Nije u BiH, ali vezano za EX Yu :
Bizaran običaj/i
Snohačenje je seksualni odnos između svekra i snaje, koji se javljao zbog seksualne nezrelosti ili odsutnosti sina, i to je trajalo sve do njegovog punoletstva. Ovaj običaj nije smatran za greh, a poštovao se od 1878. godine, pa sve do kraja Drugog svetskog rata
Dok je Srbija bila pod vladavinom Otomanskog carstva, narod u njoj je, uslovno rečeno, bio primoran da prihvati razne narodne običaje. Među njima ima svakakvih - od verskih do seksualnih.
Jedan od najjezivijih i najbizarnijih običaja je svakako snohačenje, a podrazumeva seksualni odnos između svekra i snaje, koji se javljao zbog seksualne nezrelosti ili odsutnosti sina, što je trajalo sve do njegovog punoletstva. Ovaj običaj nije smatran za greh, a poštovao se od 1878. godine, pa sve do kraja Drugog svetskog rata.
Snohačenje je nasleđeno od Južnih Slovena, postojalo je od 1878. godine, pa sve do povlačenja Otomanskog carstva s Balkana 1912. Međutim, potpuno je iskorenjeno tek krajem Drugog svetskog rata.
Praktikovale su ga sve klase društva, bez obzira ne etničku pripadnost i veroispovest. Bio je rasprostranjen, kako u selima, tako i u planinskim delovima. Međutim, ovaj običaj nije se "poštovao" samo u Vranjskom kraju, već i u Pomoravlju, gde je pravilo bilo da se oženi maloletni dečak, koji još uvek nije sposoban za seksualne odnose, sa odraslom devojkom.
SNAJA RODI SVEKRU DETE, NIKO NIJE SMATRAO GREHOM
Nažalost, iz ovakvih veza, često se dešavalo da snaja svekru rodi dete. Snohačenje niko nije smatrao grehom, pa čak ni mladi muškarci čije su žene spavale s njihovim očevima, jer su i oni ponavljali ovaj običaj kada su odrasli.
Ovaj bizaran običaj je pronašao i svoje mesto u romanu "Nečista krv" Bore Stankovića, gde se govSororat
Radi se o braku udovca sa svastikom. Ovaj običaj se uglavnom praktikovao ukoliko žena ili muškarac nisu imali potomke sa preminulim partnerom. Ustanovljeno je da je sororat postojao sve do polovine XX veka u Istočnoj Srbiji. Muž koji ostane udovac mogao je da oženi sestru svoje žene, pod uslovom da ona već nije udata. Kao razlog ovog braka navodi se da o deci koja su ostala bez majke najbolje može da brine majčina sestra.
Levirat
Predstavlja bračnu zajednicu koju sklapa žena sa bratom svog preminulog supruga. I ovaj običaj, kao u slučaju sororata, praktikovao se ukoliko žena ili muškarac nisu imali potomke sa preminulim partnerom. Kod nekih narod, levirat je bio institucija bračnog prava, po kojoj se brat mora oženiti udovicom umrloga, ukoliko on nije imao dece, kako bi se nastavila loza.
Mnogoženstvo
Iako se ovaj oblik bračne zajednice dešavao retko, ipak je zabeleženo nekoliko slučajeva. Ovaj običaj je podrazumevao da muškarac ima pravo da se oženi sa više žena. U Vojvodini su ovi slučajevi zabeleženi još u prvoj polovini 18. veka. Ovaj običaj je bio protiv zakona, pa se svako ko je otkriven, bio kažnjavan. Međutim, bogatim ljudima se gledalo kroz prste kada je u pitanju ovaj običaj.
Kolektivni seks
Prastari običaj kolektivnog seksa obavljan je u određenim prilikama i zbivanjima kao ritual. Potiče od starih balkanskih naroda i Slovena. Kod Srba se praktikovao u patrijarhalnim seoskim skupinama pčinjskog kraja. U vreme svadbenog veselja, dok se u potpunosti nije oblikovao svadbeni ritual, u svadbenoj ekstazi nije se vodilo računa ko je s kim seksualno opštio.