#1 Čega se sjećate iz djetinstva?
Posted: 11/12/2018 12:04
Zanimljivo će mi biti pročitati čega se to sjećaju forumaši iz svoga djetinstva. Prvenstveno oni rođeni do polovice 80-ih. Jer sam i sam rođen u tome periodu. Ali neka i drugi slobodno pišu. Bez ikakve sjete ili simpatija za prošlom državom ili bilo kojom. Ova tema nije vezana za to.Već samo jedna lijepa pozitivna nostalgija, sjeta.
Dakle, rođen sam prije rata. Iako mali sjećam se nekih stvari i pojava iz bivše države. Sjećam se ratnog vremena. Sjećam se vremena prije interneta.
Možda jedna od prvih slika koje se sjećam od prije rata je prelazak Starog mosta sa dedom po sunčanom danu. Pijace. U biti najviše se Mostara sjećam po suncu. Sjećam se kako mi se činio ogromnim, da se sam nađem u gradu da bih se izgubio. Rokeza, fontana.
Sjećam se tetaka i randesa. Sjećam se vremena dok su još momci dolazili curama na sijelo u kuću. Te crvene sijalice u lusteru u tetkinoj sobi, riječi: "I kontam ja, kontam ..." sve to dok vrti rukom. Svatova pod šatorom, malih svatova u usporedbi sa današnjim. Sjećam se ustaša i četnika, te asocijacije na četku i neke ljude kako ustaju. Partizana i Njemaca.
Prvih video rekordera, odnosno videa. Kazeta, odnosno videoteka. Kaubojskih i ninđa filmova. Ninđa kornjača i konana.
Učenika sa đemperima koje su nam babe isplele a ispod košulja. A djevojčice nosile one heklane ovratnike. Bukvara. Djece koja idu u školu pješke ma kakvo vrijeme bilo. Sjećam se Dragane, jedine po koju je stari dolazio kada je kiša sa crvenim Golf 3. Sladoleda loptice. Neskuhanog mlijeka u vrećici. Drobe, kajmaka i šećera. Mlijeka sa kavom. Jednog ili dva programa na TV-u.
Onda ratnog doba i izbjeglištva kod babe. Mi kao na sigurno otišli a i gore avioni naljetali i ponekad pucali ili bombe bacali. I kada bi avion naletio mi svi prvo u podrum a onda odmah na vrata i gledaj gdje su avioni. Onih padobrana od proturaketnih žarećih kugli koje su ispaljivali. Čovjeka koji je taj padobran iskoristio kao suncobran. I smrad toga padobrana. Zrna od metka kojega je ispucao avion i pogodio deku od kuće. Pa kada smo ga našli u kukuruzu izgledao kao Italija. Deformiran. A ja se godinama pitao kako čizma može izaći iz okrugle cijevi???
A onda kada sam se vratio u Mostar sjećam se rata sa Muslimanima i humanitarne. Dede, rođaka i mene kako sjedimo ispred kuće, ja i rođak jedemo kašice i slušamo pucnjavu u gradu. Pa kratku tišinu pa opet pucnjavu. Svega i svačega iz humanitarne. I toga kako sam mislio da im je tamo u stranim zemljama od kuda nam je šalju baš bezveze čips. Nije slan, a mal. A to su bili kukuruzne mrvice prešane u oblik čipsa, i jele su se sa mlijekom. A bio je to corn flakes.
Sjećam se Mirze koji je došao kod nas odmah po okončanju H-M sukoba i kako su mu moji i obitelji od stričeva namirili puno kesa hrane. Pa kada je polazio zvali dedu da se pozdravi sa Mirzom a on nije htio. Rekao čini mi se: Muslimani su za sve ovo krivi. A stariji se onda njemu poslije smijali.
Skake po brdu, igranja ninđa. I kako nam je momak stariji dvije godine bio vođa i "učitelj". Logora koje smo pravili po brdu.
Sjećam se vremena dok je još bila pokoja krava, magare i koza u selu. A skoro svaka kuća imala krmenja i kokoši.
Sjećam se dial-up interneta i njegove skupoće. Te kasnije pristupačnijeg ali i dalje ograničenog internet prometa. MS dosa. Vremena prije googla i mobitela. Rasprava koje nisi mogao razriješiti sa nekoliko klikova.
