Forum Klix.ba

Optimizam - nazor prožet životnom radošću, vjerom u budućnost; promatranje života s najljepše strane.

Pesimizam - sklonost da se sve gleda u mračnim tonovima, da se svemu predviđa loš završetak; beznadnost, zloslutnost.

Defetizam - nepovjerenje u vlastite snage, sumnja u pobjedu, odricanje od aktivnosti, osjećaj poraženosti.

Pitanje za sve koji doskitaju do teme: jeste li pesimisti ili optimisti i zašto?

Pitanje za pesimiste: da li pesimizam vodi defetizmu? Ako se ničemu ne nadate, gdje nalazite motiv da živite i radite? Je li nada jedini motiv za djelovanje?

Slijede moja dva centa.

Pesimista se ne nada ničemu. Ako ništa ne dobije, nije važno, to je i očekivao. Ako nešto dobije, to je pozitivno iznenađenje. Optimista uvijek ili barem često nešto očekuje od života. Nekad to dobije, skupa sa pripadajućom pozitivnom emocijom, a nekad ne, što rezultira negativnom emocijom. Postoje u njegovom životu, naravno, i periodi ravnodušnosti. Dakle, u pravilu koje trpi izuzetke, pesimisti pripadaju sreća i ravnodušnost, a optimisti, pored to dvoje, i tuga koja pravi razliku i nameće zaključak da je bolje biti pesimista. Naravno, nije lako postupiti shodno tom zaključku, jer nade nisu samo stvar razuma. Tu značajnu ulogu ima i srce, koje se ne da kontrolisati i radi šta mu je ćeif.

Što se tiče odnosa između pesimizma i defetizma, on ne mora biti problematičan. Ja u pesimizmu vidim najmanje dva motiva djelovanja, što zaobilaze defetizam, a to su savjest i ljubav. Pesimista može raditi, može čak i mnogo raditi, zato što mu tako nalaže moralna obaveza ili zato što voli to što radi.

Gore je i anketa, pa eto... Glasajte, besjedite.

optimiziam nije nazor medonja il' ga imas il ga nemas

Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...
Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

MarlboroGold wrote:Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...
Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

pesimizam i optimizma su takodjer faze, a ne iskljucive karakterne osobine

medvjed23 wrote:Optimizam - nazor prožet životnom radošću, vjerom u budućnost; promatranje života s najljepše strane.

Pesimizam - sklonost da se sve gleda u mračnim tonovima, da se svemu predviđa loš završetak; beznadnost, zloslutnost.

Defetizam - nepovjerenje u vlastite snage, sumnja u pobjedu, odricanje od aktivnosti, osjećaj poraženosti.

Pitanje za sve koji doskitaju do teme: jeste li pesimisti ili optimisti i zašto?

Pitanje za pesimiste: da li pesimizam vodi defetizmu? Ako se ničemu ne nadate, gdje nalazite motiv da živite i radite? Je li nada jedini motiv za djelovanje?

Slijede moja dva centa.

Pesimista se ne nada ničemu. Ako ništa ne dobije, nije važno, to je i očekivao. Ako nešto dobije, to je pozitivno iznenađenje. Optimista uvijek ili barem često nešto očekuje od života. Nekad to dobije, skupa sa pripadajućom pozitivnom emocijom, a nekad ne, što rezultira negativnom emocijom. Postoje u njegovom životu, naravno, i periodi ravnodušnosti. Dakle, u pravilu koje trpi izuzetke, pesimisti pripadaju sreća i ravnodušnost, a optimisti, pored to dvoje, i tuga koja pravi razliku i nameće zaključak da je bolje biti pesimista. Naravno, nije lako postupiti shodno tom zaključku, jer nade nisu samo stvar razuma. Tu značajnu ulogu ima i srce, koje se ne da kontrolisati i radi šta mu je ćeif.

