#1 UKCS - All about
Posted: 28/12/2018 19:44
Mislim da je krajnje vrijeme za jednu ovakvu temu, a na kojoj cemo iznositi sve sto se tice UKCS, lijecenja i odnosa prema pacijentima, ali i pozitivna i negativna iskustva. Podrazumijeva se da se pise samo o stvarima za koje postoje i neki dokazi (nalazi, slike, snimci, itd.), a ne da se tema svede na rekla-kazala.
Ja cu poceti s jednim prestrasnim iskustvom tetke, a u sta sam svo vrijeme direktno ukljucen i sve sam gledao i gledam svojim ocima. Nazalost, ali ovaj slucaj, a garantujem da je daleko od jedinog (znam za jos par slicnih), ukazuje na enormnu kolicini nekompetencije, nemara, a vrlo moguce i namjernog friziranja nalaza ljudima, za sta jedini cilj mogu vidjeti izvlacenj novca iz ZZO.
Dakle, nekad u junu dijagnosticiran karcinom kolona (debelo crijevo) 2B grupe, bez metastaza na druge organe, a pri operaciji je utvdjeno da ipak postoje sitne metastaze na par limfnih cvorova, pa su i oni odstranjeni, kao i jos 15-ak zdravih za svaki slucaj, a dijagnoza je radi toga promijenjena na 3B. Uradjen je predvidjeni operativni zahvat (dr. Sabanovic radio), vrlo profesionalno i kvalitetno, toliko da zena cak ni stomu (kesu) nije morala nositi, i ovom prilikom javno ovom doktoru cestitam na tome.
Nakon toga polako krece horor. Predvidjene su bile i famozne preventivne hemoterapije, jer je to tako "po protokolu", gdje se zeni od 72 godine, a koja se nakon operacije potpuno oporavila i sasvim normalno funkcionisala, prepisu 5FU citostatici. Navodno, to su "najbolji" citostatici, a pod navodnike ih stavljam jer takvo nesto u slucaju citostatika naprosto ne postoji, jer je svaki citostatik zapravo - otrov za nas organizam.
Ali, ok, tako rekao konzilij i zena je to prihvatila. Ako doktori ne znaju, ko zna, zar ne...? Ovdje se dolazi do prvog problema, a to je da je konzilij nije ni vidio ocima, nego su odluku donijeli iskljucivo na osnovu dijagnoze na papiru.
Nije htjela uzmati THC ulje umjesto toga, iako sam joj govorio.
Medutim, doza koja je prepisana je odmah bila sumnjiva njenoj doktorici porodicne medicine (starija doktorica, pred penzijom, a inace jos nikad nije fulila ni dijagnozu ni dala lijek koji nije djelovao), i iskazala je skepsu po pitanju te doze i njenog klinickog stanja, pitajuci se zasto su joj dali tako jaku dozu... Ali, nije njeno bilo da se petlja u to, pa nista vise nije ni mogla uraditi osim izraziti skepsu.
Vec nakon prve primljene doze HT, a koja se sastojala u venskoj terapiji, a zatim 24 tablete dnevno tokom 7 dana, zena je dobila simptome neprimjerene za prvu terapiju, a ogledali su se u gubitku apetita, prolivu, povracanju i blagoj malaksalosti. Sve se pripisivalo HT, iako to bas nije normalno da se desava odmah na pocetku.
Nakon 20 dana je izvadila nalaze, koji su bili tako-tako, ni previse losi, ni dobri, i otisla je na kontrolu i da joj se odredi termin za drugu HT. Tamo je docekala neka vrlo mlada doktorica (a samim tim i evidentno totalno neiskusna), a koja je imala onaj standardni napuhani gard "zvijezde". Iako je zena rekla sve kakve simptome ima i koko se lose osjeca (ne jede tada vec 3-4 dana), "doktorica" joj je ipak odredila primanje i druge terapije.
Ta druga terapija se sastojala od istog kao i prva, venski tretman, a onda 24 tablete dnevno.
Vec drugi ili treci dan zena je potpuno prestala jesti (a i ono do tada se nikako ne moze nazvati jedenjem), i dalje je imala prolive (po 7-8 stolica dnevno), povracanje, po kozi su joj se pojavile smedjkaste fleke (ocit znak trovanja, kao i proliv), a malaksalost je dosla dotle da je jedva mogla sjediti 10-ak minuta, dok je na noge ustajala na jedvite jade.
