Forum Klix.ba

Pretražujući forum za nekim starim temama, javila mi se inspiracija za ovu temu, koja nije isključivo ljubavna. Tokom godina na ovom forumu se diskutovalo o svemu i svačemu, o većini tematika postoji i veći broj istih ili sličnih tema na forumu. Skoro da je tačan zaključak - nema se više o čemu novom ni pričati, sve je odavno rečeno. Naići ćete na obilje tema o prevari (prevara in one million ways), razvodima ovako i onako, veze starijih žena sa mlađim muškarcima i starijih muškaraca sa puno mlađim ženama. Da ne spominjem barem 7-8 tema naslova "žene poslije xy godine", " muškarci poslije xy godine". Isto kao i teme vezane za seksualnost, u širem smislu, sve je već rečeno, vrlo često i riječima dočarano i demonstrirano.

Ono što je mene zakopkalo nisu same teme, već diskutanti. Dosta starih forumaša odavno već ne pišu ništa, vjerovatno više i nisu na forumu, a neka imena se još javljaju. Ali mi je bilo jako zanimljivo čitati stavove nekih ljudi nekad prije 4-5 godina i čitati njihove stavove po sličnim temama sad (ili općenito s početka njihove forumske karijere i s kraja karijere). Neki stavovi su ostali isti, neki su postali gori ili rigorozniji, a neki su skroz omekšali.

Pa je moje pitanje sad, koliko ste na sebi primijetili da ste tokom godina (u odrasloj dobi) zaista mijenjali svoje stavove i ubjeđenja? Da li su te promjene došle s vlastitim iskustvima u proteklom periodu ili ste općenito posmatrali ljude i njihove životne situacije ili ste jednostavno vi sami popustili ili zategli kočnice?

Ja sam lično o mnogim temama promijenila viđenje. Ne bih rekla da sam odustala od osnovnih principa, ali sada puno bolje uočavam finese i po njima sudim. Nekad mi je sve bilo crno i bijelo. Kako sam odrastala, vidjela sam da u svakom dobru ima zla i u svakom zlu dobra, jin i jang. A poslije 25-e sam shvatila da granice između dobra i zla (crnog i bijelog) nisu tako jasne, da je to sve izmiješano, sivo. A danas... danas stalno otkrivam nove i nove nijanse sive boje, i koliko svaka nijansa sadrži u sebi još finijih nijansi. Ima li tome kraja?...

Odlična tema. S obzirom da sam na poslu, ostavim kasnije svoje detaljnije mišljenje.
Samo ću reći jedno - gledanje svega kao crno/bijelo je, za mene, znak nezrelosti i apsolutno se slažem sa tvojom konstatacijom.

Da mogu vratit vrijeme, mnogo bih toga promijenila. Valjda to gocori o tome koliko sam promijenila stavove u odnosu na nekad. A mlada sam, imam jos vremena za kajanje

Ako se ne mijenjamo, ne rastemo. Ako ne rastemo, ne živimo ... kako rece Gail Sheehy

Odgovor na pitanje iz naslova - da, moze.

Razne zivotne situacije nas dovode u razlicite stadije fizickog i mentalnog zdravlja, a razmisljanja i postupci nam takodjer ovise o situaciji u datom trenutku. Stoga smatram da imati neke principe i pridrzavati ih se bas i nema efekta. Sve je stvar trenutka. Obzirom na to da smo na pdf "ljubav etc.", sto se ljubavi tice znamo da je ona stvar osjecaja a ne volje. Ne volimo zbog toga sto moramo, nego zato sto to zelimo. A kada cemo zavoljeti? Imamo li tacan datum, vrijeme i osobu u koju cemo se zaljubiti i koju cemo zavoljeti? Nemamo.

