Forum Klix.ba

Nisam pronašao sličnu temu, da se specifično drži ove emocije/osjećaja.

Ne sjećam se sebe kada nisam imao taj osjećaj. Mislim da sam ljut od kada sam počeo razumno i zrelo razmišljati, a za par mjeseci ulazim u 27 godinu. Znači veći dio života. Ne pokazujem niti iskaljujem bijes, ljutnju na druge. Držim je pod kontrolom za okolinu. Kanališem ga nekako stvorio mi se taj neki tik gdje gulim rane(zvuči bolesno, ali tako je), kroz utakmice(ispušem se na sudije i igrače) i kroz box/kickbox. Ove stvari su mi puno, puno pomogle. Dodje nekad faza kada ne uspijem kanalisati, destrukcija je uvijek preusmjerena prema meni lično. Ali ljutnja je uvijek tu, prisutna(i dok ovo pišem imam taj osjećaj). Ne padam u neku depresiju, nemam osjećaj neke tegobe i stiskanja, straha, tuge. Samo nekad imam jaku želju da bacim atomsku na Sarajevo.

Otvaram temu ne tražeći lično pomoć nego više za diskusiju, savjetovanje. Neki naš "anonimni kutak".

Kako se vi borite sa ovom emocijom, osjećajem? Kako ga kanališete? Šta vam pomaže i jeste ikad izgubili taj osjećaj?

Moj zipo.. Mozes biti ljut ono trenutno (Konobar te zaobilazi) a Mozes i godinama na nekoga ili na Nesto (kad si bio mali, komsija ti pokupio prvu simpatiju).
Ljut jesam ali onda nekako skontam da od te ljutne nemam nista i da time nista necu postici. Neke stvari se jednostavno ne mogu popraviti i najbolje je da Se covjek pomiri sa situacijom i da ide dalje, da gleda sta ce biti sutra. Zato me Često neke situacije/ljudi "razocaraju", od dosta osoba jednostavno odustanem, udaljim se i svako sebi. Inace, zadnjih par godina sam na dosta stvari poceo gledati nekako kroz "interes". Skoro svaka situacija, koja me tjera na razmišljanje, bude izvagana i samo Se upitam, sta ja konkretno Imam od toga? Ako skontam da nista ne gubim, onda se lahko pomirio s Tim i nema jednostavno nema ljutne. Covjek nekad mora Malo i da poravni. Upravo zbog toga vidjam dosta ljudi kako se nerviraju oko nekih stvari, zbog kojih ja i ne trepnem.
Gledam sa rodjakom utakmicu, on jebe sve igracu kako se slabo krece i prica kako je on profesionalac, kako igra cijeli život lopte, zaradjuje bruku para od toga a ne zna Stati uz igraca i pokriti prostor (krpic, čini mi se) . Nervira se covjek, psuje.. Meni ga skoro pa žao bude koliko se on iznervira zbog neke jebene utakmice i nekog krpica i njegove kretnje (prijateljska bosna-koreja).
Nedavno mi se kolega iznervira i naljuti jer mu rekoh da bih trenutno sada vise volio živjeti u bihacu nego u Sarajevu. Poludio. Pa poceo nabrajati Posto su stanovi, turizam, fakultete... Ustvari, sta njega zaboli gdje bih ja volio živjeti isto ko i mene gdje bi on... Jebe mi se. Al eto on Poludio
Gledam druga kako se ljuti jer neko ispred njega vozi 60 gdje je ogranicenje 60 pa psuje da mu knstruktora, da mu njegovo Auto, pa Garant je zena... Ne kontam ga bogami. Ako ti je Sporo, pretici. Ako nije guzaj. Od nerviranja jednostavno nista ne moze dobiti. I inače ovo što je sve Nervozno u saobracaju ne kontam. Kako nekome nervoza moze pomoci? jednostavno je tako. Guzva, zapelo... Popusio si ga i pomiri se sa situacijom. Ako ces nekome Boga ili majku drmnuti, Mozes samo belaj navuc, nista vise.
Eh sad moj zipo, kakav je to u tebi osjećaj bog zna sami. Kad bi ti naveo neki primjer pa da priblizis to, bilo bi dobro.
Npr. Ja Sam veoma rijetko ljut na druge osobe. Možda budem par Sekundi i to je to. Evo jedan moj primjer. Ljut sam na sebe jer ne znam stekat Novce. Fino zaradim al uvijek platu cekam. Svaki mjesec isti. Bude plata, ja odlucan da ću Ostavit sa Strane. Pet dana Do Plate ja imam zä gorivo, Cigare i Nesto bezveze zä svaki slucaj u novcaniku. To mogu da popravim. Sam sam kriv i zato sam ljut.
Mnoge stvari nam ne odgovaraju i mnoge stvari moramo da lrihvatimo onakvima kakve jesu. Nekako nam ne sve tudje naopako, sve tudje ne valja samo smo mi pa meTni ili samo mi znamo kako Nesto funkcioniše. Imamo taj neki cip u glavi da smo pametni, pametniji od zakona, od skole, od Boga. Puno smo nekako pametni a ne znamo kako smo svi, ustvari, različiti. Da svako ima Nesto svoje i inače da te razlicitosti treba poštovati kod drugih. Ako je nesto drugacije, ne mora znaciti da je losije. Samo je drugacije i to je to.