U takvom stanju je odvodimo na UKCS, gdje ulazi u kolicima, a prima je njena ordinirajuca doktorica, i smjesta je na onkolosko odjeljenje na DIP-u radi oporavka. Prepisuju se kalcijum, ringer i jos nesto intravenozno, te Enterofuril i Linex oralno.
Ja nisam doktor, ali nisam ni glup, ni nenacitan, i mislim da se ovdje postavlja logicno pitanje - cemu tablete pacijentu koji ima dijareju vec preko 20 dana, ne jede nista, a pri tome i povraca...?
Prve nalaze krvi joj vade na dan primanja, i oni su katastrofalni, a najkriticniji element je Kalij (2.0), sto znaci da je zena vec u tom momentu bila u hipokalijemiji, ali i hipokalcijemiji jer je i Kalcij bio dosta nizak. Za neupucene - normalne vrijednosti Kalija su 3,9-5,1, a bez njega srce staje, po rijecima nekih drugih doktora na 1,4.
Ali, i pored toga, zeni se ne ukljucuje Kalij, ali ni bilo sta drugo osim vec navedenoga, a sto je bilo usmjereno iskljucivo na zaustavljanje proliva.
Zena i dalje nista ne jede.
Druge nalaze joj vade treci dan od primanja, kada je i zadnji put vidjela svoju ordinirajucu doktoricu tokom vizite, a nalazi su nesto bolji, te su se Kalij i Kalcij malo povecali (K 2,5). Nazalost, ove nalaze nisamo nikada vidjeli ni dobili, i ove informacije imamo samo iz otpusnog pisma.
Nakon ovoga zena je lezala jos 5 dana, primajuci istu "terapiju", i onda je otpustena kakva je i dosla - u kolicima, s dijarejom, nije mogla na noge, nije jela, nije pila, ali je sada bila i sva oteknuta od silnih infuzija. Noge ispod koljena su joj bile udvostrucene u obimu....
A na otpusnici uredno pise da se pacijent otpusta oporavljen, pri cemu uopste nisu uradjeni nikakvi nalazi prije otpustanja....
Preporuka je bila da se nastavi kucni oporavak. Kako se niko ovdje nije mogao baviti tim oporavkom radi posla, zenu odvezli kod sestara u Tuzlu, da je one pripaze par dana.
Medjutim, nakon 3 dana u istom stanju i bez pomaka na bolje, pocela se jednostavno gasiti. Samo lezala, nije mogla ustati, nije jela, i dalje dijareja (i pelene, tada vec 15 dana), susila se ljudima pred ocima, i kad se pocela gubiti u jednom momentu, odvedu je u UKC Tuzla.
Tamo je prime kao hitni slucaj (sto, realno, i jeste bila), odmah joj povade sve nalaze (u medjuvremenu stizemo i mi), i onda prisustvujemo zgrazavanju tamosnjih onkologa i internista na nalaze koje smo donijeli i koje su iscitali... Ljudi nisu mogli vjerovati sta se i kako se ovdje radilo s takvim pacijentom, a pogotovo su se zgledali kad su vidjeli otpusno pismo s nase onkologije u kojem pise da se "pacijent otpusta oporavljen".
Onda su uslijedile razne terapije, od cega je prvo isla transfuzija da bi se zeni obogatila razvodnjena krv i da bi mogla primiti lijekove i sve ostalo sto su joj davali, a medju tim su bili albumini, Kalij, Kalcij i svasta nesto jos. Rezultat tih terapija je bio da je zena nakon 7 dana iz UKCT izasla - na svojim nogama.
Ali, tu nije kraj... Nazalost. Prije 2 dana je otisla ovdje na redovnu kontrolu, CT i tumor markere. Rezultati su bili vrlo visoki u odnosu na prethodne, skoro 500 za jedne i preko 12 za druge, pa je odmah uradjena ista analiza i u privatnoj laboratoriji. A ti rezultati su bili manji za 300, odnosno 5....
Kome i cemu sad vjerovati...? Po cemu se voditi? Kome se prepustiti?
Svi znamo da pogresna dijagnoza na bazi pogresnih nalaza vodi i pogresnom lijecenju... Sta uraditi u ovakvoj situaciji? Logicno - traziti i treci nalaz na trecem mjestu. I to ce se i uraditi. Ali, sta ako razlicite privatne laboratorije budu imale iste ili slicne rezultate, a UKCS svoje drasticno vece? Gdje se dalje lijeciti, i kako?
