#1 Položaj žene u islamu
Posted: 21/02/2018 09:36
Imamo , kao i u svakoj religiji, i u islamu jedan skup propisa i pravila , s tim da islam pretendira da propiše skoro
svaki aspekt života . Velika je razlika u tim propisima u odnosu na spol.
Otvoreno se kaže da je žena za jedan stepen niža u odnosu na muškarca ali se i navodi razlog , koji je, parafraziram
"zato što se muškarci brinu o ženama, privređuju, dok su žene više vezane za kuću i djecu".
To je jedan tradicionalni pristup prema ženi, kojeg imaju sve religije.
Ono što je u islamu specifično, a odnosi se baš na žene , jeste :
-poligamija (višeženstvo)
-dress code, u kojem je muški stidni dio od pupka do koljena, dok je kod žena , ovisno o kojoj se šerijatskoj
pravnoj školi radi, to u najliberalnijem slučaju, sve osim lica, ruku do članaka i stopala
-propis "posjedovanja žene" , koji je istina nastao u tom vremenu kad je robovlasništvo bilo dio tadašnjih civilizacija,
ali propis posjedovanja nije nikad dokinut. U šitskoj verziji islama postoji i tzv "mu'ta brak" koji je u stvari brak
iz interesa i može trajati i jedan dan.
-dozvola muškarcu da upotrijebi fizičku silu protiv supruge ili robinje koja mu je neposlušna.
postoji i "mjera" da npr udarci ne smiju biti u lice , niti da imaju za posljedicu neke ozljede
-kao i u većini religija, nemaju dozvolu da obnašaju funkciju u svećenstvu
-postoji također propis da se u ratnom stanju mogu zarobiti neprijateljske žene i imati spolni odnos
Ima tu još toga ali da ne nabrajam, biće već na temi.
Većina od tih stvari, u našoj tradiciji bosanskog islama trenutno nisu zastupljene, izuzev u nekim privatnim sferama
tzv vehabijskih sljedbenika koji primjenjuju najrigidnije oblike i zakone prema ženama, koji nisu ni u jednoj pravnoj
školi zastupljeni na takav način ali oni se pozivaju na izvorni islam i tvrde da je to islam, a ostalo je popuštanje u vjeri.
Međutim, da to nije baš nikad bilo na našem podneblju, jeste.
Bilo je i višeženstva i feredža, nasilje nad ženama je bilo nešto što se uzimalo zdravo za gotovo.
Period razvodnjavanja tih propisa i mekšeg pristupa je period zadnjih pola vijeka , možda nešto više, tamo
nakon ww2, kad je došlo do snažnog pritiska na društvo i potiskivanja religije.
Dakle, da budemo pošteni, emancipacija žena, bolji položaj u društvu je zasluga tog perioda, a ne neke naše slobodnije
verzije islama. Ona jeste bila slobodnija ali za muškarce, koji su mogli i piti alkohol i kurvati se itd ALI za ženu je
bila kuća i avlija, i strogo je bilo odvojeno muško od ženskog društva.
Nakon zadnjeg rata, imamo veliku popularizaciju religije, a i dolazak u naše društvo raznih islamskih kultura koje nisu nikad
doživjele sekularizaciju i još uvijek su u tom modalitetu u kojem vjerska pravila igraju itekako bitnu ulogu u društvo.
Da li mi u našem društvu želimo ponovo povratak takvih pravila ? Iako mi jesmo sekularna država, u privatnim sferama
i društvenim krugovima zatvorenog tipa, mogu da opet zavladaju takvi modaliteti ponašanja i ima takvih primjera ,
od pokrivanja lica, djece, nasilja , poligamije itd.
Moje mišljenje je da je to loše, da je retrogradno i da nema ništa pozitivno u tome što se tim novim valom i popularizacijom
religije , potkopava nešto što se , kao jedan civilizacijski standard, stvaralo skoro cijeli prošli vijek.
Općenito, religije nikad nisu bile zabranjene, vjerovati se moglo i kod austrougara i kod komunista, i ti periodi nisu
donijeli ništa loše ni našoj kulturi ni islamu, nego baš naprotiv, ono što se danas ponosno naziva "bosanski islam"
jeste rezultat tog perioda. Kritičari će reći "da , ali to je period kad je najmanje ljudi bilo religozno, džamije su bile
prazne " ali ja to ne vidim tako. Onaj ko je imao stvarnu potrebu za vjerom, mogao se odlučiti VJERA ili npr partija i napredak
u društvu, i samim time je njegova ili njena vjera bila iskrenija, čistija.