Po karakteru nisam flegmatican tip i u proslosti sam sve bas emotivno dozivljavao. Vise sam se davao i unosio emocije u veze i porodicne odnose nego sto sam uzimao. U svemu tome nisam primjetio da sam zapostavio sebe, svoje potrebe i sto je najbitnije - svoje zdravlje. Nakon sto sam prosao pravi pakao i trajno narusio zdravlje, odlucio sam da se promijenim i da radim iskljucivo u svoju korist, da postanem sebican i izignorisem tudje potrebe i prohtjeve barem do trenutka kada se ponovo dignem i oporavim te pocnem cvrsto koracati i ne budem stabilan po svakom pitanju. Od tog trenutka sve je krenulo ka boljem, a danas mogu reci da imam mir (mozda ne potpuni, ali tu je, postoji i preovladava dusom i umom za razliku od ranijeg perioda), da sam nasmijan, da sam zaljubljen i da je zivot stvarno lijep nakon sto sam se promijenio prema sebi i prema okolini. Upravo ti, drugaciji stavovi prema svemu pa i prema samome sebi doveli su do toga da svakodnevno otkrivam nove nijanse sive...ali i ruzicaste boje

lijepa u dusi wrote:Da mogu vratit vrijeme, mnogo bih toga promijenila. Valjda to gocori o tome koliko sam promijenila stavove u odnosu na nekad. A mlada sam, imam jos vremena za kajanje

Sto? Da mogu vratiti nista ne bih mijenjao,moje greske,dio mene.Zbog njih sam bolje prosao u zreloj dobi.A imam se cega sjecati.

HAVANA wrote:

lijepa u dusi wrote:Da mogu vratit vrijeme, mnogo bih toga promijenila. Valjda to gocori o tome koliko sam promijenila stavove u odnosu na nekad. A mlada sam, imam jos vremena za kajanje

Sto? Da mogu vratiti nista ne bih mijenjao,moje greske,dio mene.Zbog njih sam bolje prosao u zreloj dobi.A imam se cega sjecati.

Mene su neke skole skupo kostale. Sad kad skontam, nije vrijedilo

A covjek se moze i mora mijenjati u zreloj dobi.To je jednostavno tako.Mlad,buntovan,nagao...cesto i grijesi i ima pogresna razmisljanja.Vremenom u vecini slucajeva nadolazi i postaje smireniji,mudriji,uci iz vlastite i tudje greske.Zivot ga nauci.Ko hoce da nauci.Desi se da ostane pupa hava citav zivot.Nisu svi isti...

lijepa u dusi wrote:

HAVANA wrote:

lijepa u dusi wrote:Da mogu vratit vrijeme, mnogo bih toga promijenila. Valjda to gocori o tome koliko sam promijenila stavove u odnosu na nekad. A mlada sam, imam jos vremena za kajanje

Sto? Da mogu vratiti nista ne bih mijenjao,moje greske,dio mene.Zbog njih sam bolje prosao u zreloj dobi.A imam se cega sjecati.

Mene su neke skole skupo kostale. Sad kad skontam, nije vrijedilo

I mene su ali nekad minus i minus daju plus.

Ja sam naučio jedno....ljudi me ne mogu više iznenaditi lošim, samo dobrim.
Koliko se čovjek može mijenjati u zreloj dobi? Onoliko koliko prihvati iskustva stečena u životu.
Neki nikad ne prerastu pubertet. Još gore, neki ne prožive neke etape života, pa im se kasnije upale lampice.
Onda vidimo 40-godišnjaka kako se ponaša poput tinejdžera.
Pitanje (ne) formirane ličnosti.

HAVANA wrote: I mene su ali nekad minus i minus daju plus.

Zapravo, kad bolje razmislim, onako istinski zalim samo zbog dvije stvari: sto nisam vise vremena poklonila osobi koja vise nije tu, i sto sam uopste poklanjala i sekund osobi koja je to iskoristila na fuj nacin-da pumpa svoj poljuljani ego.

Sve drugo i nekako halalim

Kao što je Havana naprijed objasnio, kad si mlad i buntovan hiljadu puta opekneš dok ne naučiš. Ali kao što kažu, život je škola.