Što se tiče odnosa između pesimizma i defetizma, on ne mora biti problematičan. Ja u pesimizmu vidim najmanje dva motiva djelovanja, što zaobilaze defetizam, a to su savjest i ljubav. Pesimista može raditi, može čak i mnogo raditi, zato što mu tako nalaže moralna obaveza ili zato što voli to što radi.

Gore je i anketa, pa eto... Glasajte, besjedite.

ja se uopste ne boh slozio ni sa definicijama u potpunosti. uzimajuci iste dat cu si za pravo da napravim jednu tvrdnju, a poslije mozemo da raspravimo da li je tacna ili ne.

optimisti su oni ljudi koji su u zivotne situacije dolazili spremni (ili bili u pravom trenutku na pravom jestu). moze se definisati i na druge nacine.

pesimisti su oni koji se nadaju da ce biti spremni kada to bude trebalo (ili pravi ljudi u pogresno vreme ili obratno).

dok su defetisti oni koji su prosli jedan od ta dva ciklusa i u jednom dijelu poklekli i izdali ili druge ili sebe ili oboje. oni koji samo gledaju kako vrijeme prolazi (barem bi ih ja tako okarakterisao).

nije tacno da se niti optimista, niti pesimista ne nadaju cemu. oni se upravo nadaju necemu. onaj koji se ne nada nicemu je defetista. tako da se ne slazem ni sa tim.

ja bih to rasclanio ovako:
- optimista je covjek koji pronalazi snagu da se bori za bolje i nada se boljem
- pesimista je onaj koji nema snage za borbu, pa se nada i zeli gore
- defetista je razocarani optimista/pesimista

razlozi zbog kojih mislim da je ovako:
- optimista se bori i nada boljem zato sto je dozivljavao kroz svoju borbu da moze "izgurati" bolje. onaj koji osjeti plod svoje borbe. i, bez obzira sto se nada boljem, nece pokleknuti ni kada bude gore, jer je navikao da vecina pokusaja bude pozitivna.

- pesimista, kao neka suprotnost, a koja to nije, je samo covjek sa drugacijim iskustvima. on jeste suprotan po uvjerenju, ali to je samo rezultat njegovih zivotnih saznanja. bas kao i kod optimiste. on je jednostavno imao previse poraza koliko god se trudio (i to uopste ne mora zavisiti od njega samog, pogotovo u nasoj drzavi).

- defetista je samo jedan od dva prethodna slucaja koji je zapao u drugi. sto kod nas kazu - "imao, pa ne imao", a vazi i za obratno. dakle covjek koji je ustanovio da njegove odluke nisu bitne u odnosu na krajnji rezultat, jer pravo mjesto i pravo vrijeme odlucuju.

niti jedan od ove trojice nisu u pravu.

zivot je jedan i takav je - kakav je. ako zalis sto nisi imao bolju priliku imaces vremena da zalis. ako ne zalis, onda ces naci priliku da ga nacinis boljim. a ako budes cekao pravo vrijeme...pa onda uvijek mozes forumati, jel tako?

optimista je covjek koji radi u drzavnoj firmi a pesimista je covjek koji radi kod privatnika, bosanskog „gazde"

Optimista nikad ne može biti pozitivno iznenađen. Može mu biti isto ili gore.
Pesimisti može biti isto ili bolje.



Zašto u ovakvim anketama uvijek bude jedan debilan odgovor?

Connaisseur Karlin wrote:

MarlboroGold wrote:Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...
Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

pesimizam i optimizma su takodjer faze, a ne iskljucive karakterne osobine

Ne. Imaš ljude koji su cijeli život optimisti ili pesimisti, pa tako njima i možeš dodijeliti karakternu osobinu. Zato sam i naveo pravi.

Lakse bih se slozio sa @belfy-evom nego @medinom definicijom optimizma i pesimizma, iako se tu negdje trebaju ubaciti idealisti i realisti.