Danas je upravo suprotno, vjera se vrlo često koristi da bi se napredovalo u društvu. Kvantitet je pojeo kvalitet
i napravio kičeraj, zbrku i haos i od religije islama i od samog društva .
svaki aspekt života . Velika je razlika u tim propisima u odnosu na spol.
Otvoreno se kaže da je žena za jedan stepen niža u odnosu na muškarca ali se i navodi razlog , koji je, parafraziram
"zato što se muškarci brinu o ženama, privređuju, dok su žene više vezane za kuću i djecu".
To je jedan tradicionalni pristup prema ženi, kojeg imaju sve religije.
Ono što je u islamu specifično, a odnosi se baš na žene , jeste :
-poligamija (višeženstvo)
-dress code, u kojem je muški stidni dio od pupka do koljena, dok je kod žena , ovisno o kojoj se šerijatskoj
pravnoj školi radi, to u najliberalnijem slučaju, sve osim lica, ruku do članaka i stopala
-propis "posjedovanja žene" , koji je istina nastao u tom vremenu kad je robovlasništvo bilo dio tadašnjih civilizacija,
ali propis posjedovanja nije nikad dokinut. U šitskoj verziji islama postoji i tzv "mu'ta brak" koji je u stvari brak
iz interesa i može trajati i jedan dan.
-dozvola muškarcu da upotrijebi fizičku silu protiv supruge ili robinje koja mu je neposlušna.
postoji i "mjera" da npr udarci ne smiju biti u lice , niti da imaju za posljedicu neke ozljede
-kao i u većini religija, nemaju dozvolu da obnašaju funkciju u svećenstvu
-postoji također propis da se u ratnom stanju mogu zarobiti neprijateljske žene i imati spolni odnos
Ima tu još toga ali da ne nabrajam, biće već na temi.
Većina od tih stvari, u našoj tradiciji bosanskog islama trenutno nisu zastupljene, izuzev u nekim privatnim sferama
tzv vehabijskih sljedbenika koji primjenjuju najrigidnije oblike i zakone prema ženama, koji nisu ni u jednoj pravnoj
školi zastupljeni na takav način ali oni se pozivaju na izvorni islam i tvrde da je to islam, a ostalo je popuštanje u vjeri.
Međutim, da to nije baš nikad bilo na našem podneblju, jeste.
Bilo je i višeženstva i feredža, nasilje nad ženama je bilo nešto što se uzimalo zdravo za gotovo.
Period razvodnjavanja tih propisa i mekšeg pristupa je period zadnjih pola vijeka , možda nešto više, tamo
nakon ww2, kad je došlo do snažnog pritiska na društvo i potiskivanja religije.
Dakle, da budemo pošteni, emancipacija žena, bolji položaj u društvu je zasluga tog perioda, a ne neke naše slobodnije
verzije islama. Ona jeste bila slobodnija ali za muškarce, koji su mogli i piti alkohol i kurvati se itd ALI za ženu je
bila kuća i avlija, i strogo je bilo odvojeno muško od ženskog društva.
Nakon zadnjeg rata, imamo veliku popularizaciju religije, a i dolazak u naše društvo raznih islamskih kultura koje nisu nikad
doživjele sekularizaciju i još uvijek su u tom modalitetu u kojem vjerska pravila igraju itekako bitnu ulogu u društvo.
Da li mi u našem društvu želimo ponovo povratak takvih pravila ? Iako mi jesmo sekularna država, u privatnim sferama
i društvenim krugovima zatvorenog tipa, mogu da opet zavladaju takvi modaliteti ponašanja i ima takvih primjera ,
od pokrivanja lica, djece, nasilja , poligamije itd.
Moje mišljenje je da je to loše, da je retrogradno i da nema ništa pozitivno u tome što se tim novim valom i popularizacijom
religije , potkopava nešto što se , kao jedan civilizacijski standard, stvaralo skoro cijeli prošli vijek.
Općenito, religije nikad nisu bile zabranjene, vjerovati se moglo i kod austrougara i kod komunista, i ti periodi nisu
donijeli ništa loše ni našoj kulturi ni islamu, nego baš naprotiv, ono što se danas ponosno naziva "bosanski islam"
jeste rezultat tog perioda. Kritičari će reći "da , ali to je period kad je najmanje ljudi bilo religozno, džamije su bile
prazne " ali ja to ne vidim tako. Onaj ko je imao stvarnu potrebu za vjerom, mogao se odlučiti VJERA ili npr partija i napredak
u društvu, i samim time je njegova ili njena vjera bila iskrenija, čistija.
Danas je upravo suprotno, vjera se vrlo često koristi da bi se napredovalo u društvu. Kvantitet je pojeo kvalitet
i napravio kičeraj, zbrku i haos i od religije islama i od samog društva .
