#1 Udarila Lila na Halila
Posted: 30/05/2005 10:51
IZ danasnjeg Oslobodjenja:
Pise: Ramo Kolar
Udarila vila na Halila
Sa svih strana pljušte ocjene rada Visokog lorda i međunarodnog provoditelja Dejtona, a povodom tri godine njegovog upinjanja da od govana napravi pitu. Svi se manje-više slažu da mu je rezultat nula, osim njega samoga. Ima on i jak argument u rukama i pri tome bolno tačan. Poslan je ovdje da provodi Dejtonski mirovni sporazum, jel tako, a ne, recimo, građanski Ustav kojega nema. Kako je taj isti Dejton ukinuo državu Republiku BiH, priznao «stanje na terenu» i rezultate agresije i genocida, to samo znači da Visoki čuva neriješen rezultat koji smo sami postigli.
Akademik Muhamed Filipović tvrdi da se mora manuti teorije zavjera i račun za sve podnijeti nama samima.
Kao što i meni piše jedan Mujo iz Čikaga da se manim pisanja o Bosni ako neću napisati da je RBiH ukinuo Alija Izetbegović svojim potpisom u Dejtonu.
I zato se, pod egidom suđenja Seferu Haliloviću (predratnog tajnog imena Halil) u Hagu i pisanju štampe o tome prisjetih nekih njegovih opservacija koje mi je iznosio tijekom našega druženja, do kojega je došlo slučajno i radom na jednom rukopisu, nedugo iza rata.
Tada je bio žestoki protivnik Alije Izetbegovića, za koga je, kao njegov blizak suradnik, znao da se bez njegova znanja ne može, kako je govorio, ni doručak spremiti a da on to ne odobri. Toliko glede teorija da su, poput onih legendi o Titi, vodu mutili njegovi najbliži suradnici, a on je vazda bio pravedan i pravdoljubiv. Smatrao je da se Dejton nipošto nije smio potpisati. Ali je nadodao kako je još devedeset druge bio pozvan u kancelariju kod Dede, gdje je zatekao Ejupa Ganića. Sjednem, veli Sefer, a oni nastavljaju razgovor. Kaže Alija kako bi, eto, mogli razmijeniti Srebrenicu za Vogošću i još nešto oko Sarajeva, a Ganić klima glavom. Šta ti misliš o ovome, Halile, pitat će Alija.
E, sad, meni Sefer tvrdo govori kako je kazao da je to ludost, da se moramo boriti do oslobođenja zemlje, da nema prodaje i trgovine, da on u tom slučaju neće biti komandant itd. Tada mu Predsjednik kaže kako su se on i Ganić samo malo šalili.
Istina, Predsjednik je imao savjetnika kojima je prilično vjerovao, ali je odluke isključivo i samo donosio sam. Tako je, Sefer tvrdi, u više mahova predlagao da se u borbu uključi sav ljudski i materijalni potencijal, posebno policija i mnogobrojni ljubimci na “radnim obavezama” kako bi što prije oslobodili zemlju, a da je Alija, po savjetima Jusufa Pušine, odbio policiju (za koju Sefer kaže da se, izuzev specijalnih jedinica, i rezrevnog sastava na početku agresije nije borila) staviti pod jednu zajedničku komandu i uključiti u rat.
Glede komandiranja, sto put je znao reći kako nad mnogim jedinicama nije imao nikakvih nadležnosti, navodeći Devetu i Desetu brdsku u Sarajevu, tzv. mudžahedinske po Srednjoj Bosni i još neke. Da ga prate, znao je. I to je trajalo od početka, kazao bi, a devedeset treće “pratioce sam imao i u halu kad idem!” Za “granatu” koja mu je ubila ženu i šuru optuživao je KOS unutar ARBiH...
Na pitanje boji li se Haga, komentirao je riječima: ”Ni najmanje, čist sam ko sunce!” A što hodaš i dan i noć naoružan, pitao sam. “Hoće da me likvidiraju moji”, odgovorio je.
A što je smijenjen? “Zato što se nisam slagao s koncepcijom podjele Bosne i nekima koji su je permanento provodili, pa su zato doveli poslušnika Rasima Delića, i to paralelni sistemi rukovođenja i u zemlji i u Armiji”! - rezonirao je.
Imao je političkih ambicija. Zato je i formirao svoju stranku. No, okružen bivšim vojnim kadrovima, koji nisu imali ni ratnih rezultata, a kamoli političkih sposobnosti, nije uspio... Naivno je vjerovao da će narod poći za njim zato što nudi reanimaciju ukinute Republike i jedinstvene Bosne, a napustiti njegovog šefa Aliju Izetbegovića i muslimansko-esdeaovsku političku koncepciju fildžan države...
Tako je vila pobijedila Halila, potpisala Dejton i dovela Visokog komesara za očuvanje svih njihovih stečevina...