Eto pitanja za razmisljanje...
Ja cu poceti s jednim prestrasnim iskustvom tetke, a u sta sam svo vrijeme direktno ukljucen i sve sam gledao i gledam svojim ocima. Nazalost, ali ovaj slucaj, a garantujem da je daleko od jedinog (znam za jos par slicnih), ukazuje na enormnu kolicini nekompetencije, nemara, a vrlo moguce i namjernog friziranja nalaza ljudima, za sta jedini cilj mogu vidjeti izvlacenj novca iz ZZO.
Dakle, nekad u junu dijagnosticiran karcinom kolona (debelo crijevo) 2B grupe, bez metastaza na druge organe, a pri operaciji je utvdjeno da ipak postoje sitne metastaze na par limfnih cvorova, pa su i oni odstranjeni, kao i jos 15-ak zdravih za svaki slucaj, a dijagnoza je radi toga promijenjena na 3B. Uradjen je predvidjeni operativni zahvat (dr. Sabanovic radio), vrlo profesionalno i kvalitetno, toliko da zena cak ni stomu (kesu) nije morala nositi, i ovom prilikom javno ovom doktoru cestitam na tome.
Nakon toga polako krece horor. Predvidjene su bile i famozne preventivne hemoterapije, jer je to tako "po protokolu", gdje se zeni od 72 godine, a koja se nakon operacije potpuno oporavila i sasvim normalno funkcionisala, prepisu 5FU citostatici. Navodno, to su "najbolji" citostatici, a pod navodnike ih stavljam jer takvo nesto u slucaju citostatika naprosto ne postoji, jer je svaki citostatik zapravo - otrov za nas organizam.
Ali, ok, tako rekao konzilij i zena je to prihvatila. Ako doktori ne znaju, ko zna, zar ne...? Ovdje se dolazi do prvog problema, a to je da je konzilij nije ni vidio ocima, nego su odluku donijeli iskljucivo na osnovu dijagnoze na papiru.
Nije htjela uzmati THC ulje umjesto toga, iako sam joj govorio.
Medutim, doza koja je prepisana je odmah bila sumnjiva njenoj doktorici porodicne medicine (starija doktorica, pred penzijom, a inace jos nikad nije fulila ni dijagnozu ni dala lijek koji nije djelovao), i iskazala je skepsu po pitanju te doze i njenog klinickog stanja, pitajuci se zasto su joj dali tako jaku dozu... Ali, nije njeno bilo da se petlja u to, pa nista vise nije ni mogla uraditi osim izraziti skepsu.
Vec nakon prve primljene doze HT, a koja se sastojala u venskoj terapiji, a zatim 24 tablete dnevno tokom 7 dana, zena je dobila simptome neprimjerene za prvu terapiju, a ogledali su se u gubitku apetita, prolivu, povracanju i blagoj malaksalosti. Sve se pripisivalo HT, iako to bas nije normalno da se desava odmah na pocetku.
Nakon 20 dana je izvadila nalaze, koji su bili tako-tako, ni previse losi, ni dobri, i otisla je na kontrolu i da joj se odredi termin za drugu HT. Tamo je docekala neka vrlo mlada doktorica (a samim tim i evidentno totalno neiskusna), a koja je imala onaj standardni napuhani gard "zvijezde". Iako je zena rekla sve kakve simptome ima i koko se lose osjeca (ne jede tada vec 3-4 dana), "doktorica" joj je ipak odredila primanje i druge terapije.
Ta druga terapija se sastojala od istog kao i prva, venski tretman, a onda 24 tablete dnevno.
Vec drugi ili treci dan zena je potpuno prestala jesti (a i ono do tada se nikako ne moze nazvati jedenjem), i dalje je imala prolive (po 7-8 stolica dnevno), povracanje, po kozi su joj se pojavile smedjkaste fleke (ocit znak trovanja, kao i proliv), a malaksalost je dosla dotle da je jedva mogla sjediti 10-ak minuta, dok je na noge ustajala na jedvite jade.
U takvom stanju je odvodimo na UKCS, gdje ulazi u kolicima, a prima je njena ordinirajuca doktorica, i smjesta je na onkolosko odjeljenje na DIP-u radi oporavka. Prepisuju se kalcijum, ringer i jos nesto intravenozno, te Enterofuril i Linex oralno.
