
proslave. Sa mnom su bili moja žena i naš prijatelj. Usput smo se
raspravljali, jer je ona na proslavi koketirala sa tim prijateljem. Kad smo
došli blizu mesta gde sam pao, zbog snega smo išli u koloni. Bio sam
zadnji. Ovaj je ispred mene grlio moju ženu. Jurnuo sam na njega.
Okrenuo se i gurnuo me. Pao sam. Kad sam došao sebi, video sam
nekog bradonju i nepoznatu ženu. Pokušavali su da me podignu.
Stigao sam kući. Vrtelo mi se u glavi. Ženi sam rekao da ćemo se
ujutru raspraviti. Legao sam da spavam. Kad sam se probudio,
hteo sam da odem po cigarete. Uzeo sam novčanik iz kaputa i
video da je prazan. Odmah sam došao da prijavim krađu."
Prijateljeva izjava: "Sedeli smo za istim stolom na proslavi.
Mnogo je pio. Pričao sam sa njegovom ženom. Zbog preglasne
muzike smo se naginjali jedno prema drugom. Da se bolje čujemo.
On je to pogrešno protumačio. Došlo je do prepirke. Otišli smo sa
proslave. U jednom trenutku smo se kretali u koloni. Ja sam bio u
sredini. Pridržavao sam njegovu ženu ispod ruke. Onako, prijateljski.
Osetio sam njegovu ruku na ramenu. Okrenuo sam se i video da pada.
Okliznuo se na ledu. Pružio sam ruku da ga pridržim, ali je bilo kasno.
Sagnuo sam se da ga podignem. Mrmljao je nešto i odbijao da ustane.
Par minuta sam pokušavao, a onda sam odustao. Otišao sam pravo
svojoj kući. Naravno da ga nisam opljačkao. Bez obzira na sve, mi smo
dugogodišnji prijatelji." Izjava žene-svedoka: "Krenula sam da posetim
majku. Ugledala sam čoveka koji je ležao na ulici. Jako sam se uplašila.
Nisam mu prilazila. Uletela sam u obližnju videoteku, koja je na
pedesetak metara od tog mesta. Rekla sam onom bradatom momku,
koji tamo radi, šta sam videla. Pozvao je policiju. Onda mi je rekao da
pođem sa njim. Pokazala sam mu gde leži čovek. Prišli smo i pokušali
da ga podignemo.Čovek je čučnuo. Nije mogao da stoji. Čekali smo par
minuta, u nadi da će mu biti bolje. Tek kad sam čučnula pored njega,
primetila sam lokvu. Pomislila sam da je to krv, i bila ubeđena da ga je
neko napao. Pored lokve je bilo razbacanih novčanica. Utom je stigla
hitna pomoć. Ja sam tada otišla kući." Ženina izjava: " Bili smo na proslavi.
Pio je preko svake mere. Počeo da me vređa. Požalila sam se našem
prijatelju. Onda je počeo i njega da napada. Tvrdio je da smo ja i prijatelj
u vezi. Posvađali smo se. Krenuli smo kući. Sve vreme se teturao. Samo
sam čekala kad će da padne. Na jednom delu puta smo morali da idemo
u koloni. Išla sam prva. U jednom trenutku sam se okliznula. Prijatelj me
pridržao. Čula sam njegov uzvik i okrenula se. Videla sam da leži na zemlji
. Rekla sam mu : - Stoko pijana! Prijatelj se sagnuo da mu pomogne.
Bila sam besna zbog svega. Nisam htela da čekam da ustane. Sama sam
otišla kući. Kad je došao, još je nešto gunđao. Zatim je legao da spava.
Ujutru sam prva ustala i otišla na posao. Njegov novčanik nisam dirala.
" Izjava mladića filmofila. "Bio sam u videoteci par sati pre tog događaja.
Moj bradati poznanik, koji tamo radi , mi je pričao o filmovima Akira
Kurosave. Pominjao je Sedam samuraja i Rašomon. Odlučio sam se za
Sedam samuraja. Rašomon sam ranije gledao. Vratio sam se kući.
Stigao je moj drugar, pa smo popili kafu i pričali. Kad je otišao, hteo sam
da pogledam film. Tada sam primetio da je došlo do zabune. Dao mi je
Rašomon umesto Sedam samuraja. Krenuo sam da zamenim kasetu.
