#1 Plache mi se i ljut sam
Posted: 05/06/2005 03:23
Muka mi je. Dokumentarac "Checkpoint" koji sam gledao, josh nije zavrshio ili u medjuvremenu jeste, kako god ja ga nisam mogao do kraja gledati. U filmu je redatelj prikazao svakodnevnicu na izraelskim chechkpointima koje Palestinci moraju proci da bi obavili svakodnevne radnje poput odlaska doktoru, odlaska na predavanje ili jednostavno na posao. Stvari koje se na tim mjestima odigravaju su stvarno vrhunac ljudske obijesti. Redatelj filma je ujedno bio i snimatelj sa samo jednom jedinom kamerom prisutan i chesto je postajao neprimjetan za vojnike i nesretnike koji su morali taj checkpoint prijeci. Kroz tu njegovu "odsutnost" vojnici, chesto josh tinejdzeri, su chesto zaboravljali na njegovu prisutnost i opijeni autoritetom koji im je dan i s kojim ochito nisu znali posteno izlaziti na kraj, izgovarali takve gadarije od kojih mi se zeludac prevrtao. Dobacivanja djevojkama koje su prolazile, zaustavljanja i trazenje propusnica iako su vec prosle oficijelnu kontrolu. Dijeljenje "komplimenata" pri chemu se stid i neugodnost na licu djevojke 
mijeshaju s osjechajem nemoci i frustracije jer ne smije niposto reci nesto sto bi pokvarilo raspolozenje tog osamnaestogodisnjeg balavca s pushkom kojeg je neki debeli starjeshina imenovao bogom tog dijela univerzuma. U jednom trenutku vojnik govori da u Ramallahu ne zive ljudi nego zivotinje parafraziram :"Vi zapravo snimate dokumentarac za Discovery Chanel. Snimate zivotinje. Mi smo ljudi, oni su zivotinje! Ramallah je kavez, a zivotinje zele van." i sve to naravno uz podsmijeh, jer valjda misli da je rekao nesto strashno smijeshno Jedna scena me posebno naljutila (ovo bash nema smisla, jer ne vjerujem da postoji bilo ko koga bi ijedan kadar iz ovog filma ostavio ravnodushnim), dok vani pljushti kisha, al doslovno bez milosti pada, vojnici sjede u svojim kuchicama dok tri chovjeka stoje vani i ne smiju prichi, valjda poucheni prijasnjim iskustvom. Bilo je zaista, chudno gotovo nadrealno gledati, kako stoje na takvoj kishi i nijednom od njih ne pada na pamet da pridje i zatrazhi nesto. Nakon nekog vremena im prilazi jedan vojnik postavlja pitanja legitimira ih. Dvojica su bila kod doktora sad se vrachaju kuci i u medjuvremenu je checkpoint zatvoren, vojnik ih pusta. Trecem uzima legitimaciju i odlazi da je provjeri dok ovaj ostaje na kishi sad vec chucheci. Nakon provjere koja je ispala dobro, legitimacija je valjana, vojnik odlazhe propusnicu i kaze : "Pustimo ga neka josh malo cheka." dok kamera prikazuje chovjeka chije se ruke u medjuvremenu tresu od zime, chije lice u tom trenutku toliko napacheno i jadno izgleda. Meni je doslo da povratim od bijesa, razocharenja u prokleti ljudski rod, od osjechaja tolike nemoci.