Nije to ni stvar nerviranja, mene kada nervira nešto ili osoba, brzo to riješim. Jer sam taj tip, sve kažem u lice. Teško je za opisati. Tu je stalno, kao zrak. Ustanem sa njom, legnem sa njom, samo što oscilira. Možda me nešto podsvjesno drži, možda sam ljut na nešto što ne želim prihvatiti...

Ljutnja je prirodni osjećaj. Dokle god ne ugrožava ljude oko nas, ok je. Ja svoju ljutnju kanališem trčanjem u prirodi, i po zimi i snijegu, nevremenu. To MENI pomaže i pomogla mi je svijest o tome šta me to ljuti, to jest postala sam svjesna šta doprinosi toj ljutnji. Tako mi je lakše jer je to moja borba kako ću određene situacije prihvatiti.

Tebi preporučujem da kada osjetiš ljutnju učiniš slijedeće;
1. Zapitaj se zašto si ljut?
2. Imaš li razloga biti ljut?
3. Jesi li ljut na nekoga ili nešto?
Ovakva će ti pitanja pomoći da preokreneš svoje razmišljanje i eventualnu tjelesnu reakciju koja dovodi do te 'erupcije'.


Ovo da si tip koji sve kaže u lice prepisujem tvojoj mladosti. Riješi se toga odmah.

Nesrećo, po kojoj pokrsjini trčis?

duminjo wrote:Nesrećo, po kojoj pokrsjini trčis?

Trčim svuda počni i ti, mada vidim da si ti pametan i da znaš kako da se nosiš sa tim.

izbacivanje (bijesa) iz sebe ne mijenja uzrok agresije nego ga održava....
trebalo bi naučiti kontrolisati, odnosno, nositi se sa stanjem u kojem jesmo, a koje izaziva frustraciju...jednostavno tolerisati, reći ok, to sam ja, to mi se dešava, i takoe kakoe,...al' poteško to
treba krenuti od prihvatanja sebe, a to je najteže. upravo ovo što je @duminjo rek'o o (pre)visokom, odnosno nerealnom mišljenju o svojim sposobnostima.
treba povući ravnu ćizu.

Zoya wrote:

duminjo wrote:Nesrećo, po kojoj pokrsjini trčis?

Trčim svuda počni i ti, mada vidim da si ti pametan i da znaš kako da se nosiš sa tim.

Nisam to pito. Molim zä kratak i jasan odgovor.
Nemoj me ljutiti

Imo nisam ISO dole

e, propustio si mnogo ljepote, al' haj', drugi put pametnije

lmo wrote:e, propustio si mnogo ljepote, al' haj', drugi put pametnije

Malo vrijeme slabo. Malo Nesto Auto i hajd reko drugi put.
Zvacu i tebe ako se izmaknem iz plicaka

Pisao sam vec. Mogu da ga kontrolisem i kanalise. Nije stetan za okolinu.
Samo taj osjecaj ljutnje je uvijek tu, bez nekog razloga(ili ga mozda ima).

Zoya wrote: Ovo da si tip koji sve kaže u lice prepisujem tvojoj mladosti. Riješi se toga odmah.

Zasto?

Ja mislim da tu mnogo ima uticaja sredina u kojoj zivis. Ljudi to mozda nekad ne primjete kad se nalaze u toj situaciji, ali sa strane se nekad moze vidjeti da li je sredina otrovna. Sarajevo je grad u kojem sam do sada u svom zivotu vidio najvise agresivnih i bijesnih ljudi. Mislim da to nema mnogo veze sa generalno losim stanjem u drzavi. U drugim gradovima je to manje izrazeno. Ljudi taj bijes svugdje ispoljavaju, a definitivno je najizrazeniji u saobracaju. Kakavih se tu izljeva bijesa covjek moze nagledat. Najgore od svega poslije nekog vremena covjek krene da poprima iste karakteristike.