Pise: Ramo Kolar
Udarila vila na Halila
Sa svih strana pljušte ocjene rada Visokog lorda i međunarodnog provoditelja Dejtona, a povodom tri godine njegovog upinjanja da od govana napravi pitu. Svi se manje-više slažu da mu je rezultat nula, osim njega samoga. Ima on i jak argument u rukama i pri tome bolno tačan. Poslan je ovdje da provodi Dejtonski mirovni sporazum, jel tako, a ne, recimo, građanski Ustav kojega nema. Kako je taj isti Dejton ukinuo državu Republiku BiH, priznao «stanje na terenu» i rezultate agresije i genocida, to samo znači da Visoki čuva neriješen rezultat koji smo sami postigli.
Akademik Muhamed Filipović tvrdi da se mora manuti teorije zavjera i račun za sve podnijeti nama samima.
Kao što i meni piše jedan Mujo iz Čikaga da se manim pisanja o Bosni ako neću napisati da je RBiH ukinuo Alija Izetbegović svojim potpisom u Dejtonu.
I zato se, pod egidom suđenja Seferu Haliloviću (predratnog tajnog imena Halil) u Hagu i pisanju štampe o tome prisjetih nekih njegovih opservacija koje mi je iznosio tijekom našega druženja, do kojega je došlo slučajno i radom na jednom rukopisu, nedugo iza rata.
Tada je bio žestoki protivnik Alije Izetbegovića, za koga je, kao njegov blizak suradnik, znao da se bez njegova znanja ne može, kako je govorio, ni doručak spremiti a da on to ne odobri. Toliko glede teorija da su, poput onih legendi o Titi, vodu mutili njegovi najbliži suradnici, a on je vazda bio pravedan i pravdoljubiv. Smatrao je da se Dejton nipošto nije smio potpisati. Ali je nadodao kako je još devedeset druge bio pozvan u kancelariju kod Dede, gdje je zatekao Ejupa Ganića. Sjednem, veli Sefer, a oni nastavljaju razgovor. Kaže Alija kako bi, eto, mogli razmijeniti Srebrenicu za Vogošću i još nešto oko Sarajeva, a Ganić klima glavom. Šta ti misliš o ovome, Halile, pitat će Alija.
E, sad, meni Sefer tvrdo govori kako je kazao da je to ludost, da se moramo boriti do oslobođenja zemlje, da nema prodaje i trgovine, da on u tom slučaju neće biti komandant itd. Tada mu Predsjednik kaže kako su se on i Ganić samo malo šalili.
Istina, Predsjednik je imao savjetnika kojima je prilično vjerovao, ali je odluke isključivo i samo donosio sam. Tako je, Sefer tvrdi, u više mahova predlagao da se u borbu uključi sav ljudski i materijalni potencijal, posebno policija i mnogobrojni ljubimci na “radnim obavezama” kako bi što prije oslobodili zemlju, a da je Alija, po savjetima Jusufa Pušine, odbio policiju (za koju Sefer kaže da se, izuzev specijalnih jedinica, i rezrevnog sastava na početku agresije nije borila) staviti pod jednu zajedničku komandu i uključiti u rat.
Glede komandiranja, sto put je znao reći kako nad mnogim jedinicama nije imao nikakvih nadležnosti, navodeći Devetu i Desetu brdsku u Sarajevu, tzv. mudžahedinske po Srednjoj Bosni i još neke. Da ga prate, znao je. I to je trajalo od početka, kazao bi, a devedeset treće “pratioce sam imao i u halu kad idem!” Za “granatu” koja mu je ubila ženu i šuru optuživao je KOS unutar ARBiH...
Na pitanje boji li se Haga, komentirao je riječima: ”Ni najmanje, čist sam ko sunce!” A što hodaš i dan i noć naoružan, pitao sam. “Hoće da me likvidiraju moji”, odgovorio je.
A što je smijenjen? “Zato što se nisam slagao s koncepcijom podjele Bosne i nekima koji su je permanento provodili, pa su zato doveli poslušnika Rasima Delića, i to paralelni sistemi rukovođenja i u zemlji i u Armiji”! - rezonirao je.
Imao je političkih ambicija. Zato je i formirao svoju stranku. No, okružen bivšim vojnim kadrovima, koji nisu imali ni ratnih rezultata, a kamoli političkih sposobnosti, nije uspio... Naivno je vjerovao da će narod poći za njim zato što nudi reanimaciju ukinute Republike i jedinstvene Bosne, a napustiti njegovog šefa Aliju Izetbegovića i muslimansko-esdeaovsku političku koncepciju fildžan države...
Tako je vila pobijedila Halila, potpisala Dejton i dovela Visokog komesara za očuvanje svih njihovih stečevina...