Eh sad, šta se ključno kod mene promijenilo... jednostavno sam prestao dijeliti ljude na dobre i loše (osim esktrema), jer je to sve relativno.
Sad dijelim ljude isključivo na sposobne i nesposobne u svim aspektima života. Kad su žene u pitanju, sposobne za vezu, da zarade, da se izbore za sebe, neovisne itd... takve imaju kod mene instant prolaz. Ako se razviju i osjećanja, onda je to to. E to je moje sivilo

Mislim da sam ostao isti, samo oprezniji, I manje naivan sto dodje sa padovima kojekakve vrste. Svakako da sam mogao bolje neke stvari uraditi, mogao sam bez nekih ljudi, ali da nije bilo toga ne bih imao sadasnje iskustvo. Iskustvo se stice na pogreskama, iz njih se uci, ne iz uspjeha. Uspjesi se dese spontano i ne ostavljaju trag u dusi, prihvatamo ih zdravo za gotovo. I bit ce jos gresaka I padova, u to sam siguran, samo sad ih cekam spreman.
Odnosi prema ljudima ... poceo sam drugacije gledati ljude sa kojima dolazim u kontakt. Dublje ih analiziram, I ne dozvoljavam da me uvlace u svoje probleme koji ne treba da su i moji. Druge ljude ne opterecujem svojim problemima, izbjegavam da o njima govorim osim dugogodisnjim prijateljima, onih nekoliko koliko ih je ostalo a da imam dovoljno povjerenja u njih.
Ljubav, veze ... jos vjerujem u ljubav i nadam se da ce mi se desiti. Ako i kad se desi, cuvat cu to kao kap rose na dlanu. Do tada ne zelim da nekoga povrijedim, ukoliko mogu utjecati na to. Nadam se da cu ostvariti jedan miran period u zivotu, period bez emocionalnih i egzistencionalnih kriza, bez dodatnih sijedih, bez teskih rijeci i postupaka. Period kada cu biti sretan sa njom, period uzajamnog razumijevanja, postivanja, davanja i dijeljenja.
I da cu kupiti Suzuki Boulevard C90T ili Yamahu Warior Road Star ...

Znaci kriza srednjih godina.Kupi ga kad ti je bitan,ko mu jebe mater.Koznu jaknu vec imas.

koliko su mu muda uza zid

HAVANA wrote: Znaci kriza srednjih godina.Kupi ga kad ti je bitan,ko mu jebe mater.Koznu jaknu vec imas.

Motore vozim vec 15 godina.

Ne vjerujem da se moze toliko izmijeniti al da ima stvari koje sada ne bi uradio sto sam radio ranije ima
U nekim situacujama da sretnem sebe mladjeg u tom trenutku ne bi se pozdravio sa sobom na ulici dok se nekih jos drzim
Kao sto rekoh na drugoj temi moje misljenje je da je covjek uvijek isti samo u starosti se to pokaze u pravom svjetlu dok si to u mladosti prikrivao svjesno ili nesvjesno

Imam oko sebe par prijatelja i prijateljica a ponekad upoznam i nekog random ko se otvori dovoljno da vidim da ima taj problem sa samopouzdanjem i ljubavi prema sebi. Iako grozan motivator i govornik, to me dotakne iz srca zbog sopstvenog iskustva pa ne mogu da im ne probam bar otškrinuti oči što se tiče toga.
Ako se ne osjećaš dobro u svojoj koži - mijenjaj nešto. Bilo šta. Ako ne vidiš razliku, pusti to, mijenjaj nešto drugo. Ako ni to nije rješenje, idi na treće. Statistike kažu da je uspjeh mnogo veći kad nešto probaš milion puta nego jednom ili nijednom. True story .