Treba definitivno biti svjestan izvora bijesa, nije bas kod svakog isti.

Otvaram temu ne tražeći lično pomoć nego više za diskusiju, savjetovanje. Neki naš "anonimni kutak".

Kako se vi borite sa ovom emocijom, osjećajem? Kako ga kanališete? Šta vam pomaže i jeste ikad izgubili taj osjećaj?
Top

Vrlo je alarmantno sto si otvorio temu i neka si. Dobar pokazatelj, da si mozda dotakao dno. Nervira te i sto te nervira.

Svako od nas ima neko iskustvo ili dodor sa osobama koje imaju taj poroblem. Nece otici sam od sebe.
Moras ozbiljno, a vec jesi krenuo sa mogucnosti kontrole tog bijesa.
Ima na internetu dosta o tome, naravno , no licno mislim da bi trebao zatraziti 'profesionalnu pomoc' terapeuta.

Ljutnja je potpuno normalna pa možemo reći i zdrava(do odredjene razine) ljudska emocija. Zippo.. Kad kažem do odredjene mjere...MISLIM naravno da nije normalno ni dobro, kad osoba u ljutnji izgubi kontrolu jer može postati destruktivna.


Je li kod tebe " varira " od blage iritacije do intenzivnog bijesa? Ili si uvijek intenzivno bijesan?

Poput drugih emocija i ljutnja je popraćena i promjenama.. (poveća se broj otkucaja srca/krvni pritisak a i razina adrenalina i noradrenalina). Dobro,koliko sam shvatila nisi u starosnoj skupini koju bi ove popratne pojave još trebale zabrinjavati??

Na koga si obično ili na što ljut?? Specifičnu osobu (na šefa ili na kolegu s posla, člana porodice) ili na neki dogadjaj na koji ne možeš utjecati ( gužva u saobraćaju ili na šalteru u banci??? )-Možda kad ne položiš ispit, pa kriviš profesora a svoje neučenje zanemaruješ i opravdavaš??? Ljutiš se kad se prisjetiš nekih prošlih dogadjaja traumatske prirode???Na situacije u kojima si bio ljut u prošlosti???
Mislim, što ti od navedenog najčešće izaziva ljutnju i od čega gubiš kontrolu?

Instinktivni i prirodni način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. I to nije ništa novo i nepoznato. Medjutim, potrebe je da budeš svjestan uzroka. Osjećaš li agresivnost kad te neko ugrožava stalnim "napadima"(verbalno)???Odredjen nivo ljutnje u takvim slučajevima vezan je "za opstanak". I nije negativna pojava, nego iskonska potreba da se zaštitiš.

Kod svakodnevnih problema pak s ljudima u kontaktu i komunikaciji nema potrebe za obračunavanjem sa "napadačem"(verbalnim). Nije moguće a ni korisno napasti svaku osobu ili objekt koja te nervira ili frustrira. (Šef, profesor, član porodice) Socijalne norme preko zakona i zdravog razuma, u takvim situacijama ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Medjutim, ako se zbilja teško kontroliraš osim uzroka i objekata, koje sam navela potraži i razloge. Jedan od razloga može biti sociokulturalno učenje i ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako možda nisi "naučen" izražavati ljutnju. Kao rezultat toga ti konstruktivno ne znaš izraziti ljutnju, već kreneš agresivnošću. (Od porodica i djetinjstva)
Opet možda i genetički ili fiziološki si predodredjen za izražavanje ljutnje agresivnim ponašanjem. ( neka djeca su rodjena iritabilnija i osjetljivija i to od ranog uzrasta. Tu i porodično okruženje ima bitnu ulogu)...(ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica s narušenim odnosima - emocionalno)

Sad kako da ljutnju kontrolišeš?
Provo imaj na umu oduzima ti energiju i utječe na koncentraciju i rasudjivanje. U kasnijoj dobi učinak na zdravlje takodjer će biti otežavajuća okolnost. Medjutim, ni potiskivanje ljutnje nije dobro i može polučiti negativan učinak.
Dakle važno naučiti kako ljutnju ispravno  odnosno kontrolirano pokazati. Zašto još ljutnju ne smiješ potisnuti??? - jer njeno nakupljanje može izazvati jaku emocionalnu napetost, odnosno dovesti do provale bijesa. Što ti se dešavalo?Ako sam dobro shvatila..
Ako dodje do provale bijesa i agresivnosti ti gubiš kontrolu, nad emocijama i onda posljedice mogu biti nesagledive. I nepopravljive i za tebe i za okolinu.

Znači i pasivna i agresivna ljutnja su kontraproduktivne.