Ulica je bila pusta. Iz suprotnog pravca je nailazila jedna žena. Išao sam
polako, jer je sve bilo zaleđeno. Mimoišao sam se malo kasnije i sa
jednim čovekom. Stigao sam do videoteke. Ušao sam i rekao bradonji
da je pogrešio. Rekao je da će mi dati Sedam samuraja besplatno, u
znak izvinjenja što sam morao da se vraćam po hladnoći. Tada je utrčala
nepoznata žena i rekla da neki čovek leži na ulici. Bradonja je pozvao
policiju. Zamolio me da ostanem u videoteci, dok se ne vrati. On i
nepoznata žena su otišli. Vratio se posle petnaestak minuta. To je sve što
znam." Bradonjina priča: "Uletela je neka nepoznata žena. Rekla je da na
ulici leži čovek. Misli da je mrtav ili povređen. Pozvao sam policiju. Uzeli su
podatke i rekli da će poslati Hitnu pomoć. Znam da je ulica u nekim
delovima mračna. Ispravna je tek poneka svetiljka. Zato sam zamolio
nepoznatu ženu da mi pokaže gde je taj čovek. Stigli smo do njega. Uspeli
smo da ga malo pridignemo. Ubrzo je stigla Hitna pomoć. Lekarka je
pokušala da komunicira s njim. Za to vreme, vozač Hitne pomoći je
baterijskom lampom osvetljavao mračni deo trotoara. U jednom trenutku
se sagnuo. Video sam da je podigao novčanik. Nije ga otvarao. Stavio ga
je onom nesrećniku u džep kaputa. Ponovo sam obratio pažnju na
nesrećnika. Lekarka i ja smo ga pridržavali. Krajičkom oka sam spazio da
vozač skuplja neke novčanice sa trotoara. Strpao ih je u džep. Bio sam
šokiran tim postupkom. Zaustio sam da nešto kažem. Nisam stigao, u tom
trenutku je lekarka rekla da onom čoveku nije ništa. Samo je pijan.
Rekla je vozaču da smesta kreće. Imali su još neke pozive. Uskočili su
u vozilo i odjurili. Onaj čovek se još malo teturao, ali je krenuo da ide.
Vratio sam se u videoteku." Policijska kola ponovo staju pred videotekom.
Uleće inspektor. Na pultu stoji otvoreno blokče. Smeje se. - Zaboraviću
da si čitao službeni dokument, ako ti zaboraviš da sam ga ostavio na pultu.
Naravno, treba da zaboraviš i ono što si pročitao! - Šta sam pročitao?
U kom blokčetu? Shvatio je u letu. Previja se od smeha. Izlazi. Čujem ga,
još uvek se smeje. Sumorno zimsko popodne u videoteci se nastavlja.
Očekujem gužvu tek predveče. Razmišljam. Mogao bih staviti još jednu
kafu. I pokušati da složim kockice. Ulazi vlasnik videoteke. - Šta ima novo?
- Rašomon! - Nisu nam valjda uništili traku sa tim filmom? Znaš da
nemamo kopiju! Da nam nisu ukrali kasetu? Gleda u policu. Kaže:
- Tu je film. Zašto ga pominješ? - Nije važno. Da stavim kafu i za tebe?
* * *
Sutradan. Popodne. Sedim sam u videoteci. Uzimam kutiju od filma
Rašomon. Na njoj komentar: " Akiro Kurosava ovim filmom postavlja
mnogobrojna filozofska i psihološka pitanja. Jedno od osnovnih je:
Može li se verovati ljudima? Svako od tih ljudi priča svoju priču i svaka
se razlikuje od ostalih. Svako priča priču, onako kako ju je sam doživeo
Povrh svega, svaka od tih priča može da krije i nešto mnogo gore:
Želju da se svesno prikrije istina." Treba mi malo muzike. Tražim neku
dobru radio stanicu. - Aha! Jacques Brel, "Ne Me Quitte Pas". - Too,
care! Pokušavam da prevedem : "Ne ostavljaj me. Izmisliću za tebe,
Reči besmislene, Koje ćeš razumeti, Pričaću ti, O ljubavnicima,
Čija su se srca, Dvaput susrela. Pričaću ti, Priču o kralju, Koji je umro jer,
Nije mogao da te upozna." Čujem da se vrata otvaraju. Okrećem se.
Inspektor. Slećem sa poetskog oblaka. Na licu mu osmeh. Prilazi.
Pruža ruku. - Jesam li zakasnio na kafu? - Nikako! Dobro ste došli.