Evo jedan primjer iz ličnog iskustva...prvi utisak koji ja ostavljam na ljude je da sam zatvorena, nepristupačna, ozbiljna i, ponekad, čudna. Prva tri puta kad sam to čula od drugih ljudi sam u čudu zastajala a poslije sam to prihvatila kako jest i tješila se činjenicom da mi to kažu poslije kad im se svakako promijeni mišljenje. Onda sam skontala da me to koči jer za, naprimjer, razgovor za posao, imam na raspolaganju taj prvi utisak i toe to. Umjesto da prihvatim da ću biti takva cijeli život ja sam se naljutila na sebe i odlučila da ću naučiti ostaviti dobar prvi dojam i da mi to stvarno treba. Inače sam tip osobe koji bi na sav glas zavapio da ne zna kakav je njegov posao iz snova al da zna da to nije nekakav rad s ljudima. I, kako to već biva po čika Marfiju, svaki redom posao koji sam uspjela pronaći, bio je rad sa ljudima. Treći dan na jednom poslu koji sam radila tokom studija, sjećam se, na vrlo, vrlo ružan način, šefica mi je saopštila (grmeći, by the way) kako ja nisam za taj posao i da djelujem prepadnuto, nezainteresovano i da se nikad neću uklopiti. Jebala sam joj mater u sebi i učinil da za 4 dana promijeni mišljenje. Pogurao me inat. Ko je ona da mi kaže da ja ne mogu naučiti prodavati njene điđe? Opet onaj kobni utjecaj prvog utiska, koji me i ovdje, naravno, pokopao i inat koji me natjerao da iz sebe izvučem nešto novo.

Onda, jedno pet poslova poslije, ne samo da mi je osmijeh prirodna reakcija kad vidim klijenta nego više ne želim raditi poslove koji nemaju doticaja s ljudima. Mislim, mora svaki imati doticaja s ljudima, al mislim na ljude koji nisu šefovi i kolege u firmi. Znate na šta mislim
Izgradila sam kod sebe sposobnost nekakvog stečenog šarma koji pomaže u svim situacijama (pogotovo s muškarcima, mehehe) i otad sam druga žena.

O promjenama koje su se u meni desile u zadnjih, možda 5 godina, mogla bih pisati knjigu (a nisam u zreloj dobi) ali da lagano završavam sad, pogubiću se u pisanju .
Niko vam neće nacrtati kako da se promijenite na bolje ali možete iskoristiti druge ljude da dođete do toga. Ako niste toliko tvrdoglavi da vam se sve što drugi sugeriraju odbije od glave, možete si pomoći. Gore sam spomenula par prijateljica koje imaju neki problem i onda im ja pokušam otvoriti oči da krenu inatom ili odlučnošću, ili bilo čime, u rješavanje, jer smatram da nije nerješivo. Došla sam, nažalost, do zaključka da one sebi nikad neće pomoći, jer su previše tvrdoglave i sve što im bilo ko priča, odlazi u eter. Ja sam sebi pomogla, zato što nisam tvrdoglava i jer upijam i naučim.

Nego da čujem, ko je tvrdoglav ko nije?

Ramzess Veliki wrote:Mislim da sam ostao isti, samo oprezniji, I manje naivan sto dodje sa padovima kojekakve vrste. Svakako da sam mogao bolje neke stvari uraditi, mogao sam bez nekih ljudi, ali da nije bilo toga ne bih imao sadasnje iskustvo. Iskustvo se stice na pogreskama, iz njih se uci, ne iz uspjeha. Uspjesi se dese spontano i ne ostavljaju trag u dusi, prihvatamo ih zdravo za gotovo. I bit ce jos gresaka I padova, u to sam siguran, samo sad ih cekam spreman.
Odnosi prema ljudima ... poceo sam drugacije gledati ljude sa kojima dolazim u kontakt. Dublje ih analiziram, I ne dozvoljavam da me uvlace u svoje probleme koji ne treba da su i moji. Druge ljude ne opterecujem svojim problemima, izbjegavam da o njima govorim osim dugogodisnjim prijateljima, onih nekoliko koliko ih je ostalo a da imam dovoljno povjerenja u njih.
Ljubav, veze ... jos vjerujem u ljubav i nadam se da ce mi se desiti. Ako i kad se desi, cuvat cu to kao kap rose na dlanu. Do tada ne zelim da nekoga povrijedim, ukoliko mogu utjecati na to. Nadam se da cu ostvariti jedan miran period u zivotu, period bez emocionalnih i egzistencionalnih kriza, bez dodatnih sijedih, bez teskih rijeci i postupaka. Period kada cu biti sretan sa njom, period uzajamnog razumijevanja, postivanja, davanja i dijeljenja.
I da cu kupiti Suzuki Boulevard C90T ili Yamahu Warior Road Star ...