Ja nisam doktor, ali nisam ni glup, ni nenacitan, i mislim da se ovdje postavlja logicno pitanje - cemu tablete pacijentu koji ima dijareju vec preko 20 dana, ne jede nista, a pri tome i povraca...?
Prve nalaze krvi joj vade na dan primanja, i oni su katastrofalni, a najkriticniji element je Kalij (2.0), sto znaci da je zena vec u tom momentu bila u hipokalijemiji, ali i hipokalcijemiji jer je i Kalcij bio dosta nizak. Za neupucene - normalne vrijednosti Kalija su 3,9-5,1, a bez njega srce staje, po rijecima nekih drugih doktora na 1,4.
Ali, i pored toga, zeni se ne ukljucuje Kalij, ali ni bilo sta drugo osim vec navedenoga, a sto je bilo usmjereno iskljucivo na zaustavljanje proliva.
Zena i dalje nista ne jede.
Druge nalaze joj vade treci dan od primanja, kada je i zadnji put vidjela svoju ordinirajucu doktoricu tokom vizite, a nalazi su nesto bolji, te su se Kalij i Kalcij malo povecali (K 2,5). Nazalost, ove nalaze nisamo nikada vidjeli ni dobili, i ove informacije imamo samo iz otpusnog pisma.
Nakon ovoga zena je lezala jos 5 dana, primajuci istu "terapiju", i onda je otpustena kakva je i dosla - u kolicima, s dijarejom, nije mogla na noge, nije jela, nije pila, ali je sada bila i sva oteknuta od silnih infuzija. Noge ispod koljena su joj bile udvostrucene u obimu....
A na otpusnici uredno pise da se pacijent otpusta oporavljen, pri cemu uopste nisu uradjeni nikakvi nalazi prije otpustanja....
Preporuka je bila da se nastavi kucni oporavak. Kako se niko ovdje nije mogao baviti tim oporavkom radi posla, zenu odvezli kod sestara u Tuzlu, da je one pripaze par dana.
Medjutim, nakon 3 dana u istom stanju i bez pomaka na bolje, pocela se jednostavno gasiti. Samo lezala, nije mogla ustati, nije jela, i dalje dijareja (i pelene, tada vec 15 dana), susila se ljudima pred ocima, i kad se pocela gubiti u jednom momentu, odvedu je u UKC Tuzla.
Tamo je prime kao hitni slucaj (sto, realno, i jeste bila), odmah joj povade sve nalaze (u medjuvremenu stizemo i mi), i onda prisustvujemo zgrazavanju tamosnjih onkologa i internista na nalaze koje smo donijeli i koje su iscitali... Ljudi nisu mogli vjerovati sta se i kako se ovdje radilo s takvim pacijentom, a pogotovo su se zgledali kad su vidjeli otpusno pismo s nase onkologije u kojem pise da se "pacijent otpusta oporavljen".
Onda su uslijedile razne terapije, od cega je prvo isla transfuzija da bi se zeni obogatila razvodnjena krv i da bi mogla primiti lijekove i sve ostalo sto su joj davali, a medju tim su bili albumini, Kalij, Kalcij i svasta nesto jos. Rezultat tih terapija je bio da je zena nakon 7 dana iz UKCT izasla - na svojim nogama.
Ali, tu nije kraj... Nazalost. Prije 2 dana je otisla ovdje na redovnu kontrolu, CT i tumor markere. Rezultati su bili vrlo visoki u odnosu na prethodne, skoro 500 za jedne i preko 12 za druge, pa je odmah uradjena ista analiza i u privatnoj laboratoriji. A ti rezultati su bili manji za 300, odnosno 5....
Kome i cemu sad vjerovati...? Po cemu se voditi? Kome se prepustiti?
Svi znamo da pogresna dijagnoza na bazi pogresnih nalaza vodi i pogresnom lijecenju... Sta uraditi u ovakvoj situaciji? Logicno - traziti i treci nalaz na trecem mjestu. I to ce se i uraditi. Ali, sta ako razlicite privatne laboratorije budu imale iste ili slicne rezultate, a UKCS svoje drasticno vece? Gdje se dalje lijeciti, i kako?
Eto pitanja za razmisljanje...