Volio bih da ako bilo ko zeli reci komentar na film da se potrudi da to napravi bez dimenzije religijskog sukoba, jer su toliko lako checkpoint-i mogli biti protestantski, a ljudi koji prolaze Sjevernoirski katolici. To su mjesta gdje se ta dva naroda po prvi put susrechu i vishe me nimalo ne chudi da se tako strashne stvari poput samoubilachkih bombashkih napada tamo dogadjaju. Izraelce koji Arape ne drzhe za zhivotinje, Arapi ne dobiju priliku ni vidjeti. Umjesto toga susrechu se sa golobradim, ispodobrazovanim, netom iz puberteta izashlim krkanima (ovo je stvarno prava rijech) koji su zloupotrebu autoriteta doveli do takvog malicioznog savrshenstva da chovjek izgubi vjeru da je ovaj svijet vrijedan bilo chega. Pochnem se pitati jesu li zagadjenje, ozonske rupe, topljenje glechera opasnost za Zemlju ili samo nachin da je se rijeshi muka zvanih "chovjek". kao sto rekoh plache mi se, ljut sam i muka mi je
:s
par linkova vezanih za film na vishe jezika prvih 5 s googla
http://www.viennale.at/deutsch/programm ... 1402.shtml
http://www.islamonline.net/English/ArtC ... le02.shtml
http://www.amythosfilms.com/checkpoint.htm
http://vertigo.imingo.net/2005/fiches/f ... kpoint.php
http://movies2.nytimes.com/gst/movies/m ... _id=301391
mijeshaju s osjechajem nemoci i frustracije jer ne smije niposto reci nesto sto bi pokvarilo raspolozenje tog osamnaestogodisnjeg balavca s pushkom kojeg je neki debeli starjeshina imenovao bogom tog dijela univerzuma. U jednom trenutku vojnik govori da u Ramallahu ne zive ljudi nego zivotinje parafraziram :"Vi zapravo snimate dokumentarac za Discovery Chanel. Snimate zivotinje. Mi smo ljudi, oni su zivotinje! Ramallah je kavez, a zivotinje zele van." i sve to naravno uz podsmijeh, jer valjda misli da je rekao nesto strashno smijeshno Jedna scena me posebno naljutila (ovo bash nema smisla, jer ne vjerujem da postoji bilo ko koga bi ijedan kadar iz ovog filma ostavio ravnodushnim), dok vani pljushti kisha, al doslovno bez milosti pada, vojnici sjede u svojim kuchicama dok tri chovjeka stoje vani i ne smiju prichi, valjda poucheni prijasnjim iskustvom. Bilo je zaista, chudno gotovo nadrealno gledati, kako stoje na takvoj kishi i nijednom od njih ne pada na pamet da pridje i zatrazhi nesto. Nakon nekog vremena im prilazi jedan vojnik postavlja pitanja legitimira ih. Dvojica su bila kod doktora sad se vrachaju kuci i u medjuvremenu je checkpoint zatvoren, vojnik ih pusta. Trecem uzima legitimaciju i odlazi da je provjeri dok ovaj ostaje na kishi sad vec chucheci. Nakon provjere koja je ispala dobro, legitimacija je valjana, vojnik odlazhe propusnicu i kaze : "Pustimo ga neka josh malo cheka." dok kamera prikazuje chovjeka chije se ruke u medjuvremenu tresu od zime, chije lice u tom trenutku toliko napacheno i jadno izgleda. Meni je doslo da povratim od bijesa, razocharenja u prokleti ljudski rod, od osjechaja tolike nemoci. Volio bih da ako bilo ko zeli reci komentar na film da se potrudi da to napravi bez dimenzije religijskog sukoba, jer su toliko lako checkpoint-i mogli biti protestantski, a ljudi koji prolaze Sjevernoirski katolici. To su mjesta gdje se ta dva naroda po prvi put susrechu i vishe me nimalo ne chudi da se tako strashne stvari poput samoubilachkih bombashkih napada tamo dogadjaju. Izraelce koji Arape ne drzhe za zhivotinje, Arapi ne dobiju priliku ni vidjeti. Umjesto toga susrechu se sa golobradim, ispodobrazovanim, netom iz puberteta izashlim krkanima (ovo je stvarno prava rijech) koji su zloupotrebu autoriteta doveli do takvog malicioznog savrshenstva da chovjek izgubi vjeru da je ovaj svijet vrijedan bilo chega. Pochnem se pitati jesu li zagadjenje, ozonske rupe, topljenje glechera opasnost za Zemlju ili samo nachin da je se rijeshi muka zvanih "chovjek".
kao sto rekoh plache mi se, ljut sam i muka mi je :s par linkova vezanih za film na vishe jezika prvih 5 s googla
http://www.viennale.at/deutsch/programm ... 1402.shtml
http://www.islamonline.net/English/ArtC ... le02.shtml
http://www.amythosfilms.com/checkpoint.htm
http://vertigo.imingo.net/2005/fiches/f ... kpoint.php
http://movies2.nytimes.com/gst/movies/m ... _id=301391
ali preporucujem dokumentarac 'the inner tour'; grupa palestinaca u organizovanom ('turistickom') obilasku svoje zemlje, u stvari onih dijelova u koje inace ne mogu ici