Drago mi je da ne moram razmisljati sta cu pisati, jer si vec haman sve napisao

Mada sto se tice ljubavi ne vjerujem ni u sta. U jednu ruku sam mrtav i hladan tu, ali opet me stvari pogadjaju znaci daleko da nisam emocionalan. Nisam se razocarao u ljubav ili tako neka glupost, vec druge stvari i problemi koče ostale stvari u zivotu jbg.

Nemam nista mijenjati i da odem u proslost ne bi nista mijenjao iskreno (nista veliko). Mozda bi probao sebe malo vise motisivati i tako neke sitnice, a neke velike stvari ne bih mogao nikada promijeniti jer to nije u mojim rukama. Ljudi koji me ne znaju dobro kazu da sam se dosta promijenio, ali ustvari sam opet onaj isti balavac samo malo vise sjeban u svakom pogledu. Ista razmisljanja imam i neke svoje osnovne ideale/statove kojih se cvrsto drzim tj nastojim samo sto sam vremenom malo popustio, ali vise u fazonu kurcobolje. Ono saznanje da ne treba ispravljati krivu drinu Mlad sam ima jos puno da se zivi, ali mislim da cu uvijek biti isti.

cendlerbing wrote:Imam oko sebe par prijatelja i prijateljica a ponekad upoznam i nekog random ko se otvori dovoljno da vidim da ima taj problem sa samopouzdanjem i ljubavi prema sebi. Iako grozan motivator i govornik, to me dotakne iz srca zbog sopstvenog iskustva pa ne mogu da im ne probam bar otškrinuti oči što se tiče toga.
Ako se ne osjećaš dobro u svojoj koži - mijenjaj nešto. Bilo šta. Ako ne vidiš razliku, pusti to, mijenjaj nešto drugo. Ako ni to nije rješenje, idi na treće. Statistike kažu da je uspjeh mnogo veći kad nešto probaš milion puta nego jednom ili nijednom. True story .

Evo jedan primjer iz ličnog iskustva...prvi utisak koji ja ostavljam na ljude je da sam zatvorena, nepristupačna, ozbiljna i, ponekad, čudna. Prva tri puta kad sam to čula od drugih ljudi sam u čudu zastajala a poslije sam to prihvatila kako jest i tješila se činjenicom da mi to kažu poslije kad im se svakako promijeni mišljenje. Onda sam skontala da me to koči jer za, naprimjer, razgovor za posao, imam na raspolaganju taj prvi utisak i toe to. Umjesto da prihvatim da ću biti takva cijeli život ja sam se naljutila na sebe i odlučila da ću naučiti ostaviti dobar prvi dojam i da mi to stvarno treba. Inače sam tip osobe koji bi na sav glas zavapio da ne zna kakav je njegov posao iz snova al da zna da to nije nekakav rad s ljudima. I, kako to već biva po čika Marfiju, svaki redom posao koji sam uspjela pronaći, bio je rad sa ljudima. Treći dan na jednom poslu koji sam radila tokom studija, sjećam se, na vrlo, vrlo ružan način, šefica mi je saopštila (grmeći, by the way) kako ja nisam za taj posao i da djelujem prepadnuto, nezainteresovano i da se nikad neću uklopiti. Jebala sam joj mater u sebi i učinil da za 4 dana promijeni mišljenje. Pogurao me inat. Ko je ona da mi kaže da ja ne mogu naučiti prodavati njene điđe? Opet onaj kobni utjecaj prvog utiska, koji me i ovdje, naravno, pokopao i inat koji me natjerao da iz sebe izvučem nešto novo.