Kontrolirana ljutnja je najbolja opcija. Ti svoju ljutnju svjesno  riječima pokažeš, ali pritom ne vrijedjaš, ne arlaučeš niti si agresivan prema sugovorniku...  Ne možeš izbjegavati osobe ili situacije koje te iritiraju, niti ih možeš promijeniti, ali zato možeš naučiti kontrolirati svoje reakcije.


Najbolje je pronaći „okidače“ vlastite ljutnje i onda razviti strategiju kako im ne dozvoliti da preuzmu kontrolu nad tobom.



Probaj:
Izadji i odalji se od osobe ili objekta ako je moguce,
-Duboko diši i smiruj sam sebe ponavljajući riječi "kontrolišem sebe i bijes nije gospodar mojih postupaka" -Floskula ali eto
-Zamisli situaciju u kojoj se osjećaš smireno i ugodno.
-Zaokupi se fizičkom aktivnošću. (To je već neko pisao.. trening ili trčanje)

Itd itd

Dobar psiholog i pokušati naci razlog stalnog prisustva ljutnje, bijesa, .....

Moglo se primjetiti na nekim temama da reagujes 'drugacije' - pa krenuti od toga- ne idi na teme koje te nerviraju Ili, vrati se i procitaj sta si napisao kada si smiren(distanciraj se od te osobe)- sta tada mislis o toj osobi, uporedi.

zipo, još koji post i dobićeš i dijagnozu ovdje.

zipoo wrote:

Zoya wrote: Ovo da si tip koji sve kaže u lice prepisujem tvojoj mladosti. Riješi se toga odmah.

Zasto?

Zato sto je Zoya u izvjesnim krugovima poznatija kao Kuma

https://www.youtube.com/watch?v=wtc4f7Ez7FA

lmo wrote: izbacivanje (bijesa) iz sebe ne mijenja uzrok agresije

Pardon, to da plodovi bijesa ne mijenjaju ono sto ih uzrokuje nije tacno.
Empirijski dokazano.
Mene tako jedan nervirao, nervirao, nervirao... sve do jednom - poslije toga je danima izgledao posve drugacije, a i nije me vise nikad nervirao.
Ziva istina.

eee, dobro si....

zipoo wrote:Nisam pronašao sličnu temu, da se specifično drži ove emocije/osjećaja.

Ne sjećam se sebe kada nisam imao taj osjećaj. Mislim da sam ljut od kada sam počeo razumno i zrelo razmišljati, a za par mjeseci ulazim u 27 godinu. Znači veći dio života. Ne pokazujem niti iskaljujem bijes, ljutnju na druge. Držim je pod kontrolom za okolinu. Kanališem ga nekako stvorio mi se taj neki tik gdje gulim rane(zvuči bolesno, ali tako je), kroz utakmice(ispušem se na sudije i igrače) i kroz box/kickbox. Ove stvari su mi puno, puno pomogle. Dodje nekad faza kada ne uspijem kanalisati, destrukcija je uvijek preusmjerena prema meni lično. Ali ljutnja je uvijek tu, prisutna(i dok ovo pišem imam taj osjećaj). Ne padam u neku depresiju, nemam osjećaj neke tegobe i stiskanja, straha, tuge. Samo nekad imam jaku želju da bacim atomsku na Sarajevo.

Otvaram temu ne tražeći lično pomoć nego više za diskusiju, savjetovanje. Neki naš "anonimni kutak".

Kako se vi borite sa ovom emocijom, osjećajem? Kako ga kanališete? Šta vam pomaže i jeste ikad izgubili taj osjećaj?

imaš tzv "negativni emocionalni naboj" kojeg trebaš očistiti
preporučujem ti knjigu Majkla Browna "Proces prisutnosti" (ima online) , gdje imaš teoretski i praktični dio kako to uraditi.

Ja ljutnju iskaljujem kad sjednem za volan, znaci kad neko krsi propise jebem mu od do, ali pazim da me ne cuje, da ne bi fasovo

SaraFina wrote:Ljutnja je potpuno normalna pa možemo reći i zdrava(do odredjene razine) ljudska emocija. Zippo.. Kad kažem do odredjene mjere...MISLIM naravno da nije normalno ni dobro, kad osoba u ljutnji izgubi kontrolu jer može postati destruktivna.


Je li kod tebe " varira " od blage iritacije do intenzivnog bijesa? Ili si uvijek intenzivno bijesan?

Poput drugih emocija i ljutnja je popraćena i promjenama.. (poveća se broj otkucaja srca/krvni pritisak a i razina adrenalina i noradrenalina). Dobro,koliko sam shvatila nisi u starosnoj skupini koju bi ove popratne pojave još trebale zabrinjavati??

