Forum Klix.ba

Malo škakljivija tema koja se ne temelji na nekim dokazima, već čisto o kreativnosti, zamišljanju i shvatanju zašto mi postojimo i koji je krajni cilj svega ovoga.
Znamo da oči, uši, nos itd. imaju svoju svrhu. Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Koja je vaša teorija o ovome?

Pade mi na pamet jedna misao.
Ako se dotaknemo života poslije smrti i Sudnji dan. Ja sam mišljenja da Sudnji dan neće nastupiti tako skoro s obzirom da mi kao čovječanstvo imamo mnogo toga za naučiti. Kada budemo spoznali kako je sve nastalo i dođemo do tih otkrića koje sada predstavljaju samo blokadu našeg mozga kada pričamo o njima. To će biti kraj svega i tada ništa neće imati smisao. Moje mišljenje je da je ta spoznaja upravo smisao postojanja.

Trenutno kao što sam rekao kada razmišljamo o tim stvarima naš mozak prikaže error. Još nije spreman za taj nivo.

smisao možemo potražiti na više, da tako kažemo, nivoa.. najširi nivo je kosmički.. najuži nivo je individua.. između su čovječanstvo, nacija, porodica itd.. što je nivo širi, to je mogućnost pronalaska smisla uža i obrnuto..

u čemu se ogleda taj smisao koji tražimo? mnogi bi rekli u prevazilaženju prostornih i vremenskih granica kojima je čovjek omeđen.. primjera radi, čovjek koji stvori izvrsno umjetničko djelo, istim će, moguće, probiti svoje granice te doprijeti do prostora gdje nije kročio nogom i do vremena u kojem neće živjeti..

O smislu ljudskog postojanja možemo pričati samo na ličnom nivou. Svako drugo pokušavanje dovodi do generalizacija i poturanja svog mišljenja kao onog ispravnog, te donošenje "zaključaka" u tuđe ime. Ja znam u čemu ja vidim smisao svog postojanja, ali vjerujem da će nekom drugom moj smisao biti potpuni besmisao i zajebancija, zato ga i ne pokušavam nametnuti kao univerzalan.

Smisao postojanja covjeka je kao i smisao postojanja marionete...bez nje dirigent nema moc.A ceka vas na kraju da vas reciklira i tako u nedogled dok se covjek ne otrgne

Jedini smisao postojanja je onaj koji sam nadjes. Nema univerzalnog ili nadredjnog smisla.
A moze se sasvim fino ziviti i bez smisla, nije obavezno imati ga.

medvjed23 wrote:smisao možemo potražiti na više, da tako kažemo, nivoa.. najširi nivo je kosmički.. najuži nivo je individua.. između su čovječanstvo, nacija, porodica itd.. što je nivo širi, to je mogućnost pronalaska smisla uža i obrnuto..

u čemu se ogleda taj smisao koji tražimo? mnogi bi rekli u prevazilaženju prostornih i vremenskih granica kojima je čovjek omeđen.. primjera radi, čovjek koji stvori izvrsno umjetničko djelo, istim će, moguće, probiti svoje granice te doprijeti do prostora gdje nije kročio nogom i do vremena u kojem neće živjeti..

Na kosmiskom nivou mi smo nebitni. Oni ispod nivoi su samo plod naseg mozga.....porodica, nacija, covjecanstvo.....to smo mi konstruisali u nasim glavurdama. A individualno, percepcija svijeta kod svakog je drugacija, sto vjerovatno povlaci i drugaciji smisao.

jeste, al ponekad se ti plodovi mozgova slože u konsenzus.. primjera radi, svi ćemo se složiti da je rad luja pastera smislen na nivou čovječanstva.. takođe, spustimo li se nivo niže, do regionalnog konteksta, možemo reći da rad alekse šantića nosi određen smisao.. čučnemo li još niže, do nivoa porodice ili pojedinca, uočićemo da se konsenzus rasipa u bezbroj različitih subjektivnih percepcija, al to je dobro.. dobro je ako čovjek ima slobodu da traži indivudalni smisao po svojoj, specifičnoj mjeri..