Onda, jedno pet poslova poslije, ne samo da mi je osmijeh prirodna reakcija kad vidim klijenta nego više ne želim raditi poslove koji nemaju doticaja s ljudima. Mislim, mora svaki imati doticaja s ljudima, al mislim na ljude koji nisu šefovi i kolege u firmi. Znate na šta mislim
Izgradila sam kod sebe sposobnost nekakvog stečenog šarma koji pomaže u svim situacijama (pogotovo s muškarcima, mehehe) i otad sam druga žena.

O promjenama koje su se u meni desile u zadnjih, možda 5 godina, mogla bih pisati knjigu (a nisam u zreloj dobi) ali da lagano završavam sad, pogubiću se u pisanju .
Niko vam neće nacrtati kako da se promijenite na bolje ali možete iskoristiti druge ljude da dođete do toga. Ako niste toliko tvrdoglavi da vam se sve što drugi sugeriraju odbije od glave, možete si pomoći. Gore sam spomenula par prijateljica koje imaju neki problem i onda im ja pokušam otvoriti oči da krenu inatom ili odlučnošću, ili bilo čime, u rješavanje, jer smatram da nije nerješivo. Došla sam, nažalost, do zaključka da one sebi nikad neće pomoći, jer su previše tvrdoglave i sve što im bilo ko priča, odlazi u eter. Ja sam sebi pomogla, zato što nisam tvrdoglava i jer upijam i naučim.

Nego da čujem, ko je tvrdoglav ko nije?

Ja ne boh rekao da si s3 promjenila nego samo da si rijesila problem koji si imala

cendlerbing wrote:Ako se ne osjećaš dobro u svojoj koži - mijenjaj nešto. Bilo šta. Ako ne vidiš razliku, pusti to, mijenjaj nešto drugo. Ako ni to nije rješenje, idi na treće. Statistike kažu da je uspjeh mnogo veći kad nešto probaš milion puta nego jednom ili nijednom. True story .

+1

Naravno da se mijenjamo i srecom pa je tako.
Ja , danasnja, nisam ni nalik na sebe u 20 im a ni na onu u 40 im
Sama se sebi najvise svidjam od 42-52 .

A poslje 52. ne pratim se vise

joj respo

vazi majket koliko to imas godina

cendlerbing wrote:joj respo

vazi majket koliko to imas godina

Sta
Jesi sama rekla kad ti to neko rece ti ostala u cudu?
Znaci nisi takva a to sto te neko procjeni tako je jer te ne zna
Ti si samo izmjenila nacin ponasanja a ne ono sta si

Ramzess Veliki wrote:...I da cu kupiti Suzuki Boulevard C90T ili Yamahu Warior Road Star ...

Pa... ako kupiš Suzuki, BMW ili Kawasaki, onda se mijenjaš. A ako bude Yamaha, onda se ne mijenjaš. Doduše, ne znam baš za ovaj model...

cendlerbing wrote:Nego da čujem, ko je tvrdoglav ko nije?

Ja sam u biti tvrdoglava, ali nisam nedokazna. U prijevodu, čvrsto se držim svojih stavova, dok mi neko ne p(d)okaže da su neispravni ili nekompletni.

klaki wrote:... Nisam se razocarao u ljubav ili tako neka glupost, vec druge stvari i problemi koče ostale stvari u zivotu jbg. ...

Istina, ima jako puno stvari na koje nemamo nikakvog utjecaja, a kroje nam sudbinu. Da nije toga, mnoge stvari u životu bi bile puno jednostavnije.

MarlboroGold wrote:

cendlerbing wrote:Ako se ne osjećaš dobro u svojoj koži - mijenjaj nešto. Bilo šta. Ako ne vidiš razliku, pusti to, mijenjaj nešto drugo. Ako ni to nije rješenje, idi na treće. Statistike kažu da je uspjeh mnogo veći kad nešto probaš milion puta nego jednom ili nijednom. True story .

+1

Slažem se s ovim stavom, čovjek treba stalno raditi na sebi. Najgore je prepustiti se stihiji, pustiti da te život nosi, a da se ti grizeš iznutra što se ništa oko tebe ne mijenja. Dok se sam ne promijeniš, neće se promijeniti ni okolnosti oko tebe.