U ovo doba se obično dosađujem. Razgledajte malo naš izbor filmova.
Sad će kafa! Sedimo. Pijuckamo. Povremeno se pogledamo. Čekam da
me pita. Pita: - Dakle, složio si mozaik? - Mislim da jesam. I vi ste?
- I ja mislim da jesam. Voleo bih da prvo čujem tebe. - Dobro. Počinjem.
Najpre, ono što sam svojim očima video. Vozač je kriv. Jer je pokupio
novčanice sa mračnog dela trotoara i strpao ih u džep. Ali! Dižem
kažiprst u vis. - On nije izvadio novčanik iz džepa onog nesrećnika.
Niti je razbacao novčanice. Inspektor je saglasan. Kaže: - To je očigledno.
Teraj dalje! - Momak filmofil očigledno laže. Kaže da je sreo ženu,
a zatim i njihovog prijatelja. Morao je proći i pored nesrećnika. A toga
nema u njegovoj izjavi. Svesno laže, da prikrije svoj čin. On je verovatno
pokupio novčanice koje su bile na osvetljenom delu. Nije video novčanik
i novčanice na mračnom delu trotoara. Inače bi uzeo sve. Inspektor se
. - Došli smo do istog zaključaka. Dalje? - Nepoznata žena takođe nešto
prikriva. Rekla je da je krenula kod majke, a posle kaže da je otišla pravo
kući. Zaboravila je da je krenula kod majke? Teško. Može da se pravda
uzbuđenjem, ali sam video da se prilično smirila već kad je stigla Hitna
pomoć. Vraćao sam film unazad. Dok je čučala pored nesrećnika, pored
nje su stajale novčanice. Na dohvat ruke. U jednom trenutku sam video
da je ispružila ruku. Tada mi to nije bilo važno, pa nisam obraćao pažnju.
Inspektor diže kažiprst u vis: - Ali! - Da. Ali! Ni ona nije nesrećniku vadila
novčanik iz džepa, niti je razbacivala novčanice. To je jedino mogao uraditi
prijatelj. On je ostao sam pored nesrećnika, kad je ovaj pao. Pretpostavljam
da je napipao novčanik i počeo da vadi novčanice iz njega. Tada je u daljini
video da nailazi filmofil. Uzeo je koliko je uzeo, a novčanik bacio. Ostatak
novčanica se rasuo. Nije imao vremena da ih skuplja. Bojao se da ga filmofil
ne zatekne u blizini nesrećnika. Inspektor aplaudira. - Mogao bi da radiš
kod nas! Nego, nisam došao ovde da čujem ono što sam i sam znao.
Posle tvoje izjave, složile su mi se sve kockice. Sem jedne. Jedan mali
detalj mi je nedostajao. Zbog toga sam danas došao.
- Znam šta vas zanima. Pre nego što vam kažem, možete li vi meni
nešto reći? - Pitaj slobodno. Mada, nije potrebno. Zanima te da li sam
slučajno ostavio blokče na pultu? Smejem se: - Sve ste mi rekli. Evo i
detalja zbog koga ste došli. Nesrećnik je ujutru našao potpuno prazan
novčanik. Vozač je bio taj koji mu ga je stavio u džep. On ga nije otvarao,
niti je vadio bilo šta iz njega. To sam video. A vas zanima da li su,
u trenutku kad je vozač stavljao novčanik u nesrećnikov džep kaputa,
iz njega virile novčanice? Inspektor me gleda. Čeka odgovor. Kažem:
- Jesu. Ostalo je još nešto novca u njemu. - Znači, žena je pokupila
ostatak. Negde tokom noći ili ujutru. To sam hteo da čujem. Imamo,
dakle, pet krivaca. Moram da idem. Hvala na kafi! Stiže do vrata. Zastaje.
Nešto mu ne da mira. Odmahuje rukom. - Vidim da bi hteli još nešto da
me pitate. Recite, slobodno. - Za trenutak sam pomislio ... ali to bi već
bilo previše. Hvala još jednom! Ponovo ostajem sam. Razmišljam. Dobar
mu onaj trik sa blokčetom. Ostavio ga namerno. Da bih imao skoro celu
sliku i lakše je dopunio. A znam i šta ga je mučilo na izlasku. U trenutku
je pomislio da možda postoji i šesti krivac. Nije hteo da me uvredi pitanjem.
http://priceotecama.blogger.ba/
Top