Smisla nema, drustvo je to koje generira smisao, a nesmislena drustva u kakvim zivimo nisu kadra za takvo sto. Kada to kazem, ne smatram da je bilo kakav smisao postojao, ikada, ali ono sto su ljudi u jednom trenutku prihvatili kao smisleno, vise nije relevantno, a drustvo ne generira nove smislenosti.

O smislu samom.

Sam koncept smisla je nastao kao potreba egomanijalnosti svakog covjeka, kao jedine zajednicke tacke svim zivim bicima, jedini minimalni konsenzus u historiji ljudskog roda je potreba za smislom, a on je nastao iz egomanijaklne zelje da se zivotinja sa svijescu distancira od svoje prave prirode. Konstrukti su tako postali realnosti u kojima zivimo, kojima sluzimo, a tako i ultimativni konstrukt koji smo nazvali smisao.

MaksprotivMarksa wrote:Smisla nema, drustvo je to koje generira smisao, a nesmislena drustva u kakvim zivimo nisu kadra za takvo sto. Kada to kazem, ne smatram da je bilo kakav smisao postojao, ikada, ali ono sto su ljudi u jednom trenutku prihvatili kao smisleno, vise nije relevantno, a drustvo ne generira nove smislenosti.

O smislu samom.

Sam koncept smisla je nastao kao potreba egomanijalnosti svakog covjeka, kao jedine zajednicke tacke svim zivim bicima, jedini minimalni konsenzus u historiji ljudskog roda je potreba za smislom, a on je nastao iz egomanijaklne zelje da se zivotinja sa svijescu distancira od svoje prave prirode. Konstrukti su tako postali realnosti u kojima zivimo, kojima sluzimo, a tako i ultimativni konstrukt koji smo nazvali smisao.

Ovo je za udžbenika. Bravo

MaksprotivMarksa wrote:Smisla nema, drustvo je to koje generira smisao, a nesmislena drustva u kakvim zivimo nisu kadra za takvo sto. Kada to kazem, ne smatram da je bilo kakav smisao postojao, ikada, ali ono sto su ljudi u jednom trenutku prihvatili kao smisleno, vise nije relevantno, a drustvo ne generira nove smislenosti.

O smislu samom.

Sam koncept smisla je nastao kao potreba egomanijalnosti svakog covjeka, kao jedine zajednicke tacke svim zivim bicima, jedini minimalni konsenzus u historiji ljudskog roda je potreba za smislom, a on je nastao iz egomanijaklne zelje da se zivotinja sa svijescu distancira od svoje prave prirode. Konstrukti su tako postali realnosti u kojima zivimo, kojima sluzimo, a tako i ultimativni konstrukt koji smo nazvali smisao.

Nadasve, jako zanimljiv post.

MaksprotivMarksa wrote:...
Sam koncept smisla je nastao kao potreba egomanijalnosti svakog covjeka, kao jedine zajednicke tacke svim zivim bicima, jedini minimalni konsenzus u historiji ljudskog roda je potreba za smislom, a on je nastao iz egomanijaklne zelje da se zivotinja sa svijescu distancira od svoje prave prirode. Konstrukti su tako postali realnosti u kojima zivimo, kojima sluzimo, a tako i ultimativni konstrukt koji smo nazvali smisao.

Albert Kami je upravo to i rekao, da je čovjek jedino biće koje odbija da bude ono što jeste.

Ego mora proizvoditi sebi zabavu, jedna od tih je i vječita potraga za smislom, kao neka igrarija. A sam život je sam po sebi smislen, samo ga treba živjeti.

riverflow wrote:

MaksprotivMarksa wrote:...
Sam koncept smisla je nastao kao potreba egomanijalnosti svakog covjeka, kao jedine zajednicke tacke svim zivim bicima, jedini minimalni konsenzus u historiji ljudskog roda je potreba za smislom, a on je nastao iz egomanijaklne zelje da se zivotinja sa svijescu distancira od svoje prave prirode. Konstrukti su tako postali realnosti u kojima zivimo, kojima sluzimo, a tako i ultimativni konstrukt koji smo nazvali smisao.

Albert Kami je upravo to i rekao, da je čovjek jedino biće koje odbija da bude ono što jeste.