Na koga si obično ili na što ljut?? Specifičnu osobu (na šefa ili na kolegu s posla, člana porodice) ili na neki dogadjaj na koji ne možeš utjecati ( gužva u saobraćaju ili na šalteru u banci??? )-Možda kad ne položiš ispit, pa kriviš profesora a svoje neučenje zanemaruješ i opravdavaš??? Ljutiš se kad se prisjetiš nekih prošlih dogadjaja traumatske prirode???Na situacije u kojima si bio ljut u prošlosti???
Mislim, što ti od navedenog najčešće izaziva ljutnju i od čega gubiš kontrolu?

Instinktivni i prirodni način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. I to nije ništa novo i nepoznato. Medjutim, potrebe je da budeš svjestan uzroka. Osjećaš li agresivnost kad te neko ugrožava stalnim "napadima"(verbalno)???Odredjen nivo ljutnje u takvim slučajevima vezan je "za opstanak". I nije negativna pojava, nego iskonska potreba da se zaštitiš.

Kod svakodnevnih problema pak s ljudima u kontaktu i komunikaciji nema potrebe za obračunavanjem sa "napadačem"(verbalnim). Nije moguće a ni korisno napasti svaku osobu ili objekt koja te nervira ili frustrira. (Šef, profesor, član porodice) Socijalne norme preko zakona i zdravog razuma, u takvim situacijama ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Medjutim, ako se zbilja teško kontroliraš osim uzroka i objekata, koje sam navela potraži i razloge. Jedan od razloga može biti sociokulturalno učenje i ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako možda nisi "naučen" izražavati ljutnju. Kao rezultat toga ti konstruktivno ne znaš izraziti ljutnju, već kreneš agresivnošću. (Od porodica i djetinjstva)
Opet možda i genetički ili fiziološki si predodredjen za izražavanje ljutnje agresivnim ponašanjem. ( neka djeca su rodjena iritabilnija i osjetljivija i to od ranog uzrasta. Tu i porodično okruženje ima bitnu ulogu)...(ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica s narušenim odnosima - emocionalno)

Sad kako da ljutnju kontrolišeš?
Provo imaj na umu oduzima ti energiju i utječe na koncentraciju i rasudjivanje. U kasnijoj dobi učinak na zdravlje takodjer će biti otežavajuća okolnost. Medjutim, ni potiskivanje ljutnje nije dobro i može polučiti negativan učinak.
Dakle važno naučiti kako ljutnju ispravno  odnosno kontrolirano pokazati. Zašto još ljutnju ne smiješ potisnuti??? - jer njeno nakupljanje može izazvati jaku emocionalnu napetost, odnosno dovesti do provale bijesa. Što ti se dešavalo?Ako sam dobro shvatila..
Ako dodje do provale bijesa i agresivnosti ti gubiš kontrolu, nad emocijama i onda posljedice mogu biti nesagledive. I nepopravljive i za tebe i za okolinu.

Znači i pasivna i agresivna ljutnja su kontraproduktivne.

Kontrolirana ljutnja je najbolja opcija. Ti svoju ljutnju svjesno  riječima pokažeš, ali pritom ne vrijedjaš, ne arlaučeš niti si agresivan prema sugovorniku...  Ne možeš izbjegavati osobe ili situacije koje te iritiraju, niti ih možeš promijeniti, ali zato možeš naučiti kontrolirati svoje reakcije.


Najbolje je pronaći „okidače“ vlastite ljutnje i onda razviti strategiju kako im ne dozvoliti da preuzmu kontrolu nad tobom.



Probaj:
Izadji i odalji se od osobe ili objekta ako je moguce,
-Duboko diši i smiruj sam sebe ponavljajući riječi "kontrolišem sebe i bijes nije gospodar mojih postupaka" -Floskula ali eto
-Zamisli situaciju u kojoj se osjećaš smireno i ugodno.
-Zaokupi se fizičkom aktivnošću. (To je već neko pisao.. trening ili trčanje)

Itd itd

mogla si mu dati praktičan savjet kako ti to radiš, tipa vidiš temu sa naslovom "jesu li muslimanke ponižene" , odeš na temu i
uhvatiš se neke trivijalne , bezvezne stvari, koja je usput spomenuta, kao neki stih Cece. Zatim to namjerno odlučiš da shvatiš
na krivi način i ponavljaš "četnikuša , četnikuša" sve dok se ne istreseš ..Dakle , forum kao poligon za istresanje ljutnje čak i kad
nema nikakvog razloga za istu.

IED- da je moje dijete, ja bi to sa terapeutom radila, kao i clanove familije ukljuciti.