Taman kada je se internet počeo pojavljivati kod nas ja sam nekako prešao iz djetinstva u teen age dob,
Čega se vi sjećate?
Dakle, rođen sam prije rata. Iako mali sjećam se nekih stvari i pojava iz bivše države. Sjećam se ratnog vremena. Sjećam se vremena prije interneta.
Možda jedna od prvih slika koje se sjećam od prije rata je prelazak Starog mosta sa dedom po sunčanom danu. Pijace. U biti najviše se Mostara sjećam po suncu. Sjećam se kako mi se činio ogromnim, da se sam nađem u gradu da bih se izgubio. Rokeza, fontana.
Sjećam se tetaka i randesa. Sjećam se vremena dok su još momci dolazili curama na sijelo u kuću. Te crvene sijalice u lusteru u tetkinoj sobi, riječi: "I kontam ja, kontam ..." sve to dok vrti rukom. Svatova pod šatorom, malih svatova u usporedbi sa današnjim. Sjećam se ustaša i četnika, te asocijacije na četku i neke ljude kako ustaju. Partizana i Njemaca.
Prvih video rekordera, odnosno videa. Kazeta, odnosno videoteka. Kaubojskih i ninđa filmova. Ninđa kornjača i konana.
Učenika sa đemperima koje su nam babe isplele a ispod košulja. A djevojčice nosile one heklane ovratnike. Bukvara. Djece koja idu u školu pješke ma kakvo vrijeme bilo. Sjećam se Dragane, jedine po koju je stari dolazio kada je kiša sa crvenim Golf 3. Sladoleda loptice. Neskuhanog mlijeka u vrećici. Drobe, kajmaka i šećera. Mlijeka sa kavom. Jednog ili dva programa na TV-u.
Onda ratnog doba i izbjeglištva kod babe. Mi kao na sigurno otišli a i gore avioni naljetali i ponekad pucali ili bombe bacali. I kada bi avion naletio mi svi prvo u podrum a onda odmah na vrata i gledaj gdje su avioni. Onih padobrana od proturaketnih žarećih kugli koje su ispaljivali. Čovjeka koji je taj padobran iskoristio kao suncobran. I smrad toga padobrana. Zrna od metka kojega je ispucao avion i pogodio deku od kuće. Pa kada smo ga našli u kukuruzu izgledao kao Italija. Deformiran. A ja se godinama pitao kako čizma može izaći iz okrugle cijevi???
A onda kada sam se vratio u Mostar sjećam se rata sa Muslimanima i humanitarne. Dede, rođaka i mene kako sjedimo ispred kuće, ja i rođak jedemo kašice i slušamo pucnjavu u gradu. Pa kratku tišinu pa opet pucnjavu. Svega i svačega iz humanitarne. I toga kako sam mislio da im je tamo u stranim zemljama od kuda nam je šalju baš bezveze čips. Nije slan, a mal. A to su bili kukuruzne mrvice prešane u oblik čipsa, i jele su se sa mlijekom. A bio je to corn flakes.
Sjećam se Mirze koji je došao kod nas odmah po okončanju H-M sukoba i kako su mu moji i obitelji od stričeva namirili puno kesa hrane. Pa kada je polazio zvali dedu da se pozdravi sa Mirzom a on nije htio. Rekao čini mi se: Muslimani su za sve ovo krivi. A stariji se onda njemu poslije smijali.
Skake po brdu, igranja ninđa. I kako nam je momak stariji dvije godine bio vođa i "učitelj". Logora koje smo pravili po brdu.
Sjećam se vremena dok je još bila pokoja krava, magare i koza u selu. A skoro svaka kuća imala krmenja i kokoši.
Sjećam se dial-up interneta i njegove skupoće. Te kasnije pristupačnijeg ali i dalje ograničenog internet prometa. MS dosa. Vremena prije googla i mobitela. Rasprava koje nisi mogao razriješiti sa nekoliko klikova.
Taman kada je se internet počeo pojavljivati kod nas ja sam nekako prešao iz djetinstva u teen age dob,
Čega se vi sjećate?
, hvala svemu vratila se u modu. 
