#1 Muhamedov nenapisani "kitab", potpunost isl. poruke u svjetlu crnog četvrtka
Posted: 18/05/2018 17:12
https://sunnah.com/search/?q=astray+write
U kratkim crtama, u svoj zadnji četvrtak, par dana prije smrti, Muhamed je tražio od ashaba koji su bili u kući u kojoj se nalazio, da mu donesu pribor za pisanja kako bi napisao "kitab" (tako stoji u originalu, a riječ ima značenje knjige, pisma itd.) nakon kojeg više neće zalutati na krivi put.
Ashabi su se doslovno posvađali oko toga treba li poslušati Muhameda, jedni su to htjeli, ali ekipa na čelu sa Omerom je bila izričito protiv toga, jer "poslanik bunca", a "dosta nam je Kur'an".
Na taj način Omer je vjerovatno postao prvi kitabija-kur'anija koji je prednost dao kitabu nad živim čovjekom putem kojeg je došao taj kitab.
Kad je Muhamed vidio kakvu je svađu izazvao njegov zahtjev, rekao je "ostavite me", "stanje u kojem sam bolje je od onog čemu me zovete". Može se razumjeti iz tih riječi da je lucidno razmišljao, da je bio svjestan situacije i oglušenja o njegov zahtjev, te da se duboko razočarao u svoje navodne sljedbenike i prijatelje, koji su ga se odrekli i živog sahranili prije nego što je i umro (suprotno kur'anskim naredbama o tome da se ima slušati poslanika), te da se i on na određen način odrekao njih ("idite, ostavite me").
Šije tu epizodu koju i sunijski (citirani) izvori nazivaju strašnom katastrofom, zbog koje bi Ibn Abas uvijek gorko zaplakao kad bi je se prisjetio, vide kao dokaz da je Muhamed htio u pisanoj formi i svojeručno oporučiti Alija kao nasljednika, u potvrdu govora održanog nešto ranije na Gadir Humu. Šije smatraju da su Omer i ekipa po svaku cijenu to htjeli spriječiti, što su i učinili. Ta verzija ima smisla.
Suniti su naknadno ponudili neku meni neuvjerljivu apologetiku u koju sad neću ulaziti.
Meni je u svemu zanimljiv drugi aspekt, a tiče se potpunosti islamske poruke.
Naime, ako i sam mushaf navodi da jedni ajeti "bivaju potisnuti i u zaborav ostavljeni" na način da ih zamijeni isti ili bolji drugi ajet, onda veću pravnu snagu, često i derogirajuću, imaju zadnji ajeti (to je i generalan prigovor manje tolerantnim ili netolerantnim medinskim ajetima koji su nastali nakon što je Muhamed vojno ojačao, za razliku od "isusovskih" mekanskih koji su nastali kad je Muhamed bio proganjana manjina), onda se nameće zaključak da su Omer i ekipa, sprečavajući Muhameda da svojeručno (što bi bio presedan i snažan pečat prvenstva) napiše svoj zadnji, ubjedljivi "kitab" nakon kojeg bi se izgubila mogućnost da sljedbenici odu u zabludu, ustvari spriječili finalizaciju ili čak poentu procesa islamske poruke koja je dolazila preko Muhameda, jer je Muhamed, po sopstvenim riječima, htio napisati nešto snažno i revolucionarno.
U prilog zabludi ummeta govore i borbe za vlast pored neohlađenog Muhamedovog tijela, zatim kasnije međusobne borbe ashaba u kojima su poginule desetine hiljada, pa i više, sa obje strane.
Da li je Omerova ekipa na ovaj način Muhamedovu poruku ostavila nepotpunom (uprkos ajetu o "današnjem upotpunjenju vaše vjere", koji se može tumačiti na različite načine)?
U kratkim crtama, u svoj zadnji četvrtak, par dana prije smrti, Muhamed je tražio od ashaba koji su bili u kući u kojoj se nalazio, da mu donesu pribor za pisanja kako bi napisao "kitab" (tako stoji u originalu, a riječ ima značenje knjige, pisma itd.) nakon kojeg više neće zalutati na krivi put.
Ashabi su se doslovno posvađali oko toga treba li poslušati Muhameda, jedni su to htjeli, ali ekipa na čelu sa Omerom je bila izričito protiv toga, jer "poslanik bunca", a "dosta nam je Kur'an".
Na taj način Omer je vjerovatno postao prvi kitabija-kur'anija koji je prednost dao kitabu nad živim čovjekom putem kojeg je došao taj kitab.
Kad je Muhamed vidio kakvu je svađu izazvao njegov zahtjev, rekao je "ostavite me", "stanje u kojem sam bolje je od onog čemu me zovete". Može se razumjeti iz tih riječi da je lucidno razmišljao, da je bio svjestan situacije i oglušenja o njegov zahtjev, te da se duboko razočarao u svoje navodne sljedbenike i prijatelje, koji su ga se odrekli i živog sahranili prije nego što je i umro (suprotno kur'anskim naredbama o tome da se ima slušati poslanika), te da se i on na određen način odrekao njih ("idite, ostavite me").
Šije tu epizodu koju i sunijski (citirani) izvori nazivaju strašnom katastrofom, zbog koje bi Ibn Abas uvijek gorko zaplakao kad bi je se prisjetio, vide kao dokaz da je Muhamed htio u pisanoj formi i svojeručno oporučiti Alija kao nasljednika, u potvrdu govora održanog nešto ranije na Gadir Humu. Šije smatraju da su Omer i ekipa po svaku cijenu to htjeli spriječiti, što su i učinili. Ta verzija ima smisla.
Suniti su naknadno ponudili neku meni neuvjerljivu apologetiku u koju sad neću ulaziti.
Meni je u svemu zanimljiv drugi aspekt, a tiče se potpunosti islamske poruke.
Naime, ako i sam mushaf navodi da jedni ajeti "bivaju potisnuti i u zaborav ostavljeni" na način da ih zamijeni isti ili bolji drugi ajet, onda veću pravnu snagu, često i derogirajuću, imaju zadnji ajeti (to je i generalan prigovor manje tolerantnim ili netolerantnim medinskim ajetima koji su nastali nakon što je Muhamed vojno ojačao, za razliku od "isusovskih" mekanskih koji su nastali kad je Muhamed bio proganjana manjina), onda se nameće zaključak da su Omer i ekipa, sprečavajući Muhameda da svojeručno (što bi bio presedan i snažan pečat prvenstva) napiše svoj zadnji, ubjedljivi "kitab" nakon kojeg bi se izgubila mogućnost da sljedbenici odu u zabludu, ustvari spriječili finalizaciju ili čak poentu procesa islamske poruke koja je dolazila preko Muhameda, jer je Muhamed, po sopstvenim riječima, htio napisati nešto snažno i revolucionarno.
U prilog zabludi ummeta govore i borbe za vlast pored neohlađenog Muhamedovog tijela, zatim kasnije međusobne borbe ashaba u kojima su poginule desetine hiljada, pa i više, sa obje strane.
Da li je Omerova ekipa na ovaj način Muhamedovu poruku ostavila nepotpunom (uprkos ajetu o "današnjem upotpunjenju vaše vjere", koji se može tumačiti na različite načine)?
