#1 Bizantsko carstvo
Posted: 03/07/2018 14:35
Rimsko državno uređenje, Grčka kultura i kršćanstvo su glavni izvori bizantskog razvitka. Do tog spajanja došlo je usljed pomjeranja težišta Rimske imperije na Istok, izazvanog velikom krizom trećeg vijeka. Isprva se istorija Bizanta (Vizantije) smatrala samo nastavkom Rimske imperije. Naziv "Bizant" potiče iz kasnijeg perioda. Njeni stanovnici su sebe nazivali Romejima, a njihovi vladari su smatrani rimskim carevima. Smatrajući sebe za jedinu zakonitu imperiju svijeta Bizantsko carstvo je željelo vladavinu nad svim zemljama nekadašnjeg Rimskog carstva. Kasnije se sve svelo na idejnu suprematiju. Vremenom se Bizantsko carstvo udaljilo od prvobitnih rimskih osnova - carstvo je helenizovano i teokratizovano, a ekonomski, socijalni i politički razvoj doveli su do formiranja novog privrednog i društvenog poretka i novog državnog uređenja. Tako je na kraju bizantske istorije jedina veza sa Rimskom imperijom ostalo ime i neke preživjele tradicije.
Jedan od simbola Bizanta je Aja Sofija. Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti, tj. "Sveta mudrost" građena je od 408. do 415. godine. Dovršena je 10. oktobra 415. godine, ali je uništena u požaru usred pobune Nika 532., kada je bizantski car Justinijan I. zamalo izgubio prijestolje. No, on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Ponovo je izgrađena za samo pet godina do (537.) i odmah je postigla svjetsku slavu. Gradili su je arhitekt Antemije iz Trala i matematičar Izidor iz Mileta.
U vrijeme krize tokom III. vijeka car Dioklecijan je podijelio carstvo na četiri dijela kojima su upravljali dva avgusta i dva cezara. Cezari su nasljeđivali avguste, a potom su ti novi avgusti birali svoje cezare. Nakon dugogodišnjih građanskih ratova kao pobjednik je izašao Konstantin Veliki, koji je ponovo podijelio Carstvo članovima svoje porodice na upravu. Pomjeranje težišta carstva sa Zapada na Istok bilo je uslovljeno upadima barbara na zapadna područja, a naročito privrednom snagom i novim vojnim zadacima pred kojima se carstvo našlo na Istoku. Konstantin je zidanje nove prijestonice, na mjestu antičkog Bizantiona na Bosforu, počeo novembra 324. nakon pobjede nad Licinijem. Već 11. maja 330. godine nova prijestonica je svečano inaugurisana. Smještena na granici Evrope i Azije imala je jedinstven strategijski položaj. Sto godina nakon izgradnje, grad je po broju stanovnika premašio Rim, a u šestom vijeku je dostigao broj više od 500.000 stanovnika.
Konstantin I. Veliki
Justinijan (527 - 565) je pokušao da obnovi Rimsko carstvo. Justinijan, seljački sin iz unutrašnjosti Balkana bio je najobrazovaniji čovjek svog doba. Ipak, njegova restauracija nekada moćnog carstva bila je kratkog vijeka. Justinijan je izvršio kodifikaciju rimskog prava koja je bila najveće i najznačajnije djelo njegove epohe. Kodeks je objavljen 527. godine, bio je zbirka važećih carskih zakona poslije Hadrijana. Justinijan je bio posljednji rimski car na bizantskom prijestolju. U ovom periodu izražena je careva dominacija nad crkvom. Justinijanova era nije značila početak, već kraj jedne ere. Nova era je započela sa carem Heraklijem 610. godine.
Justinijan i Teodora
Ovo je bio uvodni dio u temu koja bi kao i svaka druga forumska trebala biti polemičkog karaktera. Pored nekih opštih činjenica i događaja koje se vežu za Bizantsko carstvo, bilo bi poželjno da se dotaknemo i bizantskog uticaja na područje južnoslavenskih zemalja, sa posebnim akcentom na Bosnu i Hercegovinu.
Jedan od simbola Bizanta je Aja Sofija. Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti, tj. "Sveta mudrost" građena je od 408. do 415. godine. Dovršena je 10. oktobra 415. godine, ali je uništena u požaru usred pobune Nika 532., kada je bizantski car Justinijan I. zamalo izgubio prijestolje. No, on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Ponovo je izgrađena za samo pet godina do (537.) i odmah je postigla svjetsku slavu. Gradili su je arhitekt Antemije iz Trala i matematičar Izidor iz Mileta.
U vrijeme krize tokom III. vijeka car Dioklecijan je podijelio carstvo na četiri dijela kojima su upravljali dva avgusta i dva cezara. Cezari su nasljeđivali avguste, a potom su ti novi avgusti birali svoje cezare. Nakon dugogodišnjih građanskih ratova kao pobjednik je izašao Konstantin Veliki, koji je ponovo podijelio Carstvo članovima svoje porodice na upravu. Pomjeranje težišta carstva sa Zapada na Istok bilo je uslovljeno upadima barbara na zapadna područja, a naročito privrednom snagom i novim vojnim zadacima pred kojima se carstvo našlo na Istoku. Konstantin je zidanje nove prijestonice, na mjestu antičkog Bizantiona na Bosforu, počeo novembra 324. nakon pobjede nad Licinijem. Već 11. maja 330. godine nova prijestonica je svečano inaugurisana. Smještena na granici Evrope i Azije imala je jedinstven strategijski položaj. Sto godina nakon izgradnje, grad je po broju stanovnika premašio Rim, a u šestom vijeku je dostigao broj više od 500.000 stanovnika.
Konstantin I. Veliki
Justinijan (527 - 565) je pokušao da obnovi Rimsko carstvo. Justinijan, seljački sin iz unutrašnjosti Balkana bio je najobrazovaniji čovjek svog doba. Ipak, njegova restauracija nekada moćnog carstva bila je kratkog vijeka. Justinijan je izvršio kodifikaciju rimskog prava koja je bila najveće i najznačajnije djelo njegove epohe. Kodeks je objavljen 527. godine, bio je zbirka važećih carskih zakona poslije Hadrijana. Justinijan je bio posljednji rimski car na bizantskom prijestolju. U ovom periodu izražena je careva dominacija nad crkvom. Justinijanova era nije značila početak, već kraj jedne ere. Nova era je započela sa carem Heraklijem 610. godine.
Justinijan i Teodora
Ovo je bio uvodni dio u temu koja bi kao i svaka druga forumska trebala biti polemičkog karaktera. Pored nekih opštih činjenica i događaja koje se vežu za Bizantsko carstvo, bilo bi poželjno da se dotaknemo i bizantskog uticaja na područje južnoslavenskih zemalja, sa posebnim akcentom na Bosnu i Hercegovinu.