Ego mora proizvoditi sebi zabavu, jedna od tih je i vječita potraga za smislom, kao neka igrarija. A sam život je sam po sebi smislen, samo ga treba živjeti.

.... za oba posta...

Da, ego je zapravo taj koji nas tjera da razmišljamo, umjesto da budemo svjesni sadašnjeg trenutka. To samo razmišljanje nas dovodi u stanje nelagode i depresije, identifikujemo se sa nečim, dali to bila misao, neki predmet itd. Ali nećemo sada ego uključivati u ovu temu.

Možda nisam dobro formulisao pitanje, "Zašto nas je Bog stvorio"?

IT-Pro wrote:..
Možda nisam dobro formulisao pitanje, "Zašto nas je Bog stvorio"?

Često ponavljana i uvijek zabavna tema za raspravu. Možda i ova ponudi neke od odgovora:
da-li-je-bogu-postalo-dosadno-t143237.html

Smisao ljudskog postojanja? Zavisi koja je polazna osnova za davanje odgovora na ovo pitanje. Sa islamskog aspekta čovjek je stvoren da spoznaje Allaha, a na Zemlji je da bude njegov halifa. U zavisnosti od načina obnašanja njegove zemaljske funkcije, a za što je dobio uputstvo, zavisi i stanje njegove egzistencije u vječnom životu. Sama spoznaja se može postizati kako na Zemlji, tako i dalje na ahiretu i s obzirom da je nemoguća konačna spoznaja Apsoluta, vječnost je ispunjena njom.

Ako se smisao ljudskog postojanja posmatra iz perspektive nastanka čovjeka kao procesa evolucije koja se dešava sama od sebe, onda se ne može ni govoriti o nekom univerzalnom smislu već isti zavisi od samog pojedinca i njegovog viđenja svog značaja i smisla, što podrazumjeva i prihvatanje objašnjenja ovog pitanja od strane druge individue. U tom slučaju mislim da je odgovor na ovo pitanje ponajprije vođen egom.

Array

https://existentia.com.hr/bertrand-russ ... m5k4SZdt1M

Za što živjeti, osnovno je pitanje egzistencijalizma. U kratkom izvatku iz svoje autobiografije Betrand Russell odaje koje su tri strasti njega vodile kroz život

Bloo wrote:https://existentia.com.hr/bertrand-russ ... m5k4SZdt1M

Za što živjeti, osnovno je pitanje egzistencijalizma. U kratkom izvatku iz svoje autobiografije Betrand Russell odaje koje su tri strasti njega vodile kroz život

Meni ovo zaljenje zbog patnji covjecanstva ne zvuci bas uvjerljivo

ma ja, empatija je nešto imaginarno

Razbijanje dosade,nečim korisnim,samo ne besmislenim druženjem.

Nema toga.

IT-Pro wrote:Malo škakljivija tema koja se ne temelji na nekim dokazima, već čisto o kreativnosti, zamišljanju i shvatanju zašto mi postojimo i koji je krajni cilj svega ovoga.
Znamo da oči, uši, nos itd. imaju svoju svrhu. Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Koja je vaša teorija o ovome?

Jutros, u 12, sam se probudila (ostavili me moji momci da spavam jupiii) i nicim izazvana pocnem razgovor s muzem bas o ovoj temi. Zbog cega se buditi uopste? Ja bih mogla umrijeti u krevetu spavajuci i sanjajuci. Je li i to zivot? Sta to mi radimo? I zbog cega?
Sa 10 godina sam gledala u tacku na linoleumu i kontala koliko tacaka ima u toj maloj tacki i koliko u tim jos manjima itd... Ako posmatram zivot, ili sta god da je ovo za ostale ljude, sa te strane, onda je nekako logicno da ljudsko postojanje i nema nekog smisla.
S druge strane, mozda nismo samo materija i energija. Tada, barem za mene, stvari postaju komplikovanije za shvatiti. Za mene je smisao naseg ljudskog, mog, postojanja da sve ono sto mogu shvatiti i sve ono sto sam u stanju uraditi uradim na najbolji moguci nacin i sa najboljom mogucom namjerom. Ali zasto? Iskreno, ne znam.

Ljudi mi smo u video igrici, a smisao naseg zivota je da predjemo na naredni nivo.