Uglavnom, optimista ... iz vise razloga. Prvi i osnovni je da zivot u kulturi posjedovanja, gdje jedem, pijem, razmnozavam se, u medjuvremenu nastojim da posjedujem sto vise stvari koje mi ne trebaju, nema ama bas nikakvog smisla.
Dakle, ili me je Bog stvorio sa nekom namjerom gdje i najmanja stvar koju ucinim ima uticaja na nekog koga mozdapoznajem ili ne poznajem, i sve je dio velikog Bozijeg plana ...
Ili sam dio nekakvog spleta slucajnosti u kojem ponovo kultura posjedovanja nema nikakvog smisla, i onda mi je najbolje da u ovom besmislu nadjem nacina da mu dam bilo kakav smisao.

MarlboroGold wrote:Stičem dojam da smatraš da je bolje biti pesimista nego optimista...

dojam je pravilan, a za slučaj da se nisam jasno izrazio, prilažem tabelicu

MarlboroGold wrote: Rijetki su pravi optimisti, dok je pesimista 90%...

ja mislim suprotno.. dojma sam da nema mnogo pravih pesimista i da često pesimiste vidimo u optimistima u fazi tuge zbog neostvarenih očekivanja..

Connaisseur Karlin wrote:
pesimizam i optimizma su takodjer faze, a ne iskljucive karakterne osobine

to me vraća mojoj prethodnoj izjavi.. mislim da griješimo kada u tuzi optimiste vidimo pesimizam.. tu grešku često pravimo i stoga imamo utisak da je pesimizam jako raširen, a nije.. većina ljudi se nada lijepim stvarima, a kad lijepe stvari izostanu, nastupa salva crnjačenja..

belfy wrote:..

definicije preuzeh iz jednog rječnika i što se mene tiče, korektne su.. međutim, na mjestu je tvoja tvrdnja da nas životna iskustva usmjeravaju prema optimizmu ili pesimizmu..

Cherry-Cherry wrote:
Zašto u ovakvim anketama uvijek bude jedan debilan odgovor?

zakon ponude i potražnje (vidjeti rezultate ankete)

Cherry-Cherry wrote:Optimista nikad ne može biti pozitivno iznenađen. Može mu biti isto ili gore.
Pesimisti može biti isto ili bolje.

To je otprilike moja životna filozofija... Uvijek očekujem najgore, i rijetko kad ispadne tako loše kako sam mislio da će biti, što me redovno obraduje I ono "moglo je biti i gore" mi zaista služi kao dobra utjeha, čak i kad je loše...

Dakle, šta sam ja, optimista ili pesimista?

Haj to sve, ali prvo bi trebalo rec sta je sreca pa tek onda vikat ja sam jedno il drugo.

medvjed23 wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
pesimizam i optimizma su takodjer faze, a ne iskljucive karakterne osobine

to me vraća mojoj prethodnoj izjavi.. mislim da griješimo kada u tuzi optimiste vidimo pesimizam.. tu grešku često pravimo i stoga imamo utisak da je pesimizam jako raširen, a nije.. većina ljudi se nada lijepim stvarima, a kad lijepe stvari izostanu, nastupa salva crnjačenja..

tako je

Pesimista = optimista s iskustvom
Mislim da se niko ne radja kao pesimista, vec jednostavno nakon niza losih dogadjaja, situacija prestane vjerovati u pozitivan ishod.

Ja sam, slijedom događaja u svom mlađahnom životu, prepunom leptirića i cvjetića, došla nekako do spoznaje, da je smisao života jedan sasvim subjektivan - OSJEĆAJ.
Obzirom da svi mi dođemo i prođemo, a nepravda nejednakosti se opravdava s vjerskog aspekta jedino idejom da će se to sve iznivelisati na nekom budućem svijetu, što mene, iako vjerujem u Boga, praktični nastrojena kakva jesam - baš i ne tješi.

S druge sam strane isto tako shvatila da život IMA smisao - ako mu ga daš i sasvim subjektivno zaključila da je ljepše živjeti kad bar otprilike vidiš smisao, makar i subjektivan i lični, u svemu tome.

E, da ne odlepršam daleko od teme, vratiću se laganini sa cvijetka smisla života na cvijetak pozitivnog razmišljanja.
Da, smatram se optimistom.

Zašto? Iz istog razloga zbog kojeg sam u besmislu postojanja našla smisao života.

Imam i ja jedno pitanje.
Jesam li shvatila dobro, medolino, tvoj nazor prema pozitivnosti kaže da od iste nema nikakve koristi, već samo može biti štete??

cendlerbing wrote:Ja sam, slijedom događaja u svom mlađahnom životu, prepunom leptirića i cvjetića, došla nekako do spoznaje, da je smisao života jedan sasvim subjektivan - OSJEĆAJ.
Obzirom da svi mi dođemo i prođemo, a nepravda nejednakosti se opravdava s vjerskog aspekta jedino idejom da će se to sve iznivelisati na nekom budućem svijetu, što mene, iako vjerujem u Boga, praktični nastrojena kakva jesam - baš i ne tješi.

S druge sam strane isto tako shvatila da život IMA smisao - ako mu ga daš i sasvim subjektivno zaključila da je ljepše živjeti kad bar otprilike vidiš smisao, makar i subjektivan i lični, u svemu tome.

E, da ne odlepršam daleko od teme, vratiću se laganini sa cvijetka smisla života na cvijetak pozitivnog razmišljanja.
Da, smatram se optimistom.

Zašto? Iz istog razloga zbog kojeg sam u besmislu postojanja našla smisao života.

Imam i ja jedno pitanje.
Jesam li shvatila dobro, medolino, tvoj nazor prema pozitivnosti kaže da od iste nema nikakve koristi, već samo može biti štete??

Sve je to fino ali najfinije je o tome ne razmisljat jer sve dublje zalazis u depru i nervozu, ono jer eto uocavas polahko kako zivot nema smisao i da je sve sranje. Najbolje noge uz duvar i prst u uho

Ma jest trico, al zna se šta je mačku ubilo.
I onda, jednom kad zagrebeš, gotovoooooo

cendlerbing wrote:al zna se šta je mačku ubilo.
:

macku ti nesto ubilo?

cendlerbing wrote:Ma jest trico, al zna se šta je mačku ubilo.
I onda, jednom kad zagrebeš, gotovoooooo

Ih da je bit glup, kako bi to fino bilo. Mora svak zagrebat ali treba znat kad stat, jer ne preostaje ti nista drugo nego kanaf sto ides dublje. Evo jedna na temu

cendlerbing wrote:

Imam i ja jedno pitanje.
Jesam li shvatila dobro, medolino, tvoj nazor prema pozitivnosti kaže da od iste nema nikakve koristi, već samo može biti štete??

mislim da to, međede, zavisi od slučaja do slučaja.. recimo, meni je život, skoro svaki put kad sam imao neko malo, malešno očekivanje od njega, rekao: de sjedi, uozbilji se.. stoga se ja ugodnije osjećam u pesimizmu.. ne nadam se ničemu, al ako koji trun sreće naleti, ok, uživaću u njemu..

s druge strane, ne sumnjam da postoje životi koji su kvalitetniji i ljepši ako se u njih ugradi pokoja nada.. ljepše je koračati ka nečemu lijepom sa nadom da ćeš tamo stići, valjda..

Najaci su ovi wiki topici.

Ništa se ne brinite...ubila sam međedu volju za pesimizmom u privatnim.

cendlerbing wrote:Ništa se ne brinite...ubila sam međedu volju za pesimizmom u privatnim.

Koji ti je bio glavni argument? Haj mozda i meni izlijecis zgaravicu

Trico jesil ti ovaj drugi što je glasao da je pesimista, da i tebi